Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-1097/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po JĐ, a ona po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici u Odvjetničkom društvu Anić & Anić iz Splita, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 13. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Srđana Kalebote, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika Dražena Čuljka, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 83316/05 od 5.7.2005. godine, kojeg su zaključili PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i HVB SPLITSKA BANKA d.d., R. Boškovića 16, OIB 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti 58.400,00 CHF te se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, u članku 2. u dijelu u kojem se sve obveze iz ugovora obračunavaju i iskazuju u izabranoj stranoj valuti (CHF – kao valuta ugovora), u članku 2. u dijelu u kojem se sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na ugovoru vrše u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja, članak 2., podtočke 5. 6. u cijelosti, članak 10.,a), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim ratama u valuti CHF, članak 10., d), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako su mjesečni anuiteti izraženi u CHF – valuti ugovora podmiruju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća, d), 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako će u ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta kreditora na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, d), 3., u kojem je ugovoreno kako će se na prijevremene uplate će se primijeniti tečaj koji vrijedi na dan redovnog dospijeća, d), 4., u dijelu u kojem kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih uplata.

II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 11. Ugovora o kreditu broj 83316/05 od 5.7.2005. godine, kojeg su zaključili KUZMA TOMIĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i HVB SPLITSKA BANKA d.d., R. Boškovića 16, OIB 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 6.305,35 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate se određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to kako slijedi:

– na iznos od 7,47 eura od 9. rujna 2005.,

– na iznos od 4,36 eura 10. listopada 2005.,

– na iznos od 5,81 eura 10. studenoga 2005.,

– na iznos od 8,03 eura 12. prosinca 2005.,

– na iznos od 5,88 eura 10. siječnja 2006.,

– na iznos od 1,53 eura 10. veljače 2006.,

– na iznos od 10,96 eura 19. ožujka 2007.,

– na iznos od 10,82 eura 16. travnja 2007.,

– na iznos od 10,60 eura 21. svibnja 2007.,

– na iznos od 10,59 eura 18. lipnja 2007.,

– na iznos od 10,53 eura 17. srpnja 2007.,

– na iznos od 10,64 eura 16. kolovoza 2007.,

– na iznos od 10,66 eura 17. rujna 2007.,

– na iznos od 10,52 eura 22. listopada 2007.,

– na iznos od 10,73 eura 20. studenoga 2007.,

– na iznos od 10,54 eura 20. prosinca 2007.,

– na iznos od 10,89 eura 21. siječnja 2008.,

– na iznos od 10,83 eura 20. veljače 2008.,

– na iznos od 11,12 eura 20. ožujka 2008.,

– na iznos od 10,76 eura 30. travnja 2008.,

– na iznos od 10,83 eura 12. svibnja 2008.,

– na iznos od 10,76 eura 19. lipnja 2008.,

– na iznos od 10,73 eura 14. srpnja 2008.,

– na iznos od 10,67 eura 14. kolovoza 2008.,

– na iznos od 10,74 eura 10. rujna 2008.,

– na iznos od 11,07 eura 10. listopada 2008.,

– na iznos od 13,67 eura 19. studenoga 2008.,

– na iznos od 11,07 eura 15. prosinca 2008.,

– na iznos od 36,29 eura 15. siječnja 2009.,

– na iznos od 47,22 eura 16. veljače 2009.,

– na iznos od 38,57 eura 16. ožujka 2009.,

– na iznos od 38,08 eura 10. travnja 2009.,

– na iznos od 28,42 eura 14. svibnja 2009.,

– na iznos od 25,06 eura 15. lipnja 2009.,

– na iznos od 30,40 eura 10. srpnja 2009.,

– na iznos od 23,79 eura 10. kolovoza 2009.,

– na iznos od 26,79 eura 10. rujna 2009.,

– na iznos od 21,63 eura 12. listopada 2009.,

– na iznos od 26,22 eura 10. studenoga 2009.,

– na iznos od 23,59 eura 10. prosinca 2009.,

– na iznos od 40,12 eura 11. siječnja 2010.,

– na iznos od 47,23 eura 10. veljače 2010.,

– na iznos od 45,73 eura 10. ožujka 2010.,

– na iznos od 51,76 eura 12. travnja 2010.,

– na iznos od 60,45 eura 10. svibnja 2010.,

– na iznos od 68,19 eura 10. lipnja 2010.,

– na iznos od 83,05 eura 12. srpnja 2010.,

– na iznos od 68,52 eura 10. kolovoza 2010.,

– na iznos od 105,41 eura 10. rujna 2010.,

– na iznos od 86,05 eura 11. listopada 2010.,

– na iznos od 89,80 eura 10. studenoga 2010.,

– na iznos od 105,85 eura 10. prosinca 2010.,

– na iznos od 127,07 eura 10. siječnja 2011.,

– na iznos od 98,71 eura 10. veljače 2011.,

– na iznos od 106,04 eura 10. ožujka 2011.,

– na iznos od 4.482,50 eura 28. ožujka 2011.,

IV Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, u roku 15 dana, naknaditi tužitelju FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.951,25 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi trošak postupka, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je ovom sudu podnesena 4. lipnja 2019. u pravnoj stvari tužitelja protiv tuženika u kojoj se navodi da su prednici tužitelja i tuženika 5. srpnja 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 83316/05 (dalje: Ugovor) na temelju kojeg je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita iznos od 58.400,00 CHF, a koji je iznos isplaćen u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju tuženika, s kamatom od 4,99% godišnje promjenjivo, uz uvjete navedene u citiranom ugovoru. Tužena da je u Ugovoru ugradila odredbe kojima da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na temelju jednostrane odluke tužene i o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Nadalje se u tužbi sadržajno navodi da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio niti je mogao biti razumljiv, posljedica toga da je evidentno ništetnost istih budući da takvo ugovaranje ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio od suda utvrditi ništetnim ugovornu odredbu članka 2., 10., 11. Ugovora, kojim je odredbama ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika te kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta veže uz valutu CHF. Konačno tužitelj od tuženika zahtijeva povrat sredstava u iznosu od 6.305,35 eura zajedno sa zateznim kamatama na pojedini mjesečni iznos anuiteta, što ih je tuženik neosnovano stekao na temelju ništetnih odredbi Ugovora. Kao dokaze svojim tvrdnjama predložio je pročitati materijalnu dokumentaciju priloženu u spisu, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva predložio je izvođenje vještačenja po vještaku financijsko knjigovodstvene struke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi zahtjevu i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor zastare, poriče osnovu i visinu, istaknuo je da je bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope kao i ugovaranje valutne klauzule. Kao dokaze svojim tvrdnjama predložio je pročitati materijalnu dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu.

3. Podneskom od 7. svibnja 2026. tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev , istaknuo je da nema primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Radi navedenog tužitelj postavlja zahtjev za isplatu iznosa od 6.305,35 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose na ime razlike po kreditu nastale uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, kao i na ime razlike po kreditu nastale uslijed promjene tečaja valute.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule poslovni broj O-373/14 od 4. veljače 2015., ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 83316/05 od 5. srpnja 2005., otplatnog plana – prometa po kreditu i specifikacije uplata.

5. U postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Ines Lozić iz Centra za vještačenje Split d.o.o., koja je u predmetnom postupku izradio pisani nalaz i mišljenje i dostavio ga sudu 21. siječnja 2025.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu broj 83316/05 od 5. srpnja 2005. (dalje: Ugovor), a kojim odredbama je ugovoreno da se kamatna stopa u tijeku otplate kredita mijenja sukladno jednostranoj odluci tuženika kao i u dijelu kojim je otplata kredita vezana za tečaj CHF, kao i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.305,35 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose a koji se iznos odnosi na razliku zbog promjene kamate i tečaja CHF u tijeku otplate kredita.

8. Među parničnim strankama nije sporno da su prednici stranaka 5. srpnja 2005. kao kreditor i kao korisnik kredita sklopili namjenski Ugovor o kreditu broj 83316/05 za adaptaciju, kojim je tužena banka odobrila predniku tuženika kao korisniku iznos kredita od 58.400,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju tuženika, rok otplate 120 mjeseci, instrumente osiguranja tamo pobliže navedene, u članku 5. redovnu kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika, a na dan zaključenja ugovora iznosi 4,99 % godišnje.

9. Sporno u postupku je utvrditi jesu li predmetne odredbe Ugovora ništetne, odnosno posljedično tome je li osnovano novčano potraživanje tužitelja s osnove razlike zbog promjene tečaja CHF i kamate u tijeku otplate.

10. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

11. Glede prigovora aktivne legitimacije, koji je prigovor od strane tužitelja na zadnjem ročištu glavne rasprave povučen, valja reći da je tužitelj kao nasljednik korisnika kredita aktivno legitimiran na temelju članka 5. stavka 2. i članka 129. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., dalje: ZN), dakle, po sili zakona. Nasljednik je univerzalni sukcesor pa kao takav stupa u pravni položaj svojeg prednika u pogledu svih njegovih prava i obveza, i to u trenutku njegove smrti, a ne u trenutku donošenja rješenja o nasljeđivanju.

12. U konkretnom slučaju radi se o kreditu kao potrošačkom ugovoru tužitelju kao laiku nije bilo poznato da se kamata tijekom isplate kredita mogu mijenjati jednostranom Odlukom kreditora niti su mu bile poznate posljedice vezane za sami pojam valutne klauzule. Naime, iz podataka u spisu konkretno, čitanjem Ugovora, nesporno je da je tužitelj navedeni ugovor sklopio kao fizička osoba i to za adaptaciju, pa stoga tužitelj ispunjava sve zakonske uvjete iz članka 3. stavak 1. točka 1. ZZP, te se smatra potrošačem. Ističe se da je ovakav zaključak u skladu sa važećom sudskom praksom, status tužitelja kao potrošača se predmnijeva, a na tuženiku je teret dokaza ako tvrdi suprotno, sve sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH zauzetom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 23. studenoga 2023.

