REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. P-3506/2022-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužiteljice EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa pun. Branka-Ivana Savičević, odvj. u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja i pun. tuženika, 03. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je tužiteljici EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 64.676,86 kuna / 8.584,09 eura na ime naknade štete sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 53.892,90 kuna / 7.152,82 eura s osnova glavnice od 28.10.2005. do isplate, na iznos od 9.258,96 kuna / 1.228,88 eura s osnova parničnih troškova od 19.05.2008. do isplate i na iznos od 1.525,00 kuna / 202,40 eura s osnova troškova ovrhe od 08.04.2011. pa do isplate, i to do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj člankom 1. Uredbe o visini zakonske zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana".

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da podnosi tužbu radi naknade štete uzrokovane nezakonitim, nepravilnim i nesavjesnim postupanjem tijela državne uprave. Tužiteljica se prethodno obratila tuženiku zahtjevom za mirno rješenje sporna od 16. travnja 2013. i to Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, koje je 11. srpnja 2013 odgovorilo kako smatra da nije došlo do povrede prava i interese tužiteljice pa da se zahtjev tužiteljice ne može udovoljiti.

1.1. U konkretnom slučaju tužiteljici je nastala šteta zbog nezakonitog, nepravilnog i nesavjesnog postupanja djelatnice Centra za socijalnu skrb Velika Gorica kao skrbnika za poseban slučaj u kojem je zastupala tuženika pok. ZE, čija je jedina nasljednica upravo tužiteljica. Naime, presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br. P-1/06 od 19. svibnja 2008. godine naloženo je tuženiku ZE isplatiti tužitelju ĐE iznos od 53.892,90 kuna zajedno sa zakonskom kamatom i troškovima postupka. Sud je odluku zasnovao na iskazu tužitelja, nalazu i mišljenju građevinskog vještaka, o izvrsnim i korisnim radovima od strane tužitelja te na iskazu svjedoka TE, dok tuženik u postupku nije sudjelovao. U navedenom postupku tuženiku je postavljen skrbnik za poseban slučaj rješenjem Centra za socijalnu skrb i to u osobi NE iz razloga što pok. PE nije bilo poznato boravište dulje od tri mjeseca, i ako je isti imao uredno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] i to sve do svoje smrti. U presudu nije posebno obrazloženo zašto pok. ŠE postavljen posebni skrbnik niti je li isti pokušao kontaktirati pok. ŠE. Na adresi gdje je pok. HE imao prebivalište i gdje je uredno zaprimao poštu stalno je boravila njegova nećakinja. CE sa svojom obitelji koju su uvijek redovito primala svu poštu gosp, HE i istome tu poštu prosljeđivali. Tijekom postupka pred Općinskom sudom u Velikoj Gorici i u vrijem donošenje presude pok, ZE bio je povremeno na liječenju . Posebni skrbnik osobno poznaje nećakinju pok. ZE CE i nikada nije joj spomenula bilo što vezano za predmet u postupku. Uvidom u spis utvrđeno je da je 10.03.2006. da je pokušana dostava po sudskom dostavljaču pri čemu je navodno dostavljač zatekao CE koja je navodno izjavila da je tuženik u [adresa], da ne želi preuzimati pismena i da joj nije poznata adresa u [adresa]. Međutim, gosp. CE znala je točnu adresu tuženika u [adresa] zbog čega je postolja mogućnost da se dozna točna adresa tuženika i istome dostavi tužba, međutim da i nije tako postojalo je obveza dostave odraslom članu kućanstva odnosno gos. CE u kojem bi slučaju ponovno tuženiku bilo omogućeno sudjelovanje u postupku. Međutim Općinsko sud u Velikoj Gorici je na prijedlog tužitelja utvrdio postojanje razloga za imenovanje posebnog skrbnika i rješenjem od 17.05.2006 naložio Centru za socijalnu skrb da istoga imenuje. Navedeni postupanjem je sud postupio nezakonito i onemogućio tuženika da sudjeluje i raspravlja u postupku. U konkretnom postupku je tuženika zastupala osoba koja nije imala poležen pravosudni ispit te je u odgovoru na tužbu samo načelno osporila tužbu. Kasnije nije pristupila niti na jedno ročište tako ni na ročište za glavnu raspravu. Te da uopće nije obrazložila svoj odgovor na tužbu niti u tom smislu predložila bilo kakav dokaz a u konačnici nije podnijela žalbu na I. stupanjsku presudu. Iz navedenog je razvidno zastupala tuženika protivno zakonu. Zbog nedostatka prvostupnog ispita a i svojim ponašanjem tijekom postupka, upućuje da se radi o gruboj nepažnji ili namjeri da se tuženiku ne pruži zakonom predviđena zaštita. Isto tako nije iznijela bilo kakve navode kojim bi osporila tužbeni zahtjev, nije se protivila dokaznom prijedlogu za provođenje građevinskim vještačenjem, nije imala primjedbe na nalaza i mišljenje vještaka, nije istakla protuzakon radi stjecanja bez osnove, te nije podnijela žalbu protiv I. stupanjske presude. Iako iz dokaza saslušanja tužitelja i svjedoka TE proizlazi kako je tužitelj predmetnu nekretninu koristio bez valjane pravne osnove, odnosno da je protupravno koristio tuđe vlasništvo, skrbnik nije predložio očevid, niti se usprotivio korištenju nalaza i mišljenja iz postupka osiguranja dokaza niti se usprotivio iskazima tužitelja i svjedoka niti upozorio na protupravnost korištenja stana odnosno nije poduzeo apsolutno niti jednu radnju da bi zaštitio štićenika. Tužiteljica je u postupku saznala zaprimanjem rješenjem o ovrsi ovoga suda Ovrpl-4993/09 a koje se temelji na predmetnoj presudi općinskog suda u [adresa] a koju ovrhu je pokušala spriječiti podnošenjem zahtjeva za ponavljanje postupka. Međutim, iako I. stupanjsku sud dozvolio ponavljanje postupka Županijsku sud u Velikoj Gorici je rješenjem GŽ- 1585/10 