REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-172/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Pocrnić i Spiz u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, Zagreb, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 27. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Brune Spiza, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivana Estera, odvjetnika, 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Čistoća, OIB 85584865987 dužan je tužitelju RF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 680,53 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2025. do isplate.

II. Mijenja se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 466/2017 od 22. svibnja 2018., potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-946/2018 od 25. travnja 2019., kojom je tuženiku ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o., Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, naloženo tužitelju RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plaćati mjesečnu rentu s osnove izgubljene zarade u iznosu od 2.403,00 kn / 318,93 eura na način da se tuženiku nalaže plaćati tužitelju mjesečnu rentu s osnove izgubljene zarade u iznosu od 375,58 eura mjesečno, počevši od 1. ožujka 2025. pa nadalje, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, a buduće obroke do svakog 1. dana u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.256,25 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 2. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 27. lipnja 2005. stradao u nesreći na radu kao djelatnik tuženika u trenutku kad je prilikom utovara otpada u vozilo Čistoće nezgodno stao na kvrgu na cesti i teško ozlijedio lijevo koljeno zbog čega je 25. svibnja 2006. preveden u mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. U spisu ovoga suda Pr-2418/08 dosuđena mu je renta zbog izgubljene zarade, a u spisu Pr-466/2017 ta renta je povišena pa tužitelj danas prima iznos od 2.403,00 kn mjesečno. Tužitelj bi danas da je zdrav i dalje bio u radnom odnosu u Čistoći i ostvarivao bi mjesečnu plaću od oko 1.100,00 €. Tužitelj je umirovljen i danas prima mirovinu u iznosu od 560,41 eura pa tako trpi štetu u razlici između mirovine koju prima i plaće koju bi ostvarivao da radi, a ta šteta prema navodima tužitelja iz tužbe iznosi 540,00 eura mjesečno. Tužbom predlaže izmijeniti presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-466/2017 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-946/2018 od 25. travnja 2019. kojom je tuženik dužan tužitelju plaćati iznos od 2.403,00 kn mjesečno na način da je tuženik dužan plaćati tužitelju iznos od 540,00 € mjesečno počev od 1. ožujka 2024. nadalje, time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka, a dospijevajući do svakog 15.-og u mjesecu. Također tužitelj predlaže naložiti tuženiku da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

1.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj podneskom od 19. siječnja 2026. mijenja tužbeni zahtjev te predlaže da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 680,53 €, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2025. do isplate te da se izmjeni presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-466/2017 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, Gž-946/2018 od 25. travnja 2019. kojom je tuženik dužan tužitelju plaćati iznos od 2.403,00 kn/318,93 € mjesečno na način da je tuženik dužan plaćati tužitelju iznos od 375,58 € mjesečno počev od 1. ožujka 2025. nadalje, time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka, a dospijevajući do svakog 15.-og u mjesecu. Također tužitelj predlaže naložiti tuženiku da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava osnovu, osobito da bi ikakva šteta nastupila te visinu navodne štete. Navodi da je nesporno da je tužitelj otišao u mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad nastale uslijed ozljede na radu te da su donesene pravomoćne odluke na koje se tužitelj poziva u tužbi. Ističe, da sve i da je tužitelj ostao zdrav i u radnom odnosu kod tuženika danas ne bi bio u mogućnosti raditi poslove komunalnog djelatnika, sve u skladu sa životnom dobi radnika. Nadalje tuženik navodi kako nije jasno na koji način se došlo do utužene visine štete tj. izračuna plaće u iznosu od 1.100,00 eur koju bi tužitelj navodno ostvarivao da je ostao radno sposoban i na tom radnom mjestu te istu spori u cijelosti. Također, ističe prigovor zastare jer je riječ o povremenim potraživanjima, odnosno pravomoćno dosuđena naknada štete, u obliku novčane rente, predstavlja povremeno potraživanje koje proistječe iz sudske odluke tj. presude Pr-2418/08, te činjenicu da je i nastupila zastara samog prava. Tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti i tužitelju naložiti naknadu troška ovog postupka.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu te je proveden dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dragani Bubalo.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za naknadom izgubljene zarade na ime razlike neto plaće usporednog radnika i isplaćene mirovine za razdoblje od ožujka 2024. do veljače 2025., umanjeno za isplaćenu rentu kroz to razdoblje te zahtjev tužitelja za povišenje rente utvrđene pravomoćnom presudom, a kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja za povećanje mjesečnog iznosa rente s osnova izgubljene zarade, a koju čini razlika mirovine koju prima i plaće koju bi ostvarivao kod tuženika da je u stanju raditi.

6. Uvidom u pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Pr-2418/08 od 6. lipnja 2012. utvrđeno je da je istom, između ostalog, naloženo tuženiku plaćati tužitelju mjesečnu rentu s naslova izgubljene zarade u iznosu od 2.259,47 kn od 1. veljače 2012. pa nadalje, kao razliku između potencijalne plaće koju bi ostvario da radi i mirovine koju prima.

