Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

31000 Osijek

Europska avenija 7

Poslovni broj: P Ob-485/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Jadranki Oroz, u pravnoj stvari tužiteljice ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po opun. Marinu Brajku, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opun. Krešimiru Medvedu, odvjetniku u Osijeku, nakon održane i zaključene glavne i nejavne rasprave 6. svibnja 2026., u nazočnosti opun. tužiteljice, tužiteljice, opun. tuženika i tuženika, koja presuda je objavljena 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Brak sklopljen dana 4. kolovoza 2020. u Viškovcima, upisan u matici vjenčanih matičnog područja Viškovci, pod rednim brojem 1 za 2020. godinu, između:

tužiteljice ĐJ, r. Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1991. u [adresa], kći B i I, i

tuženika BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1986. u

Đakovu, sin L i Z,

razvodi se temeljem članka 51. stavak 1. točka 1. i 2. Obiteljskog zakona.

II. Roditelji ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], će zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb nad maloljetnom djecom IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2021., mlt. LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2021. i mlt. ZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2025. .

III. Zajednička maloljetna djeca stranaka IJ, AJ i ZJ će stanovati sa majkom ĐJ, na njezinoj adresi stanovanja u [adresa].

IV. Osobni odnosi mlt. djece IJ, AJ i ZJ s ocem EJ odvijat će se svake srijede i subote u terminima po dogovoru roditelja, kao i ljetne i zimske praznike, te blagdane, a sukladno međusobnom dogovoru roditelja, koji će informacije o mlt. djeci razmjenjivati sms porukama i telefonskim putem.

V. Nalaže se ocu BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime uzdržavanja maloljetne djece IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. ZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinosi iznos od po 200,00 eura (slovima: dvijestotineeura) mjesečno, za svako dijete ponaosob, počev od 1. kolovoza 2025., pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da dospjele iznose plati odjednom, a dospijevajuće iznose do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog neplaćenog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na tekući račun majke i z.z. mlt. djece ĐJ, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po opun. dana 27. listopada 2025. podnijela ovome sudu tužbu radi razvoda braka. Navodi da su parnične stranke dana 4. kolovoza 2020. godine sklopili brak upisan pod brojem 1 matičnog ureda Đakovo za matično područje [adresa], a u kojem braku je rođeno troje djece i to blizanci IJ i LJ rođene **.**.2021. i ZJ rođen **.**.2025. U tijeku braka došlo je do poremećaja u bračnim odnosima između bračnih drugova, čiji su odnosi postali teško i trajno poremećeni te je faktična životna zajednica između njih prestala krajem srpnja 2025. godine, nakon čega su tužiteljica i tuženik pred Hrvatskim zavodom za socijalni radni, Područni ured Đakovo pokrenuli postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka radi pokušaja sklapanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Isti su postigli usmeni dogovor oko toga s kim će mlt. djeca živjeti, na kojoj adresi i način ostvarivanja osobnih odnosa između oca i mlt. djece, međutim nisu postigli dogovor oko visine plaćanja zakonskog uzdržavanja slijedom čega je HZSR PU Đakovo sastavio izvješće o provedenom obveznom savjetovanju prije razvoda braka. Tužiteljica i tuženik su se u načelu usmeno dogovorili da će mlt. djeca živjeti s majkom na adresi [adresa] u [adresa], da će tuženik mlt. djecu viđati dvaput tjedno i to srijedom i subotom, a ostale dane po dogovoru. Oko visine uzdržavanja se isti nisu mogli dogovoriti, jer 1. tužiteljica zahtijeva da tuženik podmiruje za svako dijete barem 200,00 eura mjesečno, ukupno 600,00 eura, uzimajući u obzir svakomjesečne materijalne potrebe mlt. djece, zatim Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za 2025. godinu, zatim činjenicu da tuženik ima obvezu uzdržavanja dvoje ili više djece te uzimajući u obzir primanja tuženika koja mjesečno iznose cca 1.500,00 eura (tuženik je zaposlen kod teleoperatera Telemach gdje ostvaruje redovnu plaću uvećanu za dodatne bonuse svaki mjesec). Tužiteljica ističe kako mlt. AJ i IJ pohađaju dječji vrtić u Petar Pan u [adresa] te samo na trošak vrtića za njih dvoje mjesečno iznosi cca 170,00 eura o čemu prilaže preslik uplatnica. Tužiteljica nadalje navodi kako tuženik od dana faktičnog prestanka životne zajednice (a to je kraj srpnja 2025.g. kad je tuženik otišao iz zajedničkog kućanstva) nije platio nijedan iznos na ime zakonskog uzdržavanja te se trenutno tužiteljica i mlt. djeca uzdržavaju od njezine porodiljne naknade i novčane pomoći njezina oca. Stoga, tužiteljica prije svega predlaže Naslovnom sudu da donese privremenu mjeru kojom će naložiti tuženiku plaćanje zakonskog uzdržavanja u visini od 200,00 eura za svako dijete počev od 01. kolovoza 2025.g. pa nadalje te da ista mjera ostane na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka, a sve sukladno člancima 529.- 536. Obiteljskog zakona.