odbio prijedlog za ponavljanje postupka. Slijedom svega navedenog nesporno da je nezakoniti nepravilnim i nesavjesnim postupanjem skrbnika za posebni slučaj tužiteljici nastala štete u visini iznos koja treća osoba ĐE potražuje od iste u ovršnom postupku. Zbog toga tužiteljica potražuje naknadu štete uzrokovanu nezakonitim, nepravilnim i nesavjesnim postupanjem skrbnika za posebnim slučajem i predlaže da sud donese presudu koju će naložiti tuženoj isplati tužiteljici iznos od 64.676,86 kuna zajedno sa zateznim kazamatom kao i troškove parničnog postupka. Kao dokaz svojim navodima predlaže zahtjev za mirno rješenje spora, odgovor ODO Zagreb, pravomoćnu presudu Općinskog sud u Velikoj Gorici P-1/06, rješenje CZS Velika Gorica, rješenje o nasljeđivanju, rješenje o ovrsi, dopis Ministarstva pravosuđa predlaže saslušanje svjedoka CE, NE, saslušanje stranaka, očevid na licu mjesta, građevinsko vještačenje, priklop spisa Općinskog suda u Velikoj Gorici, te prelaže rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Rješenje o postavljanju posebnog skrbnika doneseno je uz obrazloženje da se BE u gornjem predmetu tuženi, nalazi u [adresa] na nepoznatoj adresi, a iz uvjerenja o prebivalištu MUP-a utvrđeno je da je prebivao u [adresa] od 22. studenog 2000. pa nadalje. Iz Izvješća socijalnog radnika Vesne Kos Goršeta utvrđeno je da je dana 13. lipnja 2006. izvršene terenski izvid na adresi u [adresa] za potrebe postavljanja skrbnika za poseban slučaj. Prilikom izvida u kući na navedeno adresi zatečen je rođak BE koji je izjavio da isti boravi u [adresa], ali da nitko ne zna točnu adresu obzirom ne kontaktira sa članovima obitelji. Također navedeni rođak upoznat je sa činjenicom da s e protiv BE ZE vodi parnični postupak pri Općinskom sudu u Velikoj Gorici te da će postupka biti proveden neovisno o tome što je tuženi nepoznatog boravišta, a istom će biti postavljen skrbnik. CZS Velika Gorica zaprimio je 4 srpnja 2006. tužbu tužitelja GE n protiv BE kao i poziv suda upućen posebnom skrbniku koji se Centar odnosno poseban skrbnik BE dostaviti odgovor na tužbu (predmet P-1/06). U okviru svojih zakonskih ovlasti posebna skrbnica tuženiku, djelatnica Centra Matejić Silvana, stručni radnik dana 4. srpnja 2006. izjavila je odgovor na tužbu na način da je osporila tužbene navode u cijelosti uz prijedlog da se tužitelj odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom.. Odgovor na tužbu proslijeđen je Općinskom sudu u Velikoj Gorici na broj P-1/06. Pred Općinskom sudom u Velikoj Gorici u predmetu broj P-1/06 održana je rasprava 08.studenog 2007. kojoj je nazočila posebna skrbnica NE te se na ročištu protivila tužbi i tužbenom zahtjevu i ostala kod navoda iz odgovora. Dana 30. studenog 2007. određeno je građevinsko vještačenje na spornom satnu, iz kojeg vještačkog nalaza i mišljenja odnosno elaborata su vidljivi adaptacijski radovi na stanu koje je izvršio tužitelj ĐE. Navedeni radovi spadaju u a kategoriju korisnih radova koji su doprinijeli kvalitetnim uvjetima življenja u predmetnom stanu. Dana 06. svibnja 2008. održana je nova rasprava pred sudom na koju je pristupa posebna skrbnica E te ponovo ostala kod odgovora na tužbu, na nalaz i mišljenje vještaka nije stavljala primjedbe te je predlagala odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti. Daljnjih dokaznih prijedloga skrbnica nije stavljala. Na temelju tako provedenog postupka Općinski sud u Velikoj Gorici donio je presudu broj P-1/06 dana 19. svibnja 2008. kojoj je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te tuženiku BE naloženo plaćanje iznosa 53.892,90 kuna kao i parnični trošak od 9.2583,96 kuna. Citirana presuda postala je pravomoćna 11. lipnja 2008. Slijedom rečenoga, tužena smatra kako nema nezakonitog, nepravilnog i nesavjesnog postupanja skrbnika za poseban slučaj, ako djelatnika Centra, budući je tuženi ZE zastupan sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi i Obiteljskom zakonu, odnosno Zakonu o parničnom postupku. Da bi se ostvarile pretpostavke nezakonitog i nepravilnog, odnosno nesavjesnog postupanja tužene, skrbnik tužiteljice bi trebala dokazati postojanja namjere takvog postupanja, a što osta nije niti može dokazati. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevu uz naknadu troška postupka.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora od 16.04.2013. (list 9-14), dopis ODO Zagreb od 11. srpnja 2013. (list 14), presudu Općinskog sud au Velikoj Gorici P-1/06 od 18. svibnja 2008. (list 15-20), rješenje CZSS Velika Gorica Klasa: UP/I-552-02/06-08/83 od 27. lipnja 2006 (list 21), rješenje o nasljeđivanju općinsko suda u [adresa] iza pok. ZE posl. br. O-399/08 od 17. rujana 2008. (list 21-23), rješenje o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovrpl- 4993/09 od 16.11.2009 (list 24-27), dopis Ministarstva pravosuđa Klasa: 133-03/17-

01/4 od 06. veljače 2017. (list 28), dokumentacije iz parničnog predmeta općinskog suda u Velikoj Gorici P-1/06 (list 29-77), djelomično rješenje Zagrebačke županije Klasa UP/I-944-07/97-01/48 od 17. veljače 2000. (list 137-139), mail Ministarstva pravosuđa od 25. ožujka 2020. (list 140), te je saslušao tužiteljicu na ročištu od 26. travnja 2023. (list 154-155) i 13. travnja 2026. (list 227), svjedoka NE na ročištu od 21. studenog 2023. (list 161-162), svjedoka UE na ročištu 13. travnja 2026. (list 225-226), svjedoka FE na ročištu 13. travnja 2026.(list 226- 227), izvršio uvid u spis Općinskog suda u Velikoj Gorici P-1/2006, izvršio uvid u spis Općinskog suda U velikoj Gorici O-102/2012, izvršio uvid u spis u Novom Zagrebu Ovr- 2747/2016 (Ovrpl-4993/09 ovoga suda), izvršio uvid u spis Opcijskog suda u [adresa] R1-66/2005.

3.1. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka RE na ročištu od 01. listopada 2024. i svjedoka ŽE podneskom od 10.03.2026.

3.2. Ostale dokazne prijedloge sud nije izvodio iz razloga ekonomičnosti te s obzirom je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio sve sporne činjenice, a stranke su na ročištu od 13. travnja 2026. naveli da su svi predloženi dokazi potrebni za donošenje odluke u ovom postupku izvedeni odnosno da nije potrebno ni jedan o d predloženih dokaza pribaviti ili dodatno izvoditi.

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014., dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja je nastala uslijed nezakonitog i nepravilnog rada državnih tijela i suda.

6. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija da se pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici vodio postupak pod posl. br. P-01/2006 koja je okončana pravomoćnom presudom od 19. svibnja 2008., da je pok. ZE u navedenom postupku zastupala posebna skrbnica NE zaposlenik CZSS Velika Gorica, da je tužiteljica nasljednica pok. ZE.

7. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, da li je posebna skrbnica NE nezakonito, nesavjesno i nepravilno zastupala pok. ZE u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici P-1/2006., kao i postupanje suda u navedenom predmetu.

8. Uvidom u parnični predmet Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br.P-1/2006 sud je utvrdio da je ĐE kao tužitelj podnio tužbu protiv ZE kao tuženika **.**.2006. Tužitelj u tužbi navodi da je tijekom 1999. dobio na korištenje stan površine 49,15 m2 od strane MUP-a i tu u [adresa] na adresi [adresa]. Djelomičnim rješenjem ureda za imovinsko pravne poslove tuženiku ZE između ostaloga dan je u vlasništvo predmetni stan. Tužitelj ĐE je temeljem Presude Općinskog suda u Velikoj Gorici posl, br. P-31/2002 od 22. listopad 2002 iselio iz stana i predao ga u posjed tuženiku ZE. Tijekom boravka u predmetnom stanu tužitelj ĐE je uložio znatna sredstva u uređenje istog budući da je stan bio u derutnom stanu, nepovoljan za stanovanje. Stoga na ime ulaganja u stan potražuje iznos od 53.892,90 kuna.

8.1. Utvrđeno je da je u navedenom postupku sud pokušao tuženiku ZE dostaviti tužbu na odgovor na adresu [adresa], međutim pismeno se vratilo s naznakom obaviješten nije podigao pošiljku, te da je rješenjem od 01.02.2006. tužitelj ĐE pozvan uplatiti predujam za sudskog dostavljača, da je dostava putem sudskog dostavljača ostala bezuspješna uz napomenu da je dostavljač na naznačenoj adresi zatekao CE, nećakinju tuženika koja je izjavila da se njen ujak tj. tuženik ZE trenutno nalazi u [adresa] u svojoj kući te da će se kuću u [adresa] vratiti krajem ljeta odnosno početkom jeseni, te da ne želi preuzeti pismeno za tuženika a adresu u [adresa] ne zna, zbog čega se dostava tužbe na odgovor nije mogla izvršiti. Slijedom navedenog tužitelj ĐE je predložio da se tuženiku ZE imenuje skrbnik za poseban slučaj, te je sud rješenjem od 17. svibnja 2006. pozvao CZSS Velika Gorica da imenu posebnog skrbnika, s obzirom se tuženik ZE nalazi u [adresa] a adresa je nepoznata.

8.2. Rješenjem od 27.06.2006. CZSS Velika Gorica postavio je tuženiku JE posebnog skrbnika s ovlaštenjem da štiti njegova prava i interese u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici posl. br. P-1/20006 te je za posebnog skrbnika postavio NE dipl. pravnika CZSS Velika Gorica, a sve temeljem čl. 168. točka 2. Obiteljskog zakona.

8.3. Posebni skrbnik je podneskom od 04.07.2006. dao odgovor na tužbu u kojem osporava tužbu, na ročište od 13. studenog 2006., 13. ožujka 2007., 31 svibnja 2007. nije pristupio. Na ročište od 08. studenog 2007. posebni skrbnik je pristupio te naveo da ostaje kod odgovora na tužbu, da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Na istom ročištu određeno je građevinsko vještačenje. Na ročištu od 06. studenom 2008. posebni skrbnik je naveo da ostaje kod odgovora na tužbu, da nema primjedbi na nalaz i mišljenja vještaka, te je predložio da se tužitelj ĐE odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom.

8.4. Presudom od 19. svibnja 2008. koja je postala pravomoćna 11.06.2008. naloženo je tuženiku ZE isplatiti tužitelju VE iznos od 53.892,90 kuna zajedno sa zakonskim kamatama. Iz obrazloženja presude proizlazi da je nesporno da je tužitelj sa svojom obitelji koristio predmetni stan, koji je vraćen u vlasništvo tuženiku. Da je prvotno živio u drugom manjem stanu na navedenoj adresi, te nakon što mu je rođeno dijete preselio u veći stan, odnosno stan tuženika a koji je bio u derutnom i zapuštenom stanju, zbog čega je izvršio adaptaciju stana. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka od 28. listopada 2005. a koji nalaz je dan u predmetu osiguranja dokaza R1-66/2005 Općinskog suda u Velikoj Gorici, utvrđeno je koje radove je tužitelj izvršio na predmetnom stanu, da je sveukupna vrijednost radova iznosila 53.892,90 kuna, dok iz dopunskog izvješća građevinskog vještaka od 07. siječnja 2008. koje je napravljeno u predmetu P-1/2006 Općinskog suda u Velikoj Gorici, proizlazi da su svi radovi koje je tužitelj izvršio bili nužni i potrebni. Odnosno da radovi koju su izvršeni ne mogu se tretirati kao luksuzni radovi. Stoga je sud temeljem čl. 220. Zakona o obveznim odnosnima prema kojem se obavljanju tuđeg posla može nezvano pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji štete i prepuštanje očite koristi usvojio tužbeni zahtjev. Sud je smatrao da tužitelju pripada naknada izdataka koje je imao u stanu, budući da se radilo o nužnim i korisnim izdatcima a nikako luksuznim, a koji izdaci su bili potrebni jer se radilo o jednom izuzetno trošnom i zapuštenom stanu koji se nalazio u derutnom stanu a svi popravci i izdaci koji su provedeni su opravdani jer su u tolikoj mjeri isprepleteni i uvjetovani da ne postoje mogućnosti izdvajanja nekih radova kao nepotrebnih. Pri čemu je sud uzeo u obzir da su radovi okarakterizirani kao nužni i potrebni da bi se u istom stanu moglo normalno stanovati te da se radi o popravcima koji se kreću unutar običajnih standarda i koji su nužni za funkcionalno korištenje stana.

