REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8, Zagreb

Poslovni broj: Us I-4208/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman uz sudjelovanje Mateje Marjanović zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Prvostolni Kaptol zagrebački, Zagreb, Kaptol 27, OIB: 77667447224, kojeg zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35 A, protiv tuženika Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje I. zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva iz Zagreba, Savska cesta 41/4, OIB: 16488001145, II. zainteresirane osobe Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije, Zagreb, Svetošimunska cesta 23, OIB: 07699719217, kojega zastupa opunomoćenik Siniša Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić & Brborović, Zagreb, Ulica Milana Amruša 5 i III. zainteresirane osobe Agronomskog fakulteta, Zagreb, Svetošimunska cesta 25, OIB: 76023745044, kojega zastupa opunomoćenica Irena Čačak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 52, radi naknade za oduzetu imovinu, dana 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/24-01/22, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-06 od 16. kolovoza 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora. III Nalaže se tužitelju (OIB: 77667447224) da II. zainteresiranoj osobi Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije (OIB: 07699719217) i III. zainteresiranoj osobi Agronomskom fakultetu (OIB: 76023745044) u roku 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke nadoknadi troškove upravnog spora i to II. zainteresiranoj osobi u iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura i III. zainteresiranoj osobi u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće petsto) eura.

IV Odbija se zahtjev III. zainteresirane osobe za nadoknadu troškova u preostalom iznosu.

Obrazloženje

1. Djelomičnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-01/03-01/190, URBROJ: 251-04-01/029- 23-41 od 12. rujna 2023., tužitelju je utvrđeno pravo na naknadu za zemljište oznake zk.č. 3173, površine 14 j 767 čhv. upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Točkom 2. izreke utvrđeno je da se nekretnina iz točke 1. izreke ne može vratiti naturalno te da će se za istu odrediti naknada ili druga zamjenska nekretnina na temelju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj: 18/98.). Točkom 3. izreke utvrđeno je da je obveznik naknade Republika Hrvatska, dok je točkom 4. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-942-01/24-01/22, URBROJ: 514-04-02- 01-01/07-24-06 od 16. kolovoza 2024., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv označenog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako u odnosu na zaprimljenu dokumentaciju u spisu kao i sva očitovanja zainteresiranih osoba danih u upravnom postupku u ovom predmetu, a temeljem materijalnih propisa postoje uvjeti za naturalni povrat. Ističe da odredbe Zakona o naknadi na koje se tuženik poziva u obrazloženju osporenoga rješenja, a koje propisuju iznimke od naturanog povrata koje postoje kada je riječ o zemljištu s kojim je zakonito raspolagano u korist trećih osoba, prije donošenja Zakona o naknadi, odnosno sklapanja Međunarodnog ugovora o gospodarskim pitanjima između Vlade Rh i Svete Stolice, a što u ovom slučaju nije ispunjeno. Smatra da mu je potrebno priznati sva prava koja mu pripadaju po citiranim materijalnim odredbama, ali prema stanju i statusu oduzete imovine na dan donošenja Zakona o naknadi (listopad 1996.). Ističe da je u ovoj upravnoj stvari odlučan status predmetnih nekretnina na dan donošenja Zakona o naknadi, a koje su u to vrijeme nesporno bile u vlasništvu RH kako to slijedi iz odredbe članka 16. Zakona o šumama koje su kako navodi ključne za donošenje odluke. Navodi kako elaboriranje i tumačenje Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije da je riječ o privatnim šumama u njihovom vlasništvu nema pravnog uporišta za donošenje osporene odluke, jer je Republika Hrvatska postala nositeljem vlasničkih prava na predmetnom zemljištu temeljem Zakona o šumama koji je stupio na snagu prije Zakona na koje se poziva zainteresirana osoba. Napominje kako tijela nisu izvršila jasnu analizu nespornih podataka da je temeljem zahtjeva Šumarskog fakulteta tek 9. listopada 2007., deset godina nakon pokretanja ovog postupka od strane Ministarstva poljoprivrede donesena odluka kojom tada određene šume proglašavaju kao šume s posebnom namjenom za znanstvena istraživanja te slijedom toga daju na korištenje ne u vlasništvo, te da te šume ostaju vlasništvo Republike Hrvatske. Također navodi da je njegovo pravo na povrata imovine potrebno procjenjivati u skladu sa smislom i svrhom jasne zakonske odredbe iz članka 359. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja ograničavaju stjecanje prava po odredbama o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu s uvjetom da nisu u sukobu s pravima ovdje tužitelja kao osobe kojoj pripadaju prava na temelju propisa o denacionalizaciji.

4. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te da predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Potražuje troškove upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kao je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja.

