REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-566/2025-11

[adresa] Š 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljica 1. ŠN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. EN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), obje iz [adresa], obje zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom uredu Andrea Grugan Šagud, u Svetom Ivanu Zelini, Trg Ante Stračevića 12a, protiv tuženika Zagrebačke županije (OIB: 07132269553), Upravnog odjela za promet i komunalnu infrastrukturu, Odsjeka za upravno-pravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 72/V, radi priključenja na komunalne vodne građevine za javnu odvodnju, 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Zagrebačke županije, Upravnog odjela za promet i komunalnu infrastrukturu, Odsjeka za upravno-pravne poslove, KLASA: UP/II- 363-03/23-01/57, URBROJ: 238-11-03/1-25 od 18. ožujka 2025. i prvostupanjskog tijela Vodoopskrbe i odvodnje Zagrebačke županije d.o.o., KLASA: UP/I-325-05/23- 01/01, URBROJ: 238-164-12/04-23-6 od 22. svibnja 2023.

II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je to tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljicama trošak ovog upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura (slovima: tri tisuće sedamsto i pedeset eura), u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Vodoopskrbe i odvodnje Zagrebačke županije d.o.o., KLASA: UP/I-325-05/23-01/01, URBROJ: 238-164-12/04-23-6 od 22. svibnja 2023. odbijen je zahtjev tužiteljica da se njihova obiteljska kuća, na adresi [adresa], na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], priključi na komunalne vodne građevine javne odvodnje Grada Sveti Ivan Zelina ili da se rekonstruira postojeći komunalni priključak, s obrazloženjem da kuća tužiteljica ima priključak na komunalnu vodnu građevinu javne odvodnje Grada Sveti Ivan Zelina i da je isti funkcionalan i protočan.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljice su izjavile žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-03/23-01/57, URBROJ: 238-11-03/1-25 od 18. ožujka 2025. odbijena kao neosnovana.

3. Tužiteljice su u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijele tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, spis je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ureda predsjednice suda, broj: 31 Su-369/2025-3 od 2. svibnja 2025. delegiran ovom Sudu na daljnje rješavanje zbog velikog broja predmeta koje trenutno Upravni sud u Zagrebu ima u radu.

4. Tužiteljice u tužbi i u tijeku spora u bitnome navode da nije točno da je njihova kuća priključena na sustav javne odvodnje te pojašnjavaju da kuća ima samo omogućen ispust otpadnih voda u zacjevljen potok, dok s druge strane ([adresa]) prolazi sustav javne odvodnje otpadnih voda u koju su priključeni svi ostali stanovnici [adresa] osim njih. Smatraju da im se treba omogućiti adekvatan priključak s obzirom da svi građani Republike Hrvatske imaju pravo biti priključeni na učinkovitu javnu mrežu odvodnje. Navode da su zbog neadekvatnog priključka na sustav javne odvodnje pretrpjele štetu jer se za vrijeme lošeg vremena vraćaju otpadne vode u njihovu kuću, a kao dokaz toga prilažu presudu Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-915/2019 kojom je utvrđena odgovornost Grada Svetog Ivana Zeline za naknadu štete na kući tužiteljica, a koju iste trpe radi neadekvatne rekonstrukcije [adresa] i neadekvatnog priključka njihove kuće na sustav javne odvodnje. Navode da su sve do 2009. godine bile priključene na sustav javne odvodnje koju mrežu su svojim financijskim sredstvima sufinancirali svi stanovnici [adresa] i da one nisu imale nikakvih problema do 2009. godine kada je izvedena rekonstrukcija te ulice kojom prilikom su tužiteljice isključene s navedenog sustava odvodnje i privremeno spojene u zacjevljeni potok, a obzirom da je navedena cijev tek nešto malo ispod zemlje i da je za vrijeme kiša i radi toga što je potok zacijevljen sve poplavljeno te da stoga otpadne vode ne otječu iz kuće već da se vraćaju u kuću radi čega im nastaje šteta na kući. Predložile su da se u sporu ukoliko je to potrebno provede dokaz adekvatnim vještačenjem. Slijedom navedenog, tužiteljice u tužbenom zahtjevu predlažu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz nadoknadu troškova ovog spora.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Dodatno je naveo da su tužiteljice priključene na sustav javne odvodnje na jedini trenutno mogući način i da nije moguć priključak tužiteljica na staru kanalizaciju s kojom su bile zadovoljne jer je rekonstrukcijom [adresa] prekinuta stara kanalizacija. Također je naveo da su u upravnom postupku utvrđene nepravilnosti u internoj kanalizaciji tužiteljica i da te nepravilnosti trebaju otkloniti tužiteljice, jer je korisnik dužan održavati internu kanalizacijsku mrežu, a ne isporučitelj usluge. Predložio je da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljica.

