Poslovni broj: Us I-3100/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja HR, Privlaka, Ivana Pavla II 129 A, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku IR, zaposleniku tuženika, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tuženika i odsutnosti tužitelja, 3. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/25- 01/03320951651, Urbroj: 341-99-05/3-25-3054 od 3. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-02/25-01/03320951651, Urbroj: 341-99-05/3-25-3054 od 3. prosinca 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 141-02/24-01/03320951651, Urbroj: 341-24-05/3-24-20055 od 28. travnja 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika iz svih zakonom propisanih razloga, tužitelj, u bitnom, navodi da nalaz i mišljenje vještaka u žalbenom postupku nisu mogli poslužiti kao valjan dokaz za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, jer medicinska dokumentacija u spisu dovodi u razumnu sumnju pravilnost tog mišljenja. Iz medicinske dokumentacije i to kliničke medicinske slike razvidno je postojanje patologija u komorbiditetu: F43.1 PTSP chronica, F 62.0 trajni poremećaj osobnosti nakon F43.1, F41.2, F43.2 i F45.3, a prisutna je i dijagnoza Vertigo somatskog oblika. Tužitelj smatra da je upravo iz potonje navedene patologije jasno da se kod njega radi o ozbiljno narušenom zdravlju koje je uzrokovalo pojavne oblike invaliditeta te ističe da nalazi i mišljenja tijela vještačenja koji navode kako još nisu nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju, koje uzrokuju smanjenu radnu sposobnost po osnovi psihijatrijske patologije, ne koindiciraju sa kliničkom medicinskom slikom. Ističe da su vještaci mogli i trebali utvrditi da medicinska dokumentacija u potpunosti zadovoljava uvjete iz članka 39. Stavka 4. ZOMO -a. Navodi da ima 60 godina života, više od 30 godina radnog staža i više godina je u fazi liječenja po psihijatru. Smatra da se ne može očekivati napredak u izlječenju, bar ne u toj mjeri u kojoj bi bio radno i funkcionalno sposoban. U vezi s navedenim razlozima predlaže da se tužbu uvažiti i osporeno rješenje staviti izvan snage.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana. Ističe kako tužitelj u tužbi protiv rješenja tuženika navodi iste navode kao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja. Stoga ističe da je na istaknute navode već odgovoreno osporavanim rješenjem koje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka te napominje da su utvrđene dijagnoze na koje se tužitelj poziva u tužbi uzete u obzir prilikom vještačenja tužiteljeve radne sposobnosti u oba stupnja te da je ocjena vještaka obrazložena u obrazloženju koje je citirano u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženik smatra da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te da je osporavano rješenje utemeljeno na zakonu. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom se odbija tužbeni zahtjev.
5. U sporu je održavanjem rasprave 5. svibnja 2026. i dostavom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine , broj 36/24; dalje: ZUS), a na koju nije pristupio uredno pozvani tužitelj pa je ista održana u njegovoj odsutnosti, a na kojoj je opunomoćenik tuženika ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.
6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
10. Među strankama je sporno je li kod tužitelja postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.
11. Odredbom članka 39. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022; dalje: ZOMO-a) propisano je da smanjenje radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovog članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Sukladno stavku 3. djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovog članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavak 4. propisuje da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Stavkom 5. propisano je da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.
12. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:
- da je postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti pokrenut u povodu prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 18. prosinca 2024.;
- da je u povodu predmetnog prijedloga pribavljen nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu – Izdvojenog mjesta rada Zadar, Klasa: 141-02/25-01/2463, Urbroj: 426-5-4/50-25-2, evidencijski broj vještačenja: 1237640 od 15. travnja 2025. kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a, jer kod tužitelja još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti obzirom da se uvidom u medicinsku dokumentaciju ne nađu bolesti i funkcionalna stanja koja bitno utječu na radnu sposobnost tužitelja;
- da je na temelju gore navedenog nalaza i mišljenja doneseno prvostupanjsko rješenje, a na koje je tužitelj izjavio žalbu.
13. U povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, Sektora za vještačenje, Klasa: 141-02/25-01/2463, Urbroj: 426-5-1/28-25-6, evidencijski broj vještačenja: 1352274 od 21. studenog 2025., kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.
13.1. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka je u navedeno da je prema priloženoj dokumentaciji tužitelj rođen 1965. Prema obrascu 1- IN od 11.12.2024. od 2011. ima bol u leđima, iste godine se javlja i PTSP, ostali anksiozni poremećaji, neorganski poremećaj spavanja, depresivne epizode neurotske razine, a 2024. i vrtoglavica, omaglice i tinitus. Nije bilo potrebe intenzivnijeg liječenja putem dnevne bolnice kao niti bolničkim putem. Na bolovanju je od 02.11.2023. s dijagnozom R42 (vrtoglavica). Prema obrascu 2-IN po zanimanju je strojarski tehničar, obavlja poslove SSS poštara za opću dostavu, ostvario je preko 29 godina radnog staža. Vijeće vještaka je mišljenja kako ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti, te povodom žalbe, a nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju kao i navode žalbe vijeće viših vještaka smatra kako je ocjena vjeća vještaka pravilna.
14. Tuženik obzirom na činjenicu da vještaci oba stupnja suglasni da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a drži pravilnim i na zakonu osnovanim prvostupanjsko rješenje te navodi da nema pravne osnove za uvažavanje žalbenih navoda i donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
15. Polazeći od podataka spisa predmeta ovog spora kao i spisa predmeta upravnog tijela u kojem je doneseno osporeno rješenje tuženika, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog Suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
16.Tužitelj u suštini osporava nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja na kojima je utemeljeno osporeno rješenje tuženika.
17. Prema ocjeni ovog Suda, nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom , evidencijski broj vještačenja: 1237640 od 15. travnja 2025., te nalaz i mišljenje u Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom drugostupanjskom postupku, evidencijski broj vještačenja: 1352274 od 21. studenog 2025., a koji su u bitnom suglasni, donijeti su na temelju ocjene cjelokupne medicinske i ostale dokumentacije sadržane u spisu upravnog tijela. Vještva su dostatno obrazložena te je istima suglasno utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti, te budući da su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim odredbama ZOMO-a i Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 96/23; dalje: Uredbe), a uzimajući u obzir svu spisu priležeću medicinsku i drugu dokumentaciju, to ih ovaj Sud u cijelosti kao stručna prihvaća i smatra da su služila kao valjana osnova za donošenje rješenja u upravnom postupku.
18. Analizom cjelokupne medicinske dokumentacije i drugih isprava u spisu ovaj Sud ne nalazi da su činjenice nepravilno ili nepotpuno utvrđene, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo ili da je došlo do povrede postupovnih pravila.
19. Nadalje, za istaći je da tužitelj za svoje tvrdnje da je ocjena nadležnih tijela vještačenja rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nije dostavio niti predložio izvođenje dokaza kojima bi ocjenu nadležnih tijela vještačenja doveo u sumnju (primjerice vještačenje po neovisnom sudskom vještaku u ovom upravnom sporu). Štoviše, iz nalaza i mišljenja nadležnih tijela vještačenja u oba stupnja razvidno je da je pregledana sva dokumentacija koja prileži spisu upravnoga tijela, nakon čega je ocijenjeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.
20. Pri tome, glede pozivanja tužitelja na medicinsku dokumentaciju koju je dostavio tijekom ovog spora za navesti je da je dio navedene dokumentacije priložen spisu upravnog tijela i uzet je u obzir i cijenjen prilikom izrade nalaza i mišljenja pribavljenih tijekom upravnog postupka, dok je dio medicinske dokumentacije nastao nakon pokretanja predmetnog upravnog postupka, a dio i nakon provođenja vještačenja u upravnom postupku (specijalistički nalaz od 25. 3. 2026.), pa kako tuženik istom nije raspolagao pri donošenju osporenog rješenja ista ne može biti od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja.
21. Uzgredno, za navesti je tužitelju da ima mogućnost podnošenja novog zahtjeva nadležnom prvostupanjskom tijelu za ocjenu je li kod njega nastupilo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti kojem može priložiti novu medicinsku dokumentaciju odnosno cjelokupnu medicinsku dokumentaciju kojom raspolaže.
22. U svemu izloženom, po ocijeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika je zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP), na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
23. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.
U Splitu 3. lipnja 2026.
S U T K I NJ A
Danijela Čipčić Buzov
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju,
- tuženiku,
- u spis.
