Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

[adresa], Z 14

Poslovni broj: P-128/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja ZF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 23057039320, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave 5. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika, 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006 - 1031262160/51400607-5103727337 od dana 12.11.2007. godine, solemniziranog po Javnom bilježniku Višnji Tušek iz Križevaca, pod posl. brojem OV-10690/2007 dana 29.11.2007. godine, sklopljenog između tužitelja ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 u dijelu u kojemu je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva te da se promjene ugovorene kamatne stope mogu vršiti u skladu s važećim odlukama tuženika te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 da plati tužitelju ZF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule CHF, promjenjive kamatne stope i zakonske zatezne kamate na preplaćene anuitete u ukupnom iznosu od 9.112,87 eura( slovima devet tisuća sto dvanaest eura osamdeset sedam centi) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2015. do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.745,70 EUR (četiri tisuće sedamsto četrdeset pet eura sedamdeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini kamate stope iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanom za tri postotna poena koja se obračunava počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate, navodeći da su 12. studenoga 2007. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103727337, solemniziran po javnom bilježniku Višnji Tušek iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-10690/2007, temeljem kojeg je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 89.262,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Ugovorom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u visini od 5,050 % godišnje, promjenjiva sukladno odluci tuženika.

1.1. Tužitelj navodi da prilikom sklapanja ugovora nije pregovarano o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su mu bili prezentirani parametri i metode njezina izračuna, zbog čega kamatna stopa nije bila određena niti odrediva na transparentan i razumljiv način, niti je tužitelj imao mogućnost utjecati na takve odredbe. Nadalje navodi da nije bio u cijelosti informiran o rizicima vezanim uz valutnu klauzulu u CHF, što je dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu, budući da cijena kredita kao bitan sastojak ugovora nije bila precizno određena niti odrediva, zbog čega smatra da su predmetne odredbe nepoštene i ništetne sukladno Zakonu o zaštiti potrošača.

1.2. Tužitelj se poziva na pravomoćne presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, i to presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kao i odluku Vrhovnog suda RH Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kojima je utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne. Također se poziva na odluku Ustavnog suda RH U-III-2233/19 od 10. lipnja 2019., kojom je potvrđeno pravno stajalište da u tzv. „slučaju franak“ nije potrebno ponovno dokazivati ništetnost ugovornih odredbi koje su već utvrđene kolektivnom presudom.

1.3. Iako je s tuženikom sklopio Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), tužitelj ističe da time nije izgubio pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi. U tom smislu poziva se na odluku Suda Europske unije C-118/17, prema kojoj se članak 6. stavak 1. Direktive 93/13/EZ mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati kao da nikada nije postojala te ne može imati učinka na potrošača s posljedicom ponovne uspostave situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Predlaže utvrditi ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu te naložiti tuženiku povrat preplaćenih iznosa.

2. Tuženik u odgovoru navodi da je 10. veljače 2016. sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je kredit denominiran u CHF konvertiran u kredit u EUR, pri čemu su sve dosadašnje uplate do 30. 9. 2015. obuhvaćene tim Dodatkom, pa stoga smatra da ne postoji potraživanje iz izvornog ugovora u CHF. Ističe da je ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu sa zakonima i Općim uvjetima poslovanja banke te da je tužitelj prije sklapanja kredita bio potpuno informiran o rizicima, tečajnim promjenama i visini anuiteta. Nadalje, tuženik iznosi prigovore zastare, prigovor radi prebijanja i prigovor da tužitelj nije potrošač u smislu relevantnih propisa, te se protivi dopuni i promjeni tužbenog zahtjeva, odnosno preinaci tužbe.

3. Tužitelj se očitovao da je prigovor zastare neosnovan, pozivajući se na odluku Vrhovnog suda RH Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., prema kojoj je pokretanjem kolektivnog postupka došlo do prekida zastare. S obzirom da je kolektivna presuda postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a tužba u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2019., a na izvanugovorni odnos stečenog bez osnove primjenjuje petogodišnji zastarni rok, zastarni rok u ovoj pravnoj stvari nije protekao, stoga je neosnovan prigovor zastare tuženika.

3.1.Također, tužitelj na ročištu održanom 5. svibnja 2026. specificira svoje potraživanje na način da potražuje iznos od iznos od 9.112,87 EUR na ime preplate po osnovi valute CHF, promjenjive kamatne stope i zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF nakon uračunavanja preplate priznate u konverziji.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, broj 2402006-1031262160/51400607-5103727337 od 12.11.2007. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u valuti švicarski franak, a zatim i glavni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa po osnovu preplate na ime povećanja kamatne stope u iznosu od 6.936,27 EUR, s osnova povećanja tečaja CHF u iznosu od 301,16 EUR. Pored navedenog, tužitelj u postavljeni tužbeni zahtjev uračunava i zahtjev za isplatu iznosa od 2.628,78 EUR s osnove zateznim kamatama na preplaćene iznose anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF umanjen za iznos od 753,42 eura, odnosno zbraja sve gore prethodno navedene iznose tako da potražuje sveukupno 9.112,87 eura nakon uračunavanja preplate priznate u konverziji sa zatezni kamatama koje teku od 1.10.2015. do isplate sukladno članku 29.st. 2. i 8. ZOO-a. Pored navedenog, tužitelj je postavio i eventualni kumulirani zahtjev za slučaj da sud smatra da tužitelj ne ostvaruje pravo na potpuno obeštećenje i restituciju tako da tim eventualnim kumuliranim zahtjevom potražuje iznos od 2.628,78 eura s osnova zatezne kamate na preplaćene iznose anuiteta 5. Među strankama nije sporno da su 12. studenog 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103727337 za iznos od 89.262,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s ugovorenom kamatom od 5,05% koja je promjenjiva.

5.1. Nadalje nije sporno da se radi o stambenom kreditu, dakle potrošačkom ugovoru.

5.2. Među strankama nije sporno da je nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15, dalje ZID ZPK) tuženica tužitelju ponudila konverziju kredita i da su isti 10. veljače 2016. sklopili Aneks Ugovora o kreditu.

5.3. Među strankama je sporno da li je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu prijašnji ugovor prestao postojati i da li tužitelj nakon sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015, dalje ZIDZPK) osobito novo unesenim člancima 19.a, 19.b i 19.c, ima pravo na isplatu razlike preplaćenih iznosa anuiteta zbog valutne klauzule i promjenjive kamatne stope do izvršene konverzije.

6. U ovoj pravnoj stvari Županijski sud u Karlovcu svojom odlukom od 5.veljače 2025. poslovnog broja Gž-340/2023 ukinuo je prvostupanjsku presudu te predmet vratio na ponovno rješavanja, stoga je sud tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, pročitao Ugovor o kreditu (8- 14), obavijest o promjeni kamatne stope (16-17), otplatni plan (18-19), obavijest o promjeni kamatne stope (20-23, 24), otplatni plan (25- 27),obavijest o promjeni kamatne stope (28), otplatni plan (29-31), obavijest o kreditu (32), otplatni plan (32- 34, 35-38), pregled prometa po partiji kredita (39-45), Aneks br. 1 ugovora o kreditu (61-64),obrazac za prihvat izračuna konverzije (65), obavijest o izračunu konverzije (66-69), Odluka o visini kamatnih stopa (124-125), Opće odredbe banke (126-127), nalaz i mišljenje vještaka Marijane Matijević s prilozima (485-495). Vještakinja Marijana Matijević usmeno se očitovala na primjedbe i pitanja stranaka na ročištu 10. svibnja 2026. (list 558), a na ročištu 7. prosinca 2022. preslušana je kao svjedok ZFU i sam tužitelj kao stranka u svrhu dokaza ZF ( list 611- 612).

7. Stav je ovoga suda da tužitelj sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija ugovora o kreditu nije izgubio pravni interes za traženje utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, budući da, prema shvaćanju ovoga suda, ništetan ugovor ne može konvalidirati. Naime, ništetnost djeluje ex tunc te proizvodi učinke od samog sklapanja ugovora, pa naknadni sporazum stranaka, pa tako ni dodatak ugovoru o konverziji, ne može otkloniti posljedice ništetnosti niti takav ugovor učiniti valjanim.