8.5. Isto tako utvrđeno je da posebni skrbnik nije podnio žalbu protiv presude već je ovdje tužiteljica EE kao nasljednica tuženika ZE u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P-1/2006 podnijela 2010. prijedlog za ponavljanje postupka, a koji prijedlog je dopušten rješenjem od 27. svibnja 2010. U rješenju ja navedeno da je prijedlog dopušten jer da su se stekli uvjeti iz čl. 421. st. 1. t. 2. ZPP-a odnosno da propuštanjem dostave tužbe na odgovor osobno tuženiku nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom, te da nije bilo potrebe istome postaviti posebnog skrbnika. Međutim, po žalbi tužitelja ĐE Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem posl.br. Gž-1585/2010-2 od 25. veljače 2011. preinačio rješenje od 27. svibnja 2010. i odbio prijedlog za ponavljanje postupka, u bitnome navodeći da ZE boravište nije bilo poznato najmanje tri mjeseca, te mu je pravilno postavljen skrbnik koji je u postupku štitio njegove interese, te u takvoj situaciji nije bilo nezakonitog postupanja suda, niti propuštanja dostave.

8.6. Ovdje tužiteljica EE kao nasljednica tuženika ZE je 31. ožujka 2011. u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P-1/2006 podnijela izvanrednu reviziju a koja revizija je rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1109/11-2 od 03. lipnja 2013. odbačena kao nedopuštena.

8.7. Dana 08. ožujka 2017. ponovno je ovdje tužiteljica EE kao nasljednica tuženika ZE u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P-1/2006 podnijela prijedlog za ponavljanje postupka temeljem čl. 421. st. 1. t.3. ZPP-a smatrajući da je tuženika pok. ZE u postupku zastupala kao poseban skrbnik osoba koja u vrijeme vođenja postupka nije imala položen pravosudni ispit. Prijedlog je rješenjem od 31. prosinca 2019. odbijen, u kojem rješenju je navedeno da je ZE radi zaštite njegovih prava i interesa postavljen skrbnik za poseban slučaj u osobi NE, djelatnici CZSS i to sukladno čl. 168. Obiteljskog zakona, odnosno da mu je pravilno postavljen skrbnik koji je štitio njegove interese, te nije bilo nezakonitog postupanja suda, niti propuštanja dostave. Povodom žalbe tuženika odnosno EE Županijski sud u Osijeku donio je rješenje posl.br. Gž1062/2020-3 od 09. travnja 2020. kojim je odbio žalbu i potvrdio rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici od 31. prosinca 2019. u kojem navodi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako tužena nije dokazala da su ispunjenje pretpostavke za ponavljanje postupka.

9. Čitanjem predmeta R1-66/2005 Općinskog suda u Velikoj Gorici utvrđeno je da je ĐE kao predlagatelj podnio prijedlog radi osiguranja dokaza i to zbog izvršenih ulaganja u stan koji se nalazi u [adresa], a koji stan je temeljem pravomoćne i ovršne presude toga Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P-531/02 bio dužan predati u posjed ZE. Kao protustranku je u navedenom postupku naznačio ZE. Utvrđeno je i da je u protustranka ZE sudjelovao kao stranka u navedenom postupku te je na očevidu održanom 29. rujna 2005. u predmetnoj nekretnini ZE bio prisutan putem punomoćnika, te je vještak 28. listopada 2005. godine izradio nalaz i mišljenje kojeg je protustranka ZE zaprimio 10. studenog 2005. a na istog nije imao prigovore.

10. Tužiteljica EE u svom iskazu navodi kako je bila dobra sa ZE, njegov je jedini nasljednik te je 2005. sa njim išla i u taj sporni stan u kojem ZE tada nije stanovao jer je stanovao kod svoje familije CE u [adresa], na adresi [adresa], gdje je koristio jednu sobu u koji je držao svoj garderobu te je tamo i boravio veći dio godine. Napominje kako je dva puta godišnje ZE odlazio u Harare i tamo provodio najviše 2 do 3 tjedna. Također je volio putovati te je proputovao cijelu [adresa] i [adresa]. Na putovanje je išao što je bio stariji češće, a i ona je išla sa njim, a radilo se o putovanjima od nekoliko dana do nekoliko tjedana, a najmanje 6-7 puta godišnje je odlazio na takva putovanja. Navodi kako nije obavještavao MUP o svom privremenom boravištu u slučaju kada je odlazio na takva putovanja. Na posebno pitanje navodi da je sa obitelji CE kod koje je stanovao, bio u dobrim odnosima, a ne zna da li im je ostavljao svoju točnu adresu, u slučaju kada je putovao. Povremeno kada je bio u [adresa], ZE boravio je i kod tužiteljice u njenom stanu te kod prijatelja, a koliko zna niti o tim promjenama boravišta MUP nije obavještavao. 2006. sigurno je bio ZE u [adresa] u [adresa], a kako je navela to nije trajalo duže od 2-3 tjedna, a tamo je imao neki posao. Ne zna točno kada je, kojeg datuma 2006. odlazio u Zimbabve. 2007. i 2008. ZE više vremena provodio u Zagrebu jer je bio bolestan, tada je bio iznajmio stan u [adresa] u [adresa] ili 13. Nije prijavio prebivalište niti boravište u tom stanu jer je bio bolestan. Stan u [adresa], 52 m2, je bio u derutnom stanu koji nije bio useljiv a vidjela ga je prije 2005. Policajac DE imao je podstanare u stanu koji je on koristio na istoj toj adresi [adresa]. Stan koji je njoj vraćen u povratu imao je umivaonik i kadu i bojler i radijatori su bili. ZE nije imao nikakvog skrbnika, bio je gospodin koji je vodio sam svoje poslove sve do svoje smrti. Na posebno pitanje da li je prije svoje smrti ZE se raspitivao statusu stana kojeg je očekivao dobiti u povratu a koji se nalazio u [adresa] na Krešimirovom trgu 15, navodi kako je on umro prije 15 godina a 10-tak godina prije smrti je angažirao odvjetnika EE da mu vodi taj postupak povrata i stalno je bio u kontaktu sa svojim odvjetnikom osobno i usmeno. U trenutku smrti ZE imao je prebivalište prijavljeno u [adresa] kod obitelji CE, umro je u bolnici, a prije no što je otišao u bolnicu stanovao je u spomenutom unajmljenom stanu na adresi [adresa]. Nije znala da bi ZE tražili i provjeravali gdje se nalazi djelatnici CSS Velika Gorica, to je saznala kasnije a ne može točno reći niti gdje se ZE nalazio kada su ga ti djelatnici tražili. Napominje kako je OE preuzimala poštu za ZE te mu je to predavala kada bi on tamo došao, te ga je ukoliko bi nešto pristiglo zvala telefonom. ZE sigurno nije imao kakvog skrbnika, a da ga je imao, ona bi to znala. ĐE prema njenom saznanju nije tužio ZE te da bi on to znao a i ona bi to znala, a oni to znali nisu. Presuda na temelju koje je ZE ĐE trebao isplatiti neki iznos stigla je kada je ZE već umro, a stigla je upravo njoj kao nasljednici.

