Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: Ovr-423/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Marini Rengel Brlečić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, protiv ovršenice TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Sanja Godek – Glavina, odvjetnica u Koprivnici, radi pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, 3. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenice od 27. svibnja 2026. da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu po zadužnici od 30. studenog 2006. ovjerene po javnom bilježniku Darku Matulcu pod br. Ov -9925/06 od 28. prosinca 2006. ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41.

II. Odbija se prijedlog ovršenice od 27. svibnja 2026. za donošenjem rješenja kojim bi se naložilo Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41 , po zadužnici od 30. studenog 2006. ovjerene po javnom bilježniku Darku Matulcu pod br. Ov -9925/06 od 28. prosinca 2006.

Obrazloženje

1.1. Ovršenica je dana 27. svibnja 2026. podnijela ovom sudu prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa po zahtjevu za izravnu naplatu temeljem gore navedene zadužnice te prijedlog da sud naloži Financijskoj agenciji odgodu izdavanja naloga banka za prijenos zaplijenjenih sredstva po tom zahtjevu za izravnu naplatu.

1.2 U prijedlogu se navodi da je na prijedlog ovrhovoditelja protiv ovršenice kod FINE dana 15. travnja 2026. pokrenuta izvansudska ovrha temeljem izjave – obična zadužnica od 30. studenog 2006. na kojoj je ovjeren potpis TJ od strane javnog bilježnika Darka Matulec pod brojem:Ov-9925/06 od 28 prosinca 2006. kojom je TJ dala suglasnost da se radi naplate novčane tražbine Erste banke po ugovoru broj:5301582055 od 30. studenog 2006., a sada B2 KAPITALA d.o.o. može izvršiti zapljena dugovanja po svim njezinim računima. Temeljem te izjave – obične zadužnice zatražena je naplata glavnog duga od 425,73 EUR, na glavni dug i troškove postupka obračunata je i zatražena zatezna kamata za vremenski period od 03. lipnja 2011. do 14. travnja 2026. u iznosu od 486,09 EUR koji se također traži za naplatu kao i naplatu troškova postupka u iznosu od 6,64 EUR tako da je zatražena naplata sveukupnog dugovanja u iznosu od 918,46 EUR. Ovršenica je već ranije u kolovozu 2025. od FINE zatražila potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje pa je od FINE dobila tu potvrdu sa NIO obrascem gdje nigdje nije evidentirano ovo dugovanje, nije isknjiženo iz FINE. Nakon toga dobila je i očevidnik svih osnova za plaćanje gdje nije vidljivo da bi temeljem navedene izjave - obične zadužnice bila zatražena naplata dugovanog iznosa. Kako je izjava – obična zadužnica od 28. prosinca 2026 nikada nije dana na naplatu onda je nastupila zastara potraživanja po toj zadužnici jer je prošao rok od 5 godina pa i rok od 10 godina od kada je bilo moguće tražiti naplatu po toj izjavi koja je u stvari zadužnica. Zakon o obveznim odnosima u čl. 225 navodi da potraživanje u novcu zastarijeva u roku od 5 godina a tražbine koje su utvrđene javnobilježničkim aktom ili nekim drugim aktom nadležnih tijela zastarijevaju kroz 10 godina što je regulirano člankom 233 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima. Iz zahtjeva B2 KAPITALA d.o.o. koji je upućen FINI proizlazi da se je obračunavala kamata na dugovani iznos od dana dospijeća dugovanja tj. od 03. lipnja 2011. Stoga se je navedena zadužnica trebala aktivirati u roku od 5 ili pak 10 godina od tog datuma iz čega proizlazi da se je najkasnije trebala aktivirati 03. lipnja 2021. Ona je aktivirana 15. travnja 2026. pa se opravdano stavlja prigovor zastare potraživanja po toj izjavi – običnoj zadužnici.