7. Uvidom u pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Pr-466/17 od 22. svibnja 2018. utvrđeno je da je istom izmijenjena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Pr- 2418/08 od 6. lipnja 2012. na način da je naloženo tuženiku plaćati tužitelju mjesečnu rentu s naslova izgubljene zarade u iznosu od 2.403,00 kn od 1. listopada 2017. pa nadalje, kao razliku između potencijalne plaće koju bi ostvario da radi i mirovine koju prima.

8. Uvidom u Obavijest o mirovinskim i invalidskim primanjima Raiffesen banke za siječanj 2024. utvrđeno je da tužitelj prima invalidsku mirovinu u visini od 560,41 eura.

9. Uvidom u podatke o plaći usporednog radnika koji radi na poslovima komunalnog radnika za razdoblje od ožujka 2024. do veljače 2025. proizlazi da ukupna neto plaća iznosi 11.896,75 eura, razvrstana na pojedinačne mjesečne iznose.

10. Odredbom čl.1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:

35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja te ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

10.1. Odredbom čl. 1096. ZOO određeno je da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

11. Iz obračunskih lista i obračuna plaće za usporednog radnika na radnom mjestu komunalnog radnika, a koje radno mjesto odgovara radnom mjestu na kojem je tužitelj radio u trenutku štetnog događaja (sakupljač komunalnog otpada - smetlar ) proizlazi da je plaća za to radno mjesto u relevantnom razdoblju veća od plaće koja je uzeta u obzir prilikom donošenja presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 466/17 od 22. svibnja 2018. Upravo ta promjena visine plaće usporednog radnika predstavlja promijenjenu okolnost odlučnu za povećanje ranije dosuđene rente.

12. Tuženikov prigovor nedostatka osnove nije osnovan. Ranijim pravomoćnim presudama između istih stranaka već je utvrđeno da tužitelj zbog ozljede na radu i posljedičnog umirovljenja ima pravo na rentu s osnove izgubljene zarade, i to kao razliku između mirovine koju prima i plaće koju bi ostvarivao kod tuženika da radi. Stoga se u ovom postupku ne odlučuje ponovno o odgovornosti tuženika ni o samom pravu tužitelja na rentu, nego samo o tome jesu li se nakon ranije presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-466/17 od 22. svibnja 2018. znatnije promijenile okolnosti koje utječu na visinu rente.

12.1. Neosnovani su i prigovori tuženika da se ne može pretpostaviti da bi tužitelj i danas radio na istom radnom mjestu, da bi eventualno radio kao čistač uredskih i poslovnih prostorija, odnosno da zbog životne dobi, fizičkih zahtjeva posla, posebnih uvjeta rada ili uvjerenja medicine rada ne bi mogao obavljati poslove komunalnog radnika. Ti navodi predstavljaju pretpostavke tuženika koje nisu potkrijepljene konkretnim dokazima. Tuženik nije dokazao da bi tužitelj, da nije bilo štetnog događaja, prestao raditi kod tuženika, bio premješten na drugo radno mjesto, bio proglašen nesposobnim za rad na poslovima komunalnog radnika ili da ne bi ispunjavao posebne uvjete rada.

12.2. Nije osnovana ni tvrdnja tuženika da bi tužitelj eventualno mogao raditi samo na radnom mjestu čistača uredskih i poslovnih prostorija. Predmetna renta je ranijim pravomoćnim odlukama određena prema plaći koju bi tužitelj ostvarivao na radnom mjestu sakupljač komunalnog otpada – smetlar, a koje radno mjesto se danas kod tuženika naziva komunalni radnik, a ne prema plaći nekog drugog radnog mjesta. Tuženik nije dokazao da bi kod redovitog tijeka stvari, bez ozljede na radu, tužitelj bio raspoređen upravo na radno mjesto čistača, niti je dostavio konkretnu odluku, akt, usporedni podatak ili drugi dokaz koji bi opravdavao takav zaključak.

12.3. Nije osnovan ni prigovor tuženika koji se odnosi na bolovanja komunalnih radnika. Općenita tvrdnja da kod komunalnih radnika nakon određene životne dobi postoji veća stopa bolovanja nije dostatna za umanjenje rente. Tuženik nije dokazao da bi tužitelj, da nije došlo do ozljede na radu, u relevantnom razdoblju koristio bolovanje u opsegu koji bi utjecao na visinu njegove plaće, niti je ponudio konkretan obračun iz kojeg bi proizlazila drukčija visina izgubljene zarade. Sud stoga prihvaća obračun plaće usporednog radnika na radnom mjestu komunalnog radnika kao mjerodavnu osnovu za utvrđenje visine rente.

13. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dragani Bubalo.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 4. prosinca 2025. proizlazi da, pod pretpostavkom da tužitelju pripada pravo na razliku između mirovine i očekivane plaće temeljem prosjeka plaća usporednog radnika, za razdoblje od ožujka 2024. do veljače 2025. razlika između neto plaće usporednog radnika i primljene mirovine tužitelja ukupno iznosi 4.507,69 eura.

15. Tuženik se podneskom od 13. siječnja 2026. očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje navodeći da nema primjedbe, dok je i dalje osporavao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

16. Tužitelj nije imao primjedbe na sačinjeni nalaz i mišljenje već je podneskom od 19. siječnja 2026. postavio svoj konačni tužbeni zahtjev pri čemu je tužitelj od utvrđene razlike između neto plaće usporednog radnika i primljene mirovine tužitelja (4.507,69 eura) odbio sve isplate koje je tužitelj primio od tuženika na ime rente u razdoblju od veljače 2024. do 1. ožujka 2025. i to 2.403,00 kn/318,93 eura mjesečno, odnosno ukupno 3.827,16 eura, te je zatražio naknadu štete na ime izgubljene zarade kroz navedeno razdoblje u visini od 680,53 eura, kao i daljnju mjesečnu rentu u iznosu od 375,58 eura što predstavlja dvanaestomjesečni prosjek za navedeno razdoblje.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući je sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti su stranke imale prigovore u pogledu matematičkog izračuna.

18. Neosnovan je prigovor zastare koji je istaknuo tuženik. Tužitelj u ovom postupku ne zahtijeva ponovno utvrđenje odgovornosti tuženika za štetni događaj od 27. lipnja 2005., niti ponovno utvrđenje samog prava na rentu, jer je to pravo već pravomoćno utvrđeno ranijim presudama između istih stranaka. Predmet ovog postupka je samo zahtjev za izmjenu, odnosno povećanje ranije dosuđene mjesečne rente zbog promijenjenih okolnosti, i to zbog povećanja plaće usporednog radnika na radnom mjestu komunalnog radnika u odnosu na plaću koja je bila uzeta u obzir prilikom donošenja ranije odluke. Tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u ovom predmetu zahtjevom ostvaruje zakonom priznato pravo na izmjenu ranije dosuđene rente zbog naknadno promijenjenih okolnosti, a ne novu tražbinu naknade štete koja bi se vezivala uz dan nastanka štetnog događaja.

18.1. Nije nastupila ni zastara pojedinih mjesečnih obroka. Sukladno čl. 226. st. 1. ZOO-a, povremene tražbine koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, a prema čl. 233. st. 2. ZOO-a povremene tražbine koje proistječu iz pravomoćne sudske odluke i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. U konkretnom slučaju tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži povećanu rentu počevši od 1. ožujka 2025. pa nadalje, dok je tužba podnesena 8. veljače 2024., dakle prije dospijeća tražbine za razdoblje za koje se povećana renta traži. Stoga nije protekao trogodišnji zastarni rok ni za jedan pojedini mjesečni obrok povećane rente.

18.2. Neosnovan je i prigovor tuženika da je nastupila zastara samog prava. Odredba čl. 227. st. 1. ZOO-a propisuje da pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine. Međutim, tužitelj u ovom postupku ne zahtijeva isplatu starih neplaćenih obroka rente, nego povećanje rente za ubuduće zbog promijenjenih okolnosti. Osim toga, samo pravo tužitelja na rentu već je pravomoćno utvrđeno ranijim sudskim odlukama, a predmet ovog postupka nije ponovno odlučivanje o postojanju tog prava, nego samo o visini budućih mjesečnih davanja. Tuženik nije dokazao da bi postojala najstarija neispunjena tražbina od koje bi protekao rok za zastaru samog prava, niti je dokazao okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tužiteljevo pravo na zahtjev za izmjenu rente prestalo zbog zastare.

19. Odluka o kamati na dosuđeni iznos donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a te iste teku od 15. u mjesecu prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 93. st. 1. ZR. Na svaki iznos mjesečne rente dosuđene su zakonske zatezne kamate u skladu s člankom 1088. stavak 2. ZOO-a kojim je propisano da se novčana renta plaća mjesečno unaprijed s time da je tuženik dužan isplatiti sve dospjele mjesečne rente sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1-og u mjesecu za tekući mjesec, kao i sve rente koje budu ubuduće dospijevale najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za idući mjesec, odnosno zakonske zatezne kamate tekuće od 1-og u slijedećem mjesecu. Visina stope zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. Obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

21. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 11. lipnja 2024. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 11. lipnja 2024. 250 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 21. siječnja 2025. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav podneska od 24. ožujka 2025. 62,5 bodova (Tbr. 8/4 OT), za sastav obrazloženog podneska od 19. siječnja 2026. 250 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 27. travnja 2026. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 1.562,5 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% te za troškove vještačenja u iznosu od 350,00 eura, sveukupno trošak tužitelja iznosi 4.256,25eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

21.1. Tužitelju su temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

22. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 21. veljače 2025. kojim obavještava sud da nije uspio pribaviti podatke od tuženika o usporednom radniku i predlaže da se naloži vještaku da pribavi te podatke, jer navedeni podnesak nije obrazloženi podnesak potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je za sastav podneska od 24. ožujka 2025. priznat trošak po Tbr. 8/4 OT budući se u konkretnom slučaju ne radi o obrazloženom podnesku već takav podnesak spada pod kategoriju „ostali podnesci“. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 23. listopada 2025., a kojim dostavlja potvrdu o uplati predujma troška za provođenje vještačenja, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 27. veljače 2026. kojim požuruje zakazivanje ročišta jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa je odbijen.

23. Tuženik je u cijelosti izgubio parnicu pa je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. lipnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika