Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Pn-590/2017-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ČO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Frani Sikirici, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Kaufland Hrvatska k.d. Zagreb, Donje Svetice 14, OIB: 47432874968, zastupano po punomoćnicima odvjetnicima u OD Buterin i Partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 20. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude, 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime neimovinske štete isplatiti tužiteljici iznos od 2.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom, obračunatoj za razdoblje od 05. 12. 2017.g. do 31. 12. 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. 01. 2023.g. pa do isplate sa zateznom kamatom obračunatoj po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći isplatiti tužiteljici iznos od 79,65 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, dok se za više traženi iznos od 70,35 eura (od iznosa od 79,65 eura do iznosa od 150,00 eura) tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak, u iznosu od 4.045,27 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je sudu 5. prosinca 2017. godine podnijela tužbu u kojoj navodi kako je dana 25. svibnja 2017. prilikom kupnje namirnica u poslovnici tuženika u Trogiru pretrpjela tjelesne ozljede. Naime, navedene prigode da je fronta (vratnica) police za kruh koja je sačinjena od prozirnog materijala i koja je postavljena horizontalno se poklopila nanijevši tužiteljici ozlijede u predjelu lijevog oka. Zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju tužiteljica da je trpjela intenzivne i dugotrajne fizičke i duševne bolove. Pored straha koji je trpjela u trenutku ozljeđivanja i dok nije pružena liječnička pomoć, tužiteljica je trpjela i daljnji intenzivni strah od posljedica koje je ozljeda ostavila na njezino zdravlje. Zbog zaostalih trajnih posljedica da je bila primorana zatražiti pomoć psihijatra. Trauma koju je doživjela i strah zbog posljedica koje predmetno ozljeđivanje može imati na njezino zdravlje da su kod tužiteljice uzrokovali trajnu uznemirenost i nesanicu što je rezultiralo značajnim smanjenjem općih životnih aktivnosti tužiteljice. Stoga od tuženika traži naknadu neimovinske i imovinske i imovinske štete tuđe pomoći i njege koju trpi uslijed štetnog događaja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio predmetni tužbeni zahtjev kao i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je kako točno da se tužiteljica navedenog dana obratila zaposlenicima tuženika te im kazala da je imala nezgodu na odjelu pekare, na način da je prilikom saginjanja po svoju košaru istodobno drugi kupac koji se nalazio pored tužiteljice, otvorio stakleni poklopac na vitrini za kruh te se tako tužiteljica ubola u oko o rub staklenog poklopca, kojeg je podigao drugi kupac. Iz fotografije predmetne police, odnosno vrata radi kojih se tužiteljica navodno ozlijedila jasno je vidljivo da, se radi o plastičnim vratima postavljenim na horizontalnu šinu, odnosno os, koje vrata vise prema dolje. Potpuno da je fizički nemoguće da vrata „poklope“ tužiteljicu po glavi, odnosno rubovi vrata dođu u kontakt s okom tužiteljice i ozljede ga kada vrata padaju prema dolje. Da bi se vrata uopće otvorila, odnosno podignula prema gore, da je potrebno da kupac, dakle tužiteljica ili neki drugi kupac , rukom podigne vrata prema gore, odnosno otvori ih . Dakle, da je potpuno nemoguće da se vrata sama od sebe dignu i pritom ozljede kupce, već da je jedino moguće da neki drugi kupac otvara vrata police i u tom trenutku udari vratima drugog kupca koji se nalazi ispred police sagnut. stoga, kada bi i postojala odgovornost tuženika za ozljedu tužiteljice, eventualno da bi se radilo o podijeljenoj odgovornosti štetnika i oštećenika, s vrlo malim doprinosom štetnika, odnosno tužitelja. Slijedom navedenoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Po provedenom medicinskom vještačenju tužiteljica je, na ročištu od 12. veljače 2026. smanjila tužbeni zahtjev, te po konačno uređenom zahtjevu potražuje od tuženika na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.000,00 eura, te na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći iznos od 150,00 eura, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i naknadu troškova postupka.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: medicinske dokumentacije tužiteljice, fotografije sa lista 8 spisa, službenu zabilješku o dojavi sačinjenu od Policijske postaje Trogir, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta, te vještačenjem po vještacima medicinske struke, saslušana je tužiteljica i svjedok NO.

4.1. Sud nije proveo dokaz vještačenja po vještaku strojarske struke. Naime, tuženik je predlagao izvođenje navedenog dokaza na okolnost je li moguće da vrata postavljena na način kako je to slučaj u poslovnici tuženika u Trogiru ozlijede čovjeka „sama od sebe“ ili je potrebno djelovanje drugog čimbenika. Prema stavu suda izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno jer tužiteljica tijekom postupka nije ni tvrdila da bi je vrata police ozlijedila „sama od sebe“. Tako je u iskazu danom dana 7. studenog 2019. kazala da je do ozlijede došlo jer je vjerojatno neki kupac prethodno otvorio vrata police i pustio ih da se sama zatvore. Jednako je opisala nastanak ozljede i policijskim službenicima kojima je sedam dana nakon štetnog događaja došla prijaviti ozljeđivanje. Nadalje i svjedok NO navodi da bi mu jedna od djelatnica tuženika, neposredno nakon čina ozljeđivanja tužiteljice, kazala kako je do ozlijede došlo dok je tužiteljica dizala svoju košaru sa s tla, a prethodno da je neki drugi kupac otvorio stakleni poklopac samposlužne police za peciva.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela kada je ozlijedila oko od rub pomične prednje fronte police samposlužne vitrine za pekarske proizvode u trgovini tuženika u Trogiru.

6. Između stranaka je sporan nastanak štetnog događaja od 25. svibnja 2017., odgovornost tuženika za nastalu štetu i štetne posljedice kod tužiteljice, kao i visina nastale štete.

7. Na okolnosti u svezi nastanka štetnog događaja sud je proveo dokaze saslušanjem svjedoka ŠO, koji je u vrijeme nastanaka štetnog događaja bio zaposlenik tuženika na mjestu sektora voditelja prehrane u trgovini u Trogiru, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke te je pročitana službena zabilješka o dojavi Policijske postaje Trogir od 2. lipnja 2017.

8. Svjedok NO u iskazu navodi kako se na prvu nije mogao sjetiti tužiteljice, ali nakon što su ga ukućani posjetili sjetio se tog slučaja. Navodi da nije bio očevidac te da ništa osobno nije vidio. Toga dana da je bio dežurni, odnosno voditelj dana. U jednom trenutku da je do njega na info pult došla jedna djelatnica tuženika i dovela gospođu koja se rukom pridržavala za oko i držala blago pognutu glavu. Misli da mu je djelatnica tuženika tada rekla da je gospođa na odjelu pekare išla podići svoju košaru s tla i dok se dizala, prethodno da je neki drugi kupac otvorio stakleni poklopac samoposlužne police za peciva te da se ona pritom ozlijedila. Svjedok još navodi kako su poklopci polica od stakla i koliko se sjeća nemaju rubove od nekog drugog materijala, a otvaraju se vertikalnu odozdo prema gore. Svjedok još misli su ti poklopci imali usporivače koji su poklopac usporavali kada bi se vraćao natrag u prvotni položaj odnosno kada bi se poklopac zatvarao. Gospođi da su u prostoru Kauflanda odmah donijeli stolicu da sjedne i dali joj vodu. Koliko se sjeća ponudili su tužiteljici da joj pozovu Hitnu pomoć, ali se ne sjećam je li ona pristala na to i je li Hitna došla u prostor Kauflanda. Primijetio je da je tužiteljici jedno oko suzno i crveno. Ne sjeća se o kojem se oku radilo.

9. Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je kako joj se predmetna nezgoda dogodila 25. svibnja 2017., u jutarnjim satima oko 10,00 sati u trgovini Kauflanda u Trogiru. Sjeća se da je bio četvrtak, dan kad Kaufland nudi akcije na svoje određene proizvode. Sjećam se da je u trgovini bilo dosta kupaca, možda baš zbog akcija. Sjeća se da je došla do polica za kruh i peciva. Police da su poredane vertikalno jedna iznad druge, a svaka od njih posebno da ima vrata od stakla ili staklo plastike, prozirna koja se otvaraju odozdo prema gore. Tada ni jedna od polica da nije imala usporivače već su vrata, nakon što su otvorena, odnosno podignuta slobodno padala. Na dnu ispod police za kruh i peciva da su se nalazile police sa papirnatim vrećicama koje nisu imale vrata. S jedne od polica da je uzela peciva te se pomaknula do police za kruh namjeravajući uzeti i kruh. Sagnula se da sa dna polica uzme papirnatu vrećicu i kada se podigla dijelom glave, odnosno lijevim okom da je udarila u kantun vrata police koja se nalazila s njene desne strane. Dakle, da se nije se radilo o polici koja se nalazila iznad nje i ispred nje nego sa strane, desno od nje. Vjerojatno da je neki kupac prethodno otvorio vrata te police i pustio ih da se sama zatvore, a ona da je glavom, dakle, udarila u vrata koja su slobodno padala u trenutku kada su ona bila pri samom zatvaranju. Inače da se vrata od polica mogu otvoriti odnosno podići za više od 90%. Prije same nezgode da nije vidjela kupca koji je otvorio vrata police s kojom se sudarila. Kasnije da je doznala da su vrata na policama za kruh i peciva sa usporivačima dok tada kada joj se dogodila nezgoda da nije bilo tako. Nakon udarca da je osjetila jaku bol u oku i glavi, došlo joj je slabo i morala je kleknuti na pod. Prišla joj je jedna žena, pitala je je li joj dobro, a onda je ta žena pozvala zaposlenika Kauflanda. Nakon toga da joj je pristupila muška osoba koja je bila voditelj odjela ili cjelokupne trgovine Kauflanda. Posjeo ju je na stolicu, dao joj tekućinu za osvježenje, vidio da joj oko krvari te pozvao Hitnu pomoć. Pet ili deset minuta nakon toga da su pristupili djelatnici Hitne pomoći i odveli je na hitni prijam u Trogiru. Na Hitnom prijemu da ju je pregledala specijalist okulist te ju hitno uputila u Split. U Splitu da su joj izvršili šivanje unutarnjeg dijela oka. U štetnom događaju da je doživjela puknuće očne ovojnice. Operacija da je izvršena isti dan kad se dogodila nezgoda, a šavovi da su skinuti za desetak dana Dugo da je morala nositi gazu preko oka radi sprječavanja infekcija. U trenutku kada joj se dogodila nezgoda da je bilo dosta ljudi oko nje, ali ne zna da li je bilo očevidaca samog trenutka nezgode. Trpjela je jaku bol i nije mogla biti koncentrirana na to da li je netko vidio točno što joj se dogodilo. Kada je bila u pognutoj poziciji i nakon što je uzela papirnatu vrećicu nije mogla iz te pozicije gledati što je iza nje i oko nje. Da bi to vidjela morala se podići i uspraviti. U trenutku kad je uzimala "škartoc" (papirnatu vrećicu) da je bila u polučučnju. Kada je tužiteljici predočena preslika fotografije sa lista 8 spisa izjavila je da je na fotografiji prikazana polica kakva je bila u trgovini Kaulfand u Trogiru na dan kada se dogodila predmetna nezgoda.

10. Čitanjem službene zabilješke o dojavi sačinjene 2. lipnja 2017. od strane policijskog službenika ZO sud je utvrdio kako iz iste proizlazi da je dana 2. lipnja 2017. tužiteljica pristupila u prostorije Policijske postaje Trogir te navela da je dana 25. svibnja 2017. , oko 10,15 sati u Trogiru, u trgovini tuženika kupovala namirnice. Tom prilikom da se sagnula da uzme kruh iz donjeg dijela pulta, a kada se podignula udarila se u oko o policu koju je u međuvremenu otvorila muška NN osoba koja je također uzimala kruh iz gornjeg djela police. Odmah da joj je u pomoć priskočilo nekoliko djelatnika trgovine koji su pozvali hitnu pomoć. Zadobila je ozljede lijevog oka, a liječnička pomoć joj je pružena u KBC Split na Očnom odjelu.

11. Uviđajem na licu mjesta dana 16. rujna 2021. sud je utvrdio kako je su na prodajnom mjestu za kruh i peciva 5 vitrina u horizontalnom nizu, a svaka od njih da ima četiri ostakljene police te na dnu prostor zatvoren drvenim zatvorom. Vitrine da su smještene između, s jedne strane zida (prva da je odmaknuta 0,5 m od zida) i prostora za prodaju sireva i mesnih proizvoda. Gledajući od prostora za prodaju sira, druga i četvrta prodajna vitrina da u najdonjem dijelu s drvenim zatvorom imaju odjeljak za papirnate vrećice za peciva i kruh. Svaka prodajna vitrina odnosno svaka polica svake vitrine, osim onoga dijela s drvenim zatvorima da imaju dvostruka staklena vrata. Vrata da su sačinjena od pleksiglasa, a ne od stakla, a svaka od njih na sebi da imaju metalnu ručku za otvaranje. Vrata da se otvaraju povlačenjem prema gore s tim da se ne mogu zaustaviti u najvišem gornjem položaju nego se iz te pozicije lagano spuštaju i zatvaraju prema dolje. Tužiteljica je na očevidu izjavila kako se ozlijedila na središnjoj (trećoj) vitrini, drugoj polici odozdo, a lijevim vratašcima i to na njegovom donjem lijevom kutu. Sud je još utvrdio kako su na dan uviđaja na vratašcima srednje (predmetne) vitrine, na dvije njezine donje police, donji kutevi bez oštrih kuteva, dok su na dvije gornje police kutevi oštri. Također da je od vitrina s kruhom i pecivima do prvih stalaža s drugim proizvodima prema unutrašnjosti samoposluge slobodni prostor širine 3,5 m.

12. Ocjenjujući iskaze saslušanog svjedoka i tužiteljice kao stranke, sud iste prihvaća kao istinite i uvjerljive, bez međusobnih proturječnosti. Iz njihovih iskaza sud je zaključio da je zaista dana 25. svibnja 2017. došlo do predmetnog štetnog događaja, na način opisan u tužbi i na mjestu, u trgovini tuženika u Trogiru. U prilog ovom zaključku suda je i priložena medicinska dokumentacija – specijalistički nalaz (list 6 spisa) od 25. svibnja 2017. iz koje proizlazi da je i prilikom prijma u bolnicu tužiteljica navela kako je ozljedu zadobila udarcem u lijevo oko plastičnom policom, kao i službena bilješka sačinjena u Policijskoj postaji Trogir. Također i sudski vkeštak oftalmolog se u svom nalazu i mišljenju izjasnio kako je uzročno posljedična veza nastalih ozljeda u opisanoj dinamici predmetnog ozljeđivanja moguća.

13. Slijedom navedenih utvrđenja da je do ozljede tužiteljice došlo kada je iz polučučećeg položaja krenula ustajati prilikom čega je došlo do sraza lijevog oka tužiteljice i pomične prednje fronte police samoposlužne vitrine za pekarske proizvode, a koja polica je djelovanjem drugog NN kupca u trenutku sraza bila u podignutom položaju i spuštala se prema dolje, sud je mišljenja kako je za nastalu štetu odgovoran tuženik.

15. Općim propisima obveznog prava uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, konkretno odredbama čl. 1063. – 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje ZOO).

16. Tako prema odredbi članka 1063. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a prema odredbi članka 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, pri čemu tijekom postupka nije bilo sporno vlasništvo samoposlužne vitrine sa pekarskim proizvodima.

17. Pojam opasne stvari, Zakon o obveznim odnosima ne definira. U pravnoj teoriji i općeprihvaćenoj sudskoj praksi se smatra da je opasna stvar koja po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu pa je zbog toga treba nadzirati povećanom pažnjom. Pojam opasne stvari je pravni standard kojemu sud mora u svakom konkretnom slučaju dati sadržaj, dakle, sud u svakom pojedinom slučaju ispituje i utvrđuje je li određena stvar, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, opasna stvar. Dakle, odgovor na pitanje što predstavlja "opasnu stvar" ovisi o utvrđenju specifičnih konkretnih činjeničnih okolnosti svakog slučaja.

18. U konkretnom slučaju, prema stavu ovoga suda, opasnu stvar predstavlja otvorena pomična prednja fronta police samoposlužne vitrine sa oštrim rubovima izrađena od prozirnog materijala, a koja se prostorno nalazi iznad otvora u kojem se nalaze papirnate vrećice za pekarske proizvode.

19. Pritom nije od značenja što je netko treći (nepoznati NN kupac) izvršio radnju otvaranja pomične prednje fronte samoposlužne vitrine na koju se tužiteljica ozlijedila, ovo jer radnja treće osobe ekskulpira imatelja opasne stvari samo u slučaju kada se ona nije mogla predvidjeti i kada se posljedice takve radnje nisu mogle izbjeći ni otkloniti (članak 1067. st. 2. ZOO). Prema stavu ovog suda to u konkretnom predmetu nije slučaj jer su samoposlužne vitrine sa pekarskim proizvodima i postavljenje sa ciljem da više kupaca može u isto vrijeme, neovisno o djelovanju drugog kupca, uzimati pekarske proizvode otvaranjem i zatvaranjem pomične prednje fronte.

20. Nadalje, sud ne prihvaća navode tuženika da bi tužiteljica pridonijela nastanku štete. Naime, način upotrebe samoposlužnih vitrina s pekarskim proizvodima je tako koncipiran da je, da bi se istim moglo poslužiti, najprije potrebno čučnuti ili se sagnuti i uzeti papirnate vrećice koje se nalaze na najdonjoj polici vitrine. Prema utvrđenjima sud do ozljede tužiteljice je došlo upravo kada je ustajala iz takvog položaja u kojem nije mogla opaziti radnje drugih kupaca. S obzirom na navedeno i na nespornu činjenicu da je pomična prednja fronta police vitrine prozirna, tužiteljica nije mogla opaziti da je ista otvorena.

21. Još je za napomenuti kako je iz fotografije samoposlužne vitrine, koju je tužiteljica priložila uz tužbu (list 8 spisa) i fotografija vitrine sačinjenih na dan uviđaja na licu mjesta (list 83-84 spisa) vidljivo da bi rubovi pomičnih prednjih fronti polica samoposlužne vitrine u međuvremenu bili zaobljeni i to baš na prvoj i drugoj polici gledano odozdo.

22. Kako tuženik nije dokazao niti jedan od razloga propisanih čl. 1067. ZOO-a da bi se oslobodio od odgovornosti za štetu, sud utvrđuje kako je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete.

23. Na okolnosti težine pretrpljenih ozljeda kod tužiteljice, kao i posljedica pretrpljenih ozljeda provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Branimiru Cerovskom, prim. dr. med, spec. oftalmolog te dr. TO, spec. pshijatrije.

23.1. U svom pismenom nalazu i mišljenju vještak Cerovski, koji je pregledao medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu i tužiteljicu, navodi da je tužiteljica u predmetnom ozljeđivanju zadobila natučenje lijevog oka uz laceraciju spojnice koja je u KBC Split kirurški zbrinuta uz postavljanje šavova spojnice. Uzročno posljedična veza natučenja lijeve očne jabučice i razderotine spojnice u opisanoj dinamici predmetnog ozljeđivanja da je moguća. Prema iskazu tužiteljice na raspravi 7. studenoga 2019. (55,56) sagnula se je da sa dna polica uzme papirnatu vrećicu i kada se je podigla dijelom glave odnosno lijevim okom udarila je u kantun vrata police. Slijedom navedenog, u tužiteljice da je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja:

Fizičke boli jakog intenziteta tužiteljica da je trpila 2 dana ukupno, srednjeg intenziteta ukupno 3 dana i slabijeg intenziteta narednih 14 dana. Tužiteljica da je pri štetnom događaju trpila kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpila je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 2 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 3 dana. Po navedenom trpila je slabiji oscilirajući strah do sveukupno 2 tjedna. Da je zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Tuđa pomoć tužiteljici da je pružana od strane ukućana, a bila joj je potrebna u opsegu od 2 sata dnevno u razdoblju kroz 4 dana, potom 1 sat dnevno u razdoblju kroz 7 dana (poslovi u kući, oko kuće, u prašini, vjetru). Naruženje, kao posljedica ovog štetnog događaja da nije evidentno. Zdravstveno stanje tužiteljice da se je stabiliziralo s oftalmološkog stajališta 5.6.2017. S oftalmološkog motrišta da se ne utvrđuje da zaostaje trajno oštećenje vidne funkcije, odnosno kod tužiteljice da nije došlo do smanjenja životne i radne aktivnosti a vezano uz štetni događaj.

23.2. Na nalaz i mišljenje imenovanog vještaka stranke nisu imale prigovora sa oftalmološke strane, a sud ga u tom dijelu prihvaća kao objektivno i stručno izrađenog. Međutim, tuženik je prigovarao kako vještak oftalmolog nema potrebna znanja te ne možće dati svoje mišljenje vezano za pretrpljeni strah. Radi navedenoga sud je odredio izvesti dokaz vještačenjem po vještaku psihijatru.

24. Tako vještak TO u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 12. veljače 2026. navodi kako je pregledao predmetni spis i medicinsku dokumentaciju tužiteljice iz čega da je vidljivo da je ista dana 25. svibnja 2017. doživjela nezgodu u poslovnom prostoru tuženika te je tom prilikom zadobila ozljede čija je narav i njegovo generičko i terapijsko zbrinjavanje detaljno opisano u vještačenju spec. oftamologa. Osim toga, tužiteljica da je počevši od 2. lipnja 2017. u više navrata i psihijatrijski ambulantno pregledana te joj je postavljena dijagnoza poremećaja prilagodbe uz preporuku uzimanje lijekova iz klase anksiolitika i antidepresiva. Imajući u vidu sve navedeno mišljenja je da je tužiteljica u trenutku samog događaja doživjela primarni strah u trajanju od 10- ak sekundi , nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 2 do 3 dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju do 5 dana te sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju do 4 tjedna. Trajnih povreda duševnog integriteta u ovom slučaju da nije bilo.

24.1. Na nalaz i mišljenje vještaka TO tužiteljica nije imala prigovora dok je tuženik istaknuo kako se nalaz i mišljenje vještaka Cerovskog i vještaka TO u bitnom razlikuju u pogledu pitanja pretrpljenog straha tužiteljice. Tuženik je stava kako je sudski vještak psihijatar neosnovano trajanje straha kod tužiteljice procjenio u skoro dvostruko dužem trajanju od vještaka oftalmologa.

24.2. U odnosu na prigovor tuženka za navesti je kako je prema stavu ovog suda upravo vještak pshihijatriske struke mjerodava za davanje stručnog mišljenja o jačini i trajanju pretrpljenog straha. Uostalom takav stav je izrazio i tuženik na ročištu od 20. siječnja 2026. kada je naveo kako vještak oftalmolog nema potrebna znanja te ne može dati svoje mišljenje vezano za pretrpljeni strah tužiteljice.

25. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučajeva opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, a za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Pri tome je sud vodio računa o činjenicama koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove i pretrpljeni strah. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriterij, odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu i svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu.

26. Slijedom navedenog, a imajući u vidu i ovlast suda za slobodnom ocjenom, visina štete utvrđivana je prema nalazu i mišljenju vještaka koji predstavlja kvalifikatorne okolnosti za ocjenu visine pravične novčane naknade koja tužiteljici ima pripasti zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Pri dosuđivanju pojedinih iznosa, sud je isto tako imao primijeniti i aktualne Orijentacijske kriterije Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (donesene na sjednici 5. ožujka i 15. lipnja 2020.).

27. Ocjena je suda da suđenje u predmetima neimovinske štete zahtjeva primjenu pravnog standarda pravičnosti, a ne samo matematiku koja proizlazi iz mehaničke primjene Orijentacijskih kriterija i mjerila za dosuđenje novčane naknade. Iznos naknade neimovinske štete po toj osnovi vezan je za jačinu i trajanje duševne boli, kao i za druge okolnosti slučaja (čl. 1100. stavak 2 ZOO-a). Naknada se, naime treba odrediti uzimajući u obzir (u pravilu) stupanj invaliditeta, jačinu, trajanje posljedica, dob i zanimanje oštećenika.

28. Imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskih vještaka oftalmolaga i psihijatra, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručane, objektivane, utemeljene na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu, zatim cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova te vrstu i intenzitet pretrpljenog straha, a uzevši u obzir i tužiteljičinu dob te uvažavajući sve neugodnosti koje je tužiteljica morala proživjeti u trenutku nezgode i kasnije tijekom liječenja, za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice valjalo je utvrditi pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.000,00 eura. Također sud je uzeo u obzir da je kod tužiteljice u štetnom događaju došlo do ozljede oka, glavnog organa osjetila vida, na koje osjetilo se prosječni čovjek, u svakodnevnom životu, najviše oslanja.

28.1. Kraj naprijed izloženog, tužiteljici osnovano po mišljenju ovog suda pripada naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura, a koliko je tužiteljica po konačnom tužbenom zahtjevu i potraživala. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužiteljici je, sukladno čl. 1103 ZOO-a, dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od dana podnošenja tužbe (5. prosinca 2017.).

29. Nadalje, a u odnosu na imovinsku štetu koju potražuju tužitelj u ovom postupku sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Branimiru Cerovskom. U svom nalazu i mišljenju vještak je istaknu da je tužiteljici tuđa njega i pomoć za osobne potrebe bila potrebna u trajanju od 2 sata dnevno u razdoblju kroz 4 dana, potom 1 sat dnevno u razdoblju kroz 7 dana. Dakle iz navedenog danog mišljenja sud je utvrdio obim potrebe tuđe njege i pomoći tužiteljici i to na način da joj je trebala upravo kako i vještakinja navodi tuđa pomoć i njega 16 sati.

29.1. Odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO propisano je tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

30. Naknada za tuđu pomoć je izvorno naknada troškova i novčani oblik imovinske štete, odnosno onaj iznos novčanih jedinica koji bi tužitelji platili trećoj osobi za pružanje usluge nemedicinske pomoći i njege, pri čemu treba navesti da tužitelji imaju pravo na ovaj vid naknade i kada joj se ista pruža besplatno od strane članova obitelji. U situaciji kada tužitelji nisu dokazali da su te troškove platili trećoj osobi, pripada im pravo na naknadu u visini neto zarade osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu.

31. Svrha i cilj otklanjanja štete je da se oštećenikovo imovno stanje dovede u takvo stanje da mu u cijelosti bude naknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe pomoći koju mu pruža treća osoba. To, u pravilu, nije opća cijena rada nekvalificirane osobe, već cijena rada tko za takvom vrstom usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi. U suprotnom bi oštećenik djelomično, a bez svoje krivnje, snosio dio troškova koje mora platiti štetnik ili osoba koja odgovara za štetnika.

32. Ovaj sud po slobodnoj procjeni i dosadašnjoj praksi, pozivom na odredbu članka 223. stavka 1. ZPP, a uzimajući u obzir mjesne prilike, vrstu ozljede te brzinu oporavka tužiteljice, cijenu sata tuđe pomoći i njege ocjenuje u iznosu od 5,31 euro. Stoga je tužiteljici, po ovom vidu štete dosuđen iznos od 79,65 eura (15 sati * 5,31 euro).

32.1. Zakonske zatzene kamate na dosuđenu imovinsku štetu (za tuđu pomoć i njegu) tužiteljici pripadaju od dana presuđenja, sukladno čl. 1086. u vezi s čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

33. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I i II izreke.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP, pa je s obzirom na to da tužiteljica u postupku nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu tuženik taj koji joj je dužan nadonaditi troškove postupka.

35. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 2.150,00 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).

36. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištima od 15. siječnja 2019., 28. kolovoza 2019., 7. studenog 2019., 17. rujna 2020., 19. studenog 2020., 16. veljače 2021., 1. travnja 2021., 16. rujna 2021., 22. srpnja 2022., 22. srpnja 2024., 17. ožujka 2025., 20. siječnja 2026., 12. veljače 2026. i 20. travnja 2026. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife),

- sastav podnesaka od 23. siječnja 2019., 18. ožujka 2019., i 12. rujna 2024. u iznosu od po 20,00 eura za svaki ponesak (Tbr. 8/ 4Tarife),

- sastav podnesaka od 29. prosinca 2020. i od 18. listopada 2022. u iznosu od po 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife),

36.1. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 12. svibnja 2022. jer iz zapisnika s tog ročište proizlazi kako punomoćnik tužiteljice na to ročište nije pristupio.

36.2. Dakle tužiteljici je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 3.460,00 eura.

36.3. Nadalje, tužiteljici je valjalo priznati i uplaćeni trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 362,45 eura, trošak putovanja u Zagreb radi pregleda sudskog vještaka u iznosu od 44,98 eura (a za koji trošak je tužiteljica priložila autobusne putne karte), trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 88,92 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 88,92 eura.

37. Dakle, tužitelju je valjalo priznati sveukupno troškove postupka u iznosu od 4.045,27 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja ove presude do isplate.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III izreke ove presude.

U Splitu 3. lipnja 2026.

Sudac

Tihana Lovrić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

– tužitelju po punomoćniku,

– tuženiku po punomoćniku

– u spis.