10.1. U svom dodatnom saslušanju navela je da DE koji je živio u protupravnom stanu prije nego je morao napustiti stan je demolirao. U stanu se više nije moglo uopće živjeti. Stan je bio toliko demoliran da su čak bila uništena i balkonska vrata, prva soba na ulazu u stan. U hodniku se nalazila zamazana odjeća. U kupaoni nije bilo pločica, nit tuš kabine pa čak niti umivaonika. Pok. suprug dvije godine prije smrti nije putovao nigdje izvan Evrope.

11. Svjedok NE navodi kako se sjeća da je u predmetu općinskog suda u Velikoj Gorici P-1/06 bila imenovana posebnim skrbnikom tuženiku mati ZE od strane nadležnog CSS. Navodi kako u to doga za imenovanje skrbnikom za poseban slučaj uvjet nije bio da skrbnik za poseban slučaj ima položen pravosudni ispit te slijedom navedenog navodi kako ona nije u to doba imala pravosudni ispit, a niti ga sada ima. Navodi kako u skladu s odredbama tadašnjeg Obiteljskog zakona imenovanje skrbnika za poseban slučaj nije bilo uvjetovano položen pravosudni ispit. Na poseban upit navodi kako je kao posebni skrbnik bila ograničena ovlaštenjem te je postupala u skladu s nalozima stručnog tima Centra za socijalni rad, a stručni tim se sastojao od drugog pravnika tog centra, kolegice ME koja također nije imala pravosudni ispit, socijalne radnice EET i ravnateljice IE od kojih nitko nije imao pravosudni ispit,. Uputu koju je od stručnog tima dobila bila je da se opreza radi protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjeva što je tijekom postupka i činila. Ravnateljica je bila socijalna radnica. Navodi kako su predmet proučavali socijalna radnica i spomenuta druga radnica u centru, oni su donijeli odluku da su ispunjeni uvjeti za imenovati tuženiku posebnog skrbnika koji je po tadašnjim odredbama Obiteljskog zakona bio pravnik u centru, ali nije radio na poslovima skrbništva, te su imenovali nju. Oni su joj i predočili predmet, dali spomenutu uputu, te njen posao nije bio proučavati predmet odnosno spis. Navodi kako je poznavala CE jer je bila odgajateljica u vrtiću koji je prije 26 godina pohađala njena kći. Do nedavno uopće nije znala da je CE koja je sudjelovala u ovom postupku, ali uopće nije sudjelovala u postupku pri sudu u [adresa] P-1/06 upravo ta odgajateljica u vrtiću. Navodi kako je socijalna radnica CSS prije no što su nju imenovali za posebnog skrbnika ZE osobno otišla na adresu na kojoj je bio prijavljen i to [adresa], te je tamo utvrdila da se on tamo ne nalazi već da je u [adresa], u [adresa], da mu nije poznata adresa niti ga se može tamo kontaktirati. Navodi kako ne zna od koga je socijalna radnica EET to saznala, a uvidom u službenu bilješku koju je pronašla u spisu utvrdila je da je socijalna radnica taj podatak dobila od nekog ukućana koji se tada zatekao na spomenutoj adresi [adresa]. Koliko zna bila je na svim ročištima na koje je bila pozivana no ne može to tvrditi sa stopostotnom sigurnošću. Tužbeni zahtjev koliko se sjeća osporila je pisano i usmeno na raspravi. Nije posebno ispitivala tužitelja. Ne sjećam se da li sam tražila dokaze o uplatama, niti je prigovarala amortizaciji uloženog, ali se svim dokazima opreza radi protivila kao i svim navodima. Ne sjeća se koje je dokaze predlagala. Na njezin rad kao posebnog skrbnika u predmetu suda u [adresa] P- 1/06 nije imao primjedbi nitko iz Centra za socijalni rad, odnosno nitko od nadređenih.

12. Svjedok AE navodi da zna da su ga gospođa EE i gospodin čijeg se imena ne može sjetiti zvali radi renovacije stana u [adresa]. Stan je vidio i nije radio renovaciju jer je to bilo previše posla pa nije mogao uzeti posao. Mislio je da će samo trebati nekakve stine radove napraviti, međutim trebalo je napraviti maleraj, pločice, podove, trebalo je kompletno obnoviti stan. Ne zna da nije dobio dojam da se nešto u tom stanu obnavljalo već da je sve bilo staro.

13. Svjedok FE navodi da se 2006. zaposlila kao vježbenica kod odvjetnika Borisa Kelemena koji je sin tužiteljice. Tada sam sa građevinskim vještakom ŽE otišla u stan tužiteljice u [adresa] koji je tada bio u vlasništvu ŠE, izvanbračnog supruga tužiteljice, a kako bi vještak mogao uzeti potreba mjerenja za izradu etažnog elaborata. Dok je vještak vršio mjerenja ja sam obilazila taj cijeli prvi kat koji se sastojao od više stanova koji su bili međusobno povezani. Međutim niti jedan stan nije pogodan za život nisi imali kupaonice, kuhinje, sanitarije. Čak su bili i otpiljeni radijatori, parketi su na dijelovima bili polomljeni, pločice razbijene, pojedina vrata razbijena, izvađeni štokovi, sve je bilo devastirano. Ja sam kao zaposlenik kod odvjetnika Kelemena obavljala razne stvari pa sam tako i znala nositi stvari njegovoj majci . Stoga mogu reći da je gospodin ŠE živi u [adresa] i imao obitelj u [adresa]. Čak je i sin Skubićeve obitelji iz [adresa] donosio poštu nama u odvjetnički ured. Ja sam svaka dva tjedan viđala gospodina ŠE. Gospodin ŠE je bio vitalan dobrog zdravstvenog stanja te kad sam se vratila s godišnjeg odmora sam ostala šokirana da je gospodin umro. Ne znam da li je gospodin Z išao na putovanja izvan RH dok sam ja radila kod odvjetnika Kelemena. Znao je ići samo na izlete. Glede obitelji CE koja živi u [adresa], to je bila nećakinja ŠE te na toj adresi je ŠE imao prijavljeno prebivalište. Sin nećakinje je nama u ured nosio poštu jer je kod nas, dok je bio student, povremen radio administrativne poslove. Sin nećakinje redovno donosio poštu, na mjesečnoj bazi.

14. Iskaze tužiteljice i svjedoka sud ocjenjuje iskrenim, potpunim, suglasnim, u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, te ih sud u cijelosti prihvaća. Njihovi iskazi u cijelosti se nadopunjuju, a stranke svojim pitanjima nisu doveli u sumnju njihovu vjerodostojnost.

15. Prema odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave (''Narodne novine'' broj 75/93, 82/96, 48/99, 15/00, 59/01, 199/03 i 79/07 – dalje: ZSDU) štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

15.1. Tako za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu navedene odredbe trebaju biti ispunjene tri pretpostavke:

1. nezakonit i/ili nepravilan rad tijela državne uprave,

2. postojanje štete

3. uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete, pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave, tj. da šteta ne bi nastala da njega nije bilo.

15.2. U navedenim pretpostavkama nezakonit rad se očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanjem primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

16. Iz činjeničnih navoda u tužbi i iznesenih do zaključenja prethodnog postupka, proizlazi da tužiteljica svoj zahtjev za naknadu štete temelji na tvrdnji da je djelatnica Centra za socijalnu skrb u Velikoj Gorici u parničnom postupku P-1/2006 pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici, u kojem postupku je kao skrbnik za poseban slučaj zastupala tuženika pok. ZE postupala nezakonito, nepravilno i nesavjesno.

16.1. Tako posebna skrbnica nije imala položeni pravosudni ispit u vrijeme dok je zastupala pok. ZE. Isto tako nije iznijela bilo kakve navode kojima bi osporila tužbeni zahtjev i to kako osnovu tako i visinu, nije iznijela niti jedan dokazni prijedlog, nije pristupala na ročište za glavnu raspravu, pa tako nije pristupala na ročišta održana 30. studenog 2006., 13. ožujka 2007. i 31. svibnja 2007., tek je 08. studenog 2007. prvi put pristupila na ročište na kojem se isključivo opreza radi usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, nije iznijela bilo kakve dokazne prijedloge niti se protivila dokaznim prijedlogu za provođenjem građevinskog vještačenja, na ročištu od 06. svibnja 2008. nije iznijela primjedbe na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka niti predložila daljnje dokaze čime je omogućeno donošenje prvostupanjske presude kojom je usvojen tužbeni zahtjev, nije istakla protuzahtjev radi stjecanja bez osnove odnosno istakla potraživanje naknade koju je imao u tome predmetu tužitelj upotrebljavajući evidentno tuđi stan u svoju korist, nije izjavila redovni pravni lijek na prvostupanjsku presudu.

16.2. Tako se u konkretnom predmetu presuda u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva temelji na nalazu i mišljenju građevinskog vještaka iz postupka osiguranja R1- 66/05, bez obavljenog očevida u samom parničnom postupku kojim bi se moglo utvrditi kako apsolutno ništa od radove koje je tužitelj naveo, a vještak uzeo u obzir i procijenio nije doista obavljeno, a također vještak uopće nije niti razdvojio nužne i korisne troškove što je po zakonu dužan učiniti, dok je u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva bilo potrebno utvrditi jesu li radovi koje je vještak naveo u svom nalazu i mišljenju temeljem navoda samo tužitelja i doista izvedeni, ako su izvedeni tko ih je izveo, a ukoliko ih je tužitelj izveo, ima li isti pravo na naknadu u konkretnom slučaju i u kojem obimu.

17. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Velika Gorica, Klasa: UP/I-552-02/06- 01/83 od 27. lipnja 2006. a koje rješenje je dio spisa Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P-1/2006, razvidno je da je tuženiku ZE iz [adresa], sada nepoznatog boravišta, postavljen poseban skrbnik radi zaštite njegovih prava i interesa u predmetnom parničnom postupku i to temeljem odredbe čl. 168. t. 2. Obiteljskog zakona, s obzirom se isti nalazi u [adresa], nepoznate adrese.

17.1. U to vrijeme na snazi je bio Obiteljski zakon (NN 116/2003., 17/2004. i 136/2004, dalje: ObZ/04.). Člankom 168. točka 2. navedenog Zakona propisano je da radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa centar za socijalnu skrb imenovat će posebnog skrbnika osobi kojoj najmanje tri mjeseca nije poznato boravište ili nije dostupna, a nema punomoćnika.

17.2. Dakle, u vrijeme vođenja predmetnog parničnog postupka primjenjivala se odredba čl. 168. ObZ/04 a temeljem koje odredbe je ZE u predmetnom parničnom postupku bio postavljen posebni skrbnik radi zaštite njegovih prava i interesa jer mu je boravište bilo nepoznato više od tri mjeseca, što proizlazi iz predmetnog spisa, kao i iskaza tužiteljice, koja je navela da prilikom odlaska u [adresa] ([adresa]) nije obavještavao MUP o svom privremenom boravištu.

17.3. Isto tako, u to vrijeme na snazi je bio Zakon o parničnom postupku (NN 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003. i 88/2005., dalje: ZPP/05) koji u Glavi Pet propisuje tko može biti punomoćnik stranaka u postupku.