6. U tijeku spora održana je rasprava 19. svibnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tužiteljica, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan te je rasprava na temelju čl. 89. st. 4. ZUS u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

7. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud je odbio u sporu provesti dokaz kojeg su predložile tužiteljice (vještačenje) iz razloga što provođenje tog dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovom sporu jer su se na temelju postojeće dokumentacije u spisu ovog spora i upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio mogle utvrditi odlučne činjenice.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljica osnovan.

9. Čl. 2. t. 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga javnog isporučitelja trgovačkog društva Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačke županije d.o.o. iz Zagreba od 30. ožujka 2017. (dalje: Opći i tehnički uvjeti), propisano je da su interna kanalizacijska mreža objekti i uređaji korisnika odvodnje na nekretninama korisnika koji su spojeni na sustav javne odvodnje, a izgrađeni su iza priključnog okna.

10. Čl. 2. t. 15. Općih i tehničkih uvjeta propisano je da se priključkom na sustav javne odvodnje (kanalski priključak) smatra odvodni cjevovod od spoja na uličnoj mreži do priključnog okna uključujući i priključno okno. Priključak izvodi isporučitelj i u vlasništvu je isporučitelja usluge, priključno okno održava korisnik.

11. Čl. 2. t. 16. Općih i tehničkih uvjeta propisano je da je priključno okno mjesto na kojem je moguće vršiti kontrolu funkcionalnosti kanalskog priključka, mjeriti protok i uzimati uzorke za kontrolu kvalitete otpadnih voda, te postava - ugradnja zapornice.

12. Čl. 11. Općih i tehničkih uvjeta propisano je da će isporučitelj vodnih usluga odbiti zahtjev za priključenje građevine ili druge nekretnine na komunalne vodne građevine za javnu vodoopskrbu i javnu odvodnju u sljedećim slučajevima: 1. ako prethodno nije proveden postupak određen odredbama ovih Općih i tehničkih uvjeta, 2. ako za priključenje ne postoje tehničko tehnološke mogućnosti i 3. ako bi se traženim priključenjem narušila vodoopskrba ili odvodnja postojećih korisnika vodnih usluga.

13. Čl. 30. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta propisano je da se priključak na javnu odvodnju smije izvesti na mjestu predviđenom projektom javne odvodnje te odobrenom tehničkom dokumentacijom građevine koja se priključuje, ili na mjestu gdje to odredi isporučitelj vodne usluge. Sama izvedba kanalskoga priključka izvodi se prema pravilima struke, uz uvjet da se uz minimalan trošak osigura funkcioniranje i kakvoća priključka, te ne naruši funkcioniranje odvodnje ranije priključenih korisnika. Potrebno je obratiti pozornost prigodom izvedbe da se njome ne oštećuje i ne ugrožava postojeća kakvoća javne kanalske mreže, kako se ne bi ugrozile njezina funkcionalnost i kakvoća usluge javne odvodnje.

14. Iz stanja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da je kuća tužiteljica bila priključena na kanalizaciju koja je bila izgrađena od strane stanovnika [adresa]. te da je pravni prednik javnog isporučitelja vodnih usluga izgrađenu kanalizaciju preuzeo zajedno sa svim priključenim objektima i postojećim korisnicima i da tada tužiteljice nisu imale problema s odvodnjom. Nadalje slijedi da je 2009. izvršena rekonstrukcija [adresa] i da od tada kuća tužiteljica više nije spojena na stari sustav javne odvodnje zbog tehničke nemogućnosti (jer je došlo do zatvaranja postojećeg kanala), već je 2013. spojena na zacjevljeni potok na koji je i danas spojena, ali taj spoj ne funkcionira jer za vrijeme jakih kiša dolazi do povrata viška vode iz potoka u priključno okno i prema kući tužiteljica. Tužiteljica smatraju da trenutni priključak ne predstavlja javnu kanalizaciju jer se radi o potoku koji je zacjevljen, te stoga smatraju da se radi o privremenom priključku dok se ne napravi tehnička dokumentacija na temelju koje bi se njihova kuća spojila natrag na sustav javne odvodnje na koji su bile i prije spojene i na koji su nakon rekonstrukcije [adresa] spojeni svi stanovnici te ulice.

