Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-103/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i sutkinje Vesne Britvec kao članice vijeće, u pravnoj stvari tužitelja EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Ivišu, odvjetniku u Splitu, Put Supavla 1, protiv 1. tužene HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužene FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćniku Duji Duplančiću, odvjetniku u Splitu, Put Plokita 87, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženih protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3840/2023- 57 od 11. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1. i 2. tuženika kao neosnovna i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3840/2023-57 od 11. prosinca 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3840/2023-57 od 11. prosinca 2025. odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], pok. ĐN iz [adresa], vlasnik nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], (katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]) za 32/100 (72/224) dijela, pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime za 32/100 (72/224) dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], (katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]) uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tužene FN, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 18/100 dijela te tužene HN, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14/100 dijela, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je tužitelj EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], pok. ĐN, [adresa], vlasnik posebnog etažnog dijela zgrade i to stana za cijelo, koji se nalazi u prizemlju zgrade sagrađene na nekretnini oznake č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], (katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina],) anagrafske oznake [adresa] u [adresa], površine 54,77 m2, a koji stan se sastoji od dvije sobe, hodnika, kupaonice, kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, s pripadcima: trijem površine 5,20 m2, prostor ispod stubišta za kat površine 5,22 m2, terasa nenatkrivena ispred stubišta 11,58 m2, ukupne površine 22,00 m2 označene slovima M-N-O-P-M, nenatkrivene terase površine 27,26 m2, omeđen slovima D-E-L-K-D, sve prema Skici vještvadopuni, koju je izradilo društvo Stadia d.o.o., ŽN, dipl.ing.geod od dana **.**.2025., te vlasnik garaže za cijelo (srednja garaža označena brojem 2.) površine 23,60 m2; kao i suvlasnik za 32/100 dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], (katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]) i to baš pristupnog izvanjskog stubišta kojim se pristupa s prostora ispred garaža na prizemlje zajedno s betonskim podestom na vrhu tog stubišta u geodetskom vještvu označeno slovima C-M-N-R-C ukupne površine 10 m2, sve prema Skici vještva-dopuni, koju je izradilo društvo Stadia d.o.o., ŽN, dipl.ing. geode, univ. Spec.oec, dana 14.10.2025., kao i zajedničke staze za pristup okućnici/vrtu oko kuće sa zapadne i sjeverne strane širine jedan metar, pa se ovlašćuje tužitelj EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove Presude zatražiti ipostići provedbu Prijavnog lista kojim će se uskladiti katastarsko i zemljišnoknjižno stanje te zatražiti i postići upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženica FN, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj] i HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicama pod 1. HN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak ovog postupka u iznosu od 7.305,89 EUR (slovima: sedam tisuća tri stotine pet eura osamdeset devet centi) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11.prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.".

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobijaju 1. i 2. tuženici navodeći da je ista opterećena bitnim povredama odredbi Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP). Navode da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio prigovor presuđene stvari i osporava analizu dokaza i zaključke prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pobijaju i odluku o trošku smatrajući da nije bilo nikakvog razloga da se upravo njih obveže na plaćanje istog. Ne iznose prijedlog drugostupanjske odluke.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj pobija sve žalbene navode te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba 1. i 2. tuženih nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2. 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, niti je pogrešno primijenjeno materijalnog pravo. Ovaj sud nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju drugu bitnu povredu parničnog postupka obzirom da je postupak proveden u skladu sa zakonom, izreka presude je razumljiva i u skladu sa razlozima presude te se ista može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se isti utvrdi vlasnikom nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ([katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) za 32/100 (72/224) dijela, da ga se ovlasti da temeljem ove presude ishodi upis prava vlasništva na svoje ime za 32/100 (72/224) dijela nekretnine uz istovremeno brisanje vlasništva sa imena tužene FN za 18/100 dijela i tužene HN za 14/100 dijela. Osim toga tužitelj je postavio i zahtjev za utvrđenjem da je vlasnik posebnog etažnog dijela zgrade i to stana za cijelo, koji se nalazi u prizemlju zgrade sagrađene na nekretnini označe č. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (kat.oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), anagrafske oznake [adresa] u [adresa], površine 54,77 m2, s pripadcima, te vlasnik garaže za cijelo (srednja garaža označena brojem 2), kao i da je suvlasnik zajedničkih dijelova zemljišta odnosno okućnice, te da ga se ovlasti da ishodi upis tog prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tužene FN za 18/100 dijela i tužene HN za 14/100 dijela.

7. Suprotno žalbenim navodima 1. i 2. tuženih prvostupanjski sud je detaljno raspravio i pravilno ocijenio da je prigovor presuđene stvari neosnovan.

7.1. Naime, odredbom članak 333. stavak 2. ZPP-a propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena te da će odbaciti tužbu ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno.

7.2. Sporno je da li pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2042/2007 od 16. rujna 2010., preinačena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž St-253/2010 od 1. rujna 2011. predstavlja pravomoćno presuđenu stvar za ovu parnicu, a time i negativnu procesnu pretpostavku za vođenje ove parnice.

7.3. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da postoji subjektivni identitet spora jer se parnični postupak Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2042/2007 vodio između istih stranaka kao i ovaj postupak, odnosno između tužitelja EN i tuženika KN i TN. Činjenica da su tijekom ovog postupka umrli tuženici KN i CN te da je postupak nastavljen s njihovim nasljednicima ne predstavlja subjektivnu promjenu identiteta spora, što također pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.

8. U odnosu na pitanje objektivnog identiteta spora ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao osnovane i pravilne zaključke prvostupanjskog suda, koji su detaljno obrazloženi u pobijanoj odluci. Naime, tužitelj je u jednom kratkom periodu bio upisan kao suvlasnik nekretnine za 1/3 dijela i to u trenutku zaključenja glavne rasprave u premetu poslovni broj P-2047/2007, zbog čega je njegov tužbeni zahtjev i odbijen kao neosnovan odlukom drugostupanjskog suda. Međutim, rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-179/2010 od 15. veljače 2011. naloženo je brisanje tog njegovog prava iz gore navedenih razloga, tako da tužitelj više nije upisan u zemljišnu knjigu kao zemljišnoknjižni suvlasnik. Iz toga proizlazi zaključak kako je činjenična osnova u ovom postupku bitno različita od one u postupku P-2047/2007, jer je u tom postupku odluka o tužbenom zahtjevu donesena uzimajući u obzir da je tužitelj tada bio upisan u zemljišnim knjigama kao suvlasnik za 1/3 dijela. U ovom postupku tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da nije upisan u zemljišnim knjigama, pa ne postoji identitet činjeničnog stanja kao u parnici broj P-2047/2007. Točno ukazuje i zaključuje prvostupanjski sud da se tužbeni zahtjev značajno razliku je od zahtjeva postavljenog u parnici broj P-2047/2007, jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje da je suvlasnik spora nekretnine za 32/100 dijela a ne 1/3 dijela, te u ovom postupku traži dodatno utvrđenje da je vlasnik posebnog dijela nekretnine i suvlasnik zajedničkih dijelova, kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude.

8.1. Iz navedenog pravilno zaključuje prvostupanjski sud da nema objektivnog identiteta spora, radi čega je prigovor presuđene stvari valjano odbijen. Slijedom toga neosnovano u žalbi upiru 1. i 2. tužene da je pobijana odluka u suprotnosti s načelima Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. – dalje Konvencija) i to članka 6. – pravo na pravično suđenje, kojim nije dopušteno samovoljno arbitriranje te da sudske odluke moraju biti dostatno obrazložene i jasne, i sa člankom 5. – načelo vladavine prava, jer mora postojati pravna sigurnosti radi čega se o istoj stvari ne može više puta odlučivati na različite načine. Naime, prvostupanjski sud je svoju odluku dostatno, valjano, logično i detaljno obrazložio, i to ne samo u odnosu na prigovor presuđene stvari, nego i u cjelini. Obzirom da iz već iznesenih razloga prigovor presuđene stvari nije osnovan, to se neosnovano 1. i 2. tužene pozivaju da bi prvostupanjski sud donio pobijanu presudu suprotno načelu vladavine prava.

9. Potpuno su neosnovani žalbeni navodi tuženih da se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke ne referira niti na jedan pisani dokaz, odluku ili potvrdu, kao i da bi analiza iskaza saslušanih svjedoka bila manjkava.

9.1. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio na temelju pribavljenih isprava te saslušanjem svjedoka i stranaka da su trojica braće (EN, KN i TN) sagradila predmetnu kuću sa tri stana i tri garaže te da je tužitelj prije početka gradnje postigao dogovor o izgradnji stambene zgrade, tako da svaki od njih dobije po jedan stan, a zatim i svaki svoju garažu. Stoga pravilno (pozivom na paragraf 859. i paragraf 886. Općeg austrijskog građanskog zakonika – dalje OGZ) sud zaključuje da je tužitelj EN stekao pravo suvlasništva predmetne nekretnine na temelju pravnog posla sklopljenog u usmenom obliku negdje 1964. ili 1965. i to financiranjem izgradnje, te da se u posjedu svog dijela nekretnine nalazi neprekidno još od dovršetka grubih radova 1966. pa sve do danas.

9.2. Sud nije svoju odluku temeljio samo na iskazu svjedokinje ĆN (supruga tužitelja), kako se sugerira u žalbi, obzirom da je iskaz ove svjedokinje suglasan iskazima svjedoka VN, AN i ĐN te MN, kao i s dokumentacijom o prebivalištu tužitelja i njegove supruge, plaćanju komunalne i vodne naknade te o podizanju čak tri namjenska kredita od strane supruge tužitelja u svrhu financiranja izgradnje premetne stambene zgrade i garaža.

10. Činjenično stanje vezano uz fizički položaj dijelova zgrade koji su predmet tužbe i izračun suvlasnog dijela prvostupanjski sud je pravilno utvrdio provedenim geodetskim i građevinskim vještačenjem, te ove okolnosti niti nisu osporavane u žalbi.

11. Odluka o parničnom trošku pravilna je jer su tužene izgubile spor i stoga su prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 155. ZPP-a dužne naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak.

12. Slijedom svega iznesenog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP-a odbiti žalbu tuženih kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci.

13. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen pozivom na članak 166. i članak 155. ZPP-a jer isti nije bio potreban u ovom postupku.

U Karlovcu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić