Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-179/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Jasmine Štrucelj, predsjednice vijeća, te Michala Danečeka i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika RI, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 17. veljače 2026., broj K-1605/2025-57, u sjednici održanoj 2. lipnja 2026., u odsutnosti u javnom dijelu Županijskog državnog odvjetnika u Karlovcu, a u prisutnosti optuženika i branitelja optuženika Marjana Baričevića, odvjetnika u Zagrebu

p r e s u d i o  je

Odbija se žalba optuženika RI kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 1605/2025-57 od 17. veljače 2026., optuženi RI proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – produljeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11. u vezi članka 52. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. svibnja 2025. pa nadalje. Na temelju članka 158. ZKP/08 optuženi RI, sin R, rođen **.**.1999. u [adresa], državljanin [adresa] s prebivalištem u [adresa] dužan je u roku od godine dana od pravomoćnosti presude oštećenicima nadoknaditi imovinskopravne zahtjeve, i to : oštećenoj NI iz [adresa] iznos od 63.000,00 eura; oštećenom AI iz [adresa] iznos od 5.000,00 eura; oštećenoj ĐI iz [adresa] iznos od 25.000,00 eura; oštećenoj BI iz [adresa] iznos od 2.050,00 eura; oštećenoj FI iz [adresa] iznos od 6.800,00 eura; oštećenoj TI iz [adresa] iznos od 2.000,00 eura; oštećenoj VI iz [adresa] iznos od 5.000,00 eura te oštećenoj SI iz [adresa] iznos od 165.000,00 eura. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, optuženi je oslobođen od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljanog branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio optuženik po branitelju Marjanu Baričeviću, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Podredno predlaže da se prihvati žalba optuženika, preinači pobijana presuda na način da se optuženiku izrekne blaža kazna.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

4. Postupajući po zahtjevu branitelja optuženika, na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08, o sjednici su izvješteni optuženik i branitelj. Sjednica je na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08 održana u odsutnosti uredno pozvanog Županijskog državnog odvjetnika, a u prisutnosti optuženika i branitelja optuženika Marjana Baričevića, odvjetnika u Zagrebu te uz sudjelovanje tumača za makedonski jezik, Spomenke Demnieve.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Optuženik tvrdi da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 jer se presuda u odlučnom dijelu ne može valjano ispitati jer razlozi presude o odlučnim činjenicama nisu potpuni, a dijelom su i nejasni. U konkretnom slučaju, suprotno odredbi članka 459. stavka 4. ZKP/08, izostali su dostatni, logični i cjeloviti razlozi u odnosu na obranu optuženika u dijelu u kojem on navodi da je postupao pod ozbiljnom prijetnjom osobe koja je zapravo nalogodavac i organizator inkriminiranih prijevara te razlozi o prijevarnoj namjeri koju je optuženik navodno imao prema oštećenicima. Sud prvog stupnja otklanja obranu optuženika kao neuvjerljivu s tezom da je on o navedenim događajima mogao obavijestiti policiju ili starijeg brata. Međutim, navedeno nije dostatan odgovor na konkretne navode koje je optuženik iznio u svojoj obrani, a tiču se prijetnji te snimkama ispred kuće njegova oca. Time nije razjašnjeno pitanje same prijetnje te narav i ozbiljnost prijetnje i koliko je zapravo takva prijetnja bila od utjecaja na volju optuženika. Također, presuda ne sadržava dostatne razloge iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je optuženik znao cjelokupni sadržaj prijevarnog postupanja prema svakom pojedinom oštećeniku, odnosno da je bio svjestan svih bitnih obilježja inkriminiranog kaznenog djela. Sama činjenica da je dolazio po novac, da se predstavljao imenom koje nije njegovo ili da je bio u kontaktu s trećim osobama ne daje, sama po sebi, dostatnu osnovu za zaključak o postojanju izravne prijevarne namjere, osobito kada optuženik u obrani dosljedno tvrdi da nije znao što je točno oštećenicima prethodno rečeno te da je postupao o uputama treće, njemu nepoznate osobe, i pod prijetnjom i u strahu za život svog oca. Pogrešan je i zaključak o slobodnom raspolaganju novcem koji je izveden iz jednog izoranog događaj vezanog za plaćanje taxi prijevoza iz kojeg je izveden opći zaključak o kriminalnoj volji optuženika, koja okolnost nije dostatno obrazložena uzevši u obzir činjenicu da je optuženik porekao da bi novac zadržavao za sebe te da kod njega nije pronađen nikakav novac.

6.1. Iz sadržaja ovog dijela žalbe proizlazi, u stvari, da optuženik kroz žalbeni razlog bitne povrede odredaba kaznenog postupka prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Unatoč tome ovaj sud smatra da sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08, na koju se optuženik poziva jer je presuda razumljiva, neproturječna sebi ili razlozima presude, u njoj su navedeni jasni, potpuni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, tako da je presuda jasna i može se ispitati. U tom pogledu se utvrđuje da je sud prvog stupnja naveo valjane razloge zbog čega nije prihvatio obranu optuženika u dijelu u kojem on tvrdi da je kazneno djelo počinio uslijed prijetnje, odnosno pod prisilom. Naime, optuženikovo pravo je da se brani na način za koji smatra da je za njega najpovoljniji, a u konkretnom slučaju optuženik se branio da je ostvario radnju konkretnog kaznenog djela uslijed prijetnji njemu nepoznate osobe, da bi ta osoba mogla nanijeti zlo njegovom ocu, ako odbije sudjelovanje u "poslu". Međutim, iz obrane optuženika i iz rezultata cjelokupnog postupka, kako je to sud prvog stupnja pravilno utvrdio, ni iz čega ne proizlazi da bi optuženik "posao" prihvatio putem društvene mreže "Facebook" ili da bi mu netko prijetio kako bi on preuzimao novac od oštećenika za nepoznatog organizatora koji je s njim bio u kontaktu jer dokaze za to osumnjičenik nije predložio, osobito radi utvrđivanja kontakta putem društvene mreže. Stoga je sud prvog stupnja pravilno ocijenio njegovu obranu samo kao verbaliziranje, bez realne podloge. I ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja koji obranu optuženika u tom dijelu smatra nevjerodostojnom jer o toj (navodnoj) ozbiljnoj prijetnji optuženiku, da bi mu organizator posla naudio ocu, optuženik nije rekao niti starijem bratu, a niti je o tome izvijestio policiju, bilo hrvatsku, bilo sjevernomakedonsku. Što se tiče namjere za počinjenje ovog djela sud prvog stupnja je, također pravilno, utvrdio da je optuženik postupao u dogovoru s ostalim nepoznatim počiniteljima, pri čemu je svatko od njih u lancu postupanja prema oštećenicima imao svoju ulogu. Optuženik nije morao znati za svaki detalj "poslova" već je bio svjestan da su osobe od kojih je išao preuzeti novac, lažno se predstavljajući, dovedene u zabludu da su im djeca stradala i da je novac potreban radi liječenja ili spašavanja života djece oštećenika u ovom predmetu , pa tako nije morao znati ni što je oštećenicima govorila osoba koja se u sklopu te grupe predstavljala kao "doktor". U tom smislu je sud prvog stupnja, cijeneći sveukupne okolnosti slučaja, pravilno zaključio da optuženik nije preuzimao novac zbog straha od prijetnji treće osobe već da je njegovo postupanje bilo slobodno što proizlazi iz činjenice da je optuženik bez straha raspolagao dijelom novca kojeg je preuzeo od jedne oštećene osobe. Istina je da se ovaj zaključak temelji na jednom događaju, koji proizlazi iz iskaza svjedoka - vozača taxi vozila, ali to ne utječe na vjerodostojnost tog dokaza niti je time vrijednost tog dokaza dovedena u pitanje. Konačno, činjenica što kod optuženika nije pronađen novac pribavljen kaznenim djelom, nije od utjecaja na utvrđenje njegove odgovornosti u konkretnom slučaju, obzirom da je optuženik uhićen nekoliko dana nakon zadnjeg događaja, a njegova je uloga u okviru grupe očigledno bila (barem za sada, jer to proizlazi iz izvedenih dokaza) samo da preuzme novac od oštećenika i dalje ga proslijedi drugim sudionicima u prijevari. Iz tih razloga nisu osnovani navodi žalbe koji upućuju na to da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

7. Što se tiče žalbenog razloga pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženik preocjenjuje dokaze koje je sud prvog stupnja izveo i već pravilno ocijenio. Međutim, on to čini pojednostavljeno, isključivo na način koji mu ide u korist, parcijalno, a takva ocjena dokaza ne može konkurirati sveobuhvatnoj ocjeni dokaza i rezultata postupka provedenoj od strane suda prvog stupnja. Na taj način optuženik nije doveo u pitanje utvrđenja suda prvog stupnja da optuženik nije naknadno uključen kao osoba koja samo preuzima novac, odnosno zlatninu prema zadanim uputama i te stvari predaje trećoj osobi već da je optuženik postupao prema unaprijed sačinjenom planu grupe i da je bio svjestan svih elemenata kaznenog djela prijevare koje je počinio i bez detaljnih spoznaja o djelovanjima drugih članova grupe.

