REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3232/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Cvjetku Lupiju, odvjetniku iz Zagreba, Podolje 3, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupan po generalnim punomoćnicima HLC, Josipu Grošeti i Ivanu Glamuzini, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 5, prema generalnoj punomoći Su-1400/19, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 21. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Cvjetka Lupija, odvjetnika te zamjenika punomoćnika tuženika ČL, odvjetničke vježbenice iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta d.o.o., 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF (švicarskim francima) sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 056-50-4184402, zaključenim 14. lipnja 2007. između Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535 i tužitelja HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.090,88 eura (slovima: pet tisuća devedeset eura i osamdeset osam centi ) sa zateznim kamatama na pojedine iznose:

1,07 eura od 31.7.2007. do isplate

2,29 eura od 31.8.2007. do isplate

1,10 eura od 14.11.2007. do isplate

4,18 eura od 15.1.2008. do isplate

6,55 eura od 25.2.2008. do isplate

10,62 eura od 25.3.2008. do isplate

4,51 eura od 22.4.2008. do isplate

2,12 eura od 15.5.2008. do isplate

5,15 eura od 21.6.2008. do isplate

0,71 eura od 19.7.2008. do isplate

0,93 eura od 21.8.2008. do isplate

3,56 eura od 23.9.2008. do isplate

23,50 eura od 20.10.2008. do isplate

10,14 eura od 19.11.2008. do isplate

27,13 eura od 17.12.2008. do isplate

29,74 eura od 22.1.2009. do isplate

30,92 eura od 25.2.2009. do isplate

28,37 eura od 17.3.2009. do isplate

29,01 eura od 27.4.2009. do isplate

23,91 eura od 18.5.2009. do isplate

20,16 eura od 26.6.2009. do isplate

21,15 eura od 9.7.2009. do isplate

23,13 eura od 28.8.2009. do isplate

22,96 eura od 15.9.2009. do isplate

20,96 eura od 23.10.2009. do isplate

24,71 eura od 18.11.2009. do isplate

27,72 eura od 10.12.2009. do isplate

32,00 eura od 13.1.2010. do isplate

31,02 eura od 24.2.2010. do isplate

36,83 eura od 26.3.2010. do isplate

35,73 eura od 23.4.2010. do isplate

37,88 eura od 21.5.2010. do isplate

56,47 eura od 18.6.2010. do isplate

52,64 eura od 14.7.2010. do isplate

64,34 eura od 13.8.2010. do isplate

60,30 eura od 28.9.2010. do isplate

53,80 eura od 27.10.2010. do isplate

67,51 eura od 17.11.2010. do isplate

84,95 eura od 22.12.2010. do isplate

72,60 eura od 13.1.2011. do isplate

76,93 eura od 15.2.2011. do isplate

71,42 eura od 24.3.2011. do isplate

72,41 eura od 12.4.2011. do isplate

95,80 eura od 24.5.2011. do isplate

98,07 eura od 21.6.2011. do isplate

117,18 eura od 15.7.2011. do isplate

107,18 eura od 19.8.2011. do isplate

96,23 eura od 29.9.2011. do isplate

94,09 eura od 14.10.2011. do isplate

93,26 eura od 17.11.2011. do isplate

98,42 eura od 19.12.2011. do isplate

102,93 eura od 16.1.2012. do isplate

103,53 eura od 14.2.2012. do isplate

100,42 eura od 23.3.2012. do isplate

102,52 eura od 27.4.2012. do isplate

103,96 eura od 30.5.2012. do isplate

101,54 eura od 28.6.2012. do isplate

102,17 eura od 25.7.2012. do isplate

100,36 eura od 22.8.2012. do isplate

96,44 eura od 28.9.2012. do isplate

100,62 eura od 31.10.2012. do isplate

102,63 eura od 26.11.2012. do isplate

101,22 eura od 24.12.2012. do isplate

93,33 eura od 25.1.2013. do isplate

100,03 eura od 28.2.2013. do isplate

100,62 eura od 29.3.2013. do isplate

97,99 eura od 30.4.2013. do isplate

89,82 eura od 28.5.2013. do isplate

89,61 eura od 20.6.2013. do isplate

91,62 eura od 12.7.2013. do isplate

94,84 eura od 30.8.2013. do isplate

99,29 eura od 27.9.2013. do isplate

96,99 eura od 30.10.2013. do isplate

98,62 eura od 30.11.2013. do isplate

100,47 eura od 30.12.2013. do isplate

101,61 eura od 28.1.2014. do isplate

104,04 eura od 28.2.2014. do isplate

103,25 eura od 31.3.2014. do isplate

100,56 eura od 2.5.2014. do isplate

196,49 eura od 16.5.2014. do isplate

i to od dospijeća do 31. prosinca 2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, nadoknaditi parnične troškove tužitelju HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu 2.801,54 eura ( slovima: dvije tisuće osamsto jedan euro i pedeset četiri centa ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 3. lipnja 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.750,00 eura (slovima: tisuću sedamsto pedeset eura ).

