REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pn-1112/2024-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja PA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Matiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matić i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika KONZUM plus d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 62226620908, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju LA dipl. iur., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika SOKOL d.o.o., [adresa], OIB: 82812328597, zastupanog po punomoćniku Luki Vukeliću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĆA, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Matić i partneri d.o.o. u Zagrebu, punomoćnika po zaposlenju tuženika i punomoćnika umješača, a po objavi presude dana 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženiku KONZUM plus d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 62226620908, da isplati tužitelju PA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.500,00 EUR na ime naknade materijalne i nematerijalne štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. travnja 2024. godine pa do isplate na ime materijalne štete odnosno od podnošenja tužbe pa do isplate na ime nematerijalne štete po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku, da u roku 8 dana od donošenja presude naknadi tužitelju troškove postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

II. Nalaže se tužitelju PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], da umješaču SOKOL d.o.o., [adresa], OIB: 82812328597 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.812,50 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi je dana 26. travnja 2024. obavljao kupovinu u poslovnici tuženika na Kvaternikovom trgu u Zagrebu. Dok je čekao red na jednoj od blagajni, oko 19:30 sati, tužitelj je čuo razgovor blagajnice sa jednom starijom gospođom koja je bila u redu na blagajni iza tužitelja te je upravo vršila plaćanje. Naime, blagajnica je gospođi otkucala na blagajni osam piva umjesto tri, koliko ih je gospođa i imala. Na predmetnu pogrešku blagajnice je gospođa ukazala blagajnici te se u razgovor umiješao i tužitelj. Revoltiran ponašanjem blagajnice rekao joj je kako je sramotno da se tako ponaša prema jednoj starijoj gospođi te da bi joj se trebala ispričati. Nakon toga tužitelju je s leđa prišao zaštitar zaposlen u tuženikovoj poslovnici te ga bacio na tlo, nakon što je tužitelj pao, ponovno ga primio i bacio u zatvorena staklena vrata. Nakon što su se vrata otvorila, tužitelja je isti ponovno zgrabio i bacio na pločnik pred ulazom u poslovnicu tuženika. Tužitelj je u predmetnom događaju zadobio višestruke tjelesne ozljede od kojih se još uvijek nije u potpunosti oporavio do dana pisanja ove tužbe. U periodu nakon štetnog događaja tužitelj je trpio izrazito jake bolove dva dana, srednje bolove četiri dana i manje bolove deset dana. Zbog pretrpljenih ozljeda, a uzevši u obzir činjenicu kako je tužitelj 1948. godište, nakon štetnog događaja tužitelju je sedam dana koji su uslijedili štetnom događaju trebala tuđa pomoć i njega dva sata dnevno, budući da je isti trpio bolove te se otežano kretao. Tužitelj je također pretrpio i nematerijalnu štetu u vidu traume te pretrpljenog straha. Naime, tužitelj od predmetnog događaja ima fobiju od izlazaka iz svog doma te od štetnog događaja moli obitelj i prijatelje da idu umjesto njega u kupovinu namirnica. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.500,00 EUR sa zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je u predmetno vrijeme na predmetnom mjestu osoba koja načelno odgovara opisu tužitelja (starija muška osoba) bila nazočna i bio akter događaja kojeg tuženik opisuje kao verbalni napad predmetne osobe na blagajnicu ŽA i ometanje rada prodavaonice. Tuženik ima saznanja da je radnicu ŽA starija muška osoba, njoj otprije poznata kao kupac u predmetnoj prodavaonici, u to vrijeme, prilikom obavljanja svoje kupovine, verbalno vrijeđala. Budući da je predmetna osoba svoje vrijeđanje nastavila i nakon obavljene kupnje i time ometala daljnji rad na blagajni, to je uočio zaštitar tvrtke Sokol d.o.o. GA koji je bio tada na službenoj dužnosti pružanja usluge fizičke zaštite u predmetnoj prodavaonici. Zaštitar je tom prilikom intervenirao u skladu sa svojim ovlastima i pravilima struke sa svrhom uspostavljanja reda i uvjeta za nastavka normalnog rada blagajne na kojoj je radila radnica ŽA, kao i rada prodavaonice u cjelini. Tuženik naglašava da se taj intervencija nije odvila na način na koji se to ad II. tužbe opisuje te da pri intervenciji predmetnoj osobi nije nanesena nikakva materijalna ili nematerijalna šteta. Osim radnice ŽA događaju je nazočila i radnica tuženika ŠA te spomenuti zaštitar tvrtke Sokol d.o.o. GA. Tuženik navodi da su svi tužiteljevi navodi o šteti koju je pretrpio i samim time zahtjev za njenu naknadu neosnovani. Tuženik opetovano navodi da prema njegovim saznanjima tužitelj nije zadobio nikakve ozljede povodom predmetnog događaja koje bi itko od nazočnih događaju primijetio, a ukoliko se tužitelj ozlijedio to nije uzročno posljedično povezano s postupanjem tuženikovih radnica niti zaštitara Sokola d.o.o. Tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je raspravnim rješenjem od 20. studenog 2024. dopustio tvrtki Sokol d.o.o., sa sjedištem u [adresa] miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika, sve budući da umješač pruža tuženiku zaštitarske usluge i da bi eventualnim uspjehom tužitelja u ovom postupku tuženik potencijalno imao pravo na regresni zahtjev prema umješaču pa umješač ima pravni interes za miješanje u ovom postupku na strani tuženika, odnosno interes da tuženik uspije u ovom postupku.

