Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 15

Slavonski Brod

Poslovni broj Pr-44/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić u pravnoj stvari tužiteljice NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupane po punomoćniku Robertu Demi, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tuženika Dom kulture Nova Gradiška, OIB: 94807866827, Reljkovićeva 4, Nova Gradiška, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Dumenčiću, odvjetniku u Zagrebu, radi ostvarenja prava iz radnog odnosa, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 5. svibnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Marie Kačinari, a presude javno objavljene dana 3. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka Upravnog vijeća Doma kulture Nova Gradiška, Klasa: 007-06/25-01/01, Urbroj: 2178/15-380-02/01-25- 5 od 24.09.2025. godine u dijelu u kojem se u točki II. utvrđuje da se ostavka tužiteljice NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao vršiteljice dužnosti ravnateljice iz točke I. smatra otkazom ugovora o radu izjavljenim od strane radnice pa se Odlukom utvrđuje otkazni rok u trajanju od dva mjeseca, zatim u točki III. kojom se radnica oslobađa obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka koji ističe 27.10.2025. godine te se utvrđuje da će radnica (vršiteljica dužnosti ravnateljice) za vrijeme trajanja otkaznog roka koristiti pravo na neiskorišteni godišnji odmor u trajanju od 19 dana, koji se uračunava u trajanje otkaznog roka, te se utvrđuje da radni odnos tužiteljici NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kod tuženika DOM KULTURE NOVA GRADIŠKA, OIB: 94807866827, 35400 Nova Gradiška, Reljkovićeva 4 nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku DOM KULTURE NOVA GRADIŠKA, OIB: 94807866827, 35400 Nova Gradiška, Reljkovićeva 4 kao poslodavcu da tužiteljici NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao radnici ponudi sklapanje ugovora o radu na radno mjesto s odgovarajućim poslovima u okviru stručne spreme tužiteljice i Pravilnikom o radu od 20.03.2025. godine sa sljedećim danom nakon prestanka radnog odnosa na radnom mjestu „vršiteljice dužnosti ravnateljice Doma kulture Nova Gradiška“ te da joj osigura sva prava iz radnog odnosa i to sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku DOM KULTURE NOVA GRADIŠKA, OIB: 94807866827, 35400 Nova Gradiška, Reljkovićeva 4 kao poslodavcu da tužiteljici NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao radnici uspostavi kontinuitet radnog odnosa i prizna istoj sva prava iz rada s danom 28.10.2025. godine pa ubuduće sve do povratka na rad na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 6. listopada 2025. godine (poslovni broj Pr-44/2025) navodi da je temeljem ugovora o radu od 27. prosinca 2024. godine zasnovala radni odnos na određeno vrijeme za obavljanje poslova vršiteljice dužnosti ravnateljice tuženika, koji je započeo 1. siječnja 2025. godine. Ističe da je i prije toga, u kontinuitetu od 1. siječnja 2017. godine, kod tuženika obavljala poslove ravnateljice. Navodi kako je 27. kolovoza 2025. godine podnijela neopozivu ostavku na funkciju v. d. ravnateljice uz istovremeni zahtjev da ju se, sukladno članku 43. stavku 7. tada važećeg Statuta, rasporedi na novo odgovarajuće radno mjesto prema njezinoj stručnoj spremi. Tužiteljica pojašnjava da je profesorica povijesti, hrvatskog jezika i književnosti s visokom stručnom spremom i zvanjem višeg kustosa, te da ispunjava sve uvjete za radno mjesto „viši stručni suradnik za kulturne djelatnosti“ koje je u tom trenutku bilo upražnjeno. Naglašava da je tuženik dopisom od 24. rujna 2025. godine izričito otklonio bilo kakvu obvezu njezina raspoređivanja, pogrešno tretirajući njezinu ostavku kao redoviti otkaz ugovora o radu. Smatra da je tuženik time ozbiljno doveo u pitanje postojanje njezine nedospjele tražbine, zbog čega temeljem članka 186.c stavka 1. ZPP-a traži sudsku zaštitu. S obzirom na to da je u međuvremenu razriješena odlukom Gradskog vijeća od 9. listopada 2025. godine, smatra da je njezina tražbina postala dospjela. Tužiteljica predlaže da sud naloži tuženiku da joj, kao radnici, ponudi sklapanje ugovora o radu na radnom mjestu s odgovarajućim poslovima u okviru njezine stručne spreme, a sukladno Pravilniku o radu od 20. ožujka 2025. godine, počevši sa sljedećim danom nakon prestanka mandata na mjestu v. d. ravnateljice, uz osiguranje svih prava iz radnog odnosa.

2. Tužiteljica u tužbi od 29. listopada 2025. godine (poslovni broj Pr-48/2025) navodi da je Odluka Upravnog vijeća tuženika od 24. rujna 2025. godine, kojom se njezina ostavka poistovjećuje s otkazom ugovora o radu, nezakonita i nedopuštena. Ističe da prestanak mandatne funkcije, bilo razrješenjem na vlastiti zahtjev ili istekom vremena, prema Statutu tuženika predstavlja isključivo pretpostavku za raspoređivanje na drugo radno mjesto, a ne osnovu za prestanak radnog odnosa. Tvrdi da tuženik tendencioznim tumačenjem nastoji izbjeći svoju statutarnu obvezu iz članka 43. stavka 7. Statuta, kojom je izričito propisano da se ravnatelj nakon razrješenja na vlastiti zahtjev raspoređuje na novo radno mjesto sukladno stručnoj spremi. Navodi kako pitanje trajanja mandata spada u upravno postupanje sukladno Zakonu o ustanovama, dok se pitanje prestanka ugovora o radu mora ocjenjivati isključivo primjenom radnopravnih propisa. Smatra da tuženik grubo krši njezina prava nastojeći joj uskratiti stečenu radnopravnu zaštitu te da je postupanje tuženika uvjetovano nerazlikovanjem razrješenja s funkcije od otkaza ugovora o radu. Tužiteljica predlaže da sud utvrdi navedenu Odluku Upravnog vijeća nezakonitom i nedopuštenom u dijelu u kojem se njezina ostavka smatra otkazom ugovora o radu uz utvrđivanje otkaznog roka, te da donese odluku kojom se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