1.3. Stoga ovršenica podnosi ovaj prijedlog u skladu sa člankom 50 točka 1 stavak 5 jer je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha temeljem izjave – obične zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Darku Matulec pod brojem: Ov-9925/06 od 28. prosinca 2006., u skladu sa stavkom 7 obzirom da je nastupila zastara potraživanja B2 KAPITALA d.o.o. isti nema ovlasti da traži ovrhu na temelju navedene izjave – obične zadužnice, u skladu sa stavkom 10 jer je tek sada izjava – obična zadužnica dana na naplatu a po istoj nije moguća naplata zbog zastare te stavkom 11 jer je nastupila zastara potraživanja po izjavi – običnoj zadužnici Ovršnog zakona, pa je stoga zatražena ovrha od strane B2 KAPITALA d.o.o. nedopuštena. Ovršenica traži da sud njezin prijedlog prihvati te da u skladu s člankom 210 (211) Ovršnog zakona donese rješenje o nedopuštenoj pljenidbi i prijenosu sredstava kod Agencije (FINA) zatražene temeljem izjave – obične zadužnice od 30. studenog 2006. ovjerene po javnom bilježniku Darku Matulec pod brojem: Ov-9925/06 od 28. prosinca 2006. koju provedbu je zatražio ovrhovoditelj B2 KAPITAL d.o.o. iz razloga što je nastupila zastara potraživanja po navedenoj ispravi, a prijedlog nedopuštenosti podnesen je iz razloga navedenih u članku 50 stavak 1 točka 1, 2, 5, 7, 10 i 11 Ovršnog zakona te je isti podnesen temeljem članka 53 Ovršnog zakona.

1.4. Uz gornji prijedlog ovršenica podnosi i prijedlog za odgodu prijenosa sredstava jer smatra da za time ima zakonskih uvjeta. Zapljenom i prijenosom novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja istome će se omogućiti naplata nečega na što nema pravo jer je nastupila zastara potraživanja pa ovrhovoditelj ne bi mogao tražiti zapljenu sredstava ovršenice. Provedenom pljenidbom njenih novčanih sredstava istoj bi nastupila šteta jer sa novcem ne bi mogla raspolagati niti ga koristiti ga za vlastite potrebe i morala bi tražiti i čekati povratak novaca od ovrhovoditelja ako bi sud prihvatio prijedlog za nedopuštenost ovrhe. Zbog navedenog ovršenica predlaže da sud prihvati njezin prijedlog za odgodu prijenosa sredstava i da o tome odmah obavijesti FINU.

2. Prijedlog ovršenice od 27. svibnja 2026. nije osnovan.

3.1. Člankom 210. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 06/2024 – dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovog Zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istog zakonskog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe , a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenih iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

3.2. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a određeno je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu, ako on učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice, i ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha, ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona, ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa, ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak, ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana. Stavkom 2. ovog zakonskog članka propisano je da će odluku o prijedlogu za odgodu sud donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije.

4.1. Ovrhovoditelj se na ovršeničin prijedlog očitovao podneskom od 2. lipnja 2026. u kojem ističe da je za predmetno potraživanje nastupio prekid zastare i to poduzimanjem radnji radi prisilne naplate potraživanja u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (dalje: „ZOO“). Naime, netočan je navod ovršenika kako predmetna zadužnica nikad nije dana na naplatu. Ovrhovoditelj je zadužnicu javnog bilježnika Darka Matulca, posl. br. Ov-9925/06 od 28. prosinca 2006. godine dostavio na provedbu FINA-i dana 13.09.2016. godine te je ista zaprimljena u redoslijed naplate. Iz navedenog proizlazi da je zastarni rok prvi put prekinut u rujnu 2016. godine, a nakon što je potraživanje dospjelo otkazom revolving kredita dana 30.05.2011. godine. Ovrhovoditelj smatra da je prekid zastare trajao sve do isknjiženja navedene zadužnice, a takav je i stav sudske prakse. U tom smislu, ovrhovoditelj je mišljenja da je isknjiženje nastupilo dana 16.09.2019. godine, sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (kojim je ujedno i „nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje“ na koje se ovršenik poziva uređeno) i dostupnim internim informacijama ovrhovoditelja, koje sugeriraju da nije bilo naplate po ovoj osnovi u razdoblju od prijenosa tražbine na novog vjerovnika (sadašnjeg ovrhovoditelja), ali predlaže zatražiti službeno očitovanje FINA-e. Nakon isknjiženja zastarni rok počeo je teći iznova. Pritom, ovrhovoditelj ističe da je predmetno potraživanje također utvrđeno Rješenjem o ovrsi posl. br. OVRV-9869/2011 javne bilježnice Ilinke Lisonek od 15.06.2011. godine čije donošenje također predstavlja prekid zastare nakon kojeg prekida zastarni rok počinje teći iznova. Iz navedenog razloga, ovrhovoditelj ističe da se ima primijeniti desetogodišnji zastarni rok kako je to propisano odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima sukladno kojem sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina.

