Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-5143/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ani Belić Radovani, uz sudjelovanje Ane Pocrnje kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene RU, zbog prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08., 112/12.) i članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 05/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22., 47/23.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split klasa: 211-07/26-5/8646, urbroj: 511-12-23-26-1 od 7. travnja 2026. i izmjene optužnog prijedloga klasa: 211-07/26-5/8646, urbroj: 511-12-23-26-1 od 9. travnja 2026., nakon provedenog žurnog postupka, 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

okrivljen: RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći JU i EU, rođena **.**.1981. u Splitu, SSS, trgovac, nezaposlena, bez mjesečnih primanja, lošeg imovnog stanja, rastavljena, majka troje djece, državljanka RH, s prebivalištem u [adresa], prekršajno kažnjavana,

k r i v a  j e

1) što je 7. travnja 2026. oko 15:49 sati u trgovini Ribola Supermarket, na adresi u [adresa], s ciljem prouzročenja straha te stvaranja neprijateljskog i ponižavajućeg okruženja na temelju razlike u boji kože, odnosno rasi i podrijetlu, stavljajući u nepovoljni položaj i povrjeđujući dostojanstvo osobe IU, tako što je ugledavši njegovu pokćerku RUO (osoba tamnije boje kože, rođena 2017.), s kojim je ista bila u navedenoj trgovini, govoreći mu: „Šta se ti javljaš, nemoj stavljat svoj kurac u crno meso, crnom mesu nije misto u Hrvatskoj, da ga nisi stavlja u crno meso ne bi ima crno kopile“, što se odnosilo na njegovu pokćerku, čime je kod oštećenog izazvala osjećaj straha i uznemirenost,

čime je okrivljenica počinila prekršaj opisan i kažnjiv po članku 25. stavku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije,

2) što je 7. travnja 2026. oko 20:40 sati u Splitu, prilikom privođenja u policijsko vozilo s adrese stanovanja, [adresa], a prilikom postupanja policijskog službenika GU, koji je došao na adresu stana okrivljenice radi postupanja prema istoj obzirom na događaj koji je bio istog dana oko 15:49 sati jer je do tada nisu uspjeli pronaći, vrijeđala navedenog policijskog službenika prilikom vršenja službe riječima: „Niti ti R, ti si J, ti si drkaroš obični, jebem ti mater. Niti ti USKOK, ti si obična ojebina, ti nemaš hrvatske oči, nema šanse da si naš s takvim očima.“

čime je okrivljenica počinila prekršaj opisan i kažnjiv po članku 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Okrivljenici se za djelo pod 1)

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 2.500,00 (dvije tisuće petsto) EURA

Okrivljenica je dužna novčanu kaznu platiti u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom ista naplatiti prisilnim putem.

Okrivljenica se upozorava da ako u naprijed navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

Okrivljenici se za djelo pod 2)

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 15 (petnaest) DANA

Na temelju članka 40. stavaka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljenici se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i zadržavanju od 7. travnja 2026. u 21:40 sati do 21. travnja 2026. u 13:00 sati kada je puštena na slobodu i to kao 15 dana zatvora, pa se smatra da je okrivljenica izdržala kaznu zatvora.

Okrivljenica je dužna na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 50,00 (pedeset) eura, u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I. policijska postaja Split podnijela je optužni prijedlog i izmjenu optužnog prijedloga pod gornjim brojevima protiv okrivljenice, a zbog prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije i članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Na temelju članka 221. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona, kako se radi o uhićenici, proveden je žurni postupak.

3. Okrivljenica je u svojoj obrani navela da ništa od toga što joj se stavlja na teret nije učinila, niti da je s ciljem prouzročenja straha i stvaranje neprijateljskog i ponižavajućeg okruženja na temelju razlike u boji kože povrijedila dostojanstvo ženske osobe crne rase i njene kćeri jer niti da se obraćala i vikala na IU za kojeg je zaključila da je tata crne djevojčice, niti da je prilikom postupanja GU istog vrijeđala riječima koje joj se stavljaju na teret. Nadalje je navela da je ona rekla IU tj. osobi koja je držala za ruku tamnoputo dijete, da li on zna da je to u Hrvatskoj zabranjeno jer da nitko neće ispaštati radi njegovih izleta, a sada da kaže da su oni suverena država, da smo mi bijeli, i da mi nismo Francuska. Inače IU da je osoba čiju čast ne treba braniti. U odnosu na to da je vrijeđala policijskog službenika je izjavila da ga nije vrijeđala, a već kad ju je jedanput privodio zbog sličnog prekršaja pokazivao joj je tri prsta i ona da mu je samo rekla da on nije E jer da takve oči nemaju I.

4. U postupku je saslušan svjedok IU koji je naveo da je navedene prigode bio u supermarketu Ribola sa svojom pokćerkom G koja ima tamniju boju kože jer je inače iz Perua, i to se u Peru naziva „morena“ što znači „tamnija“, i tu da je uočio ovdje prisutnu žensku osobu kako gleda mrko prema njoj i kad su došli do blagajne, ta ženska osoba da mu se obratila glasno vičući da ne stavlja svoj kurac u crno meso, „crnom mesu nije misto u Hrvatskoj, da ga nisi stavljao u crno meso ne bi imao crno kopile“, a on da je ostao šokiran te mu je rekla da je to ilegalno, i on da je nju pitao: „Šta ti je?“ i ona je rekla: „Šta me gledaš, oćeš da te udrem šakom“. Za to vrijeme njegova supruga koja je porijeklom iz Perua, je bila u automobilu ispred dućana. ON da je nakon takvog obraćanja i vrijeđanja nazvao policiju, a ta ženska osoba je otišla iz dućana. Ona da je sve to govorila glasnije i moglo se čuti u dućanu, a on da nije obraćao pažnju da li je bilo drugih ljudi ili ne. Inače djevojčica u Hrvatskoj živi oko dva mjeseca i ne zna hrvatski jezik, ali je bila uplašena po tonu kojim se ta ženska osoba obraćala prema njemu i gledala prema njoj.

4.1. U odnosu na iskaz svjedoka okrivljenica je iskazala da ništa nije točno.

5. U postupku je saslušan svjedok GU, policijski službenik I. policijske postaje Split, koji je naveo da je on došao po okrivljenicu u vezi događaja od 7. travnja 2026. u 15:49 sati te da je u večernjim satima došao u njen stan i u početku je bila suradljiva i nije nikoga vrijeđala, da bi prilikom privođenja jednostavno ga počela vrijeđati govoreći: „Nisi ti R, ti si J, jebem ti mater, ti nemaš hrvatske oči, nema šanse da si naš s takvim očima, drkaroš obični, nisi ti USKOK, ti si obična ojebina.“ On da ju je više puta privodio i uvijek bude slična situacija tako da u početku normalno komunicira, da bi na kraju vrijeđala i govorila grozne stvari. Inače da je privođena zbog više prekršaja protiv javnog reda i mira kada ju je on privodio te zbog prijetnji i jednom kada je tukla svoju djecu.“

5.1. Izvršeno je suočenje između okrivljenice i svjedoka te je svako ostao pri navodima danim ranije te je okrivljenica dodala da mu nije psovala majku jer ona da inače ne psuje.

6. Okrivljenica je navela da nije bilo povišenih tonova i da nije ni pogledala dijete i da se ona obratila samo muškarcu jer da je vidjela da nešto s njim ne valja jer je imao prazan pogled i ustuknuo kada je ona prolazila, a da mu je rekla da je ilegalno imati u Hrvatskoj dijete druge rase.

7. Okrivljenica je u završnoj riječi navela da nije kriva, da je to samo bio jedan verbalni sukob i ništa drugo.

7.1. Predstavnik tužitelja je u završnoj riječi izjavio da smatra da je dokazano da je okrivljenica počinila prekršaje koji joj se stavljaju na teret te je ustrajala u počinjenju istih jer je već bila kažnjavana zbog istih i sličnih prekršaja te traži da joj se izreknu kazne navedene u optužnom prijedlogu.

8. U daljnjem dokaznom postupku pročitano je izvješće o uhićenju i izvršen je uvid u Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije iz koje je vidljivo da je okrivljenica više puta pravomoćno prekršajno kažnjavana prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije. Pregledana je video snimka iz supermarketa Ribola na kojoj je vidljivo da se okrivljenica obraća svjedoku s kojim je bilo tamnoputo dijete, a to je bilo na blagajni supermarketa, nakon čega je izašla iz trgovine, a tona na snimci nema. Pročitana je presuda broj Pp-10054/2024 od 3. siječnja 2025. po kojoj je okrivljenica kažnjena zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

9. Odredba članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisuje da tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna (663,61 do 3.981,68 eura[1] ).

10. Okrivljenica se u bitnome brani da nije počinila prekršaj prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije te navodi da je rekla IU koji je držao za ruke tamnoputo dijete da li zna da je u Hrvatskoj zabranjeno imati dijete druge rase, da nismo Francuska jer da nitko neće ispaštati zbog njegovih izleta.

11. Pregledom video snimke javno se vidi da se okrivljenica obraća muškoj osobi uz koju se nalazi tamnoputa djevojčica dok čekaju u redu za blagajnu, međutim snimka ne sadrži tonski zapis.

12. Sud je svoju vjeru poklonio iskazu oštećenog IU jer nema nikakvog razloga da isti neosnovano tereti okrivljenicu, a koja je već počinila ista i slična djela, a koja mu je posve nepoznata, a iz čijeg iskaza je vidljivo da mu se okrivljenica obraćala riječima navedenim u optužnom prijedlogu, a i okrivljenica je u svojoj obrani priznala da mu se obraćala, a to je vidljivo i iz video snimke, a i same riječi koje je priznala da mu je govorila su riječi koje su diskriminatorne po rasi i boji kože njegove pokćerke koja je bila uz njega, a to su da li zna da je to u Hrvatskoj zabranjeno, da nismo Francuska jer da nitko neće ispaštati zbog njegovih izleta.

13. Na temelju ukupno provedenog postupka sud je imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica predmetne prigode ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Iz citirane zakonske odredbe jasno je da za ostvarenje zakonskog obilježja predmetnog prekršaja treba biti između ostalog i ostvaren cilj zbog kojeg je okrivljenica postupala, dakle, mora nastupiti posljedica u vidu povrede tuđeg dostojanstva. Znači, nastupanje posljedice u vidu povrede tuđeg dostojanstva je odlučna činjenica koja čini biće navedenog prekršaja. Žrtva IU kojemu se okrivljenica obraćala na neprijateljski, ponižavajući i uvredljivi način na temelju razlike u rasi i boji kože njegove pokćerke decidirano je izjavio da ga je to jako uznemirilo i da je ostao šokiran i baš zbog toga je pozvao policiju na postupanje. Okrivljenica je neosnovano nastojala umanjiti značaj i relativizirati svoje ponašanje kritične prigode, pa je proglašena krivom i izrečena joj je novčana kazna kao gore.

14. Kako je okrivljenica više puta prekršajno kažnjavana zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te su joj izricane novčane kazne, uvjetne kazne zatvora i kazne zatvora, a prema presudi Pp-10054/2024-14 proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije te joj je prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura, a zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kazna zatvora u trajanju devet dana, sud joj je zbog prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije izrekao novčanu kaznu u iznosu od 2.500,00 eura, uzevši u obzir dosadašnje kažnjavanje i nekritičan odnos prema svom ponašanju, smatrajući da će se novčanom kaznom u tom iznosu postići da okrivljenica ubuduće ne čini ovakve i slične prekršaje.

14.1. Sud je u smislu odredbe članka 183. stavak 2. Prekršajnog zakona upozorio okrivljenicu da ako u naprijed navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, da će se smatrati kako je novčana kazna u cjelini uplaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

15. Odredba članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 4.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.

16. U odnosu na djelo iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira sud je poklonio svoju vjeru iskazu policijskog službenika GU koji je jasno, okolnosno i uvjerljivo dao svoj iskaz na okolnosti utvrđivanja prekršaja i osobe koja je taj prekršaj počinila. Nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza, niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a u spisu nema niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenicu, pa je ovaj Sud našao sve elemente prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog u izreci ove presude pod točkom 2) te je okrivljenicu proglasio krivom i kaznio kaznom zatvora kao gore.

17. Prilikom odluke o vrsti kazne za okrivljenicu sud je kao naročito otežavajuću okolnost uzeo dosadašnje višestruko kažnjavanje okrivljenice zbog prekršaja iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti za koja djela su joj izrečene novčane kazne, uvjetne kazne zatvora i kazne zatvora, a koje nisu utjecale da okrivljenica ne čini ovakve i slične prekršaje, pa joj je izrečena teža vrsta kazne alternativno propisana sa novčanom kaznom, budući da ponavljanje prekršaja manifestira posebnu upornost te joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, smatrajući istu primjerenom težini izvršenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice.

17.1. U izrečenu kaznu zatvora, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljenica provela u uhićenju i zadržavanju.

18. Okrivljenica je obvezana naknaditi troškove postupka na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. i stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona. Paušalna svota sudu određena je s obzirom na složenost, trajanje postupka i imovno stanje okrivljenice.

U Splitu 3. lipnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Ana Pocrnja, v. r.

Ana Belić Radovani, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenica i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, a putem ovog Suda, bez takse u 2 (dva) istovjetna primjerka.

Dostaviti:

- okrivljenici,

- ovlaštenom tužitelju,

- u spis.