12.1. Stoga je u nastavku potrebno, kao prethodno pitanje, raspraviti jesu li utužene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom kreditora i valutna klauzula u CHF ništetne ili ne.

13. Odredbom članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

14. Ove odredbe ZZP se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

15. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

16. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je, između ostalog, presuđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, da je naloženo tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

17. Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

18. Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19. Dakle, ovaj sud obvezuje presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno ovaj sud je vezan za utvrđenje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

20. Sukladno odredbi članka 502.c ZPP ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018).

21. U navedenoj odredbi članka 502.c ZPP riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

22. Osim toga, treba reći da je na temelju odredbe članka 81. stavka 4. ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81.stavak 1. i članak 82. alineja11. u vezi s člankom 87.stavkom 1. ZZP/07), a jednako tako tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.

23. Slijedom navedenog tužitelj se ispravno pozvao na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

24. Stoga ovaj sud smatra da su ništene utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak, kao i odredbe vezane za promjenjivost kamatne stope, smatrajući da je došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja te je stoga vezano uz samu valutu u valutnoj klauzuli kao i promjenjivost kamatne stope sud utvrdio ništavim pojedine odredbe predmetnog Ugovora, a što je sud djelomično utvrdio kao prethodno pitanje, a djelomično izrekom ove presude.

25. Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u članku 2. i 10., Ugovora valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama.

26. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

27. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

28. Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je pravomoćno okončan spor pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. (ovo glede kamate, dok je za valutu pravomoćnost 14.6.2018.), kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba radi isplate iznosa pretplaćenih po valuti i kamati u ovom predmetu podnesena 4. lipnja 2019. to jasno proizlazi da je prigovor zastare istaknut od strane tuženika neosnovan.

29. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost valute CHF koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

30. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Ines Lozić.

31. Nakon provedenog financijskog vještačenja, stalni sudski vještak za financije Ines Lozić iznijela je sudu i strankama svoj nalaz i mišljenje u kojem je istaknula da je prednik tužitelj kao korisnik kredita, zbog mijenjanja kamatne stope u razdoblju otplate te rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita preplatio iznos od 6.305,35 eura od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 1.175,20 eura te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 5.130,15 eura.

32. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ines Lozić s obzirom na to da je nalaz dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti, a stranke na istog nisu imale primjedbi.

33. Stalni sudski vještak izračun je sačinio u nekoliko varijanti od kojih je ovaj sud prihvatio samo onu u kojem su uvaženi samo više plaćene iznose jer je temelj ovog postupka tužiteljeva tvrdnja o ništetnosti ugovornih odredbi ugovora koji je sklopio u svojstvu potrošača.

34. U odnosu na tzv. negativne razlike iskazane u nalazu i mišljenju sudskog vještaka, za istaknuti je da tužitelj od tuženika, čak i u vrijeme kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita, nije ništa primio (primio je samo isplaćeni iznos kredita). Stoga niti tuženik, koji nije potrošač, temeljem citiranih odredbi o posljedicama ništetnosti te povrata stečenog bez osnove, nije ovlašten tražiti uračunavanje niže plaćenih iznosa. Isto tako valja naglasiti da je sud vezan činjeničnim navodima iz tužbe i tužbenim zahtjevom, pa prema tome shvaćanje je ovog suda da tuženik nema pravo na tzv. negativnu razliku s obzirom da u tom smislu nije istaknuo prigovor radi prebijanja ili protutužbu.

35. Stoga je valjalo tuženika obvezati na isplatu iznosa od 6.305,35 eura (preplaćeni anuiteti po promjenjivoj valuti i kamati zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose anuiteta kako je navedeno u izreci.

36. Što se tiče pitanja tijeka kamata na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, a odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) , kao i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO.

37. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelj u postupku u cijelosti uspio, pa je troškove postupka tuženik dužan nadoknaditi tužitelju u cijelosti.

38. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir konačna vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.305,35 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

39. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 4. lipnja 2019., u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- sastav žalbe od 3. veljače 2022. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 10/1 Tarfife),

- sastav obrazloženog podneska od 8. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 17. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 13. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 7. svibnja 2026., u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu presude od 3. lipnja 2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife)

40. Ovako dosuđeni ukupan iznos od 1.200,00 eura valjalo je uvećati za porez na dodanu vrijednost od 25 %, dakle tužitelju na ime odvjetničkog zastupanja pripada trošak u iznosu od 1.500,00 eura.

41. Ovaj iznos valjalo je uvećati za plaćeni iznos predujma financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 398,17 eura.

42. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura (Tar.br. 1. stavak 2. i Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi), budući da je pristojbena obveza tužitelja na plaćanje sudske pristojbe tužbe nastala u trenutku podnošenja tužbe, dakle prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 51/23,; dalje: ZOIZSP), to mu je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu.

43. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.951,25 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a kako je i zatraženo u tužbenom zahtjevu.

44. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- pun tužitelja

- pun tuženika

- u spis