15. Iz zapisnika s očevida provedenog u upravnom postupku dana 19. svibnja 2023., na kojem su sudjelovali tužiteljice, vodni redar i djelatnik Tehničkog sektora isporučitelja vodnih usluga, slijedi da je djelatnik Tehničkog sektora isporučitelja vodnih usluga neposrednim opažanjem u betonsko priključno okno uočio da je problem u novoizvedenoj internoj kanalizaciji tužiteljica, jer da kineta (oblikovano dno okna čija je funkcija omogućavanje ispravnog otjecanja vode u određenom smjeru) nije izvedena sukladno pravilima struke zbog čega dolazi do taloženja krutine. Utvrdio je da je priključak od priključnog okna do spoja na uličnu mrežu javne odvodnje funkcionalan i protočan s potrebnim padom od priključnog okna do cijevi javne odvodnje pa da stoga nije potrebna njegova rekonstrukcija, već da je problem u internoj mreži odvodnje od kuće tužiteljica do priključnog okna. Dakle, po stavu tuženika i prvostupanjskog tijela problem je u internoj kanalizaciji tužiteljica koja nije izvedena na način da ima odgovarajući pad kako bi se osiguralo otjecanje bez taloženja i kako bi se spriječio povrat otpadnih voda iz sustava javne odvodnje, a što da je obveza korisnika usluge, a ne javnog isporučitelja.

16. Međutim, iz dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka Žarka Željka, dipl. ing. građ., od 10. kolovoza 2021., koji je sačinjen za potrebe parničnog postupka koji se je vodio kod Općinskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, pod poslovnim brojem Pn-915/2019, po tužbi tužiteljica protiv Grada Sveti Ivan Zelina kao tuženika, radi naknade štete, i na kojem nalazu i mišljenju je utemeljena presuda kojom je utvrđena obveza naknade štete tužiteljicama, slijedi da nije isključivo problem u načinu izvedbe interne kanalizacije tužiteljica. Naime, iz te dopune nalaza i mišljenja slijedi da je problem i u načinu na koji je 2009. godine izvršena rekonstrukcija [adresa] i odvodnje na koju je bila spojena kuća tužiteljica do te rekonstrukcije i u načinu na koji je 2013. godine izveden novi priključak interne kanalizacije kuće tužiteljica u zacjevljeni potok. Vještak je pojasnio, kako je to detaljno opisano u točki 1.4. dopune nalaza i mišljenja, da radovi koji su izvedeni 2013. prilikom spajanja kuće tužiteljica na zacjevljeni potok nisu izvedeni prema pravilima struke jer je iz fotodokumentacije u spisu vidljiva dubina cijevi zacjevljenog potoka u odnosu na nivo kolnika i pločnika, te je razvidno da spoj odvodnih cijevi s nekretnine tužiteljica (a čiji je nivo za cca 40 cm niži od nivoa pločnika) na cijev zacjevljenog potoka ne osigurava adekvatno otjecanje otpadnih voda.

17. Iako je navedeni nalaz i mišljenje sačinjen za potrebe parničnog spora, a ne ovog spora, Sud je prihvatio činjenice iz navedenog nalaza i mišljenja jer se iste podudaraju s privatno sačinjenim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Ivana Čeovića, dipl. ing. građ. iz Sesveta, čiju izradu su naručile tužiteljice. K tome vještak je logičnim obrazloženjem otklonio utvrđenja vodopravne inspektorice iz zapisnika od 8. travnja 2015. da je na temelju ubačenog fluorescentnog svjetla utvrđeno da otpadne vode nesmetano otječu u sustav javne kanalizacije. Naime, vještak je pojasnio kako nije sporno da su cijevi u uvjetima slabijeg pritjecanja otpadnih voda protočne, ali da u slučaju većih oborina dolazi do uspora, zadržavanja i povrata otpadnih voda, što ulijevanjem manje količine vode i fluorescentnog sredstva nije bilo moguće ispitati. Stoga Sud cijeni da su navedenim nalazom i mišljenjem osnovano dovedena u sumnju utvrđenja iz upravnog postupka.