7.1. U odnosu na prigovor da je optuženik djelovao pod prijetnjom, da je dao konkretne podatke koji bi mogli pomoći u otkrivanju identiteta stvarnih organizatora prijevare koji se tiču "Facebook" grupe u kojoj je pronašao oglas za posao te o osobi koja ga je putem društvene mreže kontaktirala te o prijetnjama koje su mu upućene - da će njegov otac stradati ako on ne bude činio što nepoznata osoba od njega zahtijeva, ovaj sud se već očitovao u točki 6.1. obrazloženja ove odluke. U ovom dijelu valja istači da je obrana optuženika, osim priznanja počinjenja radnji preuzimanja novca i zlatnine, bez realne podloge, koncipirana na način da se upravo ne može doći do drugih sudionika u počinjenju ovog kaznenog djela, što je posebno uočljivo u dijelu u kojem optuženi opisuje predaju novca drugom sudioniku prevare na način da se ta osoba uopće ne može identificirati (ako uopće postoji), a ni sam optuženik - navodno izložen prijetnjama, u osam radnji preuzimanja, odnosno predaje novca, nije uspio tu osobu fotografirati, navesti policiji gdje bi se ta osoba u određeno vrijeme mogla nalaziti kako bi se do te osobe došlo - na primjer pregledom video zapisa nadzornih kamera ili na drugi način, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno zaključio da obrana optuženika nije izvor o činjenicama već samo pokušaj otklanjanja odgovornosti. U istom smislu je naprijed elaborirano o značaju činjenice da kod optuženika nije pronađen novac koji je preuzeo od oštećenih, da je slobodno raspolagao preuzetim novcem (naravno, u okviru njegove uloge u grupi), da je bio svjestan svojih postupaka i svih posljedica djela te da je postupao slobodno, a ne uslijed prijetnji po život njegovom ocu (točka 16. i 17. obrazloženja pobijane odluke). Stoga je činjenično stanje, suprotno navodima žalbe, pravilno i potpuno utvrđeno.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je optuženik postupao s namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznenog djela i želio je njegovo ostvarenje, pri čemu je sud valjano isključio nehaj, slučaj ili zabludu u postupanju optuženika, utvrdivši da je optuženik bio svjestan da su mu novac predavali oštećenici koji su prethodno bili dovedeni u zabludu glede zdravstvenog stanja njima najbližih osoba, a sve kako bi on i drugi sudionici prijevarnog pothvata stekli protupravnu imovinsku korist. To što je sud izravnu namjeru izveo iz posrednih okolnosti, kako to tvrdi optuženik u žalbi, ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja, koji je razloge za to utvrđenje iznio u točki 17. obrazloženja pobijane presude. S tim u vezi se utvrđuje da je sud pravilno utvrdio i visinu imovinske koristi, pravilno korigiravši optužnicu u tom pogledu. Stoga nisu osnovani navodi žalbe iz razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kojima se tvrdi suprotno.

9. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne sud prvog stupnja je pravilno cijenio okolnosti iz članka 47. stavka 1. ZKP/08, koje su od utjecaja na tu odluku. Olakotnima po optuženika cijenjena je njegova dob u vrijeme počinjenja kaznenog djela (nepunih 26 godina) te da je priznao preuzimanje novca i vrijednosti od oštećenika u svih osam radnji kaznenog djela za koje se tereti. Otegotnim je sud prvog stupnja cijenio brojnost oštećenika, bešćutnost optuženika u počinjenju kaznenog djela na štetu ranjivih osoba te činjenicu da je optuženik došao u Republiku Hrvatsku isključivo radi činjenja konkretnog kaznenog djela.

9.1. Žalbenim navodom da optuženik nije mogao znati osobne i povjerljivo informacije o oštećenicima i članovima njihovih obitelji jer je to razina informacija kojima optuženik nije mogao raspolagati, iz čega proizlazi da je on bio u položaju podređene i instrumentalizirane osobe, bez stvarne kontrole nad tijekom događaja, nije dovedena u pitanje odluka suda prvog stupnja o odgovornosti optuženika radi počinjenja ovog djela jer je on bio svjestan protupravnosti postupanja u okviru podjele posla u grupi koja je organizirala prijevare na štetu oštećenika, (svi osobe starije životne dobi, zabrinuti za zdravlje svoje djece), o čemu se ovaj sud već naprijed očitovao. Isto se odnosi i na tvrdnju da optuženik nije bio odgovoran za počinjenje kaznenog djela jer kod njega nije pronađen nikakav novac niti bilo kakva druga protupravna imovinska korist, kao ni trag da bi pribavljenim sredstvima raspolagao kao svojima.

9.2. Stoga ovaj sud smatra, kao i prvostupanjski sud, da se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 može ostvariti upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju 5 godina, osobito cijeneći raspon kazne propisane za konkretno kazneno djelo, brojnost oštećenika i njihova osobna svojstva, odnosno bešćutnost optuženika koja isključuje, kako to optuženik predlaže, ublažavanje kazne na temelju odredbe članka 48. stavka 2. KZ/11.

10. Iz tih je razloga utvrđeno da navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a kako pobijanom presudom nisu ostvarene ni povrede iz članka 476. stavak 1. ZKP/08 valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

U Karlovcu 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jasmina Štrucelj