3. Tužiteljica u tužbi od 25. studenoga 2025. godine (poslovni broj Pr-50/2025) navodi da je s danom 27. listopada 2025. godine od strane tuženika nezakonito odjavljena iz evidencije osiguranika kod HZMO-a, uz neistinito navođenje razloga „redoviti otkaz radnika“. Ističe da ona nikada nije izjavila otkaz ugovora o radu, već isključivo ostavku na mandatnu funkciju v. d. ravnateljice uz zahtjev za nastavak rada na drugom radnom mjestu. Naglašava da se tuženik u svojim odgovorima neosnovano poziva na novi Statut (donesen 27. listopada 2025.) i novi Pravilnik o radu (donesen 28. listopada 2025.) kojima su ukinuta radna mjesta na koja je trebala biti raspoređena. Tužiteljica tvrdi da je novi Statut nezakonit jer ga je donijelo nenadležno tijelo (Upravno vijeće bez valjane suglasnosti osnivača) te da se na nju moraju primjenjivati akti koji su bili na snazi u trenutku njezina razrješenja. Smatra da je takva odjava iz osiguranja izravna posljedica ranijih nezakonitih odluka kojima se njezino razrješenje neopravdano tretiralo kao prestanak radnog odnosa, čime joj je nanesena nenadoknadiva šteta. Tužiteljica predlaže da sud naloži tuženiku da joj uspostavi kontinuitet radnog odnosa i prizna sva prava iz rada s danom 28. listopada 2025. godine pa ubuduće, sve do njezinog povratka na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu od 31. listopada 2025. godine (poslovni broj Pr - 44/2025) u bitnome osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističući prvenstveno prigovor nedostatka pravnog interesa za podnošenje tužbe. Navodi da tužiteljica temelji svoj zahtjev na članku 186.c ZPP-a (zaštita nedospjele tražbine), no tvrdi da takva tražbina ne postoji niti je tuženik dovodi u pitanje, jer vrijeme dospijeća nije jasno određeno. Tuženik potvrđuje da je s tužiteljicom sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme za poslove v. d. ravnateljice, ali naglašava da njezinu neopozivu ostavku od 27. kolovoza 2025. godine smatra redovitim otkazom ugovora o radu od strane radnika. Ističe da ne postoji nikakva zakonska ni statutarna obveza tuženika da tužiteljicu nakon ostavke rasporedi na drugo radno mjesto, tim više što su novim Pravilnikom o radu od 28. listopada 2025. godine ukinuta radna mjesta na koja tužiteljica pretendira (viši stručni suradnik za kulturne djelatnosti i suradnik za odnose s javnošću). Tuženik iznosi i sumnju da je tužiteljica dok je bila ravnateljica samostalno i nezakonito mijenjala opće akte ustanove kako bi si osigurala buduće radno mjesto. Slijedom navedenog, predlaže da sud tužbu odbaci kao nedopuštenu ili podredno odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu od 20. studenoga 2025. godine (poslovni broj Pr- 48/2025) u cijelosti osporava tužbu kojom se traži utvrđenje nezakonitosti Odluke Upravnog vijeća od 24. rujna 2025. godine. Navodi da je sporna Odluka, kojom je utvrđeno da se ostavka tužiteljice smatra otkazom ugovora o radu, u cijelosti utemeljena na zakonu. Tuženik tvrdi da se na radni odnos tužiteljice primjenjuje Zakon o radu, prema kojem njezina izjava o neopozivoj ostavci s učinkom odmah ima pravnu narav otkaza ugovora o radu. Naglašava da pitanje razrješenja s funkcije i pitanje prestanka radnog odnosa u ovom slučaju čine cjelinu te da tužiteljica pogrešno tumači članak 43. Statuta. Ponavlja navode o ukidanju radnih mjesta zbog gospodarskih i organizacijskih razloga te ističe da tuženik trenutno ima samo 7 zaposlenih te mu takva radna mjesta nisu potrebna. Tuženik se izričito protivi spajanju ovog postupka s predmetom Pr- 44/2025, smatrajući da se radi o različitim vrstama tužbi (kondemnatorna i deklaratorna). S obzirom na navedeno, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovane i naloži joj naknadu parničnih troškova.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu od 16. prosinca 2025. godine (poslovni broj Pr - 50/2025) primarno ističe prigovor dvostruke litispendencije, tvrdeći da među strankama već teče parnica o istom tužbenom zahtjevu (u predmetu Pr - 44/2025). Smatra da tužiteljica „obijesno parniči“ podnoseći tri tužbe koje se u biti svode na isti zahtjev – sklapanje ugovora o radu za nepostojeće radno mjesto. U pogledu merituma, navodi da je odjava tužiteljice iz evidencije osiguranika HZMO-a s danom 27. listopada 2025. godine bila logičan i zakonit pravni slijed prestanka njezina radnog odnosa uslijed otkaza (ostavke). Tuženik odlučno odbacuje tvrdnje o nezakonitosti novog Statuta, navodeći da ga je donijelo Upravno vijeće uz suglasnost osnivača, kako bi ispravilo ranije nezakonitosti u aktima koje je tužiteljica sama donosila. Ističe da tužiteljica više nije u radnom odnosu kod tuženika te da njezino pozivanje na akte koji više nisu na snazi nema pravnog utemeljenja. Zbog svega navedenog, predlaže da sud tužbu odbaci, a podredno odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužiteljice da naknadi troškove postupka.

7. Tužiteljica u podnesku od 12. studenoga 2025. godine (u predmetu Pr-44/2025) navodi da je prigovor nedostatka pravnog interesa neosnovan jer je tuženik svojim dopisom od 24. rujna 2025. godine izričito otklonio njezine zahtjeve, čime je ozbiljno doveo u pitanje njezina radna prava. Ističe da je njezina tražbina u međuvremenu postala dospjela donošenjem odluke o razrješenju te da se njezini zahtjevi moraju ocjenjivati prema aktima koji su bili na snazi u trenutku podnošenja ostavke, a ne prema naknadno donesenim propisima.

8. Tužiteljica u podnesku od 26. studenoga 2025. godine (u predmetu Pr-48/2025) naglašava da tuženik nezakonito poistovjećuje prestanak mandatne funkcije s otkazom ugovora o radu. Tvrdi da pitanje trajanja mandata spada u upravno postupanje, dok se prestanak radnog odnosa mora ocjenjivati isključivo prema radnopravnim propisima. Predlaže spajanje postupaka radi ekonomičnosti i smanjenja troškova.

9. Tužiteljica u podnesku od 23. prosinca 2025. godine (u predmetu Pr-50/2025) navodi da je njezina odjava s HZMO-a s razlogom „redoviti otkaz radnika“ neistinita i predstavlja grubo kršenje prava. Ističe da je novi Statut tuženika od 27. listopada 2025. nezakonit jer ga je donijelo nenadležno tijelo (Upravno vijeće bez valjane suglasnosti osnivača) te da se isti ne smije primjenjivati na njezin radnopravni status.

10. Tuženik u podnesku od 19. siječnja 2026. godine očituje se na navode s ročišta održanog 19. prosinca 2025. godine, tvrdeći da su izjave tužiteljice o postupanju po uputama osnivača netočne. Navodi da je tužiteljica kao ravnateljica zloupotrebljavala položaj kako bi si samostalno osigurala radna mjesta u sistematizaciji bez znanja i stvarne potrebe ustanove.

11. Tuženik u podnesku od 28. siječnja 2026. godine dostavlja zapisnike Upravnog vijeća iz 2018. i 2019. godine kako bi dokazao da se o spornim radnim mjestima na sjednicama nikada nije raspravljalo. Također, ukazuje na uočene vlastoručne ispravke klasa i urudžbenih brojeva na suglasnostima osnivača, smatrajući to dokazom nepravilnosti u postupanju tužiteljice.

12. Tuženik u podnesku od 20. veljače 2026. godine ustraje u prigovoru litispendencije, smatrajući da su tužbeni zahtjevi u predmetima Pr -44 i Pr-50 u biti istovjetni jer se oba svode na nastavak radnog odnosa s istim datumom. Odbacuje navode tužiteljice o nezakonitosti Statuta i smatra da se ona proturječno poziva na zakone ovisno o tome što joj u određenom trenutku odgovara.

13. Tužiteljica u podnesku od 6. ožujka 2026. godine osporava prigovor dvostruke litispendencije, pojašnjavajući da ponuda novog ugovora o radu i uspostava kontinuiteta radnog odnosa nisu isti pravni zahtjevi. Odlučno odbacuje tvrdnje o samovoljnom „ubacivanju“ radnih mjesta u sistematizaciju, ističući da je postojala suglasnost gradonačelnika na sve opće akte te da ona nije mogla utjecati na način urudžbiranja dokumenata u gradskoj upravi.

14. Tijekom postupka tužiteljica je u svojim podnescima i na pripremnim ročištima predložila da se predmeti poslovni broj Pr-48/2025 i Pr-50/2025 spoje na ranije pokrenuti postupak pod poslovnim brojem Pr-44/2025 radi zajedničkog raspravljanja, obrazlažući to činjenicom da se svi postupci vode pred istim sudom između istih parničnih stranaka, da su tužbeni zahtjevi u međusobnoj vezi jer se odnose na njezina prava iz radnog odnosa kod tuženika te da bi se spajanjem ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi. Premda se tuženik u svojim odgovorima na tužbu i očitovanjima protivio spajanju postupaka, ističući razlike u naravi tužbenih zahtjeva i smatrajući da nisu ispunjene pretpostavke za spajanje, sud je uvažio prijedlog tužiteljice rukovodeći se načelom ekonomičnosti postupka. Slijedom toga, na pripremnom ročištu održanom dana 19. prosinca 2025. godine sud je donio rješenje kojim se predmet poslovni broj Pr-48/2025 spaja na parnični predmet poslovni broj Pr-44/2025 radi zajedničkog raspravljanja, što je i konstatirano u zapisniku s ročišta. Naposljetku je sud rješenjem od 4. veljače 2026. godine, temeljem odredbe članka 313. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, na ovaj parnični predmet spojio i predmet poslovni broj Pr-50/2025 uz obrazloženje da se radi o istoj vrsti postupka u vezi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, odnosno uspostavljanja kontinuiteta radnog odnosa, pa je cijeli postupak nastavljen pod jedinstvenim poslovnim brojem Pr-44/2025 radi donošenja jedinstvene presude za sve spojene parnice.

15. Nesporno je među strankama da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u kontinuitetu od 1. siječnja 2017. godine, prvo kao ravnateljica, a od 1. siječnja 2025. godine kao vršiteljica dužnosti ravnateljice na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme. Također nije sporno da je tužiteljica 27. kolovoza 2025. godine podnijela neopozivu ostavku na funkciju v. d. ravnateljice uz zahtjev za raspoređivanje na drugo radno mjesto sukladno njezinoj stručnoj spremi, te da je Gradsko vijeće donijelo odluku o njezinom razrješenju u listopadu 2025. godine. Sporna je prvenstveno pravna narav njezine ostavke, odnosno smatra li se ista redovitim otkazom ugovora o radu od strane radnika, kako tvrdi tuženik, ili isključivo prestankom mandatne funkcije koja, prema tužiteljičinu tumačenju Statuta, obvezuje tuženika na njezino raspoređivanje na nove poslove. Nadalje, sporna je obveza tuženika da tužiteljici ponudi novi ugovor o radu kao i zakonitost novih općih akata tuženika (Statuta i Pravilnika o radu) kojima su ta radna mjesta ukinuta te dopuštenost njezine odjave iz evidencije osiguranika s danom 27. listopada 2025. godine.

16. Postupak ostvarenja i zaštite prava iz radnog odnosa u ovom je sporu proveden u skladu s odredbom članka 133. Zakona o radu, koja propisuje obvezu radnika da prije traženja sudske zaštite, podnese poslodavcu zahtjev za zaštitu prava u roku od 15 dana od dostave odluke kojom mu je povrijeđeno pravo, odnosno od saznanja za povredu. Tužiteljica je, pridržavajući se tih zakonskih rokova, pravodobno podnijela tri zahtjeva za zaštitu prava: prvi 9. rujna 2025. zbog neraspoređivanja na novo radno mjesto, drugi 6. listopada 2025. protiv Odluke kojom je njezina ostavka preinačena u otkaz, te treći 31. listopada 2025. povodom nezakonite odjave s mirovinskog osiguranja. Budući da je tuženik svaki od navedenih zahtjeva u zakonskom roku od 15 dana izričito otklonio ili odbio kao neosnovan, ispunjena je temeljna procesna pretpostavka iz članka 133. stavka 2. Zakona o radu za podnošenje tužbi nadležnom sudu.

17. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao: Ugovor o radu od 27. prosinca 2024. godine, Odluku o imenovanju vršiteljice dužnosti ravnateljice Doma kulture Nova Gradiška (KLASA: 611-07/24-1/2, URBROJ: 2178/15-01-24-4) od 19. prosinca 2024. godine, Rješenje o imenovanju ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta Matija Antun Reljković (KLASA: 022- 06/20-01/31, URBROJ: 2178/15-01-20-5) od 29. listopada 2020. godine, Odluku o imenovanju ravnateljice iz 2016. godine, pismenu Neopozivu ostavku tužiteljice na mjesto vršiteljice dužnosti ravnateljice i obavijest o imenovanju zamjenika od 27. kolovoza 2025. godine, Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 9. rujna 2025. godine, Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 6. listopada 2025. godine, Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 31. listopada 2025. godine, Odluku Upravnog vijeća tuženika (KLASA: 007-06/25-01/01, URBROJ: 2178/15-380-02/01-25-5) od 24. rujna 2025. godine kojom se ostavka tužiteljice smatra otkazom ugovora o radu, Odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava od 24. rujna 2025. godine, Odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava od 22. listopada 2025. godine, Odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava od 17. studenog 2025. godine, Zaključak gradonačelnika Grada Nova Gradiška (KLASA: 402-03/25-04/02, URBROJ: 2178-15-01-25-3) od 3. listopada 2025. godine, Odluku Gradskog vijeća Grada Nova Gradiška o razrješenju i imenovanju (KLASA: 402-03/25-04/02, URBROJ: 2178/15-01-25-04) od 9. listopada 2025. godine, Statut Doma kulture Nova Gradiška od 14. ožujka 2022. godine, Statut Doma kulture Nova Gradiška (KLASA: 007-01/25-01/01, URBROJ: 2178/15-380-02/01-25-2) od 27. listopada 2025. godine, Pravilnik o radu (KLASA: 007-01/25-01/01, URBROJ: 2178/15-380-03/01-25-1) od 20. ožujka 2025. godine, Pravilnik o radu tuženika od 28. listopada 2025. godine, Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 14. rujna 2018., 29. ožujka 2019., 1. veljače 2021., 7. rujna 2021., 25. ožujka 2024. te 11. studenog 2024. godine, Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju prava i obveza nad Pučkim otvorenim učilištem Matija Antun Reljković Nova Gradiška (KLASA: 611-06/22-01/01, URBROJ: 2178/15-02-22-4) od 21. travnja 2022. godine, Zaključak o davanju prethodne suglasnosti na Statut (KLASA: 611- 06/22-01/02, URBROJ: 2178/15-02-22-2) od 26. travnja 2022. godine, Obrazac eM-2P HZMO – prijavu o prestanku osiguranja s danom 27. listopada 2025. godine, E-mail korespodenciju tužiteljice i tajnika tuženika u razdoblju od 29. kolovoza do 24. rujna 2025. godine, Obavijest o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice od 8. rujna 2025. godine, Zapisnike sjednica Upravnog vijeća od 21. lipnja 2018., 12. studenog 2018., 27. prosinca 2018., 29. siječnja 2019. te 29. svibnja 2019. godine, Zahtjev za suglasnost za izmjenu Pravilnika o sistematizaciji od 10. prosinca 2018. godine, Suglasnost gradonačelnika za izmjenu Pravilnika o sistematizaciji (KLASA: 610-01/18-01/06, URBROJ: 2178/15-02-19-2) od 21. ožujka 2019. godine, Zapisnike sjednica Upravnog vijeća od 14. ožujka 2022., 18. listopada 2022., 12. studenog 2024. te 20. prosinca 2024. godine, diplomu tužiteljice, Rješenje Ministarstva kulture od 18. ožujka 2019. godine, Očitovanje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa od 12. siječnja 2022. godine

18. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da su tužbeni zahtjevi tužiteljice osnovani.

19. Uvidom i čitanjem Ugovora o radu od 27. prosinca 2024. godine , sklopljenog između tuženika (zastupanog po predsjednici Upravnog vijeća) i tužiteljice osobno, utvrđeno je da je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika na određeno vrijeme radi obavljanja poslova vršiteljice dužnosti ravnateljice ustanove. Sukladno članku 1. i 2. predmetnog Ugovora, utvrđeno je da je tužiteljica s obavljanjem navedenih poslova započela 1. siječnja 2025. godine, a sam radni odnos zasnovan je temeljem Odluke o imenovanju vršiteljice dužnosti ravnateljice (KLASA: 611-07/24-1/2, URBROJ: 2178/15-01-24-4) koju je Gradsko vijeće Grada Nova Gradiška donijelo na svojoj sjednici održanoj 19. prosinca 2024. godine. Nadalje, uvidom u članak 3. Ugovora utvrđeno je da je radni odnos zasnovan u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, dok je člancima 4. i 5. propisano pravo tužiteljice na plaću, odmore i ostala prava sukladno zakonu, Statutu i Kolektivnom ugovoru. Iz dokumentacije priložene uz tužbu, a što tuženik u svojim odgovorima na tužbu ne osporava, utvrđeno je da je tužiteljica i prije sklapanja ovog Ugovora bila u kontinuiranom radnom odnosu kod tuženika (odnosno njegovog pravnog prednika) na poslovima ravnateljice, počevši od 1. siječnja 2017. godine pa sve do imenovanja za vršiteljicu dužnosti. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je tužiteljica u trenutku podnošenja ostavke imala status radnice zaposlene na određeno vrijeme na mandatnoj funkciji, uz prethodno višegodišnje neprekinuto radno iskustvo na čelu ustanove.

20. Uvidom i čitanjem Odluke o imenovanju vršiteljice dužnosti ravnateljice (KLASA: 611-07/24-1/2, URBROJ: 2178/15-01-24-4) od 19. prosinca 2024. godine, utvrđeno je da je Gradsko vijeće Grada Nova Gradiška, kao nadležno tijelo Osnivača, imenovalo tužiteljicu na navedenu funkciju na razdoblje od jedne godine, počevši od 1. siječnja 2025. godine. Predmetna je Odluka donijeta nakon što je tužiteljica prethodno u punom kontinuitetu obnašala dužnost ravnateljice ustanove u dva mandata, počevši od 1. siječnja 2017. godine. Sud utvrđuje da je ova Odluka predstavljala izravni pravni temelj za sklapanje Ugovora o radu na određeno vrijeme od 27. prosinca 2024. godine , kojim je formaliziran radnopravni status tužiteljice za trajanja mandatnog razdoblja vršiteljice dužnosti. Iz sadržaja Odluke razvidno je da je imenovanje izvršeno sukladno zakonskim ovlastima Osnivača i odredbama Statuta, čime je potvrđen legitimitet tužiteljice u zastupanju tuženika. Dokument dokazuje da je tužiteljica na mandatnu funkciju stupila temeljem volje Osnivača, što je ključna činjenica za razlikovanje njezina statusno-pravnog položaja (mandata) od njezina ugovornog radnog odnosa koji je kod tuženika tekao bez prekida od 2017. godine.

