REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3287/2019-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja, Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937 protiv tuženika, KSV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Kevilj, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1031/2019 od 27. ožujka 2019. kojim je tuženiku KSV, OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo platiti tužitelju Gradu Zagrebu, OIB: 61817899437, iznos od 5.789,31 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznose:

- 454,88 eura od 10.02.2016.

- 148,62 eura od 10.03.2016.

- 148,62 eura od 10.04.2016.

- 148,62 eura od 10.05.2016.

- 148,62 eura od 10.06.2016.

- 148,62 eura od 10.07.2016.

- 148,62 eura od 10.08.2016.

- 148,62 eura od 10.09.2016.

- 148,62 eura od 10.10.2016.

- 148,62 eura od 10.11.2016.

- 148,62 eura od 10.12.2016.

- 148,62 eura od 10.01.2017.

- 148,62 eura od 10.02.2017.

- 148,62 eura od 10.03.2017.

- 148,62 eura od 10.04.2017.

- 148,62 eura od 10.05.2017.

- 148,62 eura od 10.06.2017.

- 148,62 eura od 10.07.2017.

- 148,62 eura od 10.08.2017.

- 148,62 eura od 10.09.2017.

- 148,62 eura od 10.10.2017.

- 148,62 eura od 10.11.2017.

- 148,62 eura od 10.12.2017.

- 148,62 eura od 10.01.2018.

- 148,62 eura od 10.02.2018.

- 148,62 eura od 10.03.2018.

- 148,62 eura od 10.04.2018.

- 148,62 eura od 10.05.2018.

- 148,62 eura od 10.06.2018.

- 148,62 eura od 10.07.2018.

- 148,62 eura od 10.08.2018.

- 148,62 eura od 10.09.2018.

- 148,62 eura od 10.10.2018.

- 148,62 eura od 10.11.2018.

- 148,62 eura od 10.12.2018.

- 148,62 eura od 10.01.2019.

- 132,68 eura od 12.02.2019

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku, KSV, OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi tužitelju, Grad Zagreb, OIB: 61817899437, trošak postupka u iznosu od 303,40 eura sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 3. lipnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev za naknadu troška tuženika, KSV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 22. ožujka 2019. tužitelj je javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u kojem navodi kako ima dospjelu i nepodmirenu novčanu tražbinu prema tuženiku u iznosu od 5.789,31 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačno navedene iznose.

2. Javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba donio je 27. ožujka 2019. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1031/2019 kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati 5.789,32 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose, te da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka, a radi prisilne naplate određena je ovrha općenito na imovini tuženika.

3. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor kojim pobija doneseno rješenje o ovrsi, osporava osnov i visinu.

4. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3287/2019 od 28. listopada 2019. a temeljem čl. 58. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. dalje: OZ) rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U daljnjem tijeku postupka, podneskom od 2. travnja 2021. tužitelj se očituje na prigovor tuženika te obrazlaže kako utužena tražbina predstavlja naknadu za korištenje neizgrađenog građevinskog zemljišta u Zagrebu označenog kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 460 m2 i to za razdoblje od 1. studenog 2015. do 26. veljače 2019. koje je zemljište u utuženom periodu tuženik koristio bez pravnog osnova. Navodi kako je tužitelj, kao zakupodavac, 21. prosinca 2012. sklopio s tuženikom, kao zakupoprimcem, Ugovor o zakupu gore navedenog neizgrađenog građevinskog zemljišta na rok od tri godine počevši od 01. studenog 2012. do 31. prosinca 2015. Obzirom da je Ugovor istekao i nije produžen, iz razloga što je tuženik zemljište koristio protivno namjeni iz Ugovora te suprotno odredbama čl. 7. stavak 1 Ugovora, tuženik je dopisom tužitelja od 24. studenog 2015. pozvan na predaju zemljišta u posjed tužitelju mirnim putem, što nije učinio te je tužitelj pokrenuo ovršni postupak radi predaje u posjed predmetnog zemljišta, koji se pred ovim sudom vodio pod posl. br. Ovr-7361/2016. Nakon brojnih pokušaja odugovlačenja postupka od strane tuženika, predmetno zemljište predano u posjed tužitelju 26. veljače 2019.. Isplata utuženog iznosa potražuje se od tuženika temeljem odredaba o stjecanju bez osnova, a podredno tužitelj ističe da je za tužitelja nastala šteta u visini neplaćenog iznosa mjesečne zakupnine u vidu izmakle koristi, a koja se očituje u onemogućavanju stjecanja određene imovinske koristi, a koju je tužitelj osnovano očekivao prema redovitom tijeku stvari, a za razdoblje za koje je tuženik neovlašteno koristio predmetno zemljište ne plaćajući zakupninu, pa je tužbeni zahtjev osnovan i sukladno čl. 1089. ZOO-a, a u vezi s čl. 1045.st.1. ZOO-a, podredno temeljem odredbe čl.165. st.1., a u svezi odredbe čl.166. st.1 i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i to u visini zakupnine sukladno Ugovoru o zakupu neizgrađenog građevinskog zemljišta.

U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ističe da je mjesečni iznos naknade za korištenje određen u visini mjesečne zakupnine koju bi tužitelj ostvario da je mogao davati u zakup predmetno zemljište, odnosno koju je tuženik bio dužan plaćati tužitelju.

Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom će se održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa 5.789,31 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose, trošak ovršnog postupka u iznosu od 137,95 eura sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2019. do isplate, kao i troška parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

6. U daljnjem tijeku postupka tuženik osporava da bi u utuženom razdoblju bio u posjedu predmetne nekretnine, smatra da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice obzirom u ugovor o zakupu u čl. 12. stavak 2. i 4. unesena ovršna klauzula za potraživanje koje se ovom tužbom traži, te ističe prigovor zastare.

7. Podneskom od 1. srpnja 2025. tužitelj je, a nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka, specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 5.789,31 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose, trošak ovršnog postupka u iznosu od 137,95 eura sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2019. do isplate, kao i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u analitičku karticu za ugovor 007099 tužitelja (list 4-6 spisa), Ugovor o zakupu neizgrađenog građevinskog zemljišta od 21. studenog 2012 (list 27-33 spisa), dopis tužitelja od 24. studenog 2015. (list 34 spisa), zapisnik od 18. prosinca 2015. (list 35 spisa) s fotografijama (list 36spisa), rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-7361/2016 od 1. ožujka 2019. (list 38 spisa), račun br. 1471/VP/1 uz potvrdu o plaćanju (list 39-40 spisa), priklopljen je i pročitan ovosudni spis Ovr-7361/16 te je iz istog pribavljena preslika prijedloga za ovrhu i rješenja ovrsi, rješenje Županijskog suda u Splitu Gž Ovr-128/17 i rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-7361/2016 od 1. ožujka 2019. (list 47-52 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Grdinščak iz društva Vještak Tkalec d.o.o. (list 62-65 spisa), kao i njegova dopuna (list 82-83 spisa).

9. Sud nije proveo dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem KS i IS obzirom je tuženik od predloženih dokaznih prijedloga odustao na raspravi 7. svibnja 2026. Osim toga, sud nije proveo dokazni prijedlog za saslušanje tuženika kao stranke ocjenjujući da je isti nepotreban, pri čemu je sud imao u vidu činjenicu da je saslušanje tuženika predloženo na okolnost njegova posjeda predmetne nekretnine u utuženom razdoblju te činjenice koje su na tu okolnost utvrđene uvidom u priklopljeni ovosudni predmet Ovr-7361/16.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

11. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 5.789,31 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose, a koji iznos predstavlja naknadu za korištenje neizgrađenog građevinskog zemljišta u Zagrebu za razdoblje od 1. studenog 2015. do 26. veljače 2019. kojeg je tuženik koristio bez pravnog osnova. Među strankama je sporna osnov i visina potraživanja tužitelja, zastara, te pasivna legitimacija tuženika.

12. Uvidom u ugovor o zakupu neizgrađenog građevinskog zemljišta klasa 940- 01/12-02/227 od 21. studenog 2012. (dalje: Ugovor o zakupu) utvrđeno je da je tužitelj kao zakupodavac dao tuženiku kao zakupoprimcu neizgrađeno građevinsko zemljište označeno kao dio k. č. br. [katastarska čestica] Rudeš, površine 460 m2 na rok od tri godine i to od 1. studenog 2012. do 31. listopada 2015., a koje zemljište je tuženik bio dužan koristiti kao parkirališni prostor.

