REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-1364/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, 21000 Split Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 7. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev, a koji glasi:

„I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.08.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 1.176,24 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

0,58 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

20,81 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

2,25 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

4,85 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

49,42 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

56,91 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

52,64 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

21,53 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

29,03 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

45,15 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

52,64 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

15,08 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

48,38 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

47,34 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

26,94 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

65,35 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

48,38 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

45,15 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

48,38 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

52,64 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

45,15 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

16,13 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

56,91 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

56,91 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

21,53 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

25,90 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

48,38 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

45,15 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

16,13 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

45,15 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

65,45 EUR koja teče od 15. travanj 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena;

II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

II. Prihvaća se kao osnovan podredni tužbeni zahtjev u dijelu, a koji glasi:

Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 8. 2018.g. do 30. 9. 2024.g. u ukupnom iznosu od 161,28 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

2,54 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

5,18 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

20,31 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

21,53 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

19,33 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

2,53 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

18,47 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

2,53 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

5,18 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

5,18 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

6,65 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

18,62 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

33,23 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo, za iznos od 1.910,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tužiteljica odbija.

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 513,05 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 15. rujna 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara pri Klinici za neurokirurgiju te ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena od mjesta rada Split, Spinčićeva 1 32,15 km pa s obzirom na radno vrijeme tužiteljice i raspored vožnje autobusne linije, organizirani međumjesni prijevoz joj ne omogućava svakodnevni redoviti dolazak na posao i povratak s posla radi čega dolazi na posao osobnim automobilom, stoga ima pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Stoga tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što bi joj trebalo biti plaćeno sukladno odredbama čl. 66. TKU-a. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 29. rujna 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, dok tužiteljica ničim nije dokazala svoje tvrdnje, a financijski vještak može vještačiti samo visinu, a ne i osnovu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik ističe kako je sukladno čl. 66. točki 16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužiteljici umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došla na radno mjesto. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan. Ujedno je postavio protutužbeni zahtjev zbog stjecanja bez osnove, a na ime troškova prijevoza za mjesece kada je tužiteljica pretežito bila na godišnjem odmoru.

3. Protutužba tuženika-protutužitelja podvedena je pod novi posl. broj Pr-214/2025 i nije pripojena ovom predmetu.

4. Podneskom od 22. travnja 2025. tužiteljica je, a sukladno rješenju ovog suda od 20. ožujka 2025., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 2.072,00 eura za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečni iznos od po 28,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

5. Tuženik u podnesku od 16.10.2025. ističe kako radnik, ovdje tužiteljica ne može tražiti troškove ili razliku troškova prijevoza ako se prethodno nije pisano obratila poslodavcu niti mu je kao dokaze priložila dokaz o prebivalištu, vozni red i raspored radnog vremena. Navodi kako je tuženik donio niz odluka o troškovima prijevoza koje su dostavljene tužiteljici i na koje je tužiteljica mogla podnijeti zahtjev za zaštitu prava, a nije, stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće, ispisa planera putovanja Hrvatskog autokluba, odluke tuženika od 2.11.2017., 5. 9. 2018., 24. 5. 2022. i 18. 8. 2022., platnih lista i evidencije rada, koje sadrže plan i raspored rada, podataka o cijeni vozne karte u jednom smjeru na relaciji [adresa] dostavljeni od Autobusnog kolodvora Split (list 86 spisa), odluke tuženika od 22.10.2024., financijsko-knjigovodstvenom vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o., a po stalnom sudskom vještaku za financije Ines Lozić od 18. 2. 2026., saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

7. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre;

- da je tužiteljica imala neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];

- da je udaljenost od tužiteljičina mjesta prebivališta do mjesta rada 32,15 km, a sve prema planeru putovanja HAK-a.

8. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Ovaj sud smatra glavni tužbeni zahtjev neosnovanim, a podredni tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 1. 10. 2018. do 30. 9. 2024. prema prijeđenim kilometrima od adrese prebivališta do mjesta rada, a podredno u visini mjesečne karte.

11. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama.

12. Odredbom čl. 66.st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

12.1. Odredbom čl.66. st.7. TKU/17, odnosno čl.65. st.9.TKU-a (NN br. 56/2022, 127/22) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

12.2. Odredbom čl.66. st. 9.TKU/2017, te čl. 65. st.11.TKU/2022 propisano je kako redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

12.3. Odredbom čl.66. st.12.TKU/2017 propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom iz čl.65. st.14.TKU/2022 koji se primjenjuje od 1. 5. 2022. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru.

12.4. Odredbom čl.66.st.16.TKU/2017, te čl.65.st.21.TKU/2022 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

12.5. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/2017, odnosno čl. 65. st.23 TKU/2022 je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

12.6. Odredbama čl.66.st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

13. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

14. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, da joj je adresa stanovanja [adresa], a mjesto rada u Splitu, Spinčićeva 1 te da za relaciju od mjesta prebivališta do mjesta rada postoji organizirani međumjesni javni prijevoz, ali koji po tužiteljici ne omogućava joj redovan dolazak na posao i odlazak s posla, a u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. nije postojala linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID-19. S obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organizirani međumjesni javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, to sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene vozne karte u jednom smjeru (prema podatcima Autobusnog kolodvora Split ne izdaje se mjesečna karta na relaciji [adresa], već samo vozne karte u jednom smjeru javnog prijevoznika Promet Sinj d.o.o. Split), a što tužiteljici nije isplaćivano u cijelosti, već umanjeni iznosi. Naime, tuženik je umanjivao tužiteljici troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je bila spriječena doći na posao, što tuženik ni ne osporava, međutim, tužiteljici je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako je to pogrešno tuženik obračunavao i isplaćivao, što tuženik na kraju nije ni osporavao.

14.1. Isto tako, a što je među strankama neprijeporno, u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. zbog pandemije COVID-19, na relaciji [adresa], 121 - Split, Spinčićeva 1 (dakle, od mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada), nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza, radi čega su za to razdoblje tužiteljici trebali biti obračunati troškovi prijevoza prema prijeđenim kilometrima od 32,15 km u oba smjera.

