REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-341/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Županijske lučke uprave Opatija-Lovran- Mošćenička Draga (OIB: 22998256158), Opatija, Viktora Cara Emina 3, kojeg zastupa opunomoćenik Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, Ivana Grohovca 1, protiv tuženika Ministarstva kulture Republike Hrvatske (OIB: 02433307419), Uprave za zaštitu kulturne baštine, Samostalne službe za drugostupanjski postupak (ranije: Povjerenstvo za žalbe pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske), Zagreb, Runjaninova 2, radi potvrde glavnog projekta, 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske (sada: Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Samostalne službe za drugostupanjski postupak), KLASA: UP/II-612-08/23-02/0159, URBROJ: 532-02-03-

02/1-24-3 od 5. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci, KLASA: UP/I-612-08/23- 04/1099, URBROJ: 532-05-02-11/6-23-2 od 2. svibnja 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde glavnog projekta za izgradnju platoa s pristupnom cestom u Luci Ika - Faza 2, na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Oprić, i dio u moru, broj projekta: 21-111 iz ožujka 2022., izrađen od strane Rijekaprojekta d.o.o., Rijeka, jer nije usklađen sa smjernicama i zaključcima Konzervatorsko-krajobrazne studije dogradnje Luke Ika, broj elaborata: 17-055 iz siječnja 2018., izrađene od strane Rijekaprojekta d.o.o., Rijeka, za investitora predmetnog zahvata, te prihvaćene od strane prvostupanjskog tijela dopisom KLASA: 612-08/17-23/3261, URBROJ: 532-04-02-11/7-17-4 od 1. veljače 2018. kao podloga za izradu glavnog projekta.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-612-08/23-02/0159, URBROJ: 532-02-03-02/1-24-3 od 5. veljače 2024. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi i u tijeku spora navodi, u bitnome, kako je pogrešno utvrđeno u upravnom postupku da se prilikom izrade glavnog projekta nisu vodili smjernicama i zaključcima Konzervatorsko-krajobrazne studije dogradnje Luke Ika, a k tome osporava nalaz i mišljenje vještaka koji je sačinjen u drugom stupnju i temeljem kojeg je odbijena žalba tužitelja. Smatra da se radi o paušalnom vještačenju, koje nije nikada dostavljeno tužitelju, zatim nije navedeno tko je vještačio i koji je bio cilj vještačenja, zatim navodi da se ne radi o vještačenju iz čl. 65. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), te da se interni akt nekog tijela ne može izjednačiti s vještačenjem. Stoga smatra da takav akt nije podoban za donošenje konačne odluke. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te je ujedno zatražio naknadu troška ovog upravnog spora.

4. Tuženik se je u odgovoru na tužbu detaljno očitovao na tužbene navode, te je zaključno ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanoga rješenja. Stoga je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištima dana 13. svibnja 2025. i 12. svibnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja i opunomoćenica tuženika.

6. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja je predložio da se u sporu provede dokaz adekvatnim vještačenjem na okolnost je li glavni projekt u skladu s Konzervatorsko-krajobraznom studijom, dok se je opunomoćenica tuženika usprotivila provođenju predloženog dokaza kao nepotrebnog iz razloga što da je iz samog nacrta projekta vidljivo da isti nije u skladu s tom studijom. U nastavku rasprave stranke su se suglasile da se rasprava odgodi na jedan kraći rok radi eventualnog postizanja dogovora u ovoj upravnoj stvari. Sud je u više navrata produžavao taj rok, te su stranke postigle dogovor oko određenih smjernica za projekt. Međutim s obzirom na veliki protek vremena u kojem dogovor nije bio u cijelosti postignut, to je Sud nastavio voditi ovaj spor i donio odluku prema stanju dokumentacije u spisu.

7. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud nije u sporu proveo dokaz kojeg je predložio tužitelj (adekvatnim vještačenjem na okolnost je li glavni projekt u skladu s Konzervatorsko-krajobraznom studijom) iz razloga što je Sud usporedbom glavnog projekta s Konzervatorsko-krajobraznom studijom neposrednim opažanjem mogao provjeriti jesu li utvrđenja tuženika iz obrazloženja osporavanog rješenja točna.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Čl. 61. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 102/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21 i 114/22, dalje: ZZOKD) propisano je da za poduzimanje radnji na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnog dobra za koje se prema posebnom propisu izdaje građevinska dozvola nadležno tijelo na zahtjev upravnog tijela, odnosno tijela državne uprave nadležnog za izdavanje građevinske dozvole u svrhu izrade glavnog projekta, a prije pokretanja postupka za izdavanje građevinske dozvole, utvrđuje posebne uvjete zaštite kulturnog dobra. St. 4. istog članka propisano je da u svrhu utvrđivanja usklađenosti glavnog projekta s posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra, odnosno posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra određenim lokacijskom dozvolom, nadležno tijelo na traženje upravnog tijela, odnosno tijela državne uprave nadležnog za izdavanje građevinske dozvole po službenoj dužnosti u postupku izdavanja građevinske dozvole izdaje potvrdu glavnog projekta koji je izrađen u skladu s posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra, odnosno posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra određenim lokacijskom dozvolom. St. 5. istog članka propisano je da ako glavni projekt iz st. 4. tog članka nije usklađen s izdanim posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra, zahtjev za izdavanje potvrde odbija se rješenjem.

10. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde na glavni projekt druge faze izgradnje platoa s pristupnom cestom u Luci budući da nisu uvažene smjernice i zaključci iz Konzervatorsko - krajobrazne studije koji se odnose na oblikovanje platoa, na predviđenih 20 parkirnih mjesta na istaknutoj poziciji platoa te na potrebu visinskog uklapanja novog platoa u postojeći izgled tog dijela uvale uz kupalište ispod Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu.

11. Uvidom u Konzervatorsko - krajobraznu studiju u dijelu koji se odnosi na oblikovanje platoa razvidno je da ista propisuju da je vanjski rub platoa potrebno izvesti na način da se prati postojeća organska linija obale radi postizanja što prirodnijeg izgleda vanjske linije te formiranje oblog nastavka obalne linije na mjestu postojećeg nasipa u moru iz smjera zapada prema sjeverozapadu. Iz projekta je razvidno da je vanjski rub platoa formiran kao oštra geometrijska forma koja je snažno izbačena u odnosu na prirodnu obalnu liniju (vanjska obalna linija oblikovana je obalnim zidom pravilne linijske geometrije, a ne školjerom koja prati postojeću organsku liniju obale), te su stoga pravilno utvrdila upravna tijela da se time bitno povećava površina samog platoa i da se unosi oblikovni element koji je neusklađen s postojećem organskom linijom obale.

12. Nadalje, uvidom u Konzervatorsko - krajobraznu studiju razvidno je da ista dopušta prilaz automobila iz funkcionalnih razloga, ali ne i parkiranje vozila na samom platou. Iz projekta je razvidno da je na platou pored dijela koji je predviđen za privremena tranzitna parkiranja predviđeno još i 20 parkirnih mjesta na vanjskom jugoistočnom rubu platoa te da je taj dio u projektu označen kao parkiralište, a u tekstualnom dijelu projekta nije naveden režim korištenja ili korisnici navedenih parkirališta. Stoga su pravilno utvrdila upravna tijela da iz toga proizlazi da je time plato predviđen za parkiranje, a ne samo za zaustavljanje vozila.

13. Nadalje, uvidom u Konzervatorsko - krajobraznu studiju razvidno je da ista predviđa kako je „postojeće stijene u obalnom pojasu potrebno uklopiti u novoplanirano rješenje na način da se one u što većoj mjeri očuvaju i ostanu vidljive, a to se posebno odnosi na stijene u jugozapadnom dijelu lučkog područja (ispred Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu). Iz projekta je razvidno da je jugozapadni dio Iučkog područja oblikovan stepenastom radijalnom lagunom bez postojećih stijena, pa su pravilno utvrdila upravna tijela da time nisu očuvane postojeće stijene.

14. Iz navedenih činjenica slijedi, da je pravilno utvrđeno u upravnom postupku da glavni projekt nije usklađen s izdanim posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra, radi čega je zakonito na temelju citiranog čl. 61. st. 5. ZZOKD predmetni zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde glavnog projekta odbijen.

15. U odnosu na prigovore tužitelja iz tužbe u svezi provedenog vještačenja i ne dostavljanja tužitelju stručnog nalaza i mišljenja, navodi se da Sud u tom dijelu u cijelosti prihvaća obrazloženje tuženika iz odgovora na tužbu i osporavanog rješenja, da se ovdje ne radi o vještačenju u smislu čl. 65. ZUP već o izradi stručnog nalaza i mišljenja za kojeg je sukladno presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-1912/2010 od 25. listopada 2012. utvrđeno da se sadržajno radi o internom aktu - dopisu djelatnika službenog tijela, kojim djelatnik, temeljem činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, potvrđuje pravilnost prvostupanjskog rješenja, te stoga osoba koja je izradila to stručno mišljenje nije bila dužna obavijestiti stranku o istom. K tome, činjenice koje su utvrđene tim internim aktom navedene su u obrazloženju osporavanog rješenja, te je tužitelj s istima bio upoznat i mogao ih je osporavati tužbom koju je podnio ovom Sudu.

16. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje ocjenjeno je zakonitim. Stoga je Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

17. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 2. lipnja 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Petru Petriniću, odvjetniku u Rijeci, Ivana Grohovca 1

- tuženiku Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, Upravi za zaštitu kulturne baštine, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak, Zagreb, Runjaninova 2