13. Iz zapisnika od 18. prosinca 2015. (list 35-37) proizlazi kako je istog dana izvršen očevid na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je utvrđeno da dio navedene nekretnine predstavlja ograđenu površinu unutar koje se nalazi objekt približne površine od 250 m2 te je u vanjskom prostoru ograđenog dijela izložen namještaj. Zapisniku su priložene fotografije i skica predmetnog dijela na otorfoto ispisu katastarskog plana iz GIS-a.

14. Iz dopisa tužitelja od 24. studenog 2015. upućenog tuženiku proizlazi kako je utvrđeno da se na predmetnoj nekretnini nalaze objekti slijedom čega se predmetni prostor koristi protivno namjeni iz Ugovora o zakupu i suprotno odredba čl. 7. stavaka 1. Ugovora zbog čega se isti ne može produljiti, te je zatražena predaja u posjed predmetnog zemljišta slobodno od osoba i stvari sukladno čl. 12. Ugovora. Uvidom u ovosudni predmet Ovr-7361/2016 utvrđeno je kako je dana 1. prosinca 2015. navedeni dopis uredno dostavljen tuženiku (uredno potpisana povratnica prileži listu 12. ovršnog spisa).

15. Nadalje, uvidom u ovosudni predmet Ovr-7361/2016 utvrđeno je:

- kako je tužitelj pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika radi ispražnjenja i predaje u posjed predmetne nekretnine, te je sud rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr- 7361/2016 od 3. kolovoza 2016. odredio predloženu ovrhu. Rješenje o ovrsi dostavljeno je ovršeniku 26. kolovoza 2016.;

- ovršenik, ovdje tuženik je protiv rješenja o ovrsi podnio žalbu ističući prigovor promašene pasivne legitimacije koja žalba je odbijena Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj GŽ Ovr-128/17 od 16. travnja 2018.;

- dana 25. veljače 2019. provedeno je uredovanje radi predaje i ispražnjenja nekretnine, te je rješenjem od 1. ožujka 2019. utvrđeno da je predmetna ovrha dovršena.

16. U situaciji kada je naturalna restitucija moguća, kada je moguć povrat stvari, tada se kod naknade za korištenje tuđe stvari trebaju primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06. i 146/08. - dalje: ZVDSP).

17. Naime, čl.165. stavak 1. ZVDSP-a propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Čl.164. stavak 1. ZVDSP-a propisuje da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Slijedom navedenog, nužno je utvrditi da li je posjed pošten ili nepošten o kojoj okolnosti će ovisiti i obveza posjednika. Prema tome, za konkretan pravni odnos stranaka odlučno je utvrditi da li je posjednik ovdje tuženik pošten ili nepošten obzirom je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od upotrebe nekretnine (stajalište zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 14. studenoga 2013.).

18. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud smatra da je tuženik kroz utuženo razdoblje koristio predmetnu nekretninu kao nepošteni posjednik jer je znao da nema pravnu osnovu za posjed predmetnog zemljišta. Ovo iz razloga jer je Ugovor o zakupu bio zaključen na određeno vrijeme do 31. listopada 2015.; dopisom tužitelja od 24. studenog 2015. kojeg je tuženik uredno zaprimio 1. prosinca 2015. obaviješten o nemogućnosti produljenja ugovora o zakupu te je pozvan da istu preda u posjed tužitelja. Nadalje, činjenica pokretanja ovršnog postupka radi ispražnjenja i predaje u posjed predmetne nekretnine sama po sebi ukazuje da tuženik nije na traženje tužitelja mirnim putem predao predmetnu nekretninu, te je bio u posjedu iste sve dana uredovanja odnosno 25. veljače 2019. kada je ista predana i vraćena u posjed tužitelja. Zbog navedenog, a temeljem čl. 165. stavak 1. ZVDSP tuženik kao nepošten posjednik dužan tužitelju naknaditi koristi od upotrebe nekretnine.

19. Obzirom je među strankama sporna visina potraživanja provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Grdinščak iz društva Vještak Tkalec d.o.o. te je rješenjem od 30. prosinca 2021. sud odredio zadatak vještaka na način da utvrdi mjesečni iznos naknade za korištenje koju bi tužitelj ostvario da je u utuženom razdoblju od veljače 2016. do 29. veljače 2019. predmetno zemljište definirano čl. 1. Ugovora o zakupu mogao davati u zakup.

20. Postupajući sukladno danom zadatku sudska vještakinja Lidiji Tkalec Grdinščak sačinila je nalaz i mišljenje (list 62-65) u kojem je navela kako naknada za korištenje neizgrađenog građevinskog zemljišta površine 460 m2 u Zagrebu, u II. zoni, za parkirališni prostor, u visini zakupnine prema Zaključcima o utvrđivanju jediničnog iznosa zakupnine i načinu plaćanja zakupnine za građevinsko zemljište (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 21/2015 i 2/2017), koji su vrijedili u spornom razdoblju, iznosi:

- za razdoblje od 01.11.2015. do 31.01.2016. ukupno 240,44 eura / 1.811,61 kn i to: 113,75 eura / 857,11 kn za prosinac 2015. i 126,68 eura / 954,50 kn za siječanj 2016.;

- za razdoblje od 01.02.2016. do 26.02.2019. ukupno 4.678,25 eura / 35.248,32 kn i to: 126,68 eura / 954,50 kn mjesečno od veljače 2016. do siječnja 2019. god. i 117,63 eura / 886,32 kn za veljaču 2019..

Dospijeće mjesečne zakupnine propisano je 10-og u mjesecu za tekući mjesec.

21. Na takav nalaz i mišljenje tuženik nije imao prigovora, dok je tužitelj osporio nalaz i mišljenje u cijelosti navodeći da se isti temelji na izračunu prema Zaključku o utvrđivanju jediničnog iznosa zakupnine i načinu plaćanja zakupnine za građevinsko zemljište (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 21/15.) i predstavlja početni iznos zakupnine za raspisivanje javnog natječaja za vrijeme do stupanja na snagu Zaključka o utvrđivanju jediničnog iznosa zakupnine i načina plaćanja zakupnine za građevinsko zemljište (Službeni glasnik 2/17.) od 09.02.2017., te isti ne odgovara ugovorenoj zakupnini, a time ni financijskoj obvezi tuženika koji je bio dužan plaćati naknadu do predaje posjeda zemljišta tužitelju. Obrazlaže kako je temeljem Zaključka gradonačelnika Grada Zagreba Klasa: 940-01/12-02/623 od 29. kolovoza 2012. po provedenom javnom natječaju za davanje u zakup predmetnog neizgrađenog građevinskog zemljišta kao najpovoljniji ponuditelj izabran tuženik. Nadalje, pozivajući se na Odluku o građevinskom zemljištu (Službeni glasnik grada Zagreba 22/13, 16/14, 26/14, 2/15, 5/15 – pročišćeni tekst, 25/15, 5/18) navodi da u slučajevima kada se za davanje u zakup zemljišta raspisuje javni natječaj, iznos zakupnine obračunat prema parametrima iz Zaključka o utvrđivanju jediničnog iznosa zakupnine i načinu plaćanja zakupnine za građevinsko zemljište predstavlja početni iznos zakupnine. Tuženik se javio na raspisani javni natječaj za davanje u zakup neizgrađenog građevinskog zemljišta s ponuđenom godišnjom zakupninom od 1.426,77 eura / 10.750, 00 kn, temeljem čega je odabran kao najpovoljniji ponuditelj, te je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o zakupu neizgrađenog građevinskog zemljišta. Od 01.01.2014. na ugovorenu zakupninu obračunava se porez na dodanu vrijednost. Uvođenjem poreza na dodanu vrijednost, a radi zakonskih obveza plaćanja istoga na mjesečnoj razini, ugovorena zakupnina se od tada obračunava na mjesečnoj razini na način da mjesečna ugovorena zakupnina iznosi 1/12 ugovorene godišnje zakupnine i na istu se obračunava porez na dodanu vrijednost. U konkretnoj pravnoj stvari naknada za korištenje (mjesečna zakupnina) iznosi 118,80 eura / 895,13 kn (1.426,77 eura / 10.750,00/12 kuna) bez PDV-a, odnosno uvećano za PDV iznosi 148,62 eura / 1.119,79 kn mjesečno. Člankom 8. Ugovora o zakupu propisano je, da je do predaje zemljišta u posjed zakupodavcu, raniji zakupnik dužan plaćati mjesečnu zakupninu za korištenje zemljišta u visini 1/12 godišnje zakupnine koju bi plaćao zakupnik zemljišta, a koja dospijeva do 5. u mjesecu za tekući mjesec. Uvažavajući navedeno, naknada za korištenje neizgrađenog građevinskog zemljišta koju tužitelj potražuje od tuženika u iznosu od 148,62 eura / 1.119,79 kn/mjesec s PDV-om je upravo ona naknada koju je s obzirom na rezultat provedenog javnog natječaja za davanje u zakup neizgrađenog građevinskog zemljišta i na temelju sklopljenog Ugovora o zakupu tuženik bio dužan plaćati tužitelju do predaje zemljišta u posjed. Sukladno iznijetom tužitelj predlaže pozvati vještaka na očitovanje i izradu dopunskog nalaza i mišljenja, a uzimajući u obzir sve gore navedene činjenice i navode.