15. Prema nalazu i mišljenju Centra za vještačenja d.o.o. a po stalnoj sudskoj vještakinji za područje ekonomije, grane financije, računovodstvo i porezi i područje procjene vrijednosti u ekonomiji Ines Lozić od 18. veljače 2026., proizlazi da je vještak izradio dvije varijante. U varijanti I. daje se izračun očekivane naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru od adrese prebivališta tužiteljice do mjesta rada za utuženi period, dok se u varijanti II. daje izračun očekivane naknade troškova prijevoza temeljem cijene karte u jednom smjeru za relaciju [adresa], a uzevši u obzir da u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza izračunati su troškovi prijevoza prema prijeđenom kilometru. Uvidom u dokumentaciju vještakinja je utvrdila da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužiteljice pod nazivom Naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte. Prema varijanti I., vještak je izračun naknade troškova prijevoza izvršio po prijeđenom kilometru. Vještak je temeljem dostupnih Evidencija o radnom vremenu tužiteljice za razdoblje od 1. 8. 2018. godine do 30. 9. 2024. utvrdio broj dolazaka i odlazaka na radno mjesto za svaki mjesec u utuženom razdoblju te je sukladno zadatku izračunao potraživanje tužitelja za naknadu troškova prijevoza pod pretpostavkom da mu pripada naknada u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto za razdoblje od 1. 8. 2018.g. do 30. 4. 2022.g. te za razdoblje od 1. 5. 2022.g. naknada u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno visina naknade troškova prijevoza usklađena s promjenama cijene goriva, za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto. U Tabeli 1. dan je prikaz visine naknade troškova prijevoza po kilometru sukladno promjenama cijene goriva za razdoblje od 1. lipnja 2022. godine, a temeljem Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) koji propisuje da se visina naknade troškova prijevoza usklađuje s kretanjem cijene goriva svakog posljednjeg utorka u mjesecu za umnožak postotka povećanja prosječne cijene goriva i faktora 0,7, ali samo ako se srednja cijena litre goriva Eurosuper 95 i Eurodizel, promatrana svakog posljednjeg utorka u mjesecu, promijeni za više od 10% u usporedbi sa srednjom cijenom utvrđenom posljednjeg utorka u travnju 2022. godine, a koja iznosi 12,70 kuna (1,69 EUR), odnosno ako bude niža od 11,43 kune ili viša od 13,97 kuna. Prema varijanti II. dan je izračun naknade troškova prijevoza temeljem cijene karte prijevoznika Promet Sinj d.o.o. te po prijeđenom kilometru za razdoblje od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. Prema cjeniku usluga prijevoza putnika u jednom smjeru na relaciji [adresa], prijevoznika Promet Sinj d.o.o. (i z dopisa Autobusn og kolodvor a Split proizalzi kako ne izdaje mjesečne karte na relaciji [adresa], već samo karte u jednom smjeru ) , koji je vrijedio u utuženom razdoblju iznosi od 1. 8. 2018. 2,65 eura, od 1. 1. 2022. 3,32 eura, od 1. 1. 2023. 3,90 eura i od 1. 1. 2024. 4,10 eura. Vještak je izračun izvršio na način da je cijenu karte u jednom smjeru pomnožio s brojem dolazaka na posao i odlazaka s posla te dobiveni iznos oduzeo od obračunatog i isplaćenog iznosa na ime naknade za troškove prijevoza iskazane na Obračunskim listama za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024. , a z a razdoblje od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. izračun ata je naknada troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru, te razlika koja bi pripadala tužitelj ici .

15.1. Mišljenje je vještaka da potraživanje tužiteljice po osnovi naknade troškova prijevoza u razdoblju od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024., a pod pretpostavkom da ostvaruje pravo na naknadu u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje do 30. 4. 2022. te za razdoblje od 1. 5. 2022. u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno u visini naknade troškova prijevoza usklađene s promjenama cijene goriva, iznosi 1.176,24 EUR (Tabela 2. stupac '8'), dok je potraživanje tužiteljice po osnovi naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024., pod pretpostavkom da tužiteljica za razdoblje od 1. 8. 2018. do 20. 3. 2020. i od 12. 5. 2020. do 30. 9. 2024. ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa cijena karte u jednom smjeru na relaciji [adresa], javnog prijevoznika Promet Sinj d.o.o., te pod pretpostavkom da u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. ostvaruje pravo na naknadu po prijeđenom kilometru, iznosi 161,28 EUR (Tabela 3. stupac '10').

16. Na provedeno vještačenje Centra za vještačenja d.o.o. tužiteljica nije imala primjedbi, a tuženik ističe kako opreza radi prigovara financijskom vještačenju jer je vještak visinu potraživanja izračunao po parametrima koje je postavila tužiteljica međutim, ovdje se ne radi uopće o prigovorima tuženika na vještačenje, već tuženik smatra da tužiteljica nije dokazala osnovanost svog potraživanja, koje prigovore sud smatra neutemeljenim, stoga nije ni pozivao vještaka na očitovanje jer se vještak nije ni imao na što očitovati, već nalaz i mišljenje vještaka kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća.

