REPUBLIKA HRVATSKA

P-272/2023

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik DArjan Tarabarić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Nira Hajdarbašić, odvjetnica u Starom Gradu, radi utvrđenja, bez održavanja rasprave, 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se tužbeni zahtjev, sadržan u tužbi koja je pred ovom Službom zaprimljena pod brojem P-272/2023 23. siječnja 2023., a koji glasi: " 1.a)

Utvrđuje se da je tužitelj SL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekao pravo vlasništva na fizički i geometrijski točno određenom,realnom dijelu nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi teza površine 50m2, ZU 1996 K. O. [katastarska općina], a na Skici izmjere geodeta ŠL prikazana slovima A-B-C-D ,površine 24 m2 a koja skica se smatra sastavnim dijelom izreke ove Presude. 1.b)

Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove Presude provesti parcelaciju nekretnine, označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi teza površine 50m2, ZU 1996 K. O. [katastarska općina], na način da se izdvoji fizički i geometrijski točno određeni,realni dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] površine 50 m2 i to baš u onom dijelu koji je u Skici izmjere geodeta Petra ŠL prikazana slovima A-B-C-D ,površine 24 m2, a koja skica se smatra sastavnim dijelom izreke ove Presude.

1.c)

Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove Presude i prijavnog lista po kojem će se provesti parcelacija čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi teza površine 50m2, ZU 1996 K. O. [katastarska općina],u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja,za cijelo,uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena :

OL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak od presuđenja pa sve do isplate zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

Obrazloženje

1. Sud je, sukladno članku 332.a Zakona o parničnom postupku, donio presudu bez održavanja rasprave jer je ocijenio da se odluka o predmetu spora može donijeti na temelju stanja spisa i isprava priloženih spisu. Ocjena je suda da odlučne činjenice proizlaze iz isprava koje prileže spisu, te da za njihovo utvrđenje nije potrebno neposredno izvođenje dokaza na raspravi. Slijedom toga, spor među strankama se u bitnome svodi na pravnu ocjenu tako utvrđenih činjenica te na ispunjenje zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Dakle, ocjena je suda da se meritorna odluka može donijeti na temelju pisanih dokaza, budući da iz istih proizlaze odlučne činjenice relevantne za rješavanje spora, a uz to, iskazi svjedoka ili stranaka ne mogu mijenjati ili dovoditi u pitanje sadržaj javnih i privatnih isprava koje predstavljaju temelj za utvrđenje pripadnosti spornog dijela nekretnine. Iz ovog razloga nisu izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka, ni samih stranaka, jer su isti nepotrebni za utvrđenje odlučnih činjenica. Svako drugačije postupanje dovelo bi do odugovlačenja ovog postupka.

2. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stekao pravo vlasništva dosjelošću na dijelu nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] površine 50 m², k. o. [katastarska općina], i to dijela površine 24 m[2] , pobliže označenom u tužbi i geodetskoj dokumentaciji priloženoj spisu P- 2960/2022 (u koji je izvršen uvid). Tužitelj tvrdi da su on i njegov pravni prednik (NL) predmetni prostor držali u samostalnom, neprekidnom i vlasničkom posjedu kroz razdoblje dulje od zakonom propisanog roka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, slijedom čega smatra da je stekao pravo vlasništva na spornom dijelu nekretnine.

3. Tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da iz isprava koje prileže spisu proizlazi da sporni prostor ne predstavlja dio nekretnine pravnih prednika tužitelja, već dio čest. zgr. [katastarska čestica] koja je u njegovom vlasništvu, te da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. U tom smislu poziva se na ranije vođene postupke, osobito na pravomoćne sudske odluke donesene u postupku između njega i NL (Presuda Općinskog suda u Starom Gradu broj IP-371/07, Presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gžx-794/12 i Rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev-1171/13- 3), geodetsku dokumentaciju, ugovor o diobi, elaborat etažiranja i presude ovog suda poslovni broj P-2960/2022 i P-1083/2025.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižnu dokumentaciju, plan etažiranja izrađen 1997., potvrdu Ureda za prostorno uređenje od 18. ožujka 1997., ugovor o diobi od 5. ožujka 1997., kupoprodajni ugovor od 12. travnja 2017., aneks ugovora od 13. studenoga 2017., podatke katastarskog operata, povijest promjena na katastarskim česticama, fotografije priložene spisu, presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2960/2022, spis predmeta P-2960/2022 (novi broj P-1083/2025), presudu Općinskog suda u Splitu P-1083/2025, presudu Općinskog suda u Starom Gradu broj IP-371/07, presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gžx-794/12 i rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev- 1171/13-3.

6. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka, niti je proveo očevid na licu mjesta s vještakom, kao ni druge predložene dokaze, jer je ocjena suda da su ti dokazi nepotrebni, te da se odlučne činjenice mogu utvrditi iz isprava u spisu. Sud je ocijenio da saslušanje svjedoka i stranaka nije potrebno jer ne bi moglo dovesti do drugačijeg utvrđenja odlučnih činjenica. Iz isprava već proizlaze odlučne okolnosti relevantne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, stoga sud nije proveo ni vještačenje po vještaku mjerniku, s obzirom da je izvršio uvid u nalaz i mišljenje iz predmeta P-2960/2022 (P-1083/2025). Sud ocjenjuje da, s obzirom na već provedeno vještačenje i sadržaj nalaza i mišljenja iz predmeta P-2960/2022 (P-1083/2025), provođenje novog vještačenja ne bi bilo od utjecaja na drukčije utvrđenje odlučnih činjenica. Nepotrebno je bilo izvršiti uvid u predmet P-94/93, te u rješenje Općinskog suda u Starom Gradu P-94/93 od 1. rujna 1997., s obzirom da iz navoda tužitelja proizlazi da je u tom predmetu tužba povučena u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica] od strane NL, slijedom čega taj postupak nije od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Također, nakon toga je ovdje tuženik pravomoćnom presudom uspio u sporu protiv NL. Sud nije smatrao potrebnim izvršiti uvid u cjelokupni spis IP-371/07 jer su u ovom postupku priložene sudske odluke donesene u tom predmetu, a iz izreke pravomoćne sudske odluke proizlaze činjenice relevantne za odlučivanje. Sud nije smatrao potrebnim pribavljati dodatna očitovanja zemljišnoknjižnog odjela i katastra nekretnina jer su podaci o upisima, katastarskom stanju i povijesti promjena već sadržani u dokumentaciji koja prileži spisu. Izvođenje tih dokaza ne bi moglo dovesti do drugačijeg utvrđenja odlučnih činjenica.

7. Iz zemljišnoknjižne dokumentacije proizlazi da je tuženik vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica], površine 50 m[2] , k. o. [katastarska općina], za cijelo.

8. Iz plana etažiranja i potvrde o etažiranju proizlazi da su posebni dijelovi nekretnine na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] određeni i opisani još 1997. godine. Ugovorom o diobi od **.**.1997. NL pripao je posebni dio označen kao E-1, sastavljen od prostorija pobliže navedenih u planu etažiranja.

9. Sud utvrđuje da iz navedenih isprava ne proizlazi da bi predmet spora površine 24 m[2] , bio obuhvaćen posebnim dijelom E-1, niti da bi bio sastavni dio nekretnine koja je pripala NL.

10. Nadalje, iz kupoprodajnog ugovora od 12. travnja 2017. godine i Aneksa ugovora od 13. studenoga 2017. godine proizlazi da je tužitelj stekao upravo posebni dio E-1 uspostavljen etažiranjem iz 1997. godine, sa svim prostorijama kako su opisane u navedenim ispravama.

11. Ni iz jedne od tih isprava ne proizlazi da bi predmet kupoprodaje tužitelja bio i sporni prostor koji je predmet ove parnice.

12. Iz podataka katastarskog operata, potvrde Područnog ureda za katastar Split od 1. veljače 2023. godine (povijest promjena) proizlazi da se čest. zgr. [katastarska čestica] vodi kao samostalna katastarska čestica površine 50 m2 te da na istoj nije evidentirana promjena oblika niti površine. Iz iste potvrde proizlazi da u katastarskom operatu na čest. zgr. [katastarska čestica] kao posjednik nikada nije bila upisana NL (niti ovdje tužitelj), već je u katastru nekretnina upisano upravo ime tuženika kao posjednika.

13. Sud je izvršio i uvid u fotografije priložene spisu, ali ocjenjuje da iste ne dovode do drugačijeg utvrđenja odlučnih činjenica. Fotografije mogu prikazivati stanje na terenu, međutim ne predstavljaju dokaz o ispunjenju pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

14. Sud je cijenio i sadržaj presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2960/2022. Sud navedenu presudu ne cijeni kao osnovu presuđene stvari, već kao dokaz u smislu odredaba ZPP-a. Kako su obje stranke zahtijevale ujedno je izvršen uvid u spis tog predmeta iz kojeg proizlazi da je u tom postupku proveden očevid na licu mjesta, izvedeno geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetske struke, zatraženo očitovanje DGU te analizirana ista ili bitno podudarna dokumentacija na koju se pozivaju stranke i u ovom postupku. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi zaključak da sporni prostor zahvaća dio čest. zgr. [katastarska čestica], a ne dio nekretnine koja pripada posebnom dijelu E-1 na čest. zgr. [katastarska čestica]. Uvidom u spis tog predmeta utvrđeno je i da je sud u tom predmetu donio još jednu presudu poslovni broj P- 1083/2025, i to po uputi županijskog suda, kojom presudom je ponovno sudio u korist OL, tuženika u predmetu P-272/2023, kojom je predmet spora samo detaljnije označen pozivanjem na skicu vještaka. U odnosu na navode tužitelja koji se poziva na uporabnu dozvolu, valja istaknuti da ista ne predstavlja dokaz o stjecanju prava vlasništva.