22. Očitujući se na prigovore tužitelja vještak je podnesku od 6. listopada 2022. (list 82-83 spisa) naveo kako je istaknuti prigovor tuženika točan. Ali s obzirom na zadatak koji je dan vještaku ako je potrebno utvrditi zakupninu prema kriterijima iz Zaključaka, tada je visina iste utvrđena osnovnim nalazom od 04. ožujka 2022. Međutim, ako je zakupninu za sporno razdoblje potrebno utvrditi prema ugovorenoj zakupnini, tada proizlazi: da je ugovorena zakupnina godišnje 1.426,77 eura / 10.750,00 kn : 12 mjeseci = 118,89 eura / 895,83 kn mjesečno + porez na dodanu vrijednost 25% (118,89 eura / 895,83 kn x 25%) = 29,72 eura / 223,96 kn = 148,62 eura / 1.119,79 kn mjesečna zakupnina. Vještak je nadalje u tablici (list 83) prikazao obračun potraživanja prema visini mjesečne zakupnine u iznosu od 148,62 eura / 1.119,79 kuna za razdoblje od 1. studenog 2015. do 29. veljače 2016. u iznosu od 454,87 eura / 3.427,26 kuna te za razdoblje od 1. ožujka 2016. do 26. veljače 2019. u iznosu od 5.334,43 eura / 40.192,33 kune odnosno sveukupno 5.789,31 eura / 43.619,59 kuna.

23. Na takvu dopunu tuženik je prigovorio navodeći kako je vještak odstupio od ranijeg nalaza i u tražbinu uračunao razdoblje koje nije obuhvaćeno tužbom. Podneskom od 1. srpnja 2025. tužitelj je specificirao tužbi zahtjev, uzimajući u obzir dopunski nalaz i mišljenje od 6. listopada 2022. i usklađujući tužbeni zahtjev sa dopunskim izračunom vještaka kako je navedeno u točki I. izreke.

24. U konkretnom slučaju sud prihvaća dopunski nalaz i mišljenje (list 82-83 spisa) odnosno utvrđenje visine naknade sukladno odredbama Ugovora o zakupu. Naime, u čl. 8. Ugovora o zakupu stranke su ugovorile da je zakupnik dužan do predaje zemljišta u posjed zakupodavcu, plaćati mjesečnu zakupninu za korištenje zemljišta u visini 1/12 godišnje zakupnine koju bi plaćao zakupnik zemljišta, a koja dospijeva do 5. u mjesecu za tekući mjesec. Iz sadržaja navedene odredbe proizlazi da su stranke unaprijed regulirale pravne posljedice koje nastaju u slučaju da zakupnik nakon prestanka važenja ugovora ne preda u određenom roku zemljište zakupodavcu. U tom smislu sud je ocijenio da ugovorna odredba o visini postugovorne naknade ima prednost te je ista izravna posljedica slobode ugovaranja (tako i VSRH u predmetu Rev-970/2019-2). Među strankama je nesporno da je predmetni Ugovor o zakupu prestao protekom trogodišnjeg roka na koji je sklopljen odnosno 31. listopada 2015., dok je uvidom u ovosudni spis Ovr-7361/2016 utvrđeno da je predmetno zemljište predano tužitelju 25. veljače 2019.. Stoga, uvažavajući ugovornu volju stranka sud je visinu naknade koju je tuženik dužan podmiriti tužitelju utvrdio sukladno odredbi iz čl. 8. Ugovora o zakupu.

25. Slijedom navedenog, a temeljem dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka (list 83 spisa) sud utvrđuje kako je tuženik za utuženo razdoblje od studenog 2015. do veljače 2019. dužan tužitelju podmiriti iznos od ukupno 5.789,31eura na ime naknade za korištenje nekretnine bez pravnog osnova, a prema iznosima i datumima dospijeća navedenim u točki I. izreke. U odnosu na dospijeće pojedinih iznosa sud je mišljenja kako vlasnik može zahtijevati naknadu za korištenje tuđe stvari od nepoštenog posjednika, a takva naknada se odnosi na vremensko razdoblje u kojem nepošteni posjednik koristi tuđu stvar te kao takva dospijeva već u trenutku kada nepošteni posjednik koristi tuđu stvar, slijedom je čega je tužitelju dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 10-og u mjesecu sukladno odredbama čl. 183. st. 1. ZOO-a u vezi čl. 29. st. 1. ZOO-a, a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. U odnosu na prigovore tuženika na dopunski nalaz i mišljenje istaknute u podnesku od 21. listopada 2022. sud je iste ocijenio neosnovanim. Vezano za prigovor kako je vještak odstupio od osnovnog nalaza i mišljenja sud upućuje na dio obrazloženja iz ove presude pod točkom 24. dok u odnosu na prigovor kako je u tražbinu uračunao razdoblje koje nije obuhvaćeno tužbom ističe kako je uvidom u nalaz i mišljenje vještaka odnosno njegovu dopunu razvidno kako je vještak pri izračunu obuhvatio utuženo razdoblje od studenog 2015. do veljače 2019. slijedom je takav prigovor paušalan i neobrazložen.

27. U konkretnom slučaju primjenjuje se zastarni rok propisan čl. 165. stavak 2. ZVDSP-a odnosno rok od tri godine od predaje stvari. Uvidom u ovosudni predmet Ovr-7361/2016 utvrđeno je kako je predmetna nekretnina preda tužitelju 25. veljače 2019. dok je prijedlog za ovrhu podnesen 22. ožujka 2019. dakle unutar trogodišnjeg zastarnog roka slijedom čega je prigovor zastare neosnovan.

28. U odnosu na navode tuženika kojima osporava tužitelju pravni interes za vođenje ove parnice obzirom je u Ugovor o zakupu u čl. 12. stavak 2. i 4. unesena ovršna klauzula za potraživanje koje se ovom tužbom sud je takav prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, naknada za korištenje nekretnine bez pravnog temelja po čl. 165. st. 1. ZVDSP-a jest tražbina koja ne nastaje iz ugovora o zakupu, već na temelju zakona (ZVDSP), a dospijeva tek predajom stvari vlasniku (čl. 165. st. 2. ZVDSP) dakle, u trenutku koji nije bio poznat ni predvidiv pri zaključenju ugovora. Stoga tražbina iz čl. 165. st. 1. ZVDSP-a nije i ne može biti obuhvaćena ovršnom ispravom — ona nije ni ugovorena, ni predviđena, ni dospjela u trenutku zaključenja ugovora. Zbog navedenog, tužitelj ne može temeljem Ugovora o zakupu kao ovršne isprave prisilnim putem ostvariti tražbinu po osnovi naknade za bespravno korištenje nekretnine zbog čega je postojanje ovršne klauzule u ugovoru o zakupu irelevantno za ovaj postupak.

29. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: Tarifa) sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 5.789,31 eura.

30. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 104,32 eura i materijalni trošak predujma financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura odnosno sveukupno 303,40 eura. Odluka o zateznim kamatama na trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

31. Tužitelju nije dosuđen trošak ovršnog postupka u iznosu do 137,95 eura koji se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade za rješenje o ovrsi obzirom da tužitelj nije dokazao da mu je isti nastao odnosno da je isti platio.

32. S obzirom da tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova temeljem čl.154. st.1. ZPP-a te slijedom svega iznesenog odlučeno kao u točki II. i III. izreke.

33. Napominje se kako je preračunavanje iznosa koju su tijekom postupka izraženi u kunama izvršeno prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 sukladno čl. 14 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22. i 88/22.).

Zagreb, 3. lipnja 2026.

Sudac

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po pun.