21. Uvidom i čitanjem pisane Neopozive ostavke tužiteljice na mjesto vršiteljice dužnosti ravnateljice i obavijesti o ranijem imenovanju zamjenika od 27. kolovoza 2025. godine utvrđeno je da je tužiteljica podnijela ostavku na mandatnu funkciju vršiteljice dužnosti ravnateljice s učinkom odmah po predaji dopisa. U obrazloženju navodi da odluku donosi zbog rastezljivih tumačenja zakonskih i statutarnih odredbi vezanih uz imenovanje ravnatelja, što je dovelo do pravne nesigurnosti, te izražava zabrinutost jer pojedini članovi novog Upravnog vijeća ne ispunjavaju propisane stručne i profesionalne uvjete. Iz sadržaja isprave nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica podnošenjem ostavke istovremeno postavila izričit zahtjev za razrješenje na vlastiti zahtjev te zahtjev da ju se, sukladno članku 43. Statuta tuženika od 26. travnja 2022. godine, rasporedi na novo odgovarajuće radno mjesto sukladno njezinoj stručnoj spremi (viši kustos), za koje su proračunom osnivača osigurana sredstva. Pri tome je tužiteljica precizirala da pretendira na radno mjesto „viši stručni suradnik za kulturne djelatnosti“ te je zatražila dostavu obavijesti o datumu sklapanja novog ugovora ili aneksa. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica istim dopisom obavijestila tuženika i osnivača kako je, rad i osiguranja redovnog poslovanja i nesmetanog odvijanja djelatnosti ustanove, temeljem članka 42. Statuta za svoju zamjenicu imenovala ĆL, dipl. iur., tadašnju tajnicu ustanove. Iz prijemnog štambilja Stručne službe Grada Nova Gradiška razvidno je da je predmetna ostavka zaprimljena kod osnivača 27. kolovoza 2025. godine u 10:22 sati

22. Uvidom i čitanjem Rješenja o imenovanju ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta Matija Antun Reljković (KLASA: 022 – 06/20 – 01/31, URBROJ: 2178/15-01-20- 5) od 29. listopada 2020. godine utvrđeno je da je tužiteljica NL imenovana na funkciju ravnateljice ustanove (pravnog prednika tuženika) na mandat od četiri godine, pri čemu je određeno da mandat imenovanoj ravnateljici započinje 1. siječnja 2021. godine. Iz obrazloženja navedenog rješenja razvidno je da je Gradsko vijeće Grada Nova Gradiška prihvatilo prijedlog Upravnog vijeća nakon provedenog javnog natječaja na koji je pristigla jedna prijava, i to upravo dotadašnje ravnateljice, ovdje tužiteljice. Sud utvrđuje da ova isprava služi kao ključni dokaz o kontinuitetu radnog odnosa tužiteljice na rukovodećim poslovima unutar ustanove, koji je trajao godinama prije njezinog imenovanja za vršiteljicu dužnosti ravnateljice, te potvrđuje njezin status dužnosnika ustanove s visokom stručnom spremom

23. Uvidom i čitanjem Statuta Doma kulture Nova Gradiška od 14. ožujka 2022. godine utvrđeno je, posebno odredbom članka 43. stavka 7., da je propisana obveza tuženika da ravnatelja (odnosno v. d. ravnatelja) kojem prestane mandat razrješenjem na vlastiti zahtjev rasporedi na novo radno mjesto sukladno stručnoj spremi i Pravilniku o radu.

24. Uvidom i čitanjem Odluke Upravnog vijeća tuženika (KLASA: 007-06/25-01/01, URBROJ: 2178/15-380-02/01-25-5) od 24. rujna 2025. godine utvrđeno je da je tuženik ostavku tužiteljice okvalificirao kao redoviti otkaz ugovora o radu od strane radnika, odredio joj otkazni rok u trajanju od dva mjeseca (do 27. listopada 2025.) te je oslobodio obveze rada uz korištenje preostalog godišnjeg odmora.

25. Uvidom i čitanjem Odluke Gradskog vijeća Grada Nova Gradiška o razrješenju (KLASA: 402-03/25-04/02, URBROJ: 2178/15-01-25-04) od 9. listopada 2025. godine utvrđeno je da je tužiteljica razriješena s mjesta vršiteljice dužnosti ravnateljice na vlastiti zahtjev, čime su se, prema navodima tužbe, stekli uvjeti za njezino daljnje raspoređivanje kod tuženika.

26. Uvidom i čitanjem Pravilnika o radu tuženika od 20. ožujka 2025. godine utvrđeno je da su sistematizacijom bila predviđena radna mjesta „viši stručni suradnik za kulturne djelatnosti“ i „stručni suradnik za marketing, projekte i kinodjelatnost“, na koja je tužiteljica pretendirala nakon razrješenja.

27. Uvidom i čitanjem Statuta tuženika od 27. listopada 2025. godine utvrđeno je da je Upravno vijeće tuženika donijelo novi akt kojim je ukinuta ranija odredba članka 43. o obvezi raspoređivanja ravnatelja na novo radno mjesto nakon prestanka mandata.

28. Uvidom i čitanjem Pravilnika o radu tuženika od 28. listopada 2025. godine utvrđeno je da su novom sistematizacijom ukinuta radna mjesta na koja se tužiteljica trebala rasporediti, a tuženik ističe da mu ista više nisu potrebna radi gospodarskih i organizacijskih razloga.

29. Uvidom i čitanjem Obrasca eM-2P Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno je da je tuženik odjavio tužiteljicu iz evidencije osiguranika s danom 27. listopada 2025. godine, navodeći kao razlog prestanka osiguranja „redoviti otkaz radnika“.

30. Uvidom i čitanjem Suglasnosti gradonačelnika Grada Nova Gradiška od 21. ožujka 2019. godine utvrđeno je da je dana suglasnost na izmjene sistematizacije, pri čemu među strankama postoji spor o tome jesu li određena radna mjesta tada uvrštena u akte po nalogu osnivača ili samovoljnim postupanjem tužiteljice.

31. Uvidom u izvadak iz službenog glasila Grada Nova Gradiška „Novogradiški glasnik“ od 22. travnja 2022. godine, sud utvrđuje da je pod aktom broj 2456. donesena Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju prava i obveza nad javnom ustanovom kojom se dotadašnje Pučko otvoreno učilište Matija Antun Reljković transformira u „Dom kulture Nova Gradiška“. Navedenom se odlukom mijenja naziv, sjedište i adresa ustanove u [adresa], te se člankom 5. detaljno propisuje njezina široka kulturna misija koja, uz organiziranje manifestacija, obuhvaća izložbeno-galerijsku i kinoprikazivačku djelatnost te razne obrazovne programe i tečajeve cjeloživotnog učenja. Također je definiran sustav upravljanja koji čine Upravno vijeće, sastavljeno od predsjednika i dva člana, te ravnatelj koji organizira i vodi rad i poslovanje ustanove. Sud nalazi da ovi tekstovi služe kao pravni instrumenti kojima se, uz reguliranje financijskih obveza Grada (što je vidljivo iz prateće Odluke o izvršavanju proračuna), reorganiziraju javne službe kako bi se osigurala kvalitetna i sustavna potpora lokalnoj umjetnosti, obrazovanju i kulturnoj baštini zajednice.

32. Uvidom i čitanjem Zapisnika sa 14. sjednice Upravnog vijeća tuženika od 12. studenoga 2024. godine utvrđeno je da je tijelo upravljanja jednoglasno usvojilo izmjene financijskog plana za 2024. godinu te Program rada i Financijski plan za 2025. godinu, kojim se ustanova nastoji pozicionirati kao regionalno kulturno središte. Iz sadržaja zapisnika razvidno je da su Financijskim planom za 2025. godinu, koji je izrađen sukladno uputama osnivača (Grada Nova Gradiška), izričito predviđena i osigurana sredstva za radno mjesto „viši stručni suradnik“ koje je predviđeno Statutom ustanove. Sud utvrđuje da ova isprava predstavlja formalni dokaz o radu tijela upravljanja koji potvrđuje operativnu stabilnost tuženika i usklađenost njegova poslovanja s proračunskim smjernicama osnivača, čime se demantiraju kasniji navodi tuženika o nepostojanju stvarne potrebe ili financijskih sredstava za radna mjesta na koja se tužiteljica poziva.

33. Uvidom i čitanjem e-mail korespodencije vođene između tužiteljice i tajništva tuženika u razdoblju od 27. kolovoza do 24. rujna 2025. godine, utvrđeno je da je tužiteljica u više navrata i to konkretno 29. kolovoza, 1. rujna te 19. rujna 2025. godine slala upite tajništvu tražeći informaciju o terminu potpisivanja novog ugovora o radu ili aneksa za radno mjesto „viši stručni suradnik za kulturne djelatnosti“, pozivajući se na članak 43. Statuta. Na te je upite iz tajništva (ĆL) **.**.2025. odgovoreno da potpisnica kao zamjenica nije ovlaštena potpisati ugovor, već da će to učiniti novoimenovani v. d. ravnatelja. Dana 19. rujna 2025. godine, tužiteljici je proslijeđena informacija predsjednika Upravnog vijeća da će ugovor dobiti u roku od 15 dana. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica 22. rujna 2025. godine zatražila dostavu zapisnika sa sjednice Upravnog vijeća od 12. rujna 2025. godine, dnevni red i donesene odluke, navodeći da još nije zaprimila pisanu obavijest o razrješenju niti o rasporedu na drugo radno mjesto. Iz tajništva joj je 24. rujna 2025. godine odgovoreno da ne raspolažu traženom dokumentacijom niti informacijama te je tužiteljica upućena da se za sve daljnje upite obrati izravno Osnivaču (Gradu Nova Gradiška). Korespodencija također potvrđuje da je tužiteljica tijekom tog razdoblja obavijestila tuženika o svojoj privremenoj nesposobnosti za rad (bolovanje), istovremeno tražeći pojašnjenje svog trenutnog radnopravnog statusa s obzirom na to da joj službena pisana odluka o razrješenju do 24. rujna 2025. godine nije bila uručena.

34. Uvidom i čitanjem Obavijesti o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad, izdane od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), utvrđeno je da je za radnicu NL kod poslodavca Dom kulture Nova Gradiška evidentirana privremena nesposobnost za rad koja je započela 8. rujna 2025. godine. Kao razlog spriječenosti navedena je bolest, a kao izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite dr. LL. Sud utvrđuje da je tužiteljica dostavom ovog dokumenta ispunila obvezu iz članka 37. stavka 1. Zakona o radu, prema kojoj je radnik dužan obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad i dostaviti liječničku potvrdu o njezinu očekivanom trajanju. Postojanje službeno verificirane nesposobnosti za rad bitna je činjenica u ovom sporu jer dokument dokazuje da je tužiteljica bila opravdano odsutna s rada upravo u razdoblju u kojemu je tuženik donosio odluke o njezinu razrješenju i radnopravnom statusu. Nadalje, ova je činjenica relevantna s obzirom na odredbu članka 117. stavka 1. Zakona o radu, kojom je izričito propisano da privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu

35. Uvidom i čitanjem Obrasca eM-2P Prijava o prestanku osiguranja, podnesenog Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO), utvrđeno je da je za osiguranicu NL kod obveznika plaćanja doprinosa Dom kulture Nova Gradiška evidentiran prestanak osiguranja s danom 27. listopada 2025. godine. Kao pravni temelj prestanka radnog odnosa u obrascu je naveden redoviti otkaz radnika pozivom na članak 114. i 115. stavak 4. Zakona o radu, dok je kao datum početka osiguranja naveden 2. siječnja 2017. godine. Sud utvrđuje da ova isprava služi kao verificirani dokaz o administrativnoj realizaciji osporavane Odluke tuženika od 24. rujna 2025. godine. Ovaj dokument je odlučan za utvrđivanje točnog datuma od kojeg tužiteljica zahtijeva uspostavu kontinuiteta radnog odnosa (28. listopada 2025. godine) i priznavanje svih pripadajućih prava iz radnog odnosa.

36. Sud u cijelosti usvaja tužbene zahtjeve tužiteljice jer je tijekom postupka utvrđeno da je postupanje tuženika bilo protivno tada važećim općim aktima ustanove i propisima radnog prava.

37. U pogledu zahtjeva za utvrđenje nezakonitosti Odluke Upravnog vijeća, sud nalazi da tuženik nije imao pravne osnove ostavku tužiteljice na mandatnu funkciju v. d. ravnateljice poistovjetiti s redovitim otkazom ugovora o radu, jer je člankom 43. stavkom 7. Statuta iz 2022. godine izričito propisano da se ravnatelj nakon razrješenja na vlastiti zahtjev raspoređuje na novo radno mjesto sukladno stručnoj spremi.

38. Vezano uz zahtjev da se tuženiku naloži ponuda sklapanja novog ugovora o radu, sud utvrđuje da je prestanak mandata bio isključivo pretpostavka za aktivaciju statutarne obveze tuženika da tužiteljici ponudi radno mjesto koje odgovara njezinoj visokoj stručnoj spremi i zvanju višeg kustosa, a prema sistematizaciji koja je bila na snazi u trenutku njezina razrješenja.

39. Glede zahtjeva za uspostavu kontinuiteta radnog odnosa,sud smatra da je odjava tužiteljice iz evidencije HZMO-a s danom 27. listopada 2025. godine bila nezakonita jer se temeljila na neistinitom razlogu „redoviti otkaz radnika“, iako radni odnos tužiteljice zapravo nikada nije prestao valjanim očitovanjem volje, pa joj se stoga moraju priznati sva prava iz rada i po osnovi rada od 28. listopada 2025. godine pa ubuduće.

40. Sud napominje da naknadno donošenje novog Statuta i Pravilnika o radu krajem listopada 2025. godine, kojima su ukinuta sporna radna mjesta, nema utjecaja na ovaj spor jer se prava tužiteljice moraju ocjenjivati prema aktima koji su bili na snazi u trenutku nastanka njezine tražbine, u skladu s načelom stečenih prava.