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj 21. travnja 2021. tužitelj navodi da je dana 15. lipnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj: 056-50-4184402 sa tuženikom kao kreditorom, temeljem kojeg je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 27.613,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

2. Odredba čl. 1. Ugovora prema kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak ( valutna klauzula u CHF) je nepoštena i ništena što je utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja: Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. Samim time su nepoštene i ništetne odredbe Ugovora prema kojima se anuiteti obračunavaju u CHF i naplaćuju u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju.

3. Tužitelj u konačno određenom tužbenom zahtjevu u podnesku zaprimljenom 22. siječnja 2026. traži da se utvrdi ništetnim odredbe ugovora o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu broj: 056-50-4184402 od 14. lipnja 2007. te zbog ništetne valutne klauzule traži da mu tuženik isplati 5.090,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose od dana plaćanja do isplate, te trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (list 144-147 spisa).

4. Dopuštena je preinaka tužbe kao u podnesku od 22. siječnja 2026. ( rasprava 21.4.2026.) jer tužitelj bez provođenja financijskog vještačenja nije mogao točno odrediti tužbeni zahtjev i isto je svrsishodno za rješenje spora, a sve na temelju čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP-a ).

5. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare. Naime, u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža se na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu. U navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača. U istom postupku sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Sukladno čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zašiti potrošača iz 2007. tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive. Ako isto ne bi dokazao, nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Ako pak nemaju bilo koje od navedena tri obilježja, tada se provodi test poštenosti. U tom slučaju potrebno je prvenstveno utvrditi je li o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo pa ukoliko nije bilo pojedinačnog pregovaranja tužitelj mora dokazati da sporna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Identične odredbe sadržane su u čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zašiti potrošača iz 2003. Tuženik ističe kako je odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ističe kako je predmetna odredba tužitelju bila jasna, lako uočljiva i razumljiva i to kako na gramatičkoj razini, tako i u vidu shvaćanja ukupnosti njezine obveze u budućnosti u okviru realne mogućnosti prognoze budućeg neizvjesnog događanja. Tužitelju su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao te podnio zahtjev za kredit u CHF. Odredbom čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da će bilježnik strankama objasniti smisao i sadržaj posla, što u praksi uključuje čitanje ugovora pred strankama i raspravljanje o tome je li strankama ugovor razumljiv te odgovara li isti njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Solemnizacijom ugovora javni je bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da održava njihovu pravu volju. Zbog svega navedenog tuženik smatra da je tužitelju, ako ga se promatra kao razumno dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, predmetna ugovorna odredba bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Tužitelju je bilo razumljivo da i isplatu vraćanja kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti ekonomske posljedice koje bi iz ugovaranja takve odredbe proizašle, odnosno da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju toga tečaja. Obzirom da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva nije uopće dopušteno utvrđivati da bi ona bila nepoštena. U konkretnom slučaju, tužitelj i tuženik pojedinačno su pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu. Obzirom da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, isti se ne može smatrati nepoštenom odnosno ništetnom u smislu zahtjeva ZZP-a. Valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, dakle kao klauzula koja bi štitila tuženika u slučaju aprecijacije švicarskog franka, ali ne bi djelovala u korist tužitelja u slučaju devalvacije švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu u oba smjera. Tuženik ne ostvaruje nikakav ekstra profit na temelju valutne klauzule u CHF imajući u vidu da je i sam zadužen u istoj valuti što je nesporno utvrđeno u kolektivnom sporu. Slijedom navedenog, tuženik je prilikom odobrenja i zaključenja predmetnog kredita postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja vodeći računa o informacijama koje su mu dostupne i vodeći računa o zaštiti interesa svojih korisnika. Tuženik ističe da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze, u potpunosti postupao u skladu s važećim kogentnim propisima. (list 15-23 spisa).