17. Podneskom od 6. 3. 2026. tužiteljica, a sukladno provedenom vještačenju Centra za vještačenje d.o.o., glavnim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024., po prijeđenim kilometrima, isplatu iznosa od 1.176,24 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a podrednim tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024., po cijeni karte u jednom smjeru na relaciji [adresa] u iznosu od 161,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

18. Tuženik u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev iz podneska od 6. 3. 2026. ističe prigovor preinake tužbenog zahtjeva, kojoj preinaci se protivi, jer je po tuženiku tužiteljica u tužbi i uređenju tužbenog zahtjeva istakla jedan tužbeni zahtjev, a sada dva, glavni i podredni, a ukoliko sud dopusti preinaku ističe prigovor zastare potraživanja, međutim tužiteljica podneskom od 6. 3. 2026. nije preinačila tužbu (preinaka tužbe sukladno odredbi čl. 191. st.1. ZPP-a jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, što ovdje nije slučaj), već je naprotiv, a nakon provedenog financijskog vještačenja, smanjila tužbeni zahtjev (tako da umjesto iznosa od 2.072,00 eura /koji je potraživala i za glavni i podredni tužbeni zahtjev/, potražuje isplatu iznosa od 1.176,24 eura po osnovu troškova prijevoza prema prijeđenim kilometrima, podredno isplatu iznosa od 161,28 eura po cijeni karte u jednom smjeru), a smanjenje tužbenog zahtjeva ne znači preinaku tužbe.

18.1. U tom smislu je neosnovan i prigovor zastare kako za glavni tužbeni zahtjev, tako i za podredni. Za istaknuti je da je preinaka tužbe i bila, što ovdje nije slučaj, zastara se prekida podnošenjem tužbe, a ovdje je tužba podnesena 15. 9. 2023., a potraživanje tužiteljice se odnosi na razdoblje od siječnja 2020., koje dospijeva na naplatu 15. 2. 2020., do 30. 9. 2024., što pak znači da sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; dalje - ZR), prema kojoj potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, nije nastupila zastara.

19. Po mišljenju ovog suda tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla u visini karte u jednom smjeru na relaciji [adresa] (s obzirom na to da autobusni kolodvor ne izdaje mjesečne karte, već samo karte u jednom smjeru), kako je istoj odlukom tuženika od 5. 9. 2018. i priznato, a na koju odluku tužiteljica nije uložila zahtjev za zaštitu prava, a ne naknada troškova prijevoza po prijeđenim kilometrima.

20. Naime, člankom 66. st.15. TKU-a/17 određeno je kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika. Isto tako i čl. 65. st.19. TKU/2022 propisuje kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika, a st. 20. istog članka zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje ima li ili nema organiziran javni prijevoz, odnosno da mu javni prijevoz omogućuje ili ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla u skladu s odredbama iz st.11. ovog članka.

21. U konkretnom slučaju, tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava Upravnom vijeću KBC-a Split na odluke tuženika od 2. 11. 2017. i 5. 9. 2018. o naknadi troškova prijevoza, niti je pisanim putem tražila od tuženika promjenu korištenja prava prijevoza uz prilaganje dokaza o prebivalištu, voznom redu i rasporedu radnog vremena, to onda u ovome sudskom postupku ne može od tuženika potraživati razliku troškova prijevoza počev od 1. 8. 2018. pa do 30. 9. 2024. po prijeđenim kilometrima.

21.1. Dakle, tužiteljica stvarne troškove prijevoza od tuženika kao poslodavca nije tražila, a poslodavac nema saznanja o načinu dolaska radnika na posao, kao ni o mogućnosti ili nemogućnosti korištenja javnog prijevoza, ukoliko ga radnik o tome ne izvijesti. Naime, sama činjenica da radnik ima prijavljeno prebivalište u određenom gradu automatski ne znači da mu se za tu relaciju trebaju naknaditi troškovi prijevoza ako ih radnik nije sam zatražio. U svom zahtjevu radnik treba navesti od kuda putuje, način na koji putuje, je li koristi osobni automobil ili međumjesni prijevoz, jer poslodavac o tome nema saznanja ako ga radnik ne obavijesti. Tužiteljica te podatke nije dostavila tuženiku niti je stavila zahtjev za naknadu stvarnih troškova (tužiteljica se nije pisano izjasnila tuženiku kao poslodavcu da je došlo do promjene u načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, niti mu je dostavila dokaze /vozni red i raspored radnog vremena/ kojima dokazuje da nema organiziranog prijevoza, odnosno da joj isti ne omogućuje redoviti dolazak na posao i dolazak s posla) stoga se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za utuženo razdoblje po prijeđenim kilometrima ukazuje neosnovanim pa je isti valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