6. I. zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Republika Hrvatska zastupana po ŽDO u Zagrebu pridružuje se navodima tuženika te predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

7. II. Zainteresirana osoba Sveučilište u Zagrebu, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije i III. zainteresirana osoba Agronomski fakultet očitovale su se na navode tužitelja i tuženika podneskom od 24. ožujka 2026. U bitnome navode kako je predmetna nekretnina postala njihovo vlasništvo 1993. godine, dakle prije stupanja na snagu Zakona o naknadi i to pretvorbom društvenog vlasništva po osnovi Zakona o ustanovama i Zakona o visokim učilištima. Navode da su osnovane temeljem Zakona o osnivanju Poljoprivrednog i Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao pravni slijednik Poljoprivredno-šumarskog fakulteta koji je u zemljišnoj knjizi bio upisan kao nositelj prava upravljanja. Navode i da je nekretnina odlukom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva stavljana pod općenarodnu imovinu s pravom upravljanja Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu te da je zakonom o ustanovama ex lege pretvorba pravnih osoba koje su obavljale jednu od društvenih djelatnosti u ovom slučaju obrazovanja i znanosti tako da sredstva u društvenom vlasništvu kojima su ustanove raspolagale prelaze u njihovo vlasništvo. Ističe da su stupanjem na snagu Zakona o ustanovama, ustanove postale vlasnici onih nekretnina u društvenom vlasništvu na koje su osnivači ustanova do danja stupanja na snagu toga Zakona prenijeli pravo korištenja tih nekretnina, odnosno dodijelili te nekretnine na trajno korištenje sukladno tada važećim propisima te stoga ističe da je nekretnina postala vlasništvo zainteresiranih osoba prije stupanja na snagu Zakona o naknadi i to pretvorbom društvenog vlasništva po osnovi Zakona o ustanovama i Zakona o visokim učilištima. Nadalje navodi kako osnovu za stjecanje prava vlasništva predstavlja zakon slijedom čega su isti pravo vlasništva stekli u trenutku kada su se ispunile zakonom predviđene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva i to neovisno o činjenici tko je upisani vlasnik u zemljišnim knjigama. Pozivaju se na odredbu članka 129. stavak 1. Zakona o vlasništvu i dugim stvarnim pravima. Pozivaju se i na odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu o upisu uknjižbe prava vlasništva u njihovu korist u kojoj odluci je navedeno da je upis uknjižbe prava vlasništva izvršen temeljem Zakona o ustanovama i Zakona o visokim učilištima te na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. ožujka 2007. Navode nadalje da Zakon o naknadi kao propis o denacionalizaciji jasno navodi kako priznaje ranije izvršene pretvorbe prava vlasništva pravih osoba iz oblasti zdravstva, socijalne skrbi, odgoja, obrazovanja, kulture, zaštite kulture i prirodne baštine, znanosti, energetike i vodoprivrede, športa i drugih javnih djelatnosti koje su temeljem posebnih propisa postale vlasnici nekretnina. Ističe da su stekle pravo vlasništva na nekretnini temeljem pretvorbe te smatra potpuno neosnovanim navode tužitelja da upis općenarodne imovine uz upisano pravo upravljanja nije moglo pretvorbom postati pravo vlasništva u njihovu korist.

7.1. Predlažu odbiti tuženi zahtjev te potražuju troškove upravnog spora.

8. Sud je 22. svibnja 2026., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zainteresiranih osoba, čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS), strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Tužitelj se dodatno očitovao na navode zainteresiranih osoba i u bitnome je naveo kako temeljem materijalnih propisa koji su bili na snazi nakon oduzimanja predmetne čestice kako u bivšoj državi tako i u današnjoj Republici Hrvatskoj zainteresirane osobe nisu mogle steći predmetnu nekretninu te da je sam upis u zemljišne knjige proveden nakon pokretanja postupka naknade i donošenja Zakona o naknadi i Zakona o vlasništvu koji u svojim prijelaznim odredbama jasno ističe da je pravo ranijeg vlasnika jače od prava onog koji stječe ili kani steći vlasništvo na nekretnini u društvenom vlasništvu. Smatra da su odredbe Zakona o ustanovama tj. članka 78. i članak 148. Zakona o visokim učilištima jasne u odnosu na nesporno vlasništvo Republike Hrvatske na predmetnom šumskom zemljištu te da stoga činjenica upravljanja predmetnom česticom u vlasništvu Republike Hrvatske nema težinu za stjecanje vlasničkih prava.