6. Među strankama je nesporno: da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen ugovor o kreditu 15. lipnja 2007.

7. Među strankama je sporno: da li je nastupila zastara, te da li je došlo do pretplate kredita uslijed primjene nepoštene i ništetne odredbe u čl. 1. predmetnog ugovora kojim je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta uz CHF (valutnu klauzulu).

8. U tijeku postupka pročitana je dokumentaciju u spisu: Ugovor o kreditu broj: 056- 50-4184402 od 15. lipnja 2007. (list 6-10 spisa), promotivni uvjeti za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u razdoblju od 1. travnja 2007. do 30. lipnja 2007. (list 24-25 spisa), zahtjev za kredit (list 26 spisa), otplatni plan (list 69-70 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 71-75 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 82-88 spisa) i dopunu financijskog vještačenja od 13. siječnja 2026. (list 140-143 spisa) i saslušan je tužitelj (list 124 spisa).

9. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika o saslušanju svjedokinje SL javnog bilježnika budući da se saslušanjem iste ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu navedeni u ugovoru o kreditu koje je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

10. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je po zanimanju građevinski inženjer i predmetno osobno vozilo je kupio za osobne potrebe. Čitanjem predmetnog ugovora o kreditu koji je sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita razvidno je da se kredit daje za kupnju vozila ( čl. 6. ugovora o kreditu- list 6 spisa). Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U konkretnom slučaju tužitelj je kao korisnik kredita sklopio s bankom kao kreditorom ugovor za kupnju motornog vozila za osobne potrebe, te je isti potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03 ).

11. Odredbe čl. 502. a st. 1., čl. 502. b i čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje - ZPP-a), propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na posebne postupke koje radi ostvarenja svojih prava na naknadu pokrenu potrošači.

12. Iz odredbi o potrošačkom kreditiranju, koje su sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03; dalje: ZZP/03), bila je dužnost tuženika da potrošaču, ovdje tužitelju u pisanom obliku da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač donio informiranu odluku. Također, dužnost je tuženika bila da prije sklapanja ugovora tužitelju pruži odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i njegovoj financijskoj situaciji i pojasniti mu bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje one mogu imati na tužitelja. Svi ovi podaci su trebali biti sadržani u ugovoru o kreditu. Na ovako ponašanje u poslovnoj praksi tuženik je obvezan i samim načelima obveznog prava, a to su načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti. Iz iskaza tužitelja je razvidno da nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak ( citat tužitelja: " Iako su u to doba postojali krediti i u drugim valutama, primjerice u kunama ili eurima, nitko mi takvu opciju nije ponudio već mi je kredit u valuti CHF bio prezentiran kao najbolji, odnosno najpovoljniji. Moram reći da me prije sklapanja ugovora o kreditu nitko nije upozorio na rizik valute CHF, odnosno na rizik dizanja kredita u toj valuti."). Dakle, tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama nije raspolagao sa svim informacijama koje su mu bile potrebne kako bi donio informiranu odluku.

13. Predmetnim člankom ( čl. 1. ) ugovoreno je da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit uz valutnu klauzulu. Ugovaranje valutne klauzule je dopušteno čl. 22. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05; dalje: ZOO-a), u dijelu zakona koji razrađuje načelo monetarnog nominalizma izraženo u čl. 21. koji određuje da je dužnik dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinca na koji obveza glasi. Odredbom čl. 81. st. 1. t. 2. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je ista materija bila jednako regulirana i odredbama o Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 89/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) u čl. 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste. Iz iskaza tužitelja je razvidno da nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. razvidno je da tuženik nije informirao potrošače, ovdje tužitelja kao korisnika kredita o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovara u svezi sklapanja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Valutna klauzula je zaštitna klauzula koja služi zaštiti vjerovnika od gubitka vrijednosti novca odnosno ugovara se da bi vjerovnik u trenutku povratka pozajmljenog iznosa dobio, pored ugovorenih kamata i jednaku vrijednost glavnice koju je inicijalno dao dužniku. Tijekom otplatnog razdoblja spornog ugovora došlo je aprecijacije švicarskog franka koji je porastao u odnosu na euro, a to se odrazilo na tečaj kune u odnosu na franak, iako je kuna u odnosu na euro ostala u istom odnosu. Banka kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, međutim tužitelj kao potrošač nije imao mogućnost niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle.

