REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9
23000 Zadar
Poslovni broj: Ovr-615/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Milene Lokin, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv ovršenika HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, 3. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbacuje se prijedlog ovršenika od 23. ožujka 2026. za donošenje rješenja o obustavi ovrhe kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Ovršenik je 23. ožujka 2026. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio prijedlog za donošenje rješenja o obustavi ovrhe, u bitnome navodeći kako je osnova za plaćanje KLASA: UP/I-363-03/14-12/18407, temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje te da nije bilo osnove za njezino ponovno uvrštavanje u isti. Navodi kako takvo postupanje, posebice imajući u vidu činjenicu da je ovršenik u blokadi neprekidno 3950 dana, predstavlja nepotrebno opterećenje i suda i ovršenika, da je bespredmetno i neekonomično jer se ovrhovoditelj nije uspio naplatiti već više od desetljeća, a u prilog svojim tvrdnjama prilaže rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-1056/2019-2 od 6. svibnja 2020. Slijedom navedenog, predlaže donijeti rješenje o obustavi ovrhe i naložiti brisanje svih tereta povezanih s istom.
2. Rješenjem poslovni broj Ovr-925/2026-3 od 23. ožujka 2026. Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio se nenadležnim jer je utvrdio da ovršenik ima prebivalište na adresi [adresa], odnosno na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Zadru te je pozvavši se na odredbe Ovršnog zakona kojima je propisana isključiva mjesna nadležnost onog suda na čijem se području nalazi prebivalište ovršenika, po pravomoćnosti rješenja o mjesnoj nenadležnosti predmet dostavio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.
3. Prijedlog ovršenika nije dopušten.
4. Naime, iz prijedloga ovršenika, kao i isprava dostavljenih uz prijedlog, slijedi kako isti predlaže donijeti rješenje o obustavi ovršnog postupka pokrenutog radi prisilne naplate komunalne naknade i naknade za uređenje voda, dok je iz sadržaja istog za zaključiti da se radi o prijedlogu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno o pravnom sredstvu ovršenika u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom. Međutim, iako nije sporno da je osnova za plaćanje ovrhovoditelja evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, ne radi se o ovršnom postupku u smislu Ovršnog zakona, već o posebnom ovršnom postupku u smislu članka 136. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022, 152/2024, 151/2025, dalje: OPZ). Njime je propisano da je ovršni postupak dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava. Člankom 3. OPZ propisano je da je porezno tijelo tijelo državne uprave, upravno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave ili upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi utvrđivanja i/ili nadzora i/ili naplate poreza, dok je člankom 2. stavkom 8. OPZ propisano je da se odredbe toga zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja propisana tim zakonom, ako njime ili posebnim propisima nije uređeno drugačije. Člankom 91. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/2018, 110/2018, 32/2020, 145/2024, dalje: ZKG) propisano je da je komunalna naknada novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture.
5. Dakle, iz naprijed navedenog jasno slijedi kako se protiv ovršenika ne vodi postupak izvansudske ovrhe, već postupak prisilne naplate poreznog duga prema članku 136. u svezi članka 140. OPZ kojim je propisano da se ovršni postupak provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, a da je ovršna isprava između ostalih i rješenje o ovrsi doneseno u upravnom postupku. Samim time, ovršenik nije ovlašten na podnošenje pravnih lijekova propisanih Ovršnim zakonom već onih koji su propisani odredbama OPZ koji je lex specialis u odnosu na Ovršni zakon koji je lex generalis i koji ga derogira. Kada tome ne bi bilo tako, ovršeniku bi bilo omogućeno podnošenje pravnih lijekova, u odnosu na istu odluku dva puta, a pri čemu bi o istima odlučivala dva različita tijela, odnosno upravno tijelo i sud. Dakle, drugim riječima, ovršenik bi rješenje o ovrsi prvo mogao pobijati prigovorom i žalbom u upravnom postupku, sukladno odredbi članka 142. OPZ, a potom bi u postupku izravne naplate mogao koristiti pravna sredstva ovršenika propisana člankom 210. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ). Potonjom je odredbom propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. toga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je stavkom 2. istog članka OZ propisano da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
Uz sve već naprijed navedeno, jasno je kako već iz same te formulacije slijedi kako Ovršni zakon osigurava zaštitu ovršenika korištenjem pravnih sredstava u postupku izravne naplate, dok je u konkretnom slučaju riječ o rješenju o ovrsi koje je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji dostavio sukladno odredbama OPZ. Valja istaknuti i kako rješenje o ovrsi koje je doneseno na temelju ovršne isprave u upravnom postupku ne predstavlja ispravu iz članka 209. stavka 1. OZ, pa samim time nema mjesta primjeni odredbe članka 210. stavka 1. OZ. U toj je situaciji, kako je ranije navedeno, pravna zaštita ovršenika osigurana u upravnom postupku, a za napomenuti je i kako je obustava ovrha regulirana člankom 147. OPZ. U odnosu na sve navedeno, jednak je stav i prihvaćene sudske prakse izražene primjerice u rješenju Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1102/2023-2 od 23. lipnja 2023., kao i rješenju Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr -370/2019-2 od 18. srpnja 2019. te rješenju Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr - 398/2025-2 od 20. svibnja 2025.
6. Stoga je, slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno kao u izreci.
U Zadru, 3. lipnja 2026.
Viša sudska savjetnica
Sutkinja
Milena Lokin
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, [adresa] Zagreb
2. HU, [adresa], 53291 Novalja
