REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-48/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Rei Rajić, u pravnoj stvari tužitelja mlt. HČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku GČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Pećarević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice EČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Burić Ramadanović, odvjetnici u Zagrebu, radi povišenja iznosa uzdržavanja, nakon glavne rasprave, održane i zaključene 12. svibnja 2026. u prisutnosti tuženice osobno te zamjenike punomoćnika tužitelja i tuženice, uz isključenje javnosti, 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se točka IV. presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P Ob- 278/2020 od 18. ožujka 2021. na način da se nalaže tuženici EČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za uzdržavanje mlt. HČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dopinositi iznos od 250,00 eura mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe odnosno od 14. siječnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do svakog 20. u mjesecu, zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na tekući račun oca i zakonskog zastupnika GČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženici EČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po ocu i zakonskom zastupniku GČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od14. siječnja 2025. navodi se da je aktualnom sudskom odlukom tuženici naloženo da za uzdržavanje mlt. tužitelja plaća iznos od 700,00 kuna (92,91 eura) mjesečno, počevši od 8. srpnja 2020. pa nadalje. Od tada su se povećale potrebe djeteta odnosno troškovi prehrane, stanovanja, odjeće, obuće, higijenskih potrepština, školovanja, socijalnih interakcija, izvanškolskih aktivnosti i td. Isto tako su porasli režijski troškovi za stan u kojem dijete stanuje s ocem. Ujedno se napominje da je dosuđeni iznos niži od zakonskog minimuma, a da je majka mlada i radno sposobna osoba. Tužbom se traži povećanje uzdražavanja na iznos od 250,00 eura mjesečno te naknada troškova ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 24. veljače 2025. tuženica se u cijelosti protivi navodima tužbe te ističe kako tužitelj ničim nije dokazao da bi troškovi zajedničkog djeteta bili povećani i u kojem iznosu. Navodi se kako majka redovito podmiruje troškove djeteta mimo sudske odluke na način da mu kupuje razne potrepštine i potrebne stvari poput odjeće i obuće te plaća školske izlete pogotovo dok je dijete kod nje. Tuženica nadalje napominje kako je dulje vrijeme nezaposlena pa nije u mogućnosti doprinositi povećani iznos, a sve iz razloga što ima oštećenja bubrega, štitnjače i psorijaze pa često koristi bolovanje. Isto tako, tuženica ima i kćer iz prvog braka, rođenu 2012., koja stanuje s njom i o kojoj skrbi. Smatra da je iznos od 250,00 eura previsoko odmjeren te bi doveo do njenog osiromašenja odnosno ugrozio bi egzistenciju nje i njezine kćeri. Predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. U dokaznom postupku saslušani su zakonski zastupnik mlt tužitelja i tuženica, pročitana je sva dostavljena dokumentacija te su pribavljeni podaci Porezne uprave o prihodima tuženice, nakon čega je sud odnio odluku ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025).

4. Između stranaka sporne su i visina i osnova tužbenog zahtjeva.

5. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P Ob-278/2020 od 18. ožujka 2021. odlučeno je da mlt. HČ, rođen **.**.2017., stanuje s ocem na njegovoj adresi, a da s majkom ostvaruje osobne odnose sukladno dogovoru roditelja, a ukoliko isti izostane, dva puta tjedno odnosno utorkom i četvrtkom od 16:00 do 20:00 sati, svaki drugi vikend od petka u 16:00 sati do nedjelje u 20:00 sati, svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik te polovicu svih školskih praznika. Majci je ujedno naloženo da za uzdržavanje mlt. HČ plaća iznos od 700,00 kuna (92,91 eura) mjesečno.

6. Na ročištu od 10. ožujka 2026., održanom u odsutnosti uredno pozvane tuženice, saslušan je GČ, zakonski zastupnik i otac mlt. tužitelja. U svom iskazu navodi da mlt. HČ ima osam godina i pohađa drugi razred osnovne škole. Ima svoje uobičajene troškove što se tiče odjeće, obuće, higijene, prehrane i školskih potrepština. Trenirao je judo, ali se malo zasitio pa sada traži neki drugi sport. Ne pohađa druge izvannastavne aktivnosti. Nema povećanih zdravstvenih troškova, prije je išao u Polikliniku za zaštitu djece Grada Zagreba, cijelu prošlu godinu. Na upit suda odgovara kako tuženica ne plaća uzdržavanje već putem Agencije za osiguranje radničkih tražbina (AORT) prima 93,00 eura mjesečno. Misli da je ukupan dug na ime uzdržavanja otprilike 6.900,00 eura za proteklih šest godina. Na upit suda odgovara kako on snosi sve troškove za sina, a majka ga redovno viđa te ima troškove dok je dijete s njom. Primjerice HČ je danas na izletu sa školom koji trošak je podmirio on. Prema onom što mu je tuženica rekla ona je trenutno zaposlena, ali ne zna gdje. Znala mu je reći da ne može preuzeti dijete jer da mora ići na posao. Na upit svoje punomoćnice odgovara kako zna da je tuženica imala psorijazu dok su još bili u braku, ali da nema drugih zdravstvenih problema niti invaliditeta zbog kojih ne bi mogla raditi.

7. Na ročištu od 12. svibnja 2026. saslušana je tuženica EČ koja navodi da je nezaposlena od 2023. Iznosi da je njezino zdravstveno stanje izrazito loše, "otišao" joj je lijevi bubreg, ima psorijazu i drugih zdravstvenih problema. Ima kćer od 13 godina koja stanuje s njom. Njezin otac ne sudjeluju u roditeljskoj skrbi, nalazi se u inozemstvu. Otac kćeri ne plaća uzdržavanje zbog čega vodi dva sudska postupka. Navodi da je mlt. HČ kod nje praktički skoro svaki drugi dan te ona snosi dosta troškova za njega te mu daje džeparac. Ističe kako ima puno troškova jer kćer mora voziti 13 km do škole i natrag, ona sada ide na pripreme za srednju školu. Trenutno njezin partner pokriva kćerine životne troškove. Žive u njezinom stanu u obiteljskoj kući pri čemu su njezini roditelji u prizemlju. Nema druge imovine. Na upit suda odgovara kako povremeno konobari na svadbama te zaradi oko 100,00 eura po noći. Misli da može plaćati 140,00 eura mjesečno. Smatra da neće imati vremena za dijete ako će se zaposliti te da će ionako dobiti otkaz ako će koristiti bolovanje. Na upit svoje punomoćnice odgovara da mlt. HČ često daje džeparac, po 20,00-30,00 eura oko deset puta mjesečno. Na upit suda odgovara kako nije prijavljena na Zavodu za zapošljavanje. Kaže da traži posao preko oglasnika, nije bila na razgovorima za posao, kaže da gubi volju za zaposlenjem.

8. Prema čl. 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje: ObZ), osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

9. Odredbom članka 288. ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja. Prema čl. 307. st. 1., 2. i 3. ObZ-a, u sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Članak 309. ObZ-a određuje da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a člankom 310. st. 1. i 2. ObZ-a propisuje se da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, pri čemu se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

10. Na temelju odredbe čl. 311. st. 1. ObZ-a, ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta. Stavak 2. istog članka propisuje da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Prema čl. 313. st. 1. ObZ-a, ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje. Sukladno stavku 2., roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja. Stavak 4. propisuje da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz st. 2. istog članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja. Prema stavku 5., novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

11. Sukladno odredbama čl. 307. st. 1., 2. i 3., čl. 311., čl. 314. i čl. 317. st. 1. ObZ-a sud je utvrdio sljedeće. Mlt. HČ je u vrijeme donošenja aktualne odluke, kojom je ujedno razveden brak njegovih roditelja, imao tri i pol godine. Trenutno ima osam i pol godina, stanuje s ocem te pohađa drugi razred osnovne škole. Trenirao je judo, a aktualno traži novi sport. S majkom provodi dva popodneva svaki tjedan, svaki drugi vikend, polovicu svih školskih praznika te svaki drugi blagdan i praznik. Dobrog je zdravstvenog stanja. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da mlt. HČ ima sve uobičajene životne troškove kao i druga djeca njegove dobi, a koji se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja i zdravlja, te da nema povećane materijalne potrebe u smislu čl. 312. ObZ-a. Ujedno se utvrđuje da su se njegove potrebe neupitno povećale u vremenu koje je proteklo od donošenja ranije sudske odluke. Naime, notorno je da su porasli svi troškovi života, primjerice hrane, odjeće i stanovanja, a da je za uzdržavanje dječaka koji sad ide u školu (a ne više u vrtić), što podrazumijeva dodatne troškove, potreban iznos viši od dosadašnjih 92,91 eura.