4. Umješač u podnesku od 11. srpnja 2024. navodi da je g. GA kao zaposlenik umješača sudjelovao 26. travnja 2024. u događaju koji je predmet ovog parničnog postupka, a budući da umješač pruža tuženiku zaštitarske usluge i da bi eventualnim uspjehom tužitelja u ovom postupku tuženik potencijalno imao pravo na regresni zahtjev prema umješaču, umješač smatra da ima pravni interes za miješanje u ovom postupku na strani tuženika, odnosno interes da tuženik uspije u ovom postupku. Stoga je umješač sukladno odredbi članka 206. Zakona o parničnom postupku izjavio da stupa u parnicu i prijavljuje naslovnom sudu svoje sudjelovanje u parnici u svojstvu umješača na strani tuženika te predlaže naslovnom sudu da prihvati njegovo stupanje u parnicu. Ističe da je tužba tužitelja u cijelosti neosnovana i umješač se protivi navodima iz tužbe te se pridružuje navodima tuženika iz odgovora na tužbu od 18.6.2024. Točno je da je tužitelj 26.4.2024. obavljao kupnju u trgovini tuženika na Kvaternikovom trgu, međutim svi drugi navodi, o tobožnjem iznenadnom i nedopuštenom postupanju g. GA prema tužitelju, kao i njegovim ozljedama koje su posljedica tog postupanja su činjenično netočni. Činjenica je da je tužitelj 26.4.2024. ometao tuženikovu radnicu gđu. ŽA u obavljanju njezinog rada na blagajni, da ju je vrijeđao i nazivao vrlo pogrdnim imenima te da je svojim prostačkim i nasilničkim ponašanjem unosio nemir među tuženikove radnike i druge kupce. Iako su, prema saznanjima umješača, tuženikove radnice, gđa. ŽA i gđa. ŠA prvo pokušale smiriti i urazumiti tužitelja, on se nastavio neprimjereno ponašati prema gđi. Podboj i galamiti na nju. Zbog tog ponašanja tužitelja nastao je dugačak red kupaca koji su zbog njega morali nepotrebno čekati pa je zbog toga tuženiku bilo onemogućeno daljnje redovno poslovanje, odnosno prodavati robu u trgovini. Nakon što su gđa. ŽA i gđa. ŠA shvatile da tužitelj neće prestati s prostačkim i neprimjerenim ponašanjem te da drugi kupci duže vrijeme čekaju u redu i da su uznemireni te da bi situacija mogla dodatno eskalirati, one su se obratile g. GA i zatražile da intervenira. Po zaprimanju zahtjeva za intervencijom g. GA je intervenirao i to na način da je i on, prvo nekoliko puta usmeno zatražio tužitelja da se smiri, da prestane vrijeđati gđu. ŽA te da napusti trgovinu, no tužitelj je uporno odbijao zahtjeve g. GA te je nastavio galamiti u trgovini, vrijeđati gđu. Podboj i uznemiravati druge kupce, pritom onemogućavajući daljnje redovno poslovanje tuženika. Tek nakon toga, a što će potvrditi g. GA, gđa. ŽA i gđa. ŠA, g. GA je u skladu sa svojim zakonskim ovlastima i situacijom upotrijebio sredstvo prisile (tjelesnu snagu) na način da je primio tužitelja za rame želeći ga ispratiti iz trgovine, no tužitelj je uzvratio g. GA i počelo je naguravanje između njih dvojice. Tijekom naguravanja, tužitelj se spotaknuo kod izlaza iz trgovine i pao je na pod te se odbijao dići s poda sljedećih 30 minuta, do dolaska Hitne medicinske službe oko 20:10h, koja ga je na njegovo traženje odvela u bolnicu. Oko 20:20 h su došli policijski službenici iz 4. Policijske postaje Zagreb – Maksimir, koji su nakon razgovora s radnicama tuženika i g. GA zaključili da će vjerojatno protiv tužitelja podnijeti prijavu, a umješač pretpostavlja zbog remećenja javnog reda i mira. P je postupao u skladu s odredbama Zakona o privatnoj zaštiti (dalje u tekstu: „ZPZ“), odnosno ovlastima koje mu ZPZ daje za ovakve situacije. Nema nikakvog govora o bacanju tužitelja na pod pa bacanju tužitelja u zatvorena staklena vrata (kako to da staklo nije razbijeno?) pa zatim ponovnom bacanju tužitelja na pločnik pred ulaz trgovine. Da se ovo dogodilo doista na način kako je to opisano u tužbi, tužitelj bi (pogotovo imajući u vidu njegove visoke godine) zasigurno imao ozbiljne ozlijede, a koje su u ovom slučaju izostale. Osim toga, g. P je slabije fizičke građe, dok tužitelj nije, tako da ove tvrdnje iz tužbe iz kojih proizlazi da je g. P s lakoćom bacao tužitelja „na sve strane“ jednostavno ne mogu biti točne. Umješač napominje da prema njegovim saznanjima, ovo nije bio prvi put da se tužitelj na neprimjeren način ophodio s tuženikovim radnicama u predmetnoj trgovini, međutim ovo je bio prvi put da je demonstrirao prostačko i nasilničko ponašanje na ovako visokoj razini, da se nije želio smiriti, da je ometao tuženikove radnice u obavljanju njihovog rada i da je uznemiravao druge tuženikove kupce. Stoga, tuženikove radnice su potpuno opravdano 26.4.2024. zatražile intervenciju g. P, a koji je postupao u skladu s odredbama i ovlastima iz ZPZ te pravilima struke. Što se tiče g. P, on je zaposlenik umješača od veljače 2023. i u tom periodu je radio na više lokacija koje umješač štiti, što uključuje javne događaje, trgovine tuženika i trgovine drugih tuženikovih klijenata te ne samo da nije imao nikakvih ekscesa, već niti jednom nije trebao niti primijeniti sredstva prisile, budući su na drugoj strani uvijek bile razumne osobe, s kojima bi svaki problem riješio usmeno, na civiliziran način . Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (list 8-9), fotografije (list 10), Izvješće o događaju od 26. travnja 2024. na obrascu tvrtke SOKOL d.o.o. sastavljenom po JA (list 31-32 spisa), rješenje HZMO od 23.9.2024. (list 41-43 spisa), žalbu od 15.10.2024. (list 47 spisa), izvješće IV. Policijske postaje Zagreb od 26.11.2024. (list 58 spisa), proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te saslušanjem svjedokinja ŽA, SA, i ŠA, izvršio uvid u zapisnik od 5. veljače 2025. (list 79-81 spisa), u presudu Općinskog prekršajnog suda Zagrebu poslovni broj Pp-13754/2024 od 5. ožujka 2025. (list 119-124 spisa).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelj za naknadom štete. Tužitelj u tužbi tvrdi da mu je 26. travnja 2024. u prodavaonici tuženika u Zagrebu na Kvaternikovom trgu dok je obavljao kupnju zaštitar zaposlen u toj prodavaonici neosnovano nanio tjelesne ozljede čime mu je prouzročena neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti te imovinska šteta u vidu tuđe pomoći i njege pa tužbenim zahtjevom traži da mu tuženik istu nadoknadi.

7. Među strankama je nesporno da se tužitelj 26. travnja 2024. nalazio u prodavaonici tuženika u Zagrebu na Kvaternikovom trgu i obavljao kupnju te da je došlo do primjene tjelesne snage zaštitara JA, zaposlenika tvrtke SOKOL d.o.o. koji je tada bio na službenoj dužnosti pružanja usluge fizičke zaštite u navedenoj prodavaonici u odnosu na tužitelja. Sporan je nastanak štetnog događaja kako se to navodi u tužbi, slijedom čega je onda sporna i odgovornost tuženika za nastanak istog te je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva. Sporna je uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete. Sporno je i da li je tužitelj zadobio ozljede u događaju od 26. travnja 2024.

8. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Prvenstveno na okolnost utvrđenja nastanka štetnog događaja te prigovora nedostatka odgovornosti na strani tuženika za nastanak istog, sud je izveo dokaz uvidom u Izvješće o događaju od 26. travnja 2024. na obrascu tvrtke SOKOL d.o.o. sastavljenom po JA, presudu Općinskog prekršajnog suda Zagrebu poslovni broj Pp-13754/2024 od 5. ožujka 2025., saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja te saslušanjem svjedokinja SA, ŽA i ŠA.

10. Iz Izvješća o događaju od 26. travnja 2024. na obrascu tvrtke SOKOL d.o.o. sastavljenom po JA proizlazi kako je dana 26.4.2024 u 14:20 nepoznata starija muška osoba došla je sa artiklima na blagajnu 6 te je počela vrijeđati i maltretirati sve zaposlenike koji su radili na blagajni. Navedenu osobu je u više navrata zamolio da prestane vrijeđati zaposlenike i da napusti Konzum, na što se osoba oglušila te je i dalje nastavila s vrijeđanjem i maltretiranjem. Došao je do navedene osobe te ju je s desnom rukom primio za rame te u međusobnom naguravanju, prema izlazu iz Konzuma, osoba se spotaknula i pala na pod. Osoba je pozvala policiju kao i hitnu pomoć, ali nakon izvršenog uvida osoba nije bila ozlijeđena te nije imala ikakvih tragova ozljeda na sebi, što su vidjeli i djelatnici Konzuma. Osoba se nije htjela dignuti sa poda, dok djelatnici hitne pomoći nisu došli na mjesto događaja u 20,12 sati te su osobu odvezli u bolnicu. O događaju je obavijestio nadzornika L koji je došao na mjesto događaja. U 20:32 policijski službenici su došli na mjesto događaja, ali nisu zatekli navedenu osobu jer ju je hitna pomoć odvezla u bolnicu. Policijski službenici su pregledali snimke kamere, napisali zapisnik te su obavili razgovor s njim, kao i sa voditeljicom smjene EA i djelatnikom koji je radio na blagajni 6. Djelatnici Konzuma su izjavili da ih navedena osoba stalno vrijeđa i maltretira kada dođe u Konzum. Djelatnici policije su rekli da će to vjerojatno ići na sud i da će osoba dobiti prijavu te su u 21,40 sati policijski službenici napustili Konzum.

11. Iz nepravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda Zagrebu poslovni broj Pp-13754/2024 od 5. ožujka 2025. proizlazi kako je tom presudom tužitelj proglašen krivim što je dana 26. travnja 2024. godine, oko 19:30 sati, u Zagrebu, Maksimirska cesta 1, u trgovini „Konzum“, narušavao javni red i mir na način da se djelatnici trgovine ŽA, na blagajni, ničime izazvan glasno vičući obratio pogrdnim riječima: „Glupačo, lopovi, nemaš tri razreda škole, nedojebana babo“, a što je čuo zaštitar trgovine GA koji je okrivljenoga udaljio iz prostorija trgovine, dakle, na javnom mjestu remetio javni red i mir, čime je počinio djelo prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine br. 41/77, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23) pa mu je temeljem citirane odredbe Zakona, uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) izrečena novčana kazna u iznosu 120,00 EUR.

11.1. Odredbom čl. 299. st. 1. ZPP propisano je kako su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. toga članka sud neće uzeti u obzir. Iako su tuženik i umješač tek na glavnoj raspravi od 14. siječnja 2026. predložili da se u nastavku postupka pribavi spis Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. Pp-13754/24, dakle suprotno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP, ovaj sud je istu uzeo u obzir kao dokaz jer smatra osnovanim navode tuženika i umješača sa te rasprave kako navedeni dokazni prijedlog nije istaknut u fazi prethodnog postupka iz razloga jer oni nisu bili upoznati sa time da se vodi prekršajni postupak i pod kojim poslovnim brojem. Da je tome tako, proizlazi i iz izvješća IV. Policijske postaje Zagreb od 26.11.2024., pribavljenog nakon zaključenja prethodnog postupka iz kojeg proizlazi kako je dana 4.11.2024. od strane te Policijske postaje protiv tužitelja kao okrivljenika podnesen optužni prijedlog zbog počinjenja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a u izvješću nije naveden broj prekršajnog predmeta. Stoga ovaj sud smatra da se radi o dokazu koji stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka.

12. Tužitelj iskazuje kako je predmetne zgode obavljao kupnju u Konzum trgovini na Kvatriću te da je prije njega u redu stajala starija gospođa s punim kolicima robe. Navodi kako joj je ponudio pomoć, no ona je odgovorila da joj pomoć nije potrebna jer će robu pretovariti u druga kolica kod izlaza. Nakon što je gospođa obavila kupnju i udaljila se prema izlazu, tužitelj je obavio svoju kupnju i platio račun. U tom trenutku starija gospođa vratila se do blagajne s računom te prigovorila da joj je naplaćeno previše artikala, odnosno piva, na što joj je blagajnica priznala pogrešku. Nije odmah napustio trgovinu jer mu je povratkom starije gospođe bio zapriječen izlaz te kako mu nije bilo primjereno tražiti od nje da se pomakne. Ističe da se uključio u razgovor jer je i sam ranije imao negativna iskustva s trgovinom, uvijek na vlastitu štetu pa mu je bilo žao starije gospođe. Navodi da je blagajnici rekao kako se takve pogreške uvijek događaju na štetu kupaca. Ubrzo nakon toga osjetio je fizičku silu s leđa, kada ga je zaštitar zgrabio i bacio prema vratima trgovine uslijed čega je pao. Navodi kako ga je zaštitar potom grubo podignuo i izbacio iz trgovine na beton ispred objekta. Ističe da ga zaštitar nije udarao, ali da je nad njim primijenio grubu fizičku silu. Također navodi da se ne sjeća da bi vrijeđao djelatnice trgovine niti da bi se neka zaposlenica rasplakala zbog njegova ponašanja. Poriče da je prethodno bio upozoravan zbog ponašanja u trgovini, da bi bio pozivan kod voditeljice poslovnice ili da bi ga blagajnica ili zaštitar tražili da napusti trgovinu. Navodi kako je samo komentirao pogrešno naplaćen račun starijoj gospođi te kako je diskusija trajala kraće od minute. Ističe da bi napustio trgovinu da se blagajnica ispričala kupcu. Navodi kako je nakon događaja mjesto napustio vozilom hitne pomoći te da su mu ozljede i masnice postale vidljive naknadno. Ističe da nakon događaja teže hoda, da ima ugrađen pacemaker te da pati od čestih glavobolja. Dodaje kako mu je susjed pomagao kupnjom namirnica, a prijatelj obavljanjem određenih poslova u stanu, uključujući postavljanje drške uz WC školjku radi lakšeg ustajanja. Navodi kako danas više ne odlazi u predmetnu poslovnicu Konzum te da mu za obavljanje kupnje sada treba više vremena jer koristi druge trgovine. Također navodi da je nakon događaja prodao automobil, premda je prije toga vozio više od 50 godina jer se više nije osjećao sposobnim za vožnju. U odnosu na komunikaciju s blagajnicom, navodi kako se ne sjeća točnih riječi, ali da je rekao kako se greške uvijek događaju na račun kupaca te da se blagajnica nije ispričala starijoj gospođi. Ističe da nije siguran je li povisio ton, ali navodi kako slabije čuje pa ponekad govori glasnije. Navodi kako ne zna je li blagajnica namjerno htjela oštetiti stariju gospođu niti je li razliku namjeravala zadržati za sebe. Potvrđuje da je i ranije imao nekoliko negativnih iskustava u istoj trgovini, ali da je tamo nastavio kupovati jer mu je ta poslovnica bila najbliža i najveća u blizini prebivališta. Također navodi da je njegova rasprava s blagajnicom bila razlog zbog kojeg ga je zaštitar izbacio iz trgovine, ali smatra da je zaštitar reagirao pretjerano i grubom silom.