22. Nadalje, tužiteljica podrednim tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za utuženo razdoblje u visini karte u jednom smjeru u visini od 161,28 eura, budući da joj je tuženik isplaćivao umanjenje troškove prijevoza za utuženo razdoblje, kako je utvrđeno vještačenjem Centra za vještačenja d.o.o., a koji zahtjev tužiteljice je po ocjeni ovog suda osnovan.

23. Kako iz vještačenja Centra za vještačenja d.o.o. proizlazi da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024. i to prema cijeni karte u jednom smjeru za razdoblje od 1. 8. 2018. do 20. 3. 2020. i od 12. 5. 2020. do 30. 9. 2024. (s obzirom na to javni prijevoznik Promet Sinj d.o.o. ne izdaje mjesečne karte na relaciji [adresa], već samo karte u jednom smjeru), a za razdoblje od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. prema prijeđenim kilometrima jer u razdoblju Covida nije bilo redovne linije koja bi tužiteljicu na vrijeme dovela na posao i dovela s posla) u iznosu od 161,28 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

24. Tuženik je u podnesku 9. 4. 2026. prigovorio kako je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev (kako glavni, tako i podredni), a kojem djelomičnom povlačenju se on protivi.

25. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su- IV- 16/2021-8).

26. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

27. S obzirom na tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, u ovome predmetu valjalo je odlučiti o osnovanosti podrednog tužbenog zahtjeva u njegovom kondemnatornom dijelu kako je postavljen u tužbi, odnosno podnesku tužiteljice od 6. 3. 2026. u visini postavljenog zahtjeva od 2.072,00 eura.

28. Imajući u vidu prednje, a kako iz vještačenja Centra za vještačenje d.o.o. proizlazi da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza temeljem iznosa cijene karte u jednom smjeru na relaciji [adresa] za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024. u iznosu od 161,28 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen, dok je za više zatraženo za iznos od 1.910,72 eura (2.072,00 eura – 161,28 eura) sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tužiteljica odbijena u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa).

29.1. Tužiteljici pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 150,00 eura, za sastav podneska od 24.10.2024. i 8.10.2025. po 150,00 eura, za zastupanje na ročištu od 11. 7. 2025., 21. 1. 2026., 2. 4. 2026. i 7. 5. 2026. po 150,00 eura, od 22.10.2025. 37,5 eura, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 75,00 eura, za sastav podneska od 18.10.2023. i 6. 3. 2026. po 150,00 eura, ukupno 1.162,50 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 290,63 eura, ukupno 1.453,13 eura.

29.2. S obzirom na to da je tužiteljica u postupku uspjela s 53,89 % (bila je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva pa je uspjela 100 % u osnovu, a 7,78 % u visini), a tuženik je uspio s 46,11 %. Razlika postotaka uspješnosti je 7,78 % u korist tužiteljice pa je tužiteljici od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 113,05 eura, koji iznos uvećan za iznos od 400,00 eura na ime troškova financijskog vještačenja, daje ukupan iznos od 513,05 eura, a kao u točki III izreke presude. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 3. lipnja 2026., kao dana presuđenja, do isplate, koji će se isplatiti na žiro račun punomoćnice tužiteljice.

29.3. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

29.4. U punomoći od 8. 7. 2020. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun, a što je tužiteljica potvrdila i u svom iskazu danom na ročištu od 21. 1. 2026. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 22. 4. 2025. budući da se ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva, već o tužbenom zahtjevu koji je već trebao biti postavljen u tužbi, a nije, već ga je tužiteljica postavila sukladno rješenju ovog suda od 20. 3. 2025.

U Splitu 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- tuženiku