12. Člankom 311. st. 2. ObZ-a je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Tuženica je rođena **.**.1987., dakle u dobi je od 38 godina. U vlastitom iskazu navodi da je po zanimanju trgovac te da je nezaposlena od 2023. godine. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) od 18. veljače 2025. saznaje se da je tuženica u periodu od 2008. do 2022. promijenila deset poslodavaca, a kod kojih je radila uglavnom po mjesec dana ili kraće, a samo kod jednog je bila zaposlena punih godinu dana. Prema dopisu HZMO-a od 20. listopada 2025., tuženica 5. studenog 2022. nema evidentiranih prijava na mirovinsko osiguranje. Iz medicinske dokumentacije (nalaza iz 2020., 2021. i 2023. te liječničke potvrde od 20. veljače 2025.) proizlazi da je tuženica bolovala od psorijaze i povećane štitnjače. Nadalje, majka osim mlt. HČ ima i kćer H (rođenu **.**.2012.) iz ranije veze koja stanuje s njom a čiji se otac nalazi u inozemstvu i ne sudjeluje u skrbi za dijete. Tuženica živi s kćeri i partnerom u vlastitom stanu unutar obiteljske kuće, pri čemu njeni roditelji stanuju u prizemlju.

Iz navedenog proizlazi da tuženica ima određenih zdravstvenih poteškoća, ali nikako nije trajno nesposobna za rad (što inače utvrđuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje). Prema iskazu same tuženice sud zaključuje da ista ne ulaže dostatne napore kako bi pronašla trajno i stabilno zaposlenje, uz opravdanje da uz posao ne bi imala dovoljno vremena za djecu. Sama priznaje da je izgubila volju za zaposlenjem, ne ide na razgovore i ne traži posao za ozbiljno. Uzdržavanje djeteta je jedna od osnovnih dužnosti roditelja stoga je na majci, kao roditelju obvezniku plaćanja uzdržavanja budući da dijete stanuje s ocem, da si s obzirom na svoju struku, kronološku dob i radnu sposobnost pronađe adekvatan posao i osigura redovne prihode kako bi mogla uredno ispunjavati svoju zakonsku obvezu. Ističe se kako majka ni do sad nije redovno i pravovremeno uplaćivala uzdržavanje, već otac i zakonski zastupnik mlt. HČ iznos od oko 93,00 eura prima putem Agencije za naplatu radničkih potraživanja budući da je majčin račun blokiran zbog dugova. Zaključak suda je da je majčina dugotrajna nezaposlenost njezin vlastiti izbor, a ne rezultat objektivne spriječenosti.

13. Prema aktualno važećoj Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 75/2025 od 2. svibnja 2025., dalje: Tablica), za uzdržavanje djeteta u dobi od osam godina potrebno je minimalno 264,00 eura. Sud stoga ocjenjuje da je tužbeni zahtjev kojim se potražuje mjesečni iznos od 250,00 eura primjereno postavljen te je dostatan za zadovoljenje materijalnih potreba mlt. HČ. Pri tome je uzeta u obzir činjenica da majka uzdržava još jedno mlt. dijete, stoga je sukladno čl. 314. st. 3. ObZ-a dosuđen iznos nešto ispod zakonskog minimuma.

14. Ovaj sud smatra kako majka mora ozbiljno pristupiti pronalasku posla, prihvatiti svoju roditeljsku obvezu koju ima prema sinu te se suočiti s posljedicama svojeg dosadašnjeg postupanja. Problem s blokadom računa odnosno postojanjem dugovanja se neće riješiti ukoliko tuženica ne počne ostvarivati redovne prihode. Povremeni poslovi konobarenja na svadbama nikako nisu dostatni izvor zarade, a tuženica je sposobna i u mogućnosti pronaći stalni radni odnos, samo ako se potrudi i pokaže stvarnu volju za istim.

15. Sukladno čl. 306. ObZ-a, obveza plaćanja utvrđenog povišenog iznosa uzdržavanja dosuđena je od dana podnošenja tužbe.

Zatezna kamata je dosuđena sukladno odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023).

16. Odluka o trošku iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl. 366. ObZ-a, imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom. Tužitelju je stoga priznat trošak zastupanja po odvjetniku odnosno jednokratna nagrada u visini od 200 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa). Uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) te uvećanje za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), dosuđen je ukupan trošak od 500,00 eura.

U Zagrebu, 3. lipnja 2026.

Sudac:

Rea Rajić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženici po pun.

3. HZSR, PU Novi Zagreb – po pravomoćnosti