13. Iz iskaza svjedokinje HA proizlazi kako je tog dana radila kao blagajnica kod tuženika u trgovini na Kvaternikovom trgu, Maksimirska 1. Tužitelja se čulo po cijeloj trgovini, riječ je o većoj trgovini, čula ga je i ona, najprije je počeo urlati na kolegicu ŠA koja je tog dana radila na odjelu voća i povrća te je lupao po vagi. Čak je uspio rasplakati i studenticu koja je tog dana radila u trgovini. U jednom trenutku je došao u red na njezinoj blagajni te je lupio nogom u stalak sa košaricama za kupnju. Čula ga je kako viče i urla još i prije nego što je došao na njenu blagajnu, govorio je da je sve ovo lopovluk, da tu rade glupani i idioti i da ne zna tko ih zapošljava. Ona mu je rekla da je stalak sa košaricama za kupnju postavljen pored blagajni upravo radi tih košarica, a na joj je on odgovorio „koji idiot je to tu stavio“, da je on mogao pasti preko toga i da bi u tom slučaju dobio masne pare od Konzuma a njih poslao u zatvor. Vikao je da su lopov,i a njoj je govorio da je glupača i stara „nedojebana“ baba sa tri razreda osnovne škole. Nakon što mu je pojasnila svrhu tog stalka rekao joj je naprijed navedeno. Radnici navedene Konzum poslovnice često kroz dan doživljavaju vrijeđanja i na to su navikli, ali ovdje se radilo doista o verbalnom zlostavljanju. Ona je pokušala objasniti tužitelju da prestane sve iz razloga jer ona prvenstveno radi s novcima i svaki eventualni manjak u blagajni je dužna sama snositi. No on se i dalje nije smirivao, vikao je, brundao i podcjenjivački se odnosio prema djelatnicama dok u odnosu na kupce to ne može reći, kupci su se zgražavali na njegovo ponašanje. Potom se tužitelj preselio na blagajnu koja je bila prazna, radilo se o blagajni pored njene i ona mu je tada rekla da izađe van jer je nastavio sa vrijeđanjem. Na to uopće nije reagirao nakon čega je ona ponovila tužitelju da izađe van pa i nakon toga opet nije reagirao već je ponavljao da su svi idioti. Zaštitar GA je bio otprilike 3 metra udaljen od tužitelja u kutu, nakon što je ona morala i povisiti glas jer tužitelj nije reagirao, GA je došao do tužitelja i oštrim tonom mu rekao da izađe van. Tužitelj mu je na to odgovorio "neću, neću", kao neko dijete koje se inati. GA je ponovno oštrim tonom rekao tužitelju da izađe van , a tužitelj mu je ponovno na to odgovorio "neću, neću". Napominje da je GA za glavu niži od tužitelja. Nakon toga GA je tužitelja otpratio prema izlazu trgovine. Ona pretpostavlja da je GA primijenio tjelesnu snagu koju mu njegov posao dozvoljava, ali ona to nije vidjela jer je nastavila raditi. Kada ju se pita je li tužitelj bio gurnut na staklena vrata odgovara kako nije jer se vrata automatski otvaraju i vidjela je sama svojim očima kako tužitelj izlazi kroz ta vrata, a ispred ulaza se spotaknuo za svoje noge pretpostavlja, i pao, barem je to tako izgledalo. To je vidjela iz razloga jer se na nekoliko sekundi okrenula prema vratima. Nije vidjela da je GA izašao ispred ulaza trgovine sa tužiteljem, a niti da ga je bacio na pločnik ispred ulaza trgovine. Tužitelj je ležao pa sjedio ispred trgovine, zvao je hitnu nekoliko puta, imao je vani konferenciju za štampu jer je držao govore i razgovarao sa prolaznicima. Nevjerojatno joj je da bi sjedio ako ga je nešto boljelo, a radilo se navodno o nozi za koju tužitelj tvrdi da ga je boljelo. Verbalno se tužitelj zasigurno suprotstavio GA, a da li je fizički , nije sigurna, ali pretpostavlja da nije. Zadnje što je ona vidjela je da je tužitelj prošao kroz vrata trgovine, izašao ispred trgovine, spotaknuo se i pao , a zaštitar je ostao unutar trgovine. Zaštitar je potom izašao izvan trgovine te upitao tužitelja da li mu je potrebna pomoć, a tužitelj je odbijao pomoć. Kada ju se pita da li je bilo moguće obavljati djelatnost konkretno prodaju robe u trgovini zbog ponašanja tužitelja navodi kako je to bilo vrlo otežano. Nije viđala tužitelja da bi ranije dolazio u trgovinu i stvarao probleme, ona ga se ne sjeća. Navodi kako, prema informacijama koje je saznala od kupaca, policija i hitna pomoć nisu odmah reagirali na pozive tužitelja, već je tužitelj zamolio jednog od kupaca da pozove hitnu pomoć i bude mu svjedok, nakon čega su na mjesto događaja došli hitna pomoć i policija, otprilike 30 do 40 minuta nakon poziva. Svjedokinja navodi kako se tužitelj do dolaska hitne pomoći i policije nalazio na podestu ispred ulaza u trgovinu, gdje je naizmjenično ležao, sjedio, okretao se s boka na bok te razgovarao s prisutnim osobama, pri čemu su se vrata trgovine mogla nesmetano otvarati. Također iskazuje kako se nije osjećala preplašeno zbog ponašanja tužitelja jer se ne smatra plašljivom osobom, ali da su kod nje njegovo ponašanje i vrijeđanje izazvali negativne osjećaje i gađenje, budući da su, prema njezinim riječima, uvrede bile izrazito vulgarne. Svjedokinja iskazuje kako smatra da je zaštitar zaštitio nju i njezine kolegice od ponašanja tužitelja jer, prema njezinom mišljenju, tužitelj inače ne bi napustio trgovinu tko zna do kada. Navodi kako je Konzum odlučio angažirati zaštitare ne više primarno zbog krađa, već radi zaštite djelatnika zbog učestalih neugodnih situacija. Također navodi kako je način pristupanja tužitelju opisala jednako i u prekršajnom postupku kao i u ovom postupku. Na upit o navodima iz zapisnika prema kojima je iskazala da je zaštitar tužitelja rukama izgurao van kroz vrata te ga jače pogurnuo uslijed čega se spotaknuo i pao ispred trgovine, svjedokinja navodi kako takvo što nije izjavila te da ne zna zašto joj zapisnik nije bio pročitan.

14. Iz iskaza svjedokinje ŠA proizlazi kako je u navedeno vrijeme slagala robu u trgovini tuženika na Kvaternikovom trgu te je tužitelj započeo verbalni sukob sa njom na odjelu voća i povrća, galamio je i vrijeđao ju, od djelatnika je samo ona bila na tom odjelu, a sve iz razloga jer nije znao izvagati povrće na vagi. Nastavio je s vrijeđanjem, a nakon toga je nastavio vrijeđati studenticu koja se tamo zatekla na radu. Govorio je da je svjedokinja glupa, nesposobna, da ništa ne zna, a sve iz razloga jer nije doslovno znao izvagati jednu papriku na vagi. Ona ga je pokušala smiriti no bez uspjeha, s tim da je znala s kime ima posla jer su radnici poslovnice već od ranije bili upoznati sa takvim tužiteljevim ponašanjem. S tim da ukazuje da je tužitelj višeg rasta, živi 200 metara dalje od nje, a ona je samohrana majka dvoje djece pa se i ne usudi previše raspravljati s njime. Nakon tog vrijeđanja studentice i nje, svjedokinja je otišla po robu u skladište te je čula da je bila nekakva galama, lupanje i rušenje kolica te da je zaštitar prevrnuo kolica, a tužitelj se svađao sa kolegicom na blagajni i nekim kupcem. Kada je došla iz skladišta već je sve bilo gotovo te nema saznanja na koji način se to sve poslije odvilo, odnosno na koji način je zaštitar primijenio silu prema tužitelju. Zna samo da je bila riječ o zadnjoj blagajni prema izlaznim vratima trgovine te da se na toj blagajni sve odvilo, a zaštitar je stajao pored tih vrata. Također napominje da joj je tužitelj poznat još od ranije te je dolazio u trgovinu i konstantno vrijeđao i maltretirao kolegice, posebno žene i to sustavno. Govorio je da su glupe, nesposobne i tako dalje. Umjesto dobar dan, njegov ulazak u trgovinu je već s vrata trgovine započinjao a vrijeđanjem n jih djelatnica. Šefica trgovine je pokušala razgovarati sa tužiteljem, on se smirio pa neko kraće vrijeme nije dolazio u trgovinu, a nakon toga je nastavio dolaziti i nastavio je s vrijeđanjem. Nije ništa čula o tome da bi zaštitar bacio tužitelja na zatvorena staklena vrata. Kada je došla, tužitelj je već sjedio ispred vrata trgovine, na vanjskom dijelu, djelatnici su mu htjeli pomoći, no on je odbijao ikakvu pomoć s njihove strane. Staklena vrata na ulazu u trgovinu nisu bila razbijena. Na pitanje da li je vidjela bilo kakvu vidljivu ozljedu tužitelja ili da bi se žalio na neko ozljeđivanje, odgovorila je kako nije. Na pitanje da li je zaštitar GA ikada bio agresivan prema kupcima, odgovorila je kako nije. Na pitanje da li smatra da ju je zaštitar GA zaštitio od ponašanja tužitelja, odgovorila je kako smatra da je zaštitar zaštitio ne samo nju, već i ostale djelatnike od ponašanja tužitelja jer je to bio cijeli incident. Na pitanje da li se poslovanje tuženika za vrijeme tog incidenta moglo normalno odvijati odgovorila je kako je sve stalo jer je nakon tog lupanja došlo do prekida naplate , i to kako na samposlužnim, tako i na redovnim blagajnama, a osim toga tužitelj se sjeo ispred ulaza u trgovinu te je ulazak i izlazak u i iz trgovine iz tog razloga bio otežan. Na pitanje koliko je otprilike zaštitar GA niži od tužitelja odgovorila je kako je zaštitar niži i od nje, a njezina visina iznosi 165 cm. Na pitanje iz kojeg razloga je htjela pomoći tužitelju ako on nije imao vidljivih ozljeda, odgovorila je kako mu je htjela pomoći iz razloga jer je ležao na podu te je normalno i ljudski da se osobi u tom slučaju pomogne.

15. U svom iskazu svjedokinja SA navodi kako se navedenoga dana zatekla u trgovini tuženika na Kvatriću te je stajala u redu za blagajne kada je čula da tužitelj blagajnici govori da kako može toliko naplatiti, radilo se naime o tome da je jedna starija gospođa kupovala pive pa joj se htjelo previše naplatiti, a tu je tužitelj zapravo započeo tu konverzaciju sa djelatnicom na blagajni i to joj rekao. Nakon toga je započela prepirka između te blagajnice, tužitelja i kupaca, tu se našla i još jedna mlada djelatnica Konzuma koja je poticala zaštitara da reagira u odnosu na tužitelja. Tužitelj je bio užasnut i razočaran. Nije čula da je tužitelj vrijeđao djelatnike niti da je bio agresivan već je bio razočaran. U jednom trenutku tu se pojavio zaštitar da razdvoji djelatnice Konzuma od tužitelja odnosno da riješi tu prepirku. Posao zaštitara je bio da riješi tu situaciju na miran način. Zaštitar se po njoj neprimjereno ponio prema tužitelju, unio mu se u lice, iako je on niži od tužitelja, mišićav je i mlad te je pokušao izbaciti tužitelja izvan trgovine, a na način da ga je rukom gurao u prsa i to u potezu od blagajni prema izlazu iz trgovine. U prvom navratu ga nije uspio izgurati iz trgovine, već u drugom te tom prilikom očito senzor od vrata nije to registrirao pa je tužitelj u tom guranju udario u staklena vrata trgovine te potom pao na bok i to bilo ispred ulaza u trgovinu. Zaštitar je urlao na tužitelja. Također je napomenula kako ona nije zadovoljna općenito djelatnicama u toj trgovini. Ona tužitelja ne zna od ranije i tada ga je prvi puta vidjela, bila je tu i gospođa Ć kojoj je sve to poznato, no nju policija nije htjela uzeti za svjedoka, budući da je po njima dovoljan jedan svjedok. Tužitelj u trenutku kada ga je zaštitar izbacivao iz trgovine uopće nije primjenjivao tjelesnu snagu, odnosno silu već je bio zapanjen. Ostao je ležati ispred vrata i grozno ga je bilo za vidjeti. Nitko od djelatnika mu nije pokušao pomoći. Nadalje, spomenula je da se dosta ljudi u toj trgovini svađa sa djelatnicima. Nije čula da bi djelatnica na blagajni na bilo koji način upozoravala tužitelja da prestane, odnosno ona je to možda i činila, ali ona ju nije čula zbog žamora koji je bio u trgovini. Na pitanje svjedokinji da li je primjena sile zaštitara prema tužitelju bila primjerena ili pretjerana, svjedokinja je odgovorila kako se radilo o primjeni pretjerane sile koja se sastojala u korištenju povišenog tona zaštitara u odnosu prema tužitelju te izguravanju tužitelja prema van. Na pitanje da li je čula da bi se tužitelj žalio na bolove dok je sjedio odnosno ležao ispred trgovine odgovorila je kako mu je bilo slabo, budući da se radilo o svježem padu, nije bilo modrica koje tek kasnije mogu nastati, tužitelj se pokušao pridići sa poda, ali nije mogao. Na pitanje kako je tužitelj otišao s lica mjesta odgovorila je kako je otišao sa hitnom pomoći, stavili su ga na nosila. Na pitanje da li je u bilo kojem trenutku čula da zaštitar verbalno traži od tužitelja da napusti trgovinu odgovorila je kako je zaštitar odmah počeo sa primjenom fizičke snage prema tužitelju, bez da bi tražio verbalnim putem da napusti prodavaonicu. Na pitanje da li je tužitelj povisio glas na blagajnicu odgovorila je kako jest, a isto tako je i ona na njega povisila ton, vjerojatno se znaju od prije. Na pitanje što je tužitelj konkretne zgode htio postići odgovorila je da je htio postići da se toj ženi koja je kupovala pive umanji ukupni iznos te da joj nije bilo poznato da li je taj iznos i umanjen. Na pitanje što je zaštitar rekao tužitelju kada je došao do njega na blagajni odgovorila je kako ne zna točan sadržaj riječi zaštitara, ali zna da se radilo o povišenim i agresivnim tonovima. Na pitanje koliko je trajalo urlanje zaštitara na tužitelja odgovorila je kako se radilo o trajanju od 1 do 3 minute.

16. Sud prihvaća iskaze svjedokinja i tužitelja samo u dijelu u kojem su oni podudarni, kako međusobno, tako i sa ostalim materijalnim dokazima izvedenim tijekom postupka posebice sa navodima iz Izvješća o događaju od 26. travnja 2024. na obrascu tvrtke SOKOL d.o.o. sastavljenom po JA te utvrđenjima iz nepravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda Zagrebu poslovni broj Pp- 13754/2024 od 5. ožujka 2025. te ih u tom dijelu ocjenjuje uvjerljivim i istinitim, budući da isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj i iskaza svjedoka i tužitelja u tom dijelu nisu ničim dovedeni u sumnju. U dijelu kojem ti iskazi nisu podudarni, kako međusobno, tako i sa ostalim materijalnim dokazima izvedenim tijekom postupka posebice sa navodima iz Izvješća o događaju od 26. travnja 2024. na obrascu tvrtke SOKOL d.o.o. sastavljenom po JA te utvrđenjima iz nepravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda Zagrebu poslovni broj Pp- 13754/2024 od 5. ožujka 2025., sud ih ne prihvaća i ne ocjenjuje istinitim, uvjerljivim i životno logičnim.

17. Na osnovu izvedenih dokaza, prvenstveno na temelju iskaza svjedokinja HA i ŠA, a koji iskazi su sukladni navodima iz Izvješća o događaju od 26. travnja 2024. na obrascu tvrtke SOKOL d.o.o. sastavljenom po JA te utvrđenjima iz nepravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda Zagrebu poslovni broj Pp-13754/2024 od 5. ožujka 2025. pa ih ovaj sud stoga ocjenjuje uvjerljivim, životnim i logičnim, ovaj sud je utvrdio da se tužitelj 26. travnja 2024. zatekao u prodavaonici tužitelja u Zagrebu na Kvaternikovom trgu, kojom prilikom je vikao i urlao po navedenoj prodavaonici i na jedan prostački i neprimjeren način vrijeđao njezine djelatnike. Najprije je vikao na svjedokinju ŠA koja je u to vrijeme radila na odjelu voća i povrća i vrijeđao je te je lupao po vagi. Nakon toga nastavio je vrijeđati studenticu koja je u toj prodavaonici bila na radu. U jednom trenutku je došao u red na blagajni na kojoj je radila svjedokinja HA te je lupio nogom u stalak sa košaricama za kupnju. Tužitelj je vikao i urlao do mjere da ga svjedokinja HA čula kako viče i urla još i prije nego što je došao na njezinu blagajnu, govorio je da je sve ovo lopovluk, da ovdje rade glupani i idioti i da ne zna tko ih zapošljava. Nakon što mu je svjedokinja HA pojasnila svrhu tog stalka tužitelj je vikao da su lopovi, a svjedokinji je govorio da je "glupača i stara nedojebana baba sa tri razreda osnovne škole". Svjedokinja HA je pokušala objasniti tužitelju da prestane sa takvim ponašanjem, no on se i dalje nije smirivao, vikao je, brundao i podcjenjivački se odnosio prema djelatnicama , a kupci su se zgražavali na njegovo ponašanje. Potom se tužitelj preselio na blagajnu koja je bila prazna, radilo se o blagajni pored blagajne na kojoj je radila svjedokinja HA i ona mu je tada rekla da izađe van jer je nastavio sa vrijeđanjem. Na to uopće nije reagirao, nakon čega mu je ponovila da izađe van te i nakon toga opet nije reagirao već je ponavljao da su svi idioti. Zaštitar GA je bio otprilike 3 metra udaljen od tužitelja u kutu, nakon što je svjedokinja morala povisiti glas jer tužitelj nije reagirao, zaštitar je došao do tužitelja i oštrim tonom mu rekao da izađe van. Tužitelj mu je na to odgovorio da neće te je zaštitar ponovno oštrim tonom rekao tužitelju da izađe van, a tužitelj mu je ponovno na to odgovorio da neće. Nakon toga zaštitar je tužitelja otpratio prema izlazu trgovine te je došlo do međusobnog naguravanja i primjene tjelesne snage zaštitara u odnosu na tužitelja. Utvrđeno je i da je tužitelj od ranije poznat djelatnicima te prodavaonice tuženika jer je i ranije vrijeđao i maltretirao djelatnike iste, posebice žene te je već prilikom ulaska u trgovinu s vrata započinjao sa vrijeđanjem djelatnika. Utvrđeno je i da je nakon što ga je zaštitar GA otpratio van trgovine tužitelj neko vrijeme sjedio, ležao, okretao se sa jednog na drugi bok, pričao i razgovarao sa ljudima ispred vrata trgovine, pozvana je hitna pomoć i policija te je potom hitna pomoć odvezla tužitelja. Nije utvrđeno je li tužitelj uslijed primjene tjelesne snage od strane zaštitara zadobio tjelesne ozljede i koje.

18. Dakle, iskazi tužitelja i svjedokinje SA glede načina nastanka štetnog događaja su u suprotnosti sa iskazima svjedokinja HA i ŠA te sa navodima iz Izvješća o događaju od 26. travnja 2024. na obrascu tvrtke SOKOL d.o.o. sastavljenom po JA te utvrđenjima iz nepravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda Zagrebu poslovni broj Pp-13754/2024 od 5. ožujka 2025. Dio iskaza tužitelja i dio iskaza svjedokinje SA u kojem navode na koji način se odvijao štetni događaj je za ovaj sud neživotan i neuvjerljiv i ozbiljno doveden u sumnju pa ga ovaj sud ne može prihvatiti. Naime, za ovaj sud je posve nelogično i krajnje neživotno da bi u prodavaonici tuženika u kojoj se odvijao promet i u kojoj se stoga nalaze kupci i djelatnici tuženika koji obavljaju svoje radne zadatke GA koji je konkretne zgode bio na radnom mjestu zaštitara u predmetnoj prodavaonici praktički bez ozbiljnog povoda, odnosno nakon što je tužitelj navodno blagajnici tuženika ukazao na navodnu grešku kod naplaćivanja piva jednoj starijoj gospođi i pritom joj navodno rekao joj da je sramotno da se tako ponaša prema jednoj starijoj gospođi te da bi joj se trebala ispričati, nakon toga tužitelju prišao s leđa te ga bacio na tlo, nakon što je tužitelj pao, ponovno ga primio i bacio u zatvorena staklena vrata, a nakon što su se vrata otvorila, tužitelja je isti ponovno zgrabio i bacio na pločnik pred ulazom u poslovnicu tuženika. Takvi navodi, osim što su nelogični, neuvjerljivi i neživotni, protivni su i zdravom razumu. Nije logično niti životno pa niti uvjerljivo da bi u okolnostima u kojima je postupanje zaštitara GA vezano uz primjenu tjelesne snage i njegovo postupanje u okviru zadataka radnog mjesta izloženo i vidljivo velikom broju ljudi (kupci, zaposlenici) zaštitar praktički bez ikakvog realnog povoda primijenio tjelesnu snagu prema tužitelju i izbacio ga iz trgovine. Posebice su krajnje neuvjerljive činjenične konstrukcije iz tužbe da je zaštitar GA tužitelja bacio u zatvorena staklena vrata, tim više jer takav navod ne potvrđuje niti jedna od saslušanih svjedokinja. Takvi činjenični navodi tužbe u ovom postupku nisu dokazani na osnovu izvedenih dokaza i predstavljaju činjeničnu konstrukciju sačinjenu za potrebe ovog postupka. Ovaj sud smatra da se štetni događaj dogodio onako kako je to navedeno u odlomku 17. ove presude, jer je za ovaj sud posve logično, životno i uvjerljivo da zaštitar koji je bio na radnom zadatku u predmetnoj prodavaonici tuženika izvede tužitelja izvan prodavaonice i primijeni tjelesnu snagu na primjenu koje je ovlašten, a nakon što je tužitelj sustavno i uporno radio nered u predmetnoj prodavaonici tuženika derući se i urlajući te vrijeđao i krajnje vulgarno i necivilizirano se odnosio prema tuženikovim djelatnicama, počevši od svjedokinje ŠA, studentice pa u konačnici i svjedokinje ŽA te remetio javni red i mir i ometao poslovanje tuženikove prodavaonice. Njegova ustrajnost u tome da radi nered u predmetnoj prodavaonici tuženika i time ometa njezin nesmetan rad posebice se ogleda, osim u vrijeđanju više djelatnica tuženika konkretne zgode, u činjenici da se tužitelj, nakon što je radio nered na blagajni na kojoj je radila svjedokinja ŽA premjestio na blagajnu do njene, da nakon što ga je ona u više navrata zamolila da izađe van na to uopće nije reagirao, već je štoviše odbijao izaći iz prodavaonice i nastavio sa vrijeđanjem, a i nakon što ga je zaštitar Ž u dva navrata tužitelju rekao da izađe van, ovaj je to odbio. Odredbom čl. 45. st. 1. toč. Zakona o privatnoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 16/2020; dalje u tekstu: ZOPZ) propisano je kako su ovlasti osoba kojima je izdano dopuštenje za obavljanje poslova tjelesne zaštite, između ostalog i uporaba sredstava prisile. Stavkom 2. te odredbe propisano je kako su sredstva prisile: tjelesna snaga, raspršivači dozvoljenih neškodljivih tvari, sredstva za vezivanje (lisice ili druga prikladna sredstva), zaštitarski pas i vatreno oružje. Odredbom čl. 47. st. 1. propisano je kako će čuvar, zaštitar i zaštitar specijalist upozorit će osobu koja u štićenom objektu ili prostoru svojim ponašanjem, djelovanjem ili propuštanjem dužne radnje može dovesti u opasnost svoju sigurnost ili sigurnost druge osobe ili sigurnost imovine ili ako se opravdano očekuje da bi ta osoba mogla počiniti ili izazvati drugu osobu da počini kazneno djelo ili prekršaj. Stavkom 2. te odredbe propisano je kako se naredba se izdaje radi: 1. otklanjanja opasnosti za život i osobnu sigurnost štićenih osoba, 2. otklanjanja opasnosti za štićenu imovinu, 3. sprječavanja izvršenja kaznenih djela i prekršaja, hvatanja njihovih počinitelja i osiguranja tragova tih djela koji mogu poslužiti kao dokaz, 4. održavanja reda i mira i uspostavljanja narušenog reda i mira u štićenom objektu i prostoru, 5. zaprječivanja pristupa ili zadržavanja na prostoru ili objektu koji se štiti. Stavkom 3. te odredbe propisano je kako se upozorenja i naredbe daju se usmeno ili pisano, pokretima i postavljanjem tijela (pokazivanjem ruku i sl.). Stavkom 4. te odredbe propisano je kako će zaštitar i zaštitar specijalist nakon izdavanja naredbe upozoriti osobu da će u slučaju nepostupanja po naredbi upotrijebiti zakonom predviđeno sredstvo prisile. Stavkom 5. te odredbe propisano je da ako osoba ne postupi po izdanoj naredbi, zaštitar i zaštitar specijalist će upotrijebiti zakonom predviđena sredstva prisile, a čuvar će zatražiti postupanje zaštitara, zaštitara specijalista ili policijskih službenika. Odredbom čl. 31. st. 1. Pravilnika o uvjetima i načinu provedbe tjelesne zaštite ("Narodne novine" broj: 45/2005, 21/2007, 32/2009, 68/2009, 16/2020; dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je kako zaštitar smije, pod uvjetima propisanim Zakonom o privatnoj zaštiti, uporabiti tjelesnu snagu u slučajevima kada obavlja poslove naložene radnim nalogom, ako prethodne mjere upozorenja i zapovjedi ne jamče uspjeh. Stavkom 2. te odredbe propisano je kako zaštitar mora primijeniti tjelesnu snagu na način koji će jamčiti uspjeh uz najblaže posljedice za osobu prema kojoj se tjelesna snaga primjenjuje. U konkretnom slučaju tužitelj se djelatnicama tuženika obraćao krajnje prostačkim i vulgarnim, civiliziranom društvu neprimjerenim rječnikom i remetio javni red i mir u tuženikovoj prodavaonici i ometao normalan rad iste . Valja istaknuti da je tužitelj osoba starije životne dobi (rođen 1948.), kojem bi pravila osnovne kulture i pristojnosti, ponašanja u trgovini pa i ophođenja sa djelatnicama u konkretnoj prodavaonici tuženika pa i općenito u prodavaonicama trebala itekako trebala biti poznata, a iz ponašanja tužitelja konkretne zgode razvidna je izuzetna i ustrajna drskost, bahatost, vulgarnost, bezobrazluk te ustrajnost ka remećenju javnog reda i mira i ometanju rada u tuženikovoj prodavaonici pa ovaj sud smatra da je uporaba tjelesne snage zaštitara JA konkretne zgode u odnosu na tužitelja bila jedino moguće i u cijelosti primjereno i prikladno sredstvo koje je valjalo primijeniti kako bi se zaštitile djelatnice tuženika, tuženikova imovina (uslijed toga što je tužitelj ometao rad tuženikove prodavaonice i lupao po vagi i košari za kupnju) i omogućio nesmetan rad u prodavaonici tuženika, posebice kraj činjenice da tužitelj na višestruko traženje svjedokinje ŽA i zaštitara Ž nije želio napustiti trgovinu pa je postupanje zaštitara Pivca bilo u cijelosti u skladu s odredbama ZOZP i Pravilnika.

18.1. Dakle, valja napomenuti kako je sam tužitelj svojim ustrajno drskim, bahatim, vulgarnim i u konačnici civiliziranom društvu neprimjerenim ponašanjem izazvao potrebu primjene tjelesne snage zaštitara u prodavaonici tuženika pa ako su mu i nastale kakve ozljede konkretne zgode uslijed primjene tjelesne snage od strane zaštitara (što u ovom postupku bez provođenja odgovarajućeg dokaza medicinskim vještačenjem nije utvrđeno), za eventualni nastanak istih kriv je sam tužitelj jer je svojim krajnje neprimjernim ponašanjem inicirao opravdanu primjenu tjelesne snage od strane zaštitara. Pritom se napominje kako se tijekom postupka niti ne navodi da bi se radilo o primjeni neprimjerene, odnosno pretjerane tjelesne snage, već se navodi konstrukcija nastanka štetnog događaja koja provedenim dokazima nije utvrđena. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu moraju postojati opće pretpostavke te odgovornosti: štetna radnja, protupravnost štetne radnje, postojanje subjekata obveznog odnosa te uzročna veza između štetne radnje i štete. Povrh toga, kod odgovornosti po osnovi krivnje, izvan navedenih općih pretpostavki, za tu bi odgovornost trebala postojati krivnja tuženika. To konkretno znači da tužitelj mora dokazati da se štetni događaj dogodio na način kako to tužitelj u tužbi opisuje i tijekom postupka tvrdi te da je zbog skrivljenog ponašanja zaštitara u prodavaonici tuženika došlo do nastanka opisanog štetnog događaja. U ovom postupku tužitelj nije dokazao da se štetni događaj dogodio na način kako to tvrdi u tužbi i tijekom postupka, a time i uzročnu vezu između štete i štetnog događaja jer su iz naprijed iznijetih razloga u cijelosti dovedeni u sumnju iskazi tužitelja i svjedokinje SA glede načina nastanka štetnog događaja. Podredno valja napomenuti kako tužitelj nije dokazao niti nastalu štetu, odnosno je li u predmetnom događaju zadobio ozljede i koje. Naime, iako je u tužbi predložio provođenje medicinskog vještačenja, na zadnje održanoj glavnoj raspravi, tužitelj je predložio zaključiti glavnu raspravu i donijeti odluku te naveo kako nema daljnjih dokaznih prijedloga. Iz takve dispozicije tužitelja proizlazi da je odustao od dokaznih prijedloga o kojima sud nije odlučio (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Pž-5587/2019-2 od 26.1.2021.) pa tako i od provođenja medicinskog vještačenja. Pritom valja napomenuti kako sud nema stručno medicinsko znanje potrebno za tumačenje medicinske dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, činjenična utvrđenja u postupku, ovaj sud je zaključka da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da je štetni događaj nastao na način kako se to navodi u tužbi te da nije dokazao da je u istome zadobio tjelesne ozljede i koje pa je iz toga razloga tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

19. U odnosu na navode tužitelja da prigovara istinitosti i vjerodostojnosti iskaza svjedokinje ŽA u dijelu koji se odnosi na interakciju zaštitara i tužitelja, navodeći da je razvidno kako je ista svjedokinja dala različiti iskaz pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu dana 5. veljače 2025. u postupku koji se vodi pod posl. br. Pp-13754/24 te da je dani iskaz svjedokinje u ovom postupku u očitoj koliziji sa ranijim iskazom upravo u odnosu na odlučne činjenice , valja napomenuti kako iz zapisnika od 5. veljače 2025. sastavljenog pred Općinskim prekršajnim sudom Zagrebu poslovni broj Pp-13754/2024 između ostalog proizlazi, a na što očito upire tužitelj da je zaštitar tužitelja jače pogurnuo i da se on spotaknuo i pao ispred trgovine i ostao ležati pa je taj navod u suprotnosti sa navodom svjedokinje ŽA kako se vrata automatski otvaraju i kako je vidjela svojim očima da tužitelj izlazi kroz ta vrata, a ispred ulaza se spotaknuo za svoje noge pretpostavlja, i pao, barem je to tako izgledalo, a to je vidjela iz razloga jer se na nekoliko sekundi okrenula prema vratima, no to je neodlučno za ovaj postupak jer se tijekom postupka niti ne tvrdi da se radi o primjeni prekomjerne sile, već se tvrdi da primjena sile uopće nije bila opravdana. Stoga u tom dijelu iskaz svjedokinje nije niti prihvaćen jer u suprotnosti sa iskazom danim u prekršajnom postupku.

20. Prema odredbi čl. 10. ZPP sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka JA jer taj dokaz nije bilo moguće izvesti u razumnom roku. Naime, svjedok se nije odazivao pozivima suda te je iz toga razloga u nekoliko navrata odgađana glavna rasprava određena radi saslušanja tog svjedoka pa je ovaj sud odredio njegovo privođenje putem djelatnika nadležne policijske postaje. Iz dopisa Policijske postaje Dugo Selo od 12. ožujka 2026. proizlazi kako su policijski službenici te Policijske postaje na predmetnoj adresi zatekli djeda svjedoka koji se naveo kako se GA nalazi u komuni za liječenje od ovisnosti u Splitu i ne zna do kada će tamo boraviti pa policijski službenici nisu u mogućnosti postupiti prema zahtjevu suda, dok iz dopisa te Policijske postaje od 13. travnja 2026. proizlazi kako su policijski službenici te Policijske postaje na predmetnoj adresi zatekli baku svjedoka koja se navela kako se GA unazad dva tjedna nalazi na liječenju u PB Vrapče pa policijski službenici nisu u mogućnosti postupiti prema zahtjevu suda. Stoga je ovaj sud proveo raspravu i zaključio je bez obzira što taj dokaz nije izveden. Između ostalog, ovaj sud smatra da je neovisno o tome što taj dokaz nije izveden činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana odluka.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da je tužitelj nije uspio u ovom sporu. Tuženik nije potraživao troškove postupka. Odredba čl. 154. st. 1. ZPP propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove pa su stoga umješaču dosuđeni troškovi. Umješaču je priznat trošak sastavljanja podnesaka od 11. srpnja 2024. i 16. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: Tarifa) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 20. studenog 2024., 11. ožujka 2025., 13. svibnja 2025. i 13. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Priznat mu je trošak pristupa na ročište održano 14. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR temeljem Tbr. 9. toč. 2. Tarife, odnosno 50 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, budući da se na istom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, dok je s preostalim dijelom zahtjeva umješač odbijen. Priznat mu je trošak pristupa na ročište održano 12. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, budući da je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja, dok je s preostalim dijelom zahtjeva umješač odbijen. Priznat mu je i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR temeljem Tbr. 9. točka 3. Tarife. Za svaku navedenu radnju umješaču je priznat PDV po stopi od 25 %. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

21.1. Odluka o troškovima koji umješaču nisu priznati sadržana je u toč. I II. izreke presude.

U Zagrebu, 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 110,00 EUR

2. tuženiku

3. umješaču po punomoćniku