17.4. Navedene odredbe propisuju da stranka izdaje punomoć osobi ovlaštenoj za zastupanje (čl. 97. st. 1. ZPP/05), da stranku kao punomoćnik može samo zastupati odvjetnik, osoba koja je sa strankom u radnom odnosu i srodnik po kravi u pravoj liniji, odnosno brat, sestra ili bračni drug (čl. 89.a ZPP/05), da odvjetnički vježbenik bez položenoga pravosudnog ispita može zamjenjivati odvjetnika kod kojeg je zaposlen samo pred sudom prvoga stupnja, u postupcima čija vrijednost predmeta spora nije veća od 50.000,00 kuna (čl. 95. st. 3. ZPP/05).

17.5. Prema tome, Zakon o parničnom postupku propisuje tko može u parničnom postupku zastupati stranku koja je dala punomoć i kada punomoćnik mora imati položen pravosudni ispit, a ne u slučaju kad se stranci nepoznatog boravišta postavi poseban skrbnik koji u tom slučaju nije punomoćnik stranke i ne poduzima radnje prema uputi stranke, već je postavljen od strane ovlaštene osobe (u konkretnom slučaju od strane CZSS) sa ovlastima da štiti prava i interese osobe koja to nije u mogućnosti.

17.6. Stoga, u konkretnom slučaju ne primjenjuje se Zakon o parničnom postupku već Obiteljski zakon kao lex specialis kojim nije propisano da posebni skrbnik mora imati položen pravosudni ispit kako bi mogao u postupcima pred sudom ili drugim tijelima štiti prava i interese osobe za koju je imenovan posebnim skrbnikom. Prema tome nije bilo nezakonitog postupanja Centra sa socijalnu skrb.

17.7. Pri tome sud ukazuje da je ovdje tužiteljica u predmetnom parničnom postupku podnijela prijedlog za ponavljanjem postupka temeljem odredbe čl. 421. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku, smatrajući da je ZE zastupala kao poseban skrbnik osoba koja u to vrijeme nije imala položen pravosudni ispit, zbog čega nije bila ovlaštena zastupati ga u postupku. Sud je rješenjem od 31. prosinca 2019. navedeni prijedlog odbio kao neosnovan, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl.br. Gž-1062/2020-3 od 09. travnja 2020.

18. U odnosu na ostale navode, čitanjem spisa P-1/2006 Općinskog suda u Velikoj Gorici utvrđeno je da je poseban skrbnik podneskom od 04. srpnja 2006. osporio tužbu, isti nije bio prisutan na ročištu od 30. studenog 2006., 13. ožujka 2007. i 31. svibnja 2007., odnosno da je bio prisutan na ročištima od 08. studenog 2007. i 06. svibnja 2008., te da se nije protivio izvođenju dokaza građevinskim vještačenjem, odnosno nije predlagao dokaze.

18.1. Iako poseban skrbnik nije bio prisutan na navedenim ročištima, isti je osporio tužbu pa je na tužitelju bilo dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva. To što posebni skrbnik nije bio prisutan na svim ročištima, te nije iznio ikakve navode niti predložio dokaze, ne znači da je nesavjesno i nepravilno zastupao stranku u postupku.

18.2. Naime, u konkretnom predmetu radilo se o situaciji da posebni skrbnik nije bio u kontaktu s tuženikom jer je isti bio nepoznatog boravišta (CZSS je čak i pokušao uspostaviti kontakt s tuženikom, no bezuspješno, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka NE), pa kako ni skrbnik ni stručni tim Centra za socijalni rad, po čijim uputama je skrbnik postupao, nisu bili niti su mogli biti upoznati s pravnim odnosom između tužitelja i tuženika, to poseban skrbnik nije mogao iznositi činjenice i predlagati dokaze kojima bi pobio navode tužitelja, već je mogao jedino osporavati tužbu i tužbeni zahtjev, a što je i učinio.

18.3. U odnosu na nalaz i mišljenje građevinskog vještačenja, sud ističe da je vještak u nalazu i mišljenju naveo da su radovi koje je tužitelj izvršio na predmetnoj nekretnini, a koji izvedeni radovi su utvrđeni nalazom i mišljenjem u predmetu toga suda R1-66/05, bili nužni i potrebni, odnosno da je sve izvedene radove bilo apsolutno potrebno i korisno izvesti, te da se ne mogu tretirati kao luksuzni radovi.

18.4. Dakle, pogrešni su navodi ovdje tužiteljice da je poseban skrbnik nepravilno i nesavjesno postupao kada nije prigovarao nalazu i mišljenju građevinskog vještaka jer je u predmetu R1-66/2005 Općinskog suda u Velikoj Gorici ZE sudjelovao kao protustranka putem punomoćnika, te u tom postupku nije prigovarao nalazu i mišljenju građevinskog vještaka. U nalazu i mišljenju iz predmeta R1-66/2005 je navedeno koje radove je tužitelj izvršio na predmetnoj nekretnini, a sve temeljem kazivanja tužitelja u tom predmetu. Ukoliko je ovdje tužiteljica smatrala da je poseban skrbnik u parničnom postupku P-1/2006 trebao prigovarati nalazu i mišljenju jer je nalaz i mišljenje sačinjen temeljem navoda tužitelja o izvršenim radovima na predmetnoj nekretnini, odnosno da nije sačinjen pravilno, ZE je u tom slučaju mogao i trebao prigovarati nalazu i mišljenju građevinskog vještaka u predmetu R1- 66/2005. Jer ako je poseban skrbnik nepravilno i nesavjesno postupao u predmetu P- 1/2006, onda je u tom slučaju i punomoćnik ZE postupao nepravilno i nesavjesno

18.5. Isto tako, nije bilo osnove da se poseban skrbnik protivi dokaznom prijedlogu građevinskog vještačenja s obzirom bi bez tog dokaznog prijedloga bilo teško utvrditi koje nužne i korisne radove je tužitelj izvršio na predmetnoj nekretnini, odnosno da li je bilo i kakvih luksuznih radova, a bez kojeg dokaznog prijedloga sud ne bi mogao utvrditi činjenično stanje dovoljno da donese odluku.

18.6. Sud nadalje smatra da nije bilo osnove za predlaganjem održavanja očevida s obzirom je očevid održan u predmetu osiguranju dokaza R1-66/2005 kojim postupkom je osigurano stanje predmetnog stana na dan održavanja očevida, a zbog proteka vremena pitanje je kakvo bi se stanje zateklo da je u parničnom postupku Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P-1/2006 održan očevid, uzimajući u obzir da je tužitelj ĐE prije pokretanja parničnog postupka iselio iz predmetne nekretnine i predao nekretninu u posjed tuženiku ZE, te je potraživao troškove ulaganja temeljem stanja predmetnog stana do predaje u posjed.

19. U odnosu na navode tužiteljice da je posebni skrbnik trebao podnijeti žalbu protiv presude jer se visina tužbenog zahtjeva temelji na nalazu i mišljenju građevinskog vještačenja iz postupka osiguranja dokaza u predmetu R1-66/2005, bez obavljenog očevida kojim bi se moglo utvrditi da tužitelj nije obavio nikakve radove na nekretnini, te da vještak nije razdvojio nužne i korisne radove, dok u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva da je bilo potrebno utvrditi jesu li radovi koje je vještak naveo u nalazu i mišljenju temeljem navoda tužitelja, doista i izvedeni, tko ih je izveo, a ukoliko ih je tužitelj izveo, ima li pravo na naknadu i u kojem obimu, sud prvenstveno upućuje na već ranije navode iz točke 18.3. – 18.6. obrazloženja.

19.1. Nadalje, u to vrijeme na snazi je bio Zakon o obveznim odnosima (NN 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999. i 88/2001., dalje: ZOO/01). Člankom 220. Zakona propisano je da se obavljanju tuđeg posla može nezvano pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi, dok je čl. 223. st. 1. Zakona propisano poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati da ga onaj čiji je posao obavljao oslobodi svih obveza što ih je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme sve obveze što ih je zaključio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut.

19.2. Iz presude proizlazi da je tužitelj predmetni stan koji je bio u derutnom stanju, dobio na korištenje od MUP RH, te je uz dopuštenje djelatnika MUP RH stan doveo u stanje da se u njemu može živjeti, te je sud temeljem odredbe čl. 220. ZOO/01 usvojio tužbeni zahtjev, a osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva utvrdio je temeljem iskaza svjedoka, tužitelja i nalaza i mišljenja građ. vještaka u predmetu osiguranja dokaza R1-66/2005 i dopunskog izvješća građ. vještaka, smatrajući da tužitelju pripada naknada izdataka koje je imao na uređenje stana, budući se radilo o nužnim i korisnim izdacima (čl. 223. st. 1. ZOO/01) a nikako luksuznim, a koji izdaci su bili potrebni jer se radilo o jednom izuzetno trošnom i zapuštenom stanu koji se nalazio u derutnom stanju, a svi popravi i izdaci koji su provedeni sud smatra opravdanima, a pogotovo jer je vještak iste okarakterizirao kao nužne i potrebne, a da bi se u stanu moglo normalno stanovati.

19.3. U odnosu na prigovor da je građ. vještak u svom nalazu i mišljenju nije razdvojio nužne i korisne troškove, sud upućuje na odredbu čl. 223. st. 1. ZOO/01. (v supra 19.1.).

19.4. Stoga je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, te posebna skrbnica i da je podnijela žalbu protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P-1/2006 od 19. svibnja 2008. sa istom ne bi uspjela.

20. U odnosu na daljnje činjenične navode tužbe iz kojih se razbire da tužiteljica ukazuje i na postojanje nepravilnosti u radu suda, a prilikom postavljanja posebnog skrbnika pok. ZE u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P- 1/2006, valja reći da prema odredbi čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima (NN 20/2013., 33/2015., 82/2015. i 82/2016., dalje: ZS) Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

20.1. Kao što je već rečeno, nezakonit rad se očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanjem primjene zakona drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

21. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je pok. ZE bio prijavljen na adresi [adresa], te je tamo i boravio veći dio godine, odlazio je u Afriku 2-3 godišnje, što je bio stariji i češće, da nikad nije obavještavao MUP o svom privremenom boravištu.

21.1. Iz iskaza svjedoka NE proizlazi da prije nego je bila imenovana za posebnog skrbnika, socijalna radnica Centra za socijalnu skrb osobno je otišla na adresu gdje je pok. ZE bio prijavljen, te je utvrdila da se on tamo ne nalazi već da je u [adresa], da mu nije poznata adresa niti ga se može kontaktirati.

21.2. Uzimajući u obzir navode iz točke 8.1. obrazloženja, iskaze tužiteljice i svjedoka (v supra 21. i 21.1.) kao i navode iz odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici je rješenjem posl.br. Gž-1585/2010-2 od 25. veljače 2011. (v supra 8.5.) po ocjeni ovog suda postupanje suda u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P-1/2006, odnosno uređujućeg suca ni na koji način nije posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava pa stoga postupanje suda u ovom konkretnom slučaju nije bilo niti nezakonito niti nepravilno.

22. Slijedom svega navedenog postupanje Centra za socijalnu skrb Velika Gorica, posebnog skrbnika nije bilo nezakonito ili nepravilno u smislu odredbe čl. 13. ZSDU-a. Niti postupanje suca nije bilo nezakonito odnosno nepravilno, a u smislu odredbe čl. 105. st. 1. ZS-a, uslijed čega nema odgovornosti tuženice za štetu koju je tužiteljica eventualno pretrpjela pa je tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke.

23. Kako sud nije našao da bi bila ispunjena prva pretpostavka odgovornosti države za štetu, tj. nije našao da bi postojao nezakonit ili nepravilan rad državnih tijela, odnosno sudaca, to nije bilo potrebno ispitivati da li su ispunjene i druge pretpostavke odgovornosti za štetu u ovom konkretnom slučaju pa stoga sud nije smatrao potrebnim izvoditi i ostale dokaze predložene od strane tužitelja.

24. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1., čl. 162. i 163. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT).

24.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora (8.584,09 EUR) tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife) 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 13. rujna 2018., 22. studenog 2022., 26. travnja 2024., 01. listopada 2024., 06. veljače 2026. i 13. travnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) po 100 bodova, ukupno 600 bodova, trošak sastava podneska od 05. prosinca 2022 (Tbr. 8.1. Tarife) 100 bodova, trošak odgovora na zahtjev za mirnim rješenjem spora (Tbr. 7.8. Tarife) 100 bodova, sveukupno 900 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 1.800,00 EUR.

24.2. Tuženica je odbijena za trošak sastava podneska od 17. lipnja 2022. s obzirom takvog podneska nema u spisu.

U Zagrebu 03. lipnja 2026.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. OGDO Zagreb