8.1. Zainteresirane osobe u cijelosti su ostale kod navoda iznesenih u podnesku te ponovno ukazuju na odredbu članka 54. Zakona o naknadi.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. U postupku je prije donošenja rješenja utvrđeno je da je tužitelj podnio zahtjev za povrat nekretnina pobliže opisanih u prvostupanjskom i osporenom rješenju, a između ostaloga i za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] oznake zk.č. 3071/2, površine 166 čhv, zk.č. 3173, površine 14 j 767 čhv i zk.č. 3188, površine 6 j 1513 čhv. Nadalje kao nesporno proizlazi da tužitelj na teritoriju Republike Hrvatske ima neprekinuto pravno sljedništvo, da obavlja djelatnosti što sve proizlazi iz potvrde Nadbiskupskog duhovnog stola Zagrebačke nadbiskupije, broj: 2213/1999 od 25. listopada 1999. Odlukom o utvrđivanju objekata agrarne Okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Zagrebu, broj: 4.900746 od 31. prosinca 1946., određeno je da se eksproprira u korist Zemljišnog fonda agrarne i kolonizacije, između ostalih nekretnina oznake zk.č.br. 3173, šuma Bačun u Bačunu površine površine 14 j 767 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tužitelja. Odlukom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Narodne Republike Hrvatske, Odjela za agrarnu reformu i kolonizaciju broj: 35766/VII-1947 od 23. lipnja 1947., stavljena je pod Općenarodnu imovinu pod upravom Poljoprivredno-šumarskog fakulteta gore označena čestica temeljem koje odluke i prijavnog lista br. 1/47 od 17. rujna 1953. je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] kao Općenarodna imovina s organom upravljanja Fakultetsko dobro – Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu.

8.1. Zakonom o osnivanju Poljoprivrednog i Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Sl. list NRH, 51/59.) u sastavu Sveučilišta u Zagrebu osnovani Poljoprivredni fakultet i Šumarski fakultet sa sjedištem u [adresa], a dotadašnji Odjeli i to: poljoprivredni odjel u sastavu Poljoprivrednog fakulteta, a šumarski odjel u sastav Šumarskog fakulteta. Odlukom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i vodnog gospodarstva od 9. listopada 2007., šumama s posebnom namjenom za znanstvena istraživanja i nastavu proglašena je između ostaloga šuma "Dotrščina" koja je dana na korištenje za znanstvena istraživanja i nastavu Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ministarstvo se u odnosu na navedenu odluku očitovalo da je ista donesena zbog usklađenja stvarnog stanja s odredbom članka 25. stavak 5. Zakona o šumama (Narodne novine, broj 140/05.) i njome se nije rješavalo pitanje vlasništva nad šumama koje su proglašene šumama posebne namjene.

8.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Rev 828/2006 od 21. ožujka 2007., zaključio je da nekretnina oznake zk.č.br. 7765 k. o. [katastarska općina] koja je u zemljišnim knjigama upisana kao općenarodna imovina s pravom upravljanja u korist Poljoprivredno-šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu danom stupanja na snagu Zakona o ustanovama (Narodne novine, broj 76/93., 29/97., 48/99.), dana 24. kolovoza 1993. predstavlja imovinu Agronomskog i Šumarskog fakulteta, čime su te ustanove postale vlasnikom takve imovine. Sud se pozvao i na članak 148. stavak 1. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine, broj 96/93., 34/94., 48/95., 29/96., 54/96. i 129/00.), a kojom odredbom je propisano da danom stupanja na snagu ovoga Zakona (2. studenoga 1993.), Republika Hrvatska prenosi vlasništvo i osnivačka prava nad visokim učilištima iz članka 147. ovoga Zakona na sveučilišta u čijem se sastavu nalaze (stavak 1.). Društvena sredstva koja su danom stupanja na snagu Zakona o ustanovama postala imovinom visokih učilišta iz članka 147. ovoga Zakona, ostaju imovina u njihovu vlasništvu (stavak 2.).

8.3. Danas je u ZK upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zk.č.br. 3173, šuma Bačun u Bačunu površine 14 j 767 čhv, kao suvlasništvo Sveučilišta u Zagrebu, Agronomskog fakulteta i Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije.

9. Na temelju navedenih činjenica tuženik je zaključio da je Zakonom o ustanovama (Narodne novine, broj 76/93.), izvršena ex lege pretvorba pravnih osoba koje su obavljale jednu od dotadašnjih društvenih djelatnost, odnosno u predmetnom slučaju obrazovanja i znanosti tako da sredstva u društvenom vlasništvu kojima su ustanove raspolagale prelaze u njihovo vlasništvo, a njihov osnivač je Republika Hrvatska. Stupanjem na snagu Zakona o ustanovama predmetno zemljište suvlasništvo je Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije i Agronomskog fakulteta čiji je osnivač Republika Hrvatska temeljem posebnog propisa (Zakona o ustanovama), a koji Fakulteti su na dan donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.) bili posjednici i kojima je predmetno zemljište dodijeljeno rješenjem iz 1947. godine te koje zemljište služi za obavljanje obrazovne i znanstveno istraživačke djelatnosti. Slijedom navedenog tijelo zaključuje da su ispunjeni uvjeti iz članka 54. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. – dalje Zakon o naknadi).

10. S obzirom na sve naprijed navedenom ocjena je ovoga suda da je tuženik pravilno zaključio kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu odredbe članka 17. stavka 1. Zakona o naknadi te je pravilno primijenio odredbu članka 54. toga Zakona. Stupanjem na snagu Zakona o ustanovama, odnosno Zakona o visokim učilištima, izvršena je vlasničkopravna pretvorba pa su sredstava društvenih pravnih osoba postala imovinom u vlasništvu novonastalih ustanova. Stjecanje vlasništva od strane zainteresiranih osoba na temelju članka 148. Zakona o visokim učilištima se dogodilo po samom zakonu (ex lege) 2. studenog 1993., dakle prije donošenja Zakona o naknadi (koji je stupio na snagu 1997. godine). Provedba upisa tog prava u zemljišne knjige nakon pokretanja postupka povrata imovine prema ocjeni ovoga suda ne utječe na činjenicu da su zainteresirane osobe vlasništvo stekle ex lege još 2. studenoga 1993., godine, znatno prije stupanja na snagu Zakona o naknadi, a za takvo stjecanje prava vlasništva pretpostavka nije i upis vlasništva u zemljišne knjige kako je to člankom 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91.), koji je bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu Zakona o ustanovama i Zakona o visokim učilištima, bilo propisano za stjecanja prava vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla.

10.1. Odredba članka 359. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06. 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.), na koju se poziva tužitelj, nije relevantna jer se odnosi na sukob prava vlasništva stečenog po odredbama tog Zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja s pravima osoba po propisima o denacionalizaciji, a ne odnosi se na sukob prava vlasništva stečenog na temelju posebnih zakona, odnosno Zakona o ustanovama i Zakona o visokim učilištima s pravima osoba po propisima o denacionalizaciji.

10.2. Za situacije sukoba prava vlasništva stečenog po odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o visokim učilištima s pravima osoba po propisima o denacionalizaciji mjerodavna je odredba članka 54. stavak 1. Zakona o naknadi. Po toj odredbi imovina pravnih osoba iz oblasti obrazovanja, koja je postala vlasništvo tih pravnih osoba na temelju posebnih propisa, ne vraća u vlasništvo i posjed prijašnjih vlasnika, ako su uz tu pretpostavku kumulativno ispunjenje i pretpostavke da je imovina na dan donošenja Zakona o naknadi u njihovom posjedu i da služi za obavljanje njihove djelatnosti za koju su osnovane, a što je u konkretnom slučaju i ispunjeno.

11. S obzirom na sve naprijed navedeno, Sud prihvaća kao ispravno utvrđenje tijela izneseno u obrazloženju osporenoga rješenja, a tužitelj nije svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost osporenoga rješenja. Prema ocjeni Suda rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

12. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim te stoga na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a., odlučeno kao u točki I izreke.

12.1. Odluka o troškovima tužitelja utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a (točka II izreke).

13. Točkom III izreke presude, Sud je zainteresiranim osobama primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, u vezi Tbr. 27.1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.), II. zainteresiranoj osobi priznao trošak pristupa na ročište 22. svibnja 2026. u iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura te III. zainteresiranoj osobi za trošak sastava odgovora na tužbu od 24. ožujka 2026. i pristup na ročište 22. svibnja 2026., u ukupnom iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće petsto) eura.

14. Točkom IV izreke, odbijena je III. zainteresirana osoba sa zahtjevom za nadoknadu troškova za ročište za objavu presude, budući da Tbr. 27. Tarife koji se odnosi na upravne sporove ne predviđa trošak ročišta za objavu presude, već samo trošak zastupanja na raspravi, a koja odredba se ne može primijeniti na ročište za objavu presude s obzirom da je u tom trenutku rasprava već zaključena.

U Zagrebu, 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja i presude.

DNA:

1. Odvjetnica Zvjezdana Znidarčić-Begović, [adresa] Zagreb, Ksaverska cesta 35 A

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, [adresa] Zagreb, Savska cesta 41

4. Odvjetnik Siniša Babić, Odvjetničko društvo Babić & Brborović, [adresa] Zagreb, Ulica Milana Amruša 5

5. Odvjetnica Irena Čačak, Odvjetničko društvo Grubišić & Lović & Lalić d.o.o., [adresa] Zagreb, Radnička cesta 52

6. U spis