4.2. O zahtjevu za odgodu ovrhe Ovrhovoditelj ističe da je Prijedlog za odgodu ovrhe u cijelosti paušalan i neosnovan te se ovrhovoditelj protivi odgodi ovrhe. Ovrhovoditelj prvenstveno ističe da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da bi sud odgodio ovrhu na prijedlog ovršenika. Naime, člankom 65. Ovršnog zakona taksativno su navedeni uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi sud odgodio ovrhu na prijedlog ovršenika. S tim u vezi, ovrhovoditelj naglašava da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti opći uvjet i propisani člankom 65. stavkom 1. Ovršnog zakona za odgodu ovrhe. Naime, da bi sud odgodio ovrhu na prijedlog ovršenika, moraju biti ispunjeni opći i posebni uvjeti taksativno navedeni u članku 65. stavku 1. točki 1-11. Ovršnog zakona. Opći uvjeti propisani Ovršnim zakonom za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika su: I. ovršenik je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, II. ovršenik je učinio vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje. Ovršenik se isključivo poziva na opći uvjet, odnosno na nastup navodno nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete, te posebne uvjete niti ne spominje. Međutim, upravo ta pretpostavka nije ispunjena, kako se to obrazlaže u nastavku. Navodi ovršenika o navodnoj „teškoj nadoknadivoj i nenadoknadivoj šteti" su paušalni, pravno neosnovani i ne zadovoljavaju zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe. Svaka ovrha je po svojoj prirodi socijalno tegobna za osobu ovršenika: ona narušava njegovu financijsku stabilnost, oduzima mu raspoloživa sredstva i u određenom smislu uvijek predstavlja štetu za tu osobu. Međutim, na takvu imanentnu štetu zakonodavac nije mislio kada je propisao uvjet nenadoknadive ili teško nadoknadive štete kao pretpostavku za odgodu ovrhe. Da je bila namjera zakonodavca zaštititi ovršenike od svake financijske neugodnosti provedbe ovrhe, odgoda ovrhe bila bi dopuštena u gotovo svakom ovršnom postupku, čime bi se u cijelosti izvrnula svrha instituta ovrhe. Što se tiče navodnog dokazivanja štete, ovršenik iste nije dokazao, već ju je tek opisno prikazao. Vjerovnik napominje da okolnosti na koje se ovršenik poziva nisu pravno relevantne za ocjenu zakonitosti i osnovanosti provedbe ovrhe. Ovrha se provodi temeljem zakonski propisane osnove, a predmetna tražbina je dospjela i nenamirena. Sama činjenica da provedba ovrhe za ovršenika nosi nepovoljne ekonomske posljedice nije razlog za obustavu ili odgodu ovrhe, jer takve posljedice neminovno prate svaki ovršni postupak. Ovrhovoditelj je vjerovnik čija je tražbina pravomoćno utvrđena, a svako daljnje odgađanje naplate produbljuje već postojeću štetu ovrhovoditelja nastalu nevraćanjem duga, uključujući kamate i troškove postupka. Novčana tražbina nije bezopasna za odgodu samo, naprotiv, protekom vremena rastu kamate i troškovi, a mogućnost efektivne naplate može se smanjiti zbog mogućih daljnjih promjena u imovinskom stanju ovršenika. Nadalje, daljnjim protekom vremena i rokova može nastupiti i eventualna zastara potraživan ja ovog dugovanja. Kada se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u eventualnom postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja, ukoliko se utvrdi da je ovrha nedopuštena odnosno da je ovršna isprava temeljem koje je ovrha pokrenuta ništetna. Naime, bit instituta odgode ovrhe radi zaštite od nenadoknadive štete jest u tome da ovršenik ne bi mogao, ako se ovrha naknadno pokaže nedopuštenom, povratiti ono što mu je oduzeto – primjerice zato što je ovrhovoditelj insolventan, nepoznatog boravišta ili iz drugih razloga nesposoban za povrat. Upravo u takvim situacijama , kada nema realnih izgleda za naknadu štete u slučaju pogreške, odgoda ovrhe ima svoju punu svrhu i opravdanje. U konkretnom slučaju, pak, ovakva opasnost u potpunosti izostaje. Ovrhovoditelj je jedna od najvećih pravnih osoba za naplatu potraživanja na području Republike Hrvatske, sa stabilnim i transparentnim poslovanjem. Bonitet i solventnost ovrhovoditelja nisu ni na koji način upitni. Slijedom toga, čak i kada bi se – što ovrhovoditelj osporava – tražbina iz ovrhe naknadno utvrdila zastarjelom, ovrhovoditelj je u potpunosti sposoban jednokratno i u najkraćem roku obeštetiti ovršenika za cjelokupni iznos koji bi bio naplaćen provedbom ovrhe. Stoga ovršeniku ne prijeti nikakav rizik od trajnog ili teškog gubitka koji ne bi mogao biti nadoknađen. Slijedom svega navedenog, ovršenik nije ispunio kumulativne zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe. Iz svega gore navedenog proizlazi da je ovrhovoditelj (uključujući i ovrhovoditeljevog prednika) bio aktivan u postupku naplate predmetnog dugovanja, te je kroz niz radnji stalno dovodio do prekida zastare. Nadalje, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Stoga ovrhovoditelj predlaže odbiti Prijedlog ovršenika kao neosnovan.