2. U odgovoru na tužbu od 20.11.2025. tuženik po opun. navodi da tuženik je suglasan s razvodom braka i da djeca stanuju s majkom, no isti se protivi zahtjevu za plaćanjem uzdržavanja u iznosu koji prelazi 140,00 EUR po djetetu. Tuženikova primanja su sada nešto niža tako da su u prosjeku njegova primanja oko 1.300,00 EUR mjesečno i to sa svim bonusima/dodacima. Pri tome se ističe kako tuženik ima i dva hipotekarna kredita o čega je jedan 340,00 EUR mjesečna rata, a drugi 180,00 EUR rata, dakle ukupno 520,00 EUR mjesečno. Dakle kada se u obzir uzme iznos od 140,00 EUR po djetetu mjesečno, tuženiku ostaje manje od 400,00 EUR mjesečno na raspolaganju što je i samo po sebi jedva dostatno za egzistenciju budući da od navedenog iznosa mora podmiriti režije, namirnice i ostale osnovne životne potrebe. Tuženik smatra kako treba uzeti u obzir da isti ima više obveza uzdržavanja – u ovom slučaju troje djece, a s obzirom na njegova primanja i ranije obveze, ispunjeni su uvjeti za primjenu čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona. Riječ je o maloj djeci, svo troje ispod šest godina te njihove financijske potrebe nisu velike, a potrebno je uzeti u obzir i činjenicu da je i tužiteljica u radnom odnosu te prima dječji doplatak koji iznos oko 300,00 EUR mjesečno. U odnosu na predloženu privremenu mjeru tuženik se istoj u cijelosti protivi. Tuženik plaća tužiteljici nesporne iznose alimentacije u iznosu od 140,00 EUR po djetetu, odnosno ukupno 420,00 EUR za svo troje djece te je podmirio i sve iznose počevši od prestanka zajedničkog života stranaka. Sukladno tomu tuženik čini nespornim iznos od 140,00 EUR po djetetu, odnosno ukupno iznos od 420,00 EUR sveukupno.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid i pročitao: elektronički zapis matice vjenčanih (str. 5 spisa), rodne listove na ime mlt. djece (str. 7-9 spisa), izvješće o obveznom savjetovanju HZSR, PU Đakovo od 8.10.2025. (str. 10-12 spisa), obračun plaće na ime tuženika (str. 20-22 spisa), ugovor o stambenom kreditu (str. 23-27 spisa), izvadak iz OS OS ZK Odjel Đakovo (str. 29 spisa), otplatni plan kredita (str. 31- 39 spisa), potvrde o visini primitaka Porezne uprave Đakovo na ime tužiteljice i tuženika (str. 90-93 spisa), izvješće o osobnim, obiteljskim prilikama HZSR, PU Đakovo od 28.1.2026. (str. 95-96 spisa), te su saslušani tužiteljica i tuženik kao parnične stranke. Nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Uvidom u elektronički zapis iz matice vjenčanih utvrđeno je da su parnične stranke sklopile brak dana 4. kolovoza 2020. u [adresa], upisan u matici vjenčanih matičnog područja [adresa], pod rednim brojem 1 za 2020. godinu.

5. Uvidom u rodne listove Matičnog ureda Đakovo utvrđeno je da je u bračnoj zajednici stranaka rođeno troje djece i to mlt. IJ, rođ. **.**.2021., mlt. LJ, rođ. **.**.2021. i mlt. ZJ, rođ. **.**.2025.

6. Uvidom u Izvješće o obveznom savjetovanju prije razvoda braka HZSR, PU Đakovo 8.10.2025. utvrđeno je da je postupak pokrenut od strane ĐJ u kojem postupku je sudjelovao i BJ. Supružnici i roditelji zajedničke mlt. djece AJ i NJ nisu sačinili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, postigli su dogovor vezano uz mjesto stanovanja djece i način ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djecom, no nisu postigli sporazum oko iznosa uzdržavanja za djecu. ĐJ će pokrenuti sudski postupak razvoda braka tužbom, upoznati sa pokretanjem sudskog postupka razvoda braka bez Plana.

7. Na ročištu održanom 6.5.2026. saslušana tužiteljica je iskazala da staje kod zahtjeva da se brak razvede koji je faktički prestao krajem srpnja 2025. od kada ne živi sa tuženikom. Sa istim ostvaruje komunikaciju isključivo u odnosu na djecu, redovno ostvaruje kontakte sa starijim djevojčicama AJ i AJ koje su u dobi od 4 i pol godine, dok je ZJ u dobio od godinu dana. Također, otac ostvaruje kontakt prilikom preuzimanja AJ i AJ i u tom dijelu između njih nema nikakvih problema, oko svega se dogovaraju. Ostaje kod zahtjeva da zajednička djeca i nadalje stanuju sa njom na njezinoj adresi stanovanja u [adresa], a da roditeljska skrb u odnosu na djecu bude zajednička. U odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa djece s ocem predlaže da se odvijaju srijedom i subotom, a u terminima po dogovoru njih roditelja, kao i ljetne, zimske praznike, blagdane prema njihovom dogovoru. U odnosu na uzdržavanje ističe da otac za mlt. djecu redovno doprinosi iznos od po 140 eura mjesečno za svako dijete. Također je platio sve zaostatke, međutim smatra da navedeni iznos nije dovoljan za mjesečne potrebe svakog djeteta. Radi se o djeci niže kronološke dobi, blizanke idu u vrtić koji plaća 180 eura za obje, dok ZJ planira upisati u jaslice. Sa djecom živi u kući svoga oca, inače je zaposlena, ali trenutno je na porodiljnom dopustu i prima naknadu od 720 eura mjesečno, dječji doplatak za dvoje djece iznos od 70 eura, a podnijela je zahtjev za dječji doplatak za mlt. ZJ. Njezin otac je nezaposlen, bez primanja, te ona plaća troškove režija koji mjesečno iznose oko 300 eura. Za potrebe svakog djeteta mjesečno izdvajam oko 300 eura, a odnosi se na troškove stanovanja, higijene, odjeće, obuće, hrane, lijekove, djeca su često bolesna, pa sirupe za temperaturu i sl. sama kupuje, troškove vrtića za blizanke, ZJ još nosi pelene i kupuje mu hranu za dohranu za što mjesečno izdvajam oko 50- 60 eura. Osim toga, ZJ jede i redovnu hranu koju kupujem i prilagođava njegovom uzrastu. Stoga, ustrajemna zahtjevu da otac za svako dijete doprinosi iznos od po 200 eura mjesečno.

7.1. Na upit svog opun. navodi da otac osim što svaki mjesec uplaćuje 140 eura na ime uzdržavanja za svako dijete, ponekad kupi čarapice, patike.

7.2. Na istom ročištu saslušani tuženik je iskazao da je suglasan sa zahtjevom tužiteljice da se njihov brak razvede i potvrđuje njezine navode da je faktična bračna zajednica prestala krajem srpnja 2025., kao i da zajednička djeca AJ, AJ i ZJ nakon razvoda braka stanuju sa majkom, a on sa djecom redovito ostvaruje osobne odnose i redovito za njihovo uzdržavanje plaća iznos od po 140 eura za svako dijete uplatom na račun majke djece. Suglasan je sa zahtjevom tužiteljice da zajednička djeca i dalje stanuju sa majkom na njezinoj adresi stanovanja, da oni kao roditelji zajedno i sporazumno ostvaruju roditeljsku skrb u odnosu na njihovu djecu AJ, AJ i ZJ, da sa djecom ostvaruje osobne odnose kako to tužiteljica predlaže svake srijede i subote, a po njihovom dogovoru, kao i ljetne, zimske praznike i blagdane, također prema dogovoru. U odnosu na visinu uzdržavanja za mlt. djecu ističe da bi mogao za svako dijete doprinositi iznos od po 170 eura mjesečno i smatra da bi navedeni iznos bio dovoljan za mjesečne potrebe djece, obzirom na njihovu dob. Osim što redovito plaćam uzdržavanje za djecu, kupujem i odjeću, obuću ili hranu kada su djeca kod njega koju prilagođava djeci. Živi u obiteljskoj kući sa majkom koja je nezaposlena i koju uzdržavam, odnosno plaća režije u mjesečnom iznosu oko 200- 250 eura. Otplaćuje i stambeni kredit u iznosu od 520 eura. Zaposlen je u Telemachu u Đakovu, plaća unazad 6 mjeseci iznosi 1200 eura, a u koji iznos je uračunao i nagrade za radne rezultate. Ima obvezu uzdržavanja samo mlt. AJ, AJ i ZJ. Vlasnik je kuće u kojoj živi i za koji otplaćuje stambeni kredit, nema u vlasništvu drugih nekretnina, a ima auto marke WW Jeta 2006.g.

8. Iz potvrde o visini dohodaka i primitaka Porezne uprave Đakovo od 14. siječnja 2026. na ime BJ i oca mlt. djeteta utvrđeno je da je isti u razdoblju od kolovoza 2025. do studenoga 2025. ostvario dohotke od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 4.034,56 eura (porez i prirez 0,01 euro) i neoporezive primitke u ukupnom iznosu od 751,56 eura i to na ime novčane paušalne naknade za podmirivanje troškova smještaja i prehrane radnika 240 eura, te na ime nagrade za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja radnika iznos od 511,56 eura, dok je iz potvrde Porezne uprave Đakovo od 14. siječnja 2026. na ime ĐJ i majke mlt. djeteta utvrđeno da je ista u razdoblju od kolovoza 2025. do studenoga 2025. nije ostvarila dohodak od nesamostalnog rada dok je na ime neoporezivog primitka ostvarila iznos 3.533,36 eura i to u odnosu na naknadu plaće za vrijeme spriječenosti za rad iznos od 3.215,52 eura i na ime doplatka za djecu iznos od 317,84 eura.

9. Iz izvješća o osobnim, obiteljskim i imovinskim prilikama HZSR, PU Đakovo od 28.1.2026. utvrđeno je kako tužiteljica ĐJ završila jezičnu gimnaziju i učiteljski fakultet, zaposlena je izvan struke u trgovini "Techno", trenutno je na roditeljskom dopustu, te prima mjesečnu naknadu prosječnom iznosu od 720 eura, od prihoda ostvaruje pravo na dječji doplatak u iznosu od 79 eura, stanuje u obiteljskoj kući u [adresa] s djecom i ocem, kuća je katnica u prizemlju je podrum i garaža, u srednjem dijelu dnevni boravak, 3 spavaće sobe, kupaonica, hodnik i kuhinja, kuća ima sve potrebne priključke, a po navodima iste, ne posjeduje nekretnine, ni pokretnine, mlt. AJ i AJ pohađaju dječji vrtić za što izdvaja mjesečno 170 eura, negira kronične bolesti. Tuženik BJ je završio srednju ekonomsku školu i po završetku školovanja se zaposlio, te je zaposlen u Telemach. Navodi da su prihodi po osnovi rada najviše 1.300 eura mjesečno, da je kreditno neopterećen iznosom od 520 eura mjesečno, režijski troškovi iznose oko 100 eura, posjeduje osobni auto WW Jetta, 2006.g., trenutno živi s majkom u vlastitoj obiteljskoj kući koja se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka, 3 sobe, kupaonice i ostave, kuća ima sve potrebne priključke, negira zdravstvene teškoće. Bračna zajednica ĐJ i BJ su sklopili 4.8.2010. nakon 6.g. emocionalne veze, u braku je rođeno troje djece blizanke AJ i AJ (r. **.**.2021.) i ZJ (r. **.**.2025.), sva su djeca urednog zdravstvenog stanja, mlt. AJ i AJ su uključene u dječji vrtić. Roditelji su postigli dogovor vezano uz stanovanje i ostvarivanje osobnih odnosa oca i djece, međutim ne postižu dogovor vezan za uzdržavanje djece.

Otac uplaćuje 140 eura po djetetu.

10. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 21/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), a u vezi s člankom 346. ObZ-a ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ-a) odlučeno je kao u izreci presude.

11. U članku 7. ZPP-a određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a u članku 219. istoga Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema članku 221.a. ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Među parničnim strankama nije nesporno da su odnosi u braku teško i trajno poremećeni dulje vrijeme, faktična bračna za jednica je prestala krajem srpnja 2025. od kada ne žive zajedno i njihov brak postoji samo formalno, tužitelj ustraje u zahtjevu za razvod braka, te se konačno i tuženica suglasila da se njihov brak razvede.

13. Naime, sukladno članku 31. ObZ-a, bračni drugovi su dužni, između ostaloga, održavati skladne bračne i obiteljske odnose, a člankom 51. ObZ-a određeno je da će sud razvesti brak ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni (točka 2.). Tužiteljica je podnošenjem tužbe i svojim iskazom izrazila svoj stav da više ne želi biti u toj bračnoj zajednici, u kojoj su odnosi teško i trajno poremećeni dulje vrijeme i koja je prestala u krajem srpnja 2025., od kada ne žive zajedno, što potvrđuje i tuženik, pa njihov brak postoji samo formalno.

14. Kako su odnosi u braku stranaka teško i trajno poremećeni dulje vrijeme i njihov brak postoji samo formalno, sud smatra osnovanim zahtjev tužiteljice za razvod braka, sa kojim zahtjevom je suglasan i tuženik, slijedom čega je brak stranaka razveden temeljem članka 51. stavak 1. točka 1. i 2. ObZ-a, kao pod točkom I. izreke presude.

15. Prilikom donošenja odluke koje se tiču prava djeteta, potrebno procijeniti i utvrditi najbolji interes djeteta uzimajući u obzir konkretne okolnosti u kojima se dijete nalazi, a između ostalog te okolnosti se odnose i na kvalitete odnosa djeteta i njegove obitelji, okolinu i sigurnost.

16. U procjenu najboljeg interesa djeteta mora biti uključeno poštivanje prava djeteta da uživa skrb svojih roditelja kako je to propisano člankom 7. i 9. Konvencije o pravima djeteta, da redovito održava neposredne osobne odnose s oba roditelja, ako se time ne ugrožava njegova dobrobit, dok je člankom 18. iste propisano da roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta i da dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga.

17. Sukladno odredbama članka 413. ObZ-a, sud je u ovoj pravnoj stvari u obvezi odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem, te o uzdržavanju djeteta. Obiteljski zakon propisuje da roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti, kao i da su roditelji dužni ostvarivati roditeljsku skrb u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima (čl. 91).

18. Među strankama je postignut sporazum o stanovanju zajedničke maloljetne AJ, AJ i DJ sa majkom ĐJ, na njezinoj adresi stanovanja u [adresa], da će roditelji zajednički i sporazumno vršiti roditeljsku skrb nad maloljetnom djecom, da mlt. djeca ostvaruju osobne odnose s ocem EJ svake srijede i subote u terminima po dogovoru roditelja, kao i ljetne i zimske praznike, te blagdane, sukladno međusobnom dogovoru roditelja, koji će informacije o mlt. djeci razmjenjivati sms porukama i telefonskim putem, a koji je sporazum, po ocjeni suda, u interesu i za dobrobit maloljetne djece, te u skladu s člankom 3. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori 12/93, 20/97) i člankom 4. Konvencije o kontaktima s djecom. Sud je prihvatio sporazum roditelja temeljem odredbe članka 420. ObZ-a, te odlučio kao pod II., III. i IV. izreke presude.

19. Ističe se da ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi, kako je to propisano člankom 92. ObZ-a, dok prema odredbi članka 95. ObZ-a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, a roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

20. Odredbom članka 119. stavak 1. ObZ-a propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je stavkom 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje, te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

21. Prema odredbi članka 111. ObZ-a roditelji su dužni međusobno razmjenjivati informaciju o djetetu, koja informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete, te ne smiju tu suradnju koristiti radi kontrole drugog roditelja.

22. Odredbom članka 121. stavak 1. ObZ propisano je da se osobni odnosi s djetetom mogu ostvarivati izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, dok je stavkom 2. istog zakonskog članka propisano da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.

23. Ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava zajamčena su i Konvencijom o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989., koja Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine -MU, broj 18/97 i 4/02, dalje: EKLJP), Konvencijom o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. (Narodne novine - MU, broj 1/10) i Europskom konvencijom o kontaktima s djecom (Narodne novine - MU, broj 7/08).