18. Dakle, navedenim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka osporena su utvrđenja iz upravnog postupka da je postojeći priključak kuće tužiteljica na javnu odvodnju funkcionalan i protočan, s potrebnim padom od priključnog okna do cijevi javne odvodnje, pa da stoga nije potrebna njegova rekonstrukcija i da je problem isključivo u internoj mreži odvodnje za koju su nadležne tužiteljice. Citirani čl. 30. Općih i tehničkih uvjeta propisuje da se kanalski priključak izvodi prema pravilima struke, uz uvjet da se uz minimalan trošak osigura funkcioniranje i kakvoća priključka, a iz navedenog nalaza i mišljenja slijedi da to nije ispoštovano u konkretnom slučaju.

19. Pored navedenoga, iz citiranih odredaba čl. 2. t. 3. i 15. Općih i tehničkih uvjeta slijedi da priključno okno čini dio kanalskog priključka kojeg izvodi isporučitelj usluge, a korisnik ga samo održava. Tužiteljice su navele u sporu da je priključno okno 2013. godine izveo pravni prednik Vodoopskrbe i odvodnje Zagrebačke županije d.o.o., jer su otklanjali štetu koja je nastala prilikom rekonstrukcije [adresa]. Stoga je pogrešan zaključak upravnih tijela da tužiteljice trebaju sanirati dno priključnog okna koje nije izvedeno prema pravilima struke, budući da iz navoda tužiteljica i citirane odredbe čl. 2. t. 15. Općih i tehničkih uvjeta slijedi da je priključno okno (uključujući i nepravilno izvedeno dno) izveo isporučitelj usluge.

20. Nadalje, u upravnom postupku izostalo je utvrđenje da li zacjevljeni potok predstavlja javnu kanalizaciju s pravovaljanom tehničkom dokumentacijom ili se je samo radilo o privremenom priključku za vrijeme izvođenja rekonstrukcije [adresa], koji se sukladno čl. 29. Općih i tehničkih uvjeta nakon okončanja rekonstrukcije treba staviti izvan funkcije. Također, u upravnom postupku nedostaje jasno utvrđenje radi kojih to tehničkih nemogućnosti nije više moguće priključenje kuće tužiteljica na raniju kanalizaciju i radi čega se te tehničke nemogućnosti ne mogu otkloniti.

21. Slijedom svega navedenoga, ocjena je Suda da u upravnom postupku nije pravilno i potpuno ispitano da ne postoje uvjeti za usvajanje predmetnog zahtjeva tužiteljica. Radi toga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su nezakonitim pa je Sud iste poništio i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak sukladno odredbi čl. 117. st. 1. ZUS.

22. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je vezano pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda, te je obvezno ispitati činjenice na koje je ukazano u obrazloženju ove presude, te potom donijeti novu odluku o predmetnom zahtjevu tužiteljica u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS.

23. Odluka Suda o troškovima spora iz točke III. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužiteljicama trošak koji im je nastao u povodu ovog spora.

24. Budući da se prema čl. 144. st. 3. ZUS vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to je tužiteljicama sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) priznat trošak za sastav tužbe, za sastav podneska od 4. listopada 2025. i za pristup na raspravu održanu u ovom sporu u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, uvećano za PDV, što sveukupno iznosi 3.750,00 eura.

25. Sukladno odredbi čl. 144. st. 4. ZUS na dosuđeni iznos troška ovog spora tužiteljicama pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troška do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troška ne podmiri u ostavljenom roku.

26. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljicama nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 2. lipnja 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS).

Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (čl. 148. st. 5. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužiteljica, odvjetnicima u Odvjetničkom uredu Andrea Grugan Šagud, u Svetom Ivanu Zelini, Trg Ante Stračevića 12a

- tuženiku Zagrebačkoj županiji, Upravnom odjelu za promet i komunalnu infrastrukturu, Odsjeku za upravno-pravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara

72/V, uz spis upravnog postupka