41. Sud u cijelosti usvaja tužbene zahtjeve tužiteljice primjenom mjerodavnog materijalnog prava, prvenstveno odredbe članka 43. stavka 7. Statuta tuženika od 14. ožujka 2022. godine, koja je bila na snazi u trenutku podnošenja neopozive ostavke i zahtjeva za razrješenje. Navedenom je odredbom izričito propisana obveza tuženika da ravnatelja (odnosno vršitelja dužnosti ravnatelja) kojem prestane mandat razrješenjem na vlastiti zahtjev rasporedi na novo radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i Pravilniku o radu. Tuženik je pogrešno primijenio odredbe Zakona o radu poistovjećujući razrješenje s mandatne funkcije s redovitim otkazom ugovora o radu od strane radnika, zanemarujući pritom da su pitanje trajanja mandata (uređeno Zakonom o ustanovama i Statutom) i pitanje prestanka radnog odnosa (uređeno Zakonom o radu) dva odvojena pravna instituta.

42. Budući da iz sadržaja pismene ostavke od 27. kolovoza 2025. godine jasno proizlazi da tužiteljica nije izjavila volju za raskidom radnog odnosa, već isključivo za prestankom obnašanja funkcije uz izričit zahtjev za nastavak rada na drugom radnom mjestu, Odluka Upravnog vijeća od 24. rujna 2025. godine kojom se takva ostavka smatra otkazom je nezakonita i nedopuštena. Slijedom toga, tuženik je bio u obvezi primijeniti članak 123. stavak 1. Zakona o radu u vezi s citiranim člankom 43. Statuta i ponuditi tužiteljici izmjenu ugovora o radu za radno mjesto „viši stručni suradnik za kulturne djelatnosti“ ili drugo odgovarajuće mjesto predviđeno tadašnjom sistematizacijom.

43. Pravilnik o radu od 20. ožujka 2025. godine predstavlja središnji dokument za presuđenje ovog spora jer je bio na snazi u trenutku kada je tužiteljica podnijela neopozivu ostavku i kada je razriješena, a upravo je tom sistematizacijom bilo predviđeno radno mjesto „viši stručni suradnik za kulturne djelatnosti“ na koje je tužiteljica, ispunjavajući sve stručne uvjete, zatražila raspored. Budući da članak 43. stavak 7. Statuta tuženika propisuje obvezu poslodavca da ravnatelja nakon razrješenja rasporedi na novo radno mjesto „sukladno stručnoj spremi i Pravilniku o radu“, ovaj Pravilnik služi kao jedino mjerodavno mjerilo za utvrđivanje konkretnog radnog mjesta koje je tuženik bio dužan ponuditi. Sud otklanja tvrdnju tuženika utemeljenu na novom Pravilniku od 28. listopada 2025., kojim su sporna radna mjesta ukinuta, jer se radnopravni status tužiteljice mora ocjenjivati prema aktima koji su bili na snazi u trenutku nastanka njezine tražbine, sukladno načelu stečenih prava. Sud utvrđuje da je novi Pravilnik o radu stupio na snagu 5. studenoga 2025. godine, slijedom čega isti ne može imati retroaktivni učinak na obveze tuženika koje su nastale u razdoblju prije njegova stupanja na snagu. S obzirom na to da se prava tužiteljice iz radnog odnosa ocjenjuju prema općim aktima koji su bili na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za razrješenje i samog prestanka mandatne funkcije, donošenje nove sistematizacije radnih mjesta nakon tog trenutka ne može utjecati na njezina ranije stečena prava.

44. Sud otklanja prigovore tuženika koji se temelje na naknadno donesenom Statutu od 27. listopada 2025. i Pravilniku o radu od 28. listopada 2025. kojima su sporna radna mjesta ukinuta, jer se radnopravni status tužiteljice mora ocjenjivati prema aktima koji su bili na snazi u trenutku dospijeća njezine tražbine i nastanka obveze tuženika, sukladno načelu stečenih prava. Kako radni odnos tužiteljice nikada nije prestao valjanim očitovanjem volje, njezina odjava iz evidencije HZMO-a s danom 27. listopada 2025. godine uz neistinito navođenje razloga „redoviti otkaz radnika“ predstavlja grubo kršenje zakona, zbog čega tužiteljici pripada pravo na uspostavu kontinuiteta radnog odnosa i priznavanje svih prava iz rada i po osnovi rada od 28. listopada 2025. godine pa ubuduće.

45. U svezi prigovora nedostatka pravnog interesa tužiteljice za podnošenje kondemnatorne tužbe radi zaštite nedospjele tražbine sud nalazi isti neosnovanim. Tuženik je u svom dopisu od 24. rujna 2025. godine izričito otklonio bilo kakvu obvezu njezina raspoređivanja na novo radno mjesto nakon prestanka mandata, čime je tužiteljica opravdano zaključila da je njezino pravo ozbiljno dovedeno u pitanje, što prema članku 186.c ZPP-a predstavlja valjan temelj za sudsku zaštitu. Nadalje, tužiteljica je u tužbenom zahtjevu jasno odredila dospijeće tražbine kao "sljedeći dan nakon prestanka mandata", a budući da je odlukom Gradskog vijeća od 9. listopada 2025. godine doista i razriješena, njezina je tražbina u međuvremenu postala dospjela, pa više nema mjesta odbacivanju tužbe.

46. U odnosu na prigovor da se neopoziva ostavka tužiteljice mora smatrati redovitim otkazom ugovora o radu od strane radnika, sud otklanja ovakvo tumačenje kao pogrešno. Mjerodavno materijalno pravo za ovaj slučaj predstavlja članak 43. stavak 7. Statuta tuženika iz 2022. godine, koji predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe Zakona o radu, a kojim je izričito propisano da se ravnatelj (v. d. ravnatelja) nakon razrješenja na vlastiti zahtjev raspoređuje na novo radno mjesto sukladno stručnoj spremi. Iz sadržaja pismene ostavke od 27. kolovoza 2025. godine jasno proizlazi da tužiteljica nije imala volju raskinuti radni odnos s tuženikom, već isključivo prestati obnašati funkciju v. d. ravnateljice uz nastavak rada na drugom radnom mjestu, zbog čega tuženik nije imao zakonske osnove njezinu izjavu preinačiti u otkaz ugovora o radu.

