REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-63/2025-10.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Billie Jean Boras, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Zajednički odvjetnički ured Hrvoje Petric i Anita Piližota Petric, odvjetnici iz Zagreba, zbog smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 3. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženica ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetala posljednji mirni suposjed tužiteljice ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sa boravištem na adresi [adresa] na nekretnini i to stanu koji se nalazi na prvom katu obiteljske stambene zgrade u [adresa] u [adresa], upisano u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], tako što ga je oduzela na način da je dana 12.04.2025. godine promijenila cilindar brave na ulaznim vratima u stan, te je odbila tužiteljici predati susposjed stana koji se nalazi na prvom katu obiteljske stambene zgrade u [adresa] u [adresa], upisano u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] , pa se naređuje uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo do trenutka smetanja posjeda, na način da se tuženoj nalaže da u roku od 24 sata vrati uklonjeni cilindar brave, odnosno preda ključ novo postavljenog cilindra brave tužiteljici, te se zabranjuje tuženici svako daljnje smetanje posjeda tužiteljice.

Nalaže se tuženoj ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da nadoknadi tužiteljici ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sa boravištem na adresi [adresa] trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženicom bila posljednji mirni suposjednik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište, i to stana na prvom katu, da su obje imale ključ od navedenog stana koji je tužiteljica dobila od izvanbračnog supruga pokojnog MM, a tuženica od njegove majke, pokojne FM koja je također i sestra je tuženice. Tužiteljica tvrdi da ju je dana 12. travnja 2025. tuženica samovlasno smetala u suposjedu na način da je promijenila cilindar brave na vratima predmetnog stana te da joj je time onemogućila pristup stanu. Također, navodi da je pokojni MM vlasništvo predmetnoga stana stekao iza smrti oca pokojnog PM i iza smrti majke pokojne FM. Navodi da je u odnosu na predmetnu nekretninu u tijeku ostavinski postupak koji se vodi kod ovog suda pod brojem O- 2848/2024 u kojemu je tužiteljica stranka kao izvanbračna supruga pokojnog MM. Slijedom svega navedenog traži da sud utvrdi da je tuženica smetala tužiteljicu u suposjedu predmetnog stana i da joj naloži uspostavu ranijeg posjedovnog stanja uz zabranu budućeg smetanja.

2. Tuženica osporava da bi stranke bile posljednji mirni suposjednici stana na prvom katu na adresi [adresa] i da bi tuženica dana 12. travnja 2025. samovlasno smetala tužiteljicu u suposjedu na način da bi promijenila bravu na ulaznim vratima navedenog stana. Tuženica navodi da je u predmetnom stanu živio njezin nećak pokojni MM i da je ona od njega dobila ključ stana, a ne od svoje pokojne sestre FM. Tužiteljica navodi da je u predmetnom stanu bila 5. ožujka 2024. kada je MM umro i to zajedno sa svojom nećakinjom BM i njezinim suprugom.

3. Izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave te su saslušane stranke i svjedoci JM, ŽMG i DM. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP) na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanje sudske zaštite suposjeda stana na prvom katu na adresi [adresa]. Nije sporno da je tužba podnesena u roku propisanom odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/2025, dalje ZVDSP). Među strankama je sporno jesu li bile u posljednjem mirnom suposjedu navedenog stana i je li tuženica počinila čin smetanja na način da je promijenila bravu na ulaznim vratima stana.

5. Odredbom čl. 10. st. 1. ZVDSP posjednik je definiran kao osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Sukladno odredbi čl. 13. ZVDSP posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda) ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda).

6. Odredbom čl. 19. ZVDSP propisano je da posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje niti se prekida ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno. Smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao. Odredbom čl. 20. st. 1. ZVDSP samovlast je zabranjena, dakle, bez obzira na to kakav je posjed nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed.

7. Odredbom čl. 21. ZVDSP regulirano je pravo na zaštitu posjeda pa je tako propisano da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Nadalje, i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štiti svoj posjed, a jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

8. Sukladno odredbi čl. 22. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo i slično smetanje ubuduće, a sud ovu zaštitu posjeda pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9. Svjedok JM iskazao je da cijeli život stanuje u istoj zgradi na drugom katu, da tužiteljica živi u stanu u prizemlju i da je plaćala režijske troškove samo za taj stan, da nakon smrti MM nije vidio tužiteljicu da ulazi ili izlazi iz stana na prvom katu, da je tuženicu vidio na predmetnoj adresi možda jednom nakon smrti MM, da ju je ranije znao viđati kada je dolazila u posjete svojoj sestri, da je od nećakinje tuženice čuo da će u stan na prvom katu useliti obiteljski prijatelj, da je ta mlađa muška osoba neko vrijeme živjela u tom stanu, da nije vidio da bi netko mijenjao bravu na vratima stana na prvom katu, a koliko je njemu poznato u tom stanu sada ne živi nitko, dok u stanu u prizemlju stanuje nećakinja tužiteljice.

10. Svjedokinja ŽMG, koja također stanuje u istoj zgradi na drugom katu, iskazala je da je MM živio sam u stanu na prvom katu, da je nakon njegove smrti u tom stanu jedno vrijeme živio podstanar, da mu je stan iznajmila sestrična MM, da ne zna ništa o promjeni brave na vratima tog stana te da nikada nije vidjela ni tužiteljicu ni tuženicu da ulaze ili izlaze iz stana na prvom katu.

11. Svjedokinja DM, unuka tužiteljice, iskazala je da su ključ od stana na prvom katu imale njezina baka ŽM i tuženica, da je njezina baka nakon smrti MM povremeno čistila njegov stan na prvom katu, da je jednom prilikom kada je bila kod bake u njenom stanu u prizemlju čula glasove s prvog kata i zvuk alata, da je baka pozvala policiju i da nakon toga više nije mogla otključati stan svojim ključem.

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da od kraja 2018. živi na predmetnoj adresi u stanu u prizemlju, da joj je ključeve stana na prvom katu dao MM zbog toga što mu je pomagala skrbiti o majci koju je njegovala, kuhala joj, pospremala i slično, a nakon smrti Marijanove majke zadržala je ključeve kako bi mogla pospremati Marijanov stan. Iskazala je da je i nakon Marijanove smrti povremeno odlazila u Marijanov stan na prvom katu radi pospremanja i održavanja budući da u stanu nije nitko živio. Iskazala je dana 12. travnja 2025. čula glasove na prvom katu, ali nije vidjela tko je bio tamo, da nakon toga nije više mogla otključati i da je u stan uselio podstanar, da ne zna tko je našao podstanara i tko mu je dao ključ, da je tuženica često dolazila dok je još bila živa njezina sestra i Marijanova majka, da je nakon njezine smrti znala ponekad doći, a nakon Marijanove smrti nije ju vidjela tamo, odnosno posljednji put ju je vidjela nekoliko dana nakon Marijanove smrti.

13. Iz iskaza tuženice proizlazi da je u kući posljednji put bila nedugo nakon Marijanove smrti, da zna da je tužiteljica imala ključeve stana na prvom katu ali da su ključeve imali i drugi članovi obitelji, primjerice Marijanova sestrična i njezina nećakinja BM. Iskazala je da ne zna što je s tim stanom danas, da ne zna ništa o podstanaru ni tko ga je pustio u stan.

14. Sud je prihvatio iskaze stranaka i svjedoka u dijelu u kojem su oni međusobno suglasni, odnosno u dijelu u kojem se njihovi iskazi međusobno ne isključuju. Iz izvedenih dokaza proizlazi da ni tužiteljica ni tuženica nisu bile u posjedu stana na prvom katu. Iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je ključeve stana dobila kako bi njegovala i brinula o pokojnoj FM te da je nakon njezine smrti nastavila povremeno dolaziti u stan u kojem je ostao živjeti MM i to radi čišćenja, pospremanja i slično. To što je i nakon Marijanove smrti zadržala ključeve stana i eventualno povremeno odlazila u stan radi pospremanja, ne znači da je tužiteljica imala faktičnu vlast nad tim stanom.

15. Isto vrijedi i za tuženicu koja je nakon Marijanove smrti u stanu bila svega jedan ili dvaput pa je stoga utvrđeno da stranke nisu posljednje mirne suposjednice stana na prvom katu. I sama tužiteljica je u svom iskazu navela da je tužiteljicu nakon Marijanove smrti vidjela samo jednom i to nekoliko dana nakon što je umro, dok su svjedoci JM i ŽMG koji žive u istoj zgradi na drugom katu iskazali da nakon Marijanove smrti nisu vidjeli ni tužiteljicu ni tuženicu kako bi ulazile ili izlazile iz stana na prvom katu.

16. Iako su obje stranke imale ključeve predmetnog stana, sama činjenica posjedovanja ključa nije dovoljna za utvrđenje posjeda stana, već je presudan način i svrha korištenja. I iskaz same tužiteljice upućuje na to da je ključ stana dobila isključivo radi, prvo brige o pokojnoj FM (njega, kuhanje, pospremanje) a onda i radi pomaganja MM (pospremanje, održavanje stana). Onaj tko ulazi u stan isključivo radi brige o drugome postupa prema uputama druge osobe, odnosno izvršava tuđu, a ne svoju faktičnu vlast. Tužiteljica nije dolazila u stan radi vlastitih potreba, niti je stan koristila kao vlastiti, već je dolazila isključivo radi tuđih potreba i po tuđim uputama i ključ je dan isključivo za opisanu specifičnu svrhu, a ne kao predaja posjeda. Imajući u vidu sve navedeno sud je utvrdio da tužiteljica nije bila samostalni posjednik ili suposjednik, pa stoga ne uživa posjedovnu zaštitu.

17. Osim što nije ispunjena osnovna pretpostavka za zaštitu posjeda, a to je posljednji mirni posjed tužiteljice u trenutku smetanja posjeda, tužiteljica nije dokazala da je upravo tuženica počinila čin smetanja. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je 12. travnja 2025. doista promijenjena brava na vratima stana na prvom katu, međutim, nije moguće zaključiti da bi upravo tuženica promijenila bravu ili naložila da se isto učini. Svi izvedeni dokazi upućuju na to da tuženica nakon smrti MM nije više dolazila na predmetnu adresu, pa je stoga sud prihvatio njezin iskaz i tvrdnju da nema saznanja o promjeni brave, podstanaru itd. Nitko od svjedoka nije vidio koje su osobe bile prisutne kada je brava promijenjena, a to što su ključeve stana imale tužiteljica i tuženica ne isključuje da je ključeve imala i neka treća osoba koja je također mogla angažirati bravara i dati stan u najam podstanaru. Iz iskaza tuženice proizlazi da je za podstanara čula od svoje nećakinje BM (sestrična MM) kojoj je MM također dao ključeve stana i koja je također skrbila FM tijekom 2016. kada je tuženica bila u bolnici.

18. Budući da tužiteljica nije dokazala ni da je bila posljednji mirni suposjednik ni da je tuženica počinila čin smetanja, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

19. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tuženice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tuženici je priznat trošak u visini jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/2) što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 625,00 EUR.

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave odluke, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka odluke.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženici po punomoćnicima