24. Prilikom donošenja odluke koje se tiču prava djeteta, potrebno je procijeniti i utvrditi najbolji interes djeteta uzimajući u obzir konkretne okolnosti u kojima se dijete nalazi. Između ostalog te okolnosti se odnose i na kvalitete odnosa djeteta i njegove obitelji, okolinu, sigurnost.

25. Konvencija o pravima djeteta u članku 7. jamči poštivanje prava djeteta da uživa skrb svojih roditelja, dok u članku 9. stavku 3. jamči djetetu koji je odvojen od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit. Konvencija o ostvarivanju dječjih prava na općenit način štiti najbolji interes djeteta u obiteljsko pravnim postupcima, a u te postupke uključeni su, među ostalima, i postupak odlučivanja o susretima i druženju (članak 1. stavak 3.).

26. Prilikom procjenjivanja najboljeg interesa mlt. djece sud je, između ostalog, uzeo u obzir pravo djece na očuvanje veze s oba roditelja, budući je to ključno za ostvarivanje pravilne emocionalne skrbi koja je osnovna potreba djeteta.

27. Upozoravaju se roditelji na dužnost omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djece s drugim roditeljem, a u slučaju nepoštivanja navedene obveze moguće je izricanje novčane kazne u iznosu do 3.980,00 eura, zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci, kao i mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati (čl. 417. ObZ-a).

28. Napominje se kako će moguće zbog promijenjenih životnih okolnosti postojati potreba da se roditelji dogovaraju o drugačijem načinu i vremenu u odnosu na stanovanje djece i ostvarivanje osobnih odnosa djece i roditelja, a pri tome roditelji moraju voditi računa o dobrobiti svoje djece koja imaju pravo i želju uživati skrb i jednog i drugog roditelja, te da sud minimalno intervenira u odnose roditelja i djeteta kada je to nužno, te da su sve bitne stvari za dijete roditelji dužni rješavati sporazumno (članak 6. ObZ-a).

29. Sud naglašava da je za fizički, emocionalni, intelektualni, socijalni i moralni razvoj djeteta važna stabilnost i neprekinuta podrška obitelji i okoline, stoga je djeci razvedenih roditelja važno osigurati kontinuitet s oba roditelja, stalna dostupnost i trajna uključenost oba roditelja, te suradnja roditelja koji su u stanju donositi zajedničke odluke u najboljem interesu djece, oba roditelja vole svoju djecu i žele za njih sve najbolje, pa zbog toga trebaju raditi na međusobnoj suradnji i dogovaranju o pitanjima od značaja za mlt. djecu, bez obzira na to što oni osjećaju jedno prema drugom.

30. Nadalje, roditeljska skrb u sebi između svega ostalog sadržava i obvezu za uzdržavanje djece, roditelji nisu uspjeli postići i sporazum oko visine uzdržavanja mlt. djece od strane oca.

31. Ističe se kako je odredbom članka 288. stavak 1. ObZ-a propisano da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

32. Odredbom članka 307. stavak 1. ObZ-a propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, a u stavku 2. da će pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje, te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, a stavku 3. da će sud pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

33. Odredbom članka 310. stavak 1. ObZ-a je propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelji koji ne stanuju s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a u stavku 2. da svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

34. Odredbom članka 311. stavak 1. ObZ-a je propisano da ukupne materijale potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove, a u stavku 2. da ukupne materijale potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

35. Odredbom članka 313. stavak 1. ObZ-a je propisano da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, u stavku 2. da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanja dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja, a u stavku 5. da novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

36. Odredbom članka 314. stavak 1. ObZ-a je propisano da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.

37. Naime, u vrijeme faktičnog prekida bračne zajednice roditelja djece krajem srpnja 2023. mlt. djeca stranaka stanuju s majkom i mlt. AJ i AJ (r. **.**.2021.) su bile u dobi od 3,5 godine, a mlt. ZJ (r. **.**.2018.) u dobi od 4 mjeseca i prema Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 75/2025), stupila na snagu 3. svibnja 2025., roditelj s kojim dijete ne stanuje dužan je plaćati mjesečno za dijete u dobi do 6 godina minimalni novčani iznos od 224 eura (17 % prosječne neto plaće).

38. Nadalje, ovaj sud imao je u vidu odredbu članka 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori 12/93 i 20/97) koja propisuje da interesi djeteta trebaju imati prednost, te odredbu članka 27. Konvencije o pravima djeteta prema kojoj odredbi svakom djetetu treba priznati pravo na standard življenja primjeren djetetovu tjelesnom, duševnom, duhovnom, ćudorednom i društvenom razvoju, a roditelji su u prvom redu odgovorni osigurati, unutar svoje sposobnosti i novčanih mogućnosti, životne uvjete nužne za djetetov razvoj.

39. Prema odredbi članka 314. stavak 3. točka 1. ObZ-a propisano je da iznimno od stavka 2. istog članka, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

40. U smislu odredbe članka 307. stavak 1. i članka 311. ObZ-a sud je utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje mlt. djece AJ, AJ i ZJ od najmanje 300 eura mjesečno, a odnose se na troškove stanovanja, higijene, odjeće, obuće, hrane, lijekova, troškovi vrtića za blizanke, pelene za ZJ i hrana za dohranjivanje, te druge potrebe primjerene dobi djece. Pri ocjenjivanju mogućnosti oca za uzdržavanje sud je iz provedenog postupka utvrdio kako isti prema trećima nema zakonske obveze uzdržavanja osim mlt. AJ, AJ i ZJ, zaposlen je i ostvaruje mjesečne prihode oko 1.200,00 eura mjesečno (razvidno iz potvrde o visini dohodaka i primitaka Porezne uprave Đakovo), po njegovim navodima živi u vlastitoj kući sa majkom, plaća režije oko 200-250 eura mjesečno i stambeni kredit u iznosu od 520 eura mjesečno (razvidno i iz priložene dokumentacije), vlasnik je i osobnog automobila VW Jewta 2006.. Odlučujući o visini uzdržavanja sud je imao u vidu da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, te da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu u smislu odredbe članku 310. ObZ-a.

41. Naime, maloljetne AJ i AJ su u dobi od 4,5 godine, a ZJ godinu dana, pa imajući u vidu potrebe djece tog uzrasta, socijalnu anamnezu stranaka i njihove iskaze, te mjesečne prihode oca oko 1.200,00 eura, sud smatra da je otac za uzdržavanje svakog mlt. djeteta u mogućnosti plaćati iznos od po 200 eura mjesečno, koji je ispod minimalnog mjesečnog iznosa koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom (obrazloženo pod točkom 37.), i da time neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje oca, koji osim uzdržavanja mlt. djece AJ, AJ i ZJ nije u obvezi uzdržavati druge osobe. Ovdje je potrebno ukazati kako je primarna i najveća dužnost roditelja uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj, zbog čega moraju iskoristiti sve mogućnosti, što znači ulagati i pojačani napor, pa makar i na štetu svog vlastitog uzdržavanja, upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogli udovoljiti. Naime, otac je radno sposoban (rođ. 1986.) zaposlen je i u mogućnosti je i u obvezi naći i dodatni posao kako bi mogao uzdržavati ne samo sebe, nego i osobe koje je dužan uzdržavati, odnosno ovdje mlt. kćeri AJ i AJ i sina ZJ.

42. Kako mlt. djeca AJ, AJ i ZJ žive sa majkom, to će ista snosit preostali iznos potreban za uzdržavanje maloljetne djece, pri čemu je sud imao u vidu i naprijed citiranu odredbu članka 310. stavak 2. ObZ-a, da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

43. Slijedom izloženog, a na temelju odredbi članka 307., 311., 313., 309., 310. i 314. st. 1. i 2. ObZ-a, te članka 3. Konvencije o pravima djeteta, odlučeno je o doprinosu tuženika za uzdržavanje kao pod V. izreke. Napominje se da je ova odluka donesena temeljem trenutno dostupnih podataka, a u slučaju bitne promjene relevantnih okolnosti, iznos uzdržavanja može biti povećan ili smanjen u postupku i pod uvjetima u članku 430. i 432. ObZ-a.

44. Odluka o kamatnom potraživanju temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91,73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO-a). Naime, dužnik koji zakasni s ispunjavanjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu, a kako je to opisano pod točkom V. izreke presude

45. U odnosu na parnične troškove sud je sukladno odredbi članka 366. Obiteljskog zakona, a koja propisuje da o troškovima postupka u statusnim stvarima sud odlučuje slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka, odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, budući se ovaj postupak vodio u interesu mlt. djece i obje stranke.

46. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku, 2. lipnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. Opun. tužiteljice

2. Opun. tuženika

- nakon pravomoćnosti -

3. Matični ured Đakovo

4. Matični ured Osijek

5. HZSR, PU Đakovo