47. Glede prigovora dvostruke litispendencije (predmet Pr-50/2025), sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke za odbacivanje tužbe jer među zahtjevima ne postoji potpuni objektivni identitet. Dok se u predmetu Pr-44/2025 traži nalog tuženiku da tužiteljici ponudi sklapanje novog ugovora o radu (kondemnacija na činidbu), u predmetu Pr-50/2025 traži se uspostava kontinuiteta radnog odnosa i priznavanje prava iz rada nakon nezakonite odjave s osiguranja. Iako su zahtjevi u uskoj međusobnoj vezi jer proizlaze iz istog činjeničnog stanja, sud je, uvažavajući načelo ekonomičnosti, donio odluku o spajanju tih postupaka radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene presude.

48. Glede prigovora da je tužiteljica zloupotrijebila položaj i samovoljno mijenjala opće akte kako bi si osigurala buduće radno mjesto, sud nalazi ove tvrdnje nedokazanima i irelevantnima za ovaj spor. Uvidom u dokumentaciju utvrđeno je da je na Statut od 14. ožujka 2022. godine, kao i na izmjene sistematizacije iz 2019. godine, gradonačelnik kao izvršno tijelo osnivača dao svoju prethodnu suglasnost, što potvrđuje njihovu formalnu zakonitost. Navodi tuženika o vlastoručnim ispravcima na tim ispravama ili nedostatku rasprave na Upravnom vijeću ne čine te akte ništavima ni nezakonitima u ovom postupku. Sud naglašava kako ispitivanje pravilnosti postupka donošenja općih akata iz ranijih godina nije predmet ovog parničnog postupka, niti su navedene odluke i akti, na kojima tužiteljica temelji svoje zahtjeve, ikada proglašeni nezakonitima niti su od strane nadležnog tijela stavljeni izvan snage. Sve dok su navedeni akti na snazi, oni obvezuju stranke i sud ih je dužan primijeniti, a tuženik ne može u radnom sporu s uspjehom isticati prigovore koji bi se eventualno mogli rješavati u drugim vrstama postupaka. Ovo je tim više očigledno jer su sredstva za radno mjesto „viši stručni suradnik za kulturne djelatnosti“ bila izričito predviđena i odobrena proračunom osnivača za 2025. godinu, što potvrđuje da je osnivač bio upoznat sa sistematizacijom i s njom suglasan.

49. U pogledu pravne prirode prestanka mandatne funkcije vršiteljice dužnosti ravnateljice, sud ističe da je u sudskoj praksi čvrsto zauzeto stajalište o nužnosti razlikovanja statusnopravnog odnosa (mandata) od radnopravnog odnosa. Tako je u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr 787/17 od 4. ožujka 2020. pojašnjeno da prestanak mandata ne povlači automatski prestanak ugovora o radu, posebice u situacijama kada je internim aktima poslodavca predviđen nastavak rada na drugim poslovima. Slijedom navedenog, tuženikovo poistovjećivanje ostavke na funkciju s otkazom ugovora o radu nema uporišta u relevantnim propisima niti u Statutu tuženika koji u članku 43. izričito propisuje obvezu raspoređivanja ravnatelja nakon razrješenja.

50. Nadalje, u odnosu na obranu tuženika da tužiteljicu nije moguće rasporediti zbog naknadnog ukidanja radnih mjesta novom sistematizacijom, sud upućuje na shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr 1431/2015 od 14. siječnja 2020. Prema navedenoj odluci, poslodavac koji je ovlašten mijenjati sistematizaciju ne smije tom ovlašću onemogućiti vraćanje radnika na rad na odgovarajuće poslove sukladno stručnoj spremi, jer bi u protivnom sudska zaštita bila neučinkovita. Naime kako je navedeno u presudi VSRH Revr 1431/2015 vraćanje na rad na odgovarajuće poslove (a ne nužno na isto radno mjesto) nije nemoguće dok god kod poslodavca postoje bilo koji poslovi koji odgovaraju stručnoj spremi radnika. Istovjetno pravno shvaćanje potvrđeno je i u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 948/2020 od 24. ožujka 2021., kojom je utvrđeno da u situaciji kada je ranije radno mjesto ukinuto, a postoje druga radna mjesta koja odgovaraju stručnoj spremi radnika, poslodavac ostaje u obvezi ponuditi radniku odgovarajuće poslove. Stoga sud nalazi da je tuženik, unatoč reorganizaciji radnih mjesta, bio dužan postupiti po odredbama Statuta i ponuditi tužiteljici ugovor za poslove koji odgovaraju njezinoj visokoj stručnoj spremi i zvanju višeg kustosa.

51. Na pripremnom ročištu održanom dana 9. ožujka 2026. godine, sud je donio rješenje kojim je odbio preostale dokazne prijedloge stranaka, konkretno prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka GL i pribavljanje izvješća o radu za razdoblje od 2017. do 2025. godine, kao i prijedloge tužiteljice za dostavljanje podataka o uvrštavanju sredstava u gradski proračun te provođenje financijskog vještačenja. Sud je navedene prijedloge odbio jer je ocijenio da oni nisu važni za donošenje odluke o meritumu spora, budući da su odlučne činjenice o radnopravnom statusu tužiteljice i mjerodavnim općim aktima već u dovoljnoj mjeri utvrđene uvidom u priloženu dokumentaciju i ranije sjednice Upravnog vijeća. Ovakvo postupanje suda u skladu je s odredbom članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, kojom je propisano da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica . Sud je zaključio da bi izvođenje dokaza na okolnosti financijskog planiranja ili povijesnog poslovanja ustanove, pored jasnih odredbi Statuta i Pravilnika koji su bili na snazi u trenutku nastanka spora, dovelo do nepotrebnog odugovlačenja i povrede načela ekonomičnosti postupka.

52. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, sud joj je priznao pravo na naknadu nužnih i opravdanih troškova zastupanja. Sud je tužiteljici priznao jednu jednokratnu nagradu za zastupanje u cijelom spojenom postupku u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Ovakva odluka suda temelji se na činjenici da su parnični predmeti poslovni broj Pr- 48/2025 i Pr-50/2025 spojeni parničnom predmetu poslovni broj Pr-44/2025 upravo na izričit prijedlog tužiteljice podnesen u njezinim podnescima i na pripremnim ročištima. Tužiteljica je takav prijedlog obrazložila potrebom za zajedničkim raspravljanjem zbog međusobne povezanosti tužbenih zahtjeva koji proizlaze iz istog činjeničnog stanja, čime je, rukovodeći se načelom ekonomičnosti, pridonijela ubrzanju postupka i značajnom smanjenju ukupnih parničnih troškova. Na priznati iznos jednokratne nagrade od 500,00 EUR, tužiteljici je priznat i porez na dodanu vrijednost (PDV) po stopi od 25% u iznosu od 125,00 EUR. Slijedom navedenog, sveukupni priznati troškovi parničnog postupka tužiteljice iznose 625,00 EUR.

Slavonski Brod, 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku