Poslovni broj: Us I-1117/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, te Miki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja AK, C. Industria 28, Barcelona, Španjolska, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dean Rahan odvjetnik u Supetru, Hrvatskih velikana 8, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi utvrđivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 8. svibnja 2026., a objavljene 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, KLASA: UP/II-320-02/23-21/82, URBROJ: 525- 06/195-25-2 od 28. travnja 2025., kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, KLASA: UP/II-320-02/23-21/82, URBROJ: 525-06/195-25-2 od 28. travnja 2025., odbijena je žalba AK, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Splitsko - dalmatinske županije Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu Vis, Klasa: UP/I-320-02/23-0802/0006, Urbroj: 2181/1-05-01/26-23-02 od 24. kolovoza 2023. godine.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu Vis, Klasa: UP/I-320- 02/23-0802/0006, Urbroj: 2181/1-05-01/26-23-02 od **.**.2023., ĆK, ovdje tužitelju, kao investitoru izgradnje zgrade stambene namjene, ukupne GBP 524,60 m[2] , na poljoprivrednom zemljištu na formiranoj građevnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja je formirana od dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), površine 536 m[2] , katastarske kulture pašnjak, određena je visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u iznosu od 3.202,60 EUR / 24.129,98 kn.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu navodeći da osporeni upravni akt smatra nezakonitim iz razloga što je utemeljen na pogrešnom, odnosno nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, slijedom čega da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, kojim postupanjem da je povrijeđeno pravo tužitelja koje mu jamči da se stečena prava ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom, te Zakona o općem upravnom postupku, koji određuje da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela, između ostalog, samo ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići. Da u konkretnom slučaju nije primijenjen Zakon koji bi trebalo primijeniti u odnosu na tužitelja, već da je primijenjen kasniji i teži za tužitelja, što da je protuzakonito, s obzirom da je očito kako se na konkretan predmet trebao primijeniti Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji je važio u vrijeme podnošenja zahtjeva o ozakonjenju od strane tužitelja, a ne kasniji Zakon koji je važio u vrijeme pravomoćnosti i izvršnosti akta, koji je izmijenjen na štetu tužitelja. Nadalje navodi da je argument za pobijanje predmetnog akta konstatacija u istom da do prenamjene zemljišta ne dolazi temeljem prostornog plana, već na temelju izvršnosti akta za građenje, što da ne stoji, odnosno da s obzirom da za predmetne nekretnine piše kultura pašnjak, da se smatra da je to poljoprivredno zemljište, tako da ni u tom pogledu pobijano rješenje ne može opstati, te je opreza radi podnio i prigovor zastare. Ističe da je promašeno i netočno tvrditi da iz upisa u Zemljišne knjige, koji datira još od osnutka zemljišnih knjiga od početka 1900.-ih, jasno da se radi o poljoprivrednom zemljištu, jer da je prvostupanjsko tijelo izašlo na očevid lica mjesta, da bi utvrdilo da je preko predmetnih nekretnina u dijelu izgrađena cesta još prije više od 40 godina, te da su postojali temelji prijašnjeg objekta, da su predmetne nekretnine u građevinskoj zoni već više od 50 godina, itd. Kao dokaz na navedenu tvrdnju predlaže izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja, provođenjem vještačenja, uvid u dokumentaciju. Posebno ističe da se u upravnom postupku trebaju primjenjivati zakonom utvrđena načela, kao što su načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, pa ako onda već i treba ograničiti neko od navedenih stečenih prava, da treba postupiti sukladno Zakonu o općem upravnom postupku koji određuje da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela, između ostalog, samo ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 15. rujna 2025. navelo da u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan .

5. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 8. svibnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, zamjenica opunomoćenika tužitelja je ustrajala u navodima tužbe i dokaznom prijedlogu za provođenjem vještačenja po vještaku građevinske struke na okolnost utvrđenja je l izdavanjem građevinske dozvole došlo do promjene namjene predmetnog zemljišta u građevinsko zemljište ili je promjena namjene donesena ranije donošenjem prostorno planske dokumentacije kojom je predmetno zemljište određeno kao građevinsko.

6. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti sud je odbio predloženo izvođenje dokaza vještačenjem na predložene okolnosti, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza.

7. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje.

8. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je popisala i zatražila naknadu troškova spora.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA: UP/II-320-02/23-21/82, URBROJ: 525-06/195-25-2 od 28. travnja 2025.

11. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu Vis, KLASA: UP/I-320-02/23-0802/0006, URBROJ: 2181/1-05- 01/26-23-02 od **.**.2023., ĆK, ovdje tužitelju, kao investitoru izgradnje zgrade stambene namjene, ukupne GBP 524,60 m[2] , na poljoprivrednom zemljištu, na formiranoj građevnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja je formirana od dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), površine 536 m[2] , katastarske kulture pašnjak, određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, u iznosu od 3.202,60 EUR / 24.129,98 kn.

12. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari pravilno i zakonito primijenjena odredba članka 23. st. 1. u svezi s odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj: 20/18, 115/18 i 98/19, dalje Zakona).

13. Odredbom čl. 98. st. 13. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj: 20/18, 115/18, 98/19, 57/22, dalje Zakona) propisano je da će se inspekcijski i prekršajni postupci započeti po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine«, br. 20/18., 115/18. i 98/19.) dovršiti prema odredbama tih zakona.

14. Odredbom čl. 1. Zakona propisano je da se ovim se Zakonom uređuje održavanje i zaštita poljoprivrednog zemljišta, korištenje poljoprivrednog zemljišta, promjena namjene poljoprivrednog zemljišta i naknada, raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: u vlasništvu države) i Zemljišni fond.

15. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona propisano je da se poljoprivrednim zemljištem, u smislu ovoga Zakona, smatraju poljoprivredne površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji sukladno prostornom planu.

16. Odredbom čl. 23. stavak 1. Zakona propisano je da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku (u daljnjem tekstu: naknada) plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

17. Odredbom čl. 24. st. 3. Zakona propisano je da se za poljoprivredno zemljište na kojem je dopuštena gradnja sukladno prostornom planu visina naknade određuje u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti zemljišta unutar granica građevinskog područja.

18. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona propisano je da rješenje o naknadi donosi nadležno upravno tijelo na temelju podataka iz modula eNekretnine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da je nadležno tijelo koje je donijelo akt iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona dužno najkasnije u roku od osam dana od dana izvršnosti tog akta taj akt dostaviti nadležnom tijelu radi donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka izvršnog akta na temelju kojeg se može graditi građevina, odnosno od dana primitka potvrde glavnog projekta. Stavkom 4., istog članka, protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu, a protiv rješenja Ministarstva nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da se primjerak rješenja o visini naknade dostavlja se Ministarstvu i jedinici lokalne samouprave odnosno Gradu Zagrebu, na čijem se području zemljište nalazi.

Stavkom 6., istog članka, je propisano da su sredstva ostvarena od naknade za promjenu namjene prihod jedinica područne (regionalne) samouprave 70% i 30% jedinica lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba, na čijem se području poljoprivredno zemljište nalazi.

Stavkom 7., istog članka, je propisano da su sredstva iz stavka 6. ovoga članka koja su prihod jedinica lokalne samouprave namijenjena isključivo za okrupnjavanje, navodnjavanje, privođenje funkciji i povećanje vrijednosti poljoprivrednog zemljišta. Stavkom 8., istog članka, je propisano da su jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb dužni donijeti program korištenja sredstava iz stavka 7. ovoga članka. Stavkom 9., istog članka, je propisano da su jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb dužni Ministarstvu podnositi godišnje izvješće o ostvarivanju programa korištenja sredstava iz stavka 8. ovoga članka svake godine do 31. ožujka za prethodnu godinu.

Stavkom 10., istog članka, je propisano da se naknada po rješenju plaća u roku od 30 dana od dana dostave rješenja stranki.

Stavkom 11., istog članka, je propisano da se na iznos naknade koji nije plaćen u roku plaća zakonska zatezna kamata.

Stavkom 12., istog članka, je propisano da se naknada plaća i za objekte koji su nezakonito izgrađeni nakon 1. siječnja 1985.

19. Odredbom čl. 98. st. 13. Zakona propisano je da do uspostave sustava eNekretnine u svrhu dobivanja podataka iz članka 25. stavka 1. i članka 59. stavka 3. ovoga Zakona, podatak o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta s približno istog područja u približno isto vrijeme daje Ministarstvo financija, nadležna ispostava Porezne uprave.

20. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, kako drugostupanjskog, tako i prvostupanjskog, a imajući pri tome u vidu citirane odredbe i utvrđeno činjenično stanje, nisu osnovani navodi tužitelja da bi u konkretnom slučaju materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno, a što da osporavana rješenja čini nezakonitim, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

21. Nije osnovan tužbeni navod tužitelja da je upravno tijelo prekludirano u pravu za izdavanjem predmetnog rješenja te da je predmetna tražbina zastarjela.

22. Naime, točno je da je rješenje o naknadi radi prenamjene trebalo donijeti u roku od 30 dana od dana primitka izvršnog akta na temelju kojeg se može graditi građevina, odnosno od dana primitka potvrde glavnog projekta, u konkretnom slučaju od primitka predmetne Građevinske dozvole, a koja je kod prvostupanjskog upravnog tijela zaprimljena dana 30. studenog 2018. Međutim, donošenjem takvog rješenja izvan propisanog roka(roka od 30 dana od dana primitka Građevinske dozvole), ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje rješenja o naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta jer se ne radi o prekluzivnom roku kako to pogrešno tumač i tužitelji, a koje pravno shvaćanje je izraženo i u recentnoj presudi Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž-4537/2022-2 od 16. veljače 2023., te u presudi poslovni broj: Usž-1867/2024-2 od 11. ožujka 2024.

23. Slijedom navedenog, nije osnovan ni tužbeni navod tužitelja da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava upravnog tijela na utvrđenje predmetne tražbine, odnosno utvrđenje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljište, a koje pravno stajalište je izraženo u ustaljenoj upravno sudskoj praksi, koju je potvrdio i Ustavni sud u svojoj odluci broj: U-III-5034/19 od 16. lipnja 2021., u kojoj je, između ostalog, naveo da Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ne postoji propisana zabrana za donošenje navedenog rješenja po proteku roka od 30 dana, odnosno ne radi se o prekluzivnom roku već o instruktivnom roku pa protekom tog roka ne prestaje pravo i obveza prvostupanjskog tijela donijeti rješenje o naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta.

24. Slijedom navedenog, prvostupanjsko upravno tijelo je pravilno po službenoj dužnosti utvrdilo da je tužitelj kao investitor obveznik plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u navedenom iznosu, a sve u skladu s naprijed citiranom odredbom čl. 23. st. 1. u svezi s odredbom čl. 24. st. 3. Zakona.

25. Ovo stoga što je naprijed citiranom odredbom članka 25. stavak 1. Zakona propisano da rješenje donosi nadležno upravno tijelo na temelju podataka iz modula eNekretine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja, dok iz odredbe članka 98. stavak 13. istog Zakona proizlazi da je do uspostave sustava eNekretine u svrhu dobivanja podataka iz naprijed navedenog članka, podatak o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta s približno istog područja u približno isto vrijeme nadležna porezna uprava.

26. U konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari Ispostava porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Supetar, KLASA: 410 -20/22-04/14, URBROJ: 513-07-17-06-23-2 od 13. veljače 2023. dostavila je podatak o prosječnoj vrijednosti zemljišta kojim je utvrdila uvidom u svoju jedinstvenu bazu podataka koja se temelji na aplikativnom podsustavu "Uvid u prosječne cijene" za traženu vrstu nekretnine što znači da se radi o prosječnoj cijeni zemljišta, dakle, uzete su u obzir najviše i najniže cijene zemljišta za k. o. [katastarska općina], pa osnovano tuženo tijelo u osporavanom rješenju zaključuje da se isto smatra objektivnom i zakonitom procjenom jer se radi o vjerodostojnom podatku nadležnog poreznog tijela. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Visokog upravnog suda RH u zagrebu posl. br. Usž- 1383/2024-2 od 5. prosinca 2024.

27. Stoga, a kako je spisu tuženog tijela priložen dopis Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar, KLASA: 410 -20/22-04/14, URBROJ: 513-07-17-06-23-2 od 13. veljače 2023. godine iz kojeg je razvidno da prosječna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja na području k. o. [katastarska općina] površine od 0-1000,00 m[2] iznosi od 1800,74 kn/m , što za površinu građevinske čestice od 536 m[2] iznosi 128.104,00 eura, to je prvostupanjsko upravno tijelo na temelju tako dobivenog podatka pravilno utvrdilo naknadu za prenamjenu, te je u skladu s odredbom čl. 24. st. 2. Zakona, na prosječnu vrijednost zemljišta, primijenilo postotak od 2,5 % i na taj način pravilno utvrdilo ukupnu naknadu za prenamjenu poljoprivrednog u građevinsko zemljište u iznosu od 3.202,60 eur /24.129,98 kn.

28. Konačno, nije osnovan ni tužbeni zahtjev tužitelja da u konkretnom slučaju uopće ne bi trebao platiti predmetnu naknadu jer da se ne radi o poljoprivrednom zemljištu, pa slijedom toga ni o prenamjeni poljoprivrednog u građevinsko zemljište.

29. Ovo stoga što među strankama nisu sporne činjenice:

- da se predmetna (ovdje sporna) građevna čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formira od k. č. br. [katastarska čestica] i dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je razvidno iz pravomoćne Građevinske dozvole;

- da je uvidom u građevinsku dozvolu razvidno da je površina novoformirane građevne čestice 536 m[2] ;

- da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodi kao katastarska kultura pašnjak površine 432 m[2] , dok se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodi kao katastarska kultura pašnjak površine 985 m , što je razvidno iz preglednika katastarskih podataka nadležne Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, lspostave Supetar;

- da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala od tijela jedne i druge navedene katastarske čestice i njezina kultura je pašnjak, dakle poljoprivredno zemljište

- da se izgradnjom predmetnog objekta u skladu s naprijed navedenom pravomoćnom i izvršnom Građevinskom dozvolom mijenja namjena poljoprivrednog zemljišta, odnosno njegova vrijednost i površina, slijedom čega je i po ocjeni ovog Suda pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je obvezalo tužitelja na plaćanje jednokratne naknade u utvrđenom iznosu.

30. Slijedom navedenog, pravilno tuženo tijelo u osporavanom rješenju navodi da se na temelju izvršne građevinske dozvole, po službenoj dužnosti, utvrđuje obveza plaćanja jednokratne naknade za promjenu namjene, nakon čega se mijenja kultura zemljišta u katastru, a sve na temelju naprijed citiranih odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a ne automatizmom na temelju Prostornog plana, kako to tužitelj u tužbi neosnovano navodi. Naime, ako je zemljište po Prostornom planu već unutar građevinskog područja, ali se u katastru i zemljišnim knjigama još uvijek vodi kao poljoprivredno, kao što je to slučaj u predmetnoj upravnoj stvari, u postupku promjene namjene poljoprivrednog u građevinsko zemljište, kultura čestice se utvrđuje uvidom u katastar, a što je u predmetnoj upravnoj stvari pravilno učinjeno.

31. Stoga, tužbeni navodi tužitelja, koji su istovjetni žalbenim navodima, nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a osporavano rješenje suprotno navodima tužitelja, sadrži obrazložene, valjane, argumentirane i na zakonu zasnovane razloge rješavanja uspravne stvari u skladu s odredom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

32. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

33. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

34. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. Izreke.

U Splitu 2. lipnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude. (čl. 127. st. 2. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju po opunom.

- tužitelja pozvati na uplatu pristojbe za tužbu i presudu, po pravom.

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

- u spis

- kal. pravom. do 12.07.2026.