5. Ovršenica je podnoseći ovaj prijedlog za odgodu prijenosa, podni jela i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a na koji se, sukladno odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a, primjenjuju odredbe tog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ-a). Stoga je ispunjen uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a za eventualnu odgodu prijenosa.

6. Međutim, za donošenje rješenja kojim bi se naložilo Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, potrebno je ispuniti i kumulativni uvjet, a to je da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

7. Ovršenica u svojem prijedlogu od 27. svibnja 2026. navodi da bi joj provedenom pljenidbom njenih novčanih sredstava nastupila šteta jer sa novcem ne bi mogla raspolagati niti ga koristiti ga za vlastite potrebe i morala bi tražiti i čekati povratak novaca od ovrhovoditelja ako bi sud prihvatio prijedlog za nedopuštenost ovrhe . Međutim, ne navodi da bi to za nju predstavljalo teško nadoknadivu štetu niti to ičime dokazuje. Ovrhovoditelj je likvidno trgovačko društvo te nije vjerojatno da bi ovršenica teško naplatila eventualno neosnovano prenesena sredstva sa svojih računa na račun ovrhovoditelja. Također niti ne navodi niti ičime dokazuje da bi isto bilo potrebno da bi se spriječilo kakvo nasilje.

8. Isto tako, njezin prigovor zastare nije osnovan jer je ovrhovoditelj dokazao da je predmetna zadužnica bila u redoslijedu naplate u FINI do 2019. godine. Ukoliko ovršenica ustraje u prigovoru zastare, isto valja dokazati u parničnom postupku na koji će biti upućena zaključkom ovog suda.

9. Temeljem svega prethodno navedenog, sud zaključuje kako nisu ispunjeni uvjeti predviđeni odredbama Ovršnog zakona za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava niti za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, pa je na temelju čl. 65. st. 1. i 2. OZ-a, u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Đurđevac, 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Marina Rengel Brlečić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku 8 dana od primitka pisanog otpravka rješenja. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o žalbi će rješavati nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41

2. Odvjetnica Sanja Godek – Glavina, Koprivnica