15. Iz isprava i podataka u spisu, kao i iz činjenice da je u drugom parničnom postupku između stranaka pokrenut postupak radi iseljenja tužitelja iz predmetnog prostora, proizlazi da činjenica sadašnjeg faktičnog posjeda nije sporna u smislu njegovog postojanja, već je sporno isključivo pravno pitanje ovlaštenja na takav posjed i njegova pravna kvaliteta u smislu stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Stoga sud nalazi da izvođenje personalnih dokaza (saslušanje stranaka i svjedoka) te provedba očevida ili vještačenja ne bi mogla dovesti do drugačijeg utvrđenja odlučnih činjenica, budući da su iste već utvrđene iz sadržaja spisa i ranije izvedenih dokaza.

16. Sud je cijenio i sadržaj presude Općinskog suda u Starom Gradu broj IP-371/07, presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžx- 794/12 i rješenja Vrhovnog suda RH broj Rev-1171/13-3. Iako navedena presuda nema učinak presuđene stvari u ovom postupku, sud ju je cijenio kao dokaz zajedno sa svim ostalim dokazima izvedenima u ovom postupku. Po ocjeni suda nije riječ o presuđenoj stvari jer nedostaje identitet stranaka.

17. Međutim, s obzirom da tužitelj SL tvrdi kako je u posjedu predmeta spora dovoljan broj godina zajedno sa njegovom prednicom NL, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sud nije mogao zanemariti postojanje pravomoćne sudske odluke kojom je NL izgubila spor protiv OL. Unatoč tome što je NL uložila redovni i izvanredni pravni lijek protiv te presude, ista nije uspjela u sporu protiv OL. Dakle, NL pravomoćno je izgubila spor protiv OL, što predstavlja važnu okolnost koju je sud cijenio pri ocjeni pravne kvalitete tog posjeda i mogućnosti njegova pribrajanja tužitelju. Iz izreke te pravomoćne sudske odluke proizlazi da je upravo ovdje tuženik vlasnik predmetne nekretnine (čest. zgr. [katastarska čestica]) za cijelo. Da je predmet spora sastavni dio predmetne nekretnine utvrđeno je uvidom u dokumentaciju spisa P-2960/2022 (novi broj P-1083/2025) i P- 272/2023, a isto proizlazi i iz samog tužbenog zahtjeva. Sud je cijenio pravomoćnu presudu kao osobito važan dokaz o odnosu stranaka prema predmetnoj nekretnini. Sud je vezan učincima izreke pravomoćne presude te nije ovlašten u ovom postupku preispitivati pravilnost i zakonitost njezinih utvrđenja.

18. Kako je izrekom pravomoćne presude utvrđeno pravo vlasništva tuženika OL na čest. zgr. [katastarska čestica] za cijelo, nije bilo osnove za ponovno utvrđivanje činjenica koje su već utvrđene izrekom navedene presude. Slijedom toga, tvrdnje tužitelja kojima nastoji dokazati da je on, uz pribrajanje posjeda njegove pravne prednice NL, posjedovanjem stekao pravo vlasništva na dijelu iste čestice ne mogu dovesti do drukčijeg zaključka u odnosu na ono što je već pravomoćno utvrđeno u odnosu na NL (u sporu IP- 371/07).

19. Prema odredbi članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo dosjelošću stječe posjednik koji stvar posjeduje samostalno, zakonito, istinito i pošteno (ili barem pošteno) kroz zakonom određeno vrijeme.

20. Teret dokazivanja činjenica na kojima temelji svoj zahtjev bio je na tužitelju, sukladno članku 219. stavku 1. Zakona o parničnom postupku.

21. Međutim, sud utvrđuje da tužitelj tijekom postupka nije dokazao osnovnu i odlučnu pretpostavku svog zahtjeva, odnosno, da sporni prostor predstavlja nekretninu koju su on i njegova pravna prednca NL posjedovali kao svoju. Tužitelj nije dokazao da su on i njegova pravna prednica predmetni prostor držali u samostalnom, poštenom i vlasničkom posjedu podobnom za stjecanje vlasništva dosjelošću.

22. Naime, iz svih dokaza proizlazi da sporni prostor nije bio obuhvaćen etažiranjem iz 1997., nije bio predmet ugovora o diobi, nije bio predmet kupoprodajnog ugovora kojim je tužitelj stekao svoju nekretninu, te nije dokazano da je predstavljao sastavni dio posebnog dijela E-1.

23. Slijedom pravomoćno utvrđenog prava vlasništva tuženika na čest. zgr. [katastarska čestica] za cijelo, te činjenice da sporni dio nije obuhvaćen etažiranjem iz 1997. niti drugim ispravama, sud ocjenjuje da posjed tužitelja i njegove pravne prednice ne ispunjava pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Budući da tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da mu se radi ispunjenja vremenske pretpostavke za dosjelost treba pribrojiti posjed njegove pravne prednice NL, uspjeh njegova zahtjeva ovisi o mogućnosti takvog pribrajanja posjeda. Međutim, imajući u vidu da je NL pravomoćno izgubila spor protiv ovdje tuženika u pogledu iste nekretnine, sud nalazi da te okolnosti ne omogućuju prihvaćanje tužiteljeve tvrdnje o pribrajanju njezinog posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Slijedom toga, tužitelj nije dokazao ispunjenje vremenske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću.

24. Postojanje pravomoćne presude donesene u sporu između NL i tuženika, kao i sadržaj ugovora o diobi, plana etažiranja, kupoprodajnog ugovora i ostale dokumentacije priložene spisu, predstavljaju okolnosti koje dovode u pitanje poštenje posjeda na koje se tužitelj poziva. Naime, iz navedenih isprava ne proizlazi da bi sporni prostor bio obuhvaćen nekretninom koja je pripala NL, odnosno koju je kasnije stekao tužitelj. Stoga sud nalazi da tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pri čemu okolnosti konkretnog slučaja ne upućuju ni na postojanje poštenog posjeda potrebnog za stjecanje vlasništva dosjelošću. Sud nije ovlašten u ovom postupku preispitivati pravilnost i zakonitost izreke pravomoćne sudske odluke donesene u drugom parničnom postupku, budući da bi takvo postupanje bilo protivno načelu pravne sigurnosti i obvezatnosti pravomoćnih sudskih odluka.

25. Postojanje pravomoćne sudske odluke kojom je utvrđeno pravo vlasništva tuženika predstavlja važnu okolnost pri ocjeni poštenja posjeda na strani NL, pa time i mogućnosti pribrajanja takvog posjeda tužitelju u svrhu stjecanja vlasništva dosjelošću. Nadalje, sud nije mogao zanemariti plan etažiranja, ugovor o diobi, kupoprodajni ugovor tužitelja i aneks istog ugovora, zk izvatke i ostalu dokumentaciju iz koje proizlazi da je ovdje tužitelju moralo biti poznato, odnosno da je mogao znati, kako predmet ovog spora ne pripada NL. Naime, niti iz jednog od tih dokumenata ne proizlazi da bi predmet spora pripadao istoj.

Dakle, iz isprava ne proizlazi da je NL bila u posjedu predmeta spora, ali čak i u slučaju da bi se prihvatilo postojanje određene faktične vlasti nad predmetnim prostorom, isto ne predstavlja samostalni, pošteni i vlasnički posjed podoban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a osobito ne proizlazi da bi takav posjed imala pravna prednica tužitelja na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] koji je predmet spora, s obzirom na sadržaj isprava u spisu te pravomoćna utvrđenja iz ranijih postupaka koja isključuju drugačiji zaključak o pravnoj kvaliteti posjeda.

26. Sud stoga nije mogao prihvatiti tvrdnju tužitelja da su on i njegova pravna prednica NL na predmetnom prostoru izvršavali samostalni vlasnički posjed kroz vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

27. Budući da tužitelj nije dokazao da sporni prostor predstavlja predmet posjeda podobnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 159. i sljedećih Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, njegov zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nije osnovan.

28. Sud ovaj predmet nije pripojio spisu predmeta ove Službe P-2960/2022, jer je u tom predmetu već donesena presuda po uputi drugostupanjskog suda. Nadalje, riječ je o postupcima s različitim tužbenim zahtjevima, pri čemu je u predmetu P-2960/2022 riječ o vlasničkoj tužbi radi iseljenja, a u ovom postupku o tužbi radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva dosjelošću. S obzirom na stadij u kojem se postupci nalaze i činjenicu da bi njihovo spajanje bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka te dovelo do njihova odugovlačenja, odlučeno je ovako.

29. Slijedom svega navedenog sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan te odlučio kao u izreci presude.

U Starom Gradu, 3. lipnja 2026.

SUDAC

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DOSTAVTI:

- tužitelju putem punomoćnika;

- tuženiku po punomoćnici.