14. Budući da je banka znala za rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatni način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestili potrošače, na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće, tuženik nije u odnosu na tužitelja kao potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno, u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Budući da se u predmetnom ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franak, a tužitelj kao potrošač nije bila informiran o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka je ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

15. U skladu sa člankom 323. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 15. lipnja 2007. zbog nastalih promjena švicarskog franka, a koje su obračunate od strane tuženika na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

16. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž- 6632/2017 dana 14. lipnja 2018. u odnosu na predmetni postupak vezan za ništetnost valutne klauzule, zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnijeta 21. travnja 2021., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni rok zastare, uslijed čega se treba primijeniti čl. 225. ZOO-a, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 14. lipnja 2018., to je razvidno da je predmetna tužba podnesena u roku te da nije nastupila zastara, uslijed čega se prigovor tuženika da je nastupila zastara smatra neosnovanim pa je isti odbijen.

17.Iz provedenog financijskog vještačenja po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. je razvidno da ukupan iznos pretplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 5.090,98 eura ( dopuna nalaza -list 140-143 spisa), a pojedini iznosi su prikazani u tabeli u osnovnom nalazu i mišljenju od 31. listopada 2024. (list 85-87 spisa).

18. Prihvaćen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. jer je isti stručan, jasan i argumentiran.

19.Tužitelju je na temelju čl. 1111. st. 1. i st. 3. ZOO-a, dosuđeno zbog ništetne valutne klauzule iznos 5.090,98 eura ( razvidno iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka -list 82-88 spisa i list 140143 spisa) sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

20.Pravomoćna presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđeno nepošteno postupanje tuženika kod ugovaranja valutne klauzule izražene u švicarskom franku uz koju je vezana glavnica isključuje savjesnost tuženika kroz razdoblje otplate kredita. Obzirom da je čitanjem dokumentacije u spisu (knjigovodstvene kartice) utvrđeno da je tužitelj podmirivao dospjele anuitete za cijelo vrijeme trajanja kreditnog odnosa na preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule određen je početak tijeka zateznih kamata počevši od plaćanja mjesečnih anuiteta na temelju čl. 1115. ZOO-a.

21. Zakonske zatezne kamate su određene od dospijeća do 31. prosinca 2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. su određene po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 114/22), a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a (Narodne novine, broj: 155/23).

22.Tuženik je istaknuo da se ništetnost ne može isticati jer je predmetni ugovor izvršen, međutim to ne sprječava tužitelja u zahtjevu da se utvrdi ništetnost ugovornih odredbi. Naime ništetnost samih tih odredbi ugovora ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora, jer ugovor može opstati bez tih odredbi ugovora u primjeni, obzirom sadrži sve elemente za pravnu valjanost. Nadalje prema odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništenosti ne gasi se, prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO-a ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora jer on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ta odredba nije bila uvjet ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju zakona. U konkretnom slučaju uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja kako to propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te vrijednosti tužbenog zahtjeva ( vps 5.090,88 eura ) i zatraženim troškovnicima.

24. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, sastavi podnesaka 10.6.2021., 2.5.2023., 3.12.2024., 8.1.2025., 13.12.2025. i 22.1.2026. - tužitelju se priznaju 4 podneska - 400 bodova ( 4 x 100 bodova) po Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 23.9.2024., 30.1.2025., 29.10.2025. i 21.4.2026. - 400 bodova ( 4 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, sastav podneska 21.6.2021. - 50 bodova po Tbr. 8/3, ukupno 950 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura, te PDV-a 25% u iznosu 475,00 eura, ukupno 2.375,00 eura.

25. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka 21.4.2021., 2.9.2022., 6.2.2023., 27.9.2024. i 4.12.2024. jer nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a.

26.Tužitelju je priznata suska pristojba na tužbu u iznosu 26,54 eura te trošak financijskog vještačenja u iznosu 400,00 eura, ukupno 426,54 eura.

27.Tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe za presudu jer je isti potrošač na temelju čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23).

28. Parnični trošak tužitelja se sastoji od troška za zastupanje po punomoćniku- odvjetniku u iznosu 2.375,00 eura, troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,54 eura i troška financijskog vještačenja u iznosu 400,00 eura, ukupno 2.801,54 eura.

29.Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.

30.Tuženik je odbijen za zatraženi parnični trošak u iznosu 1.750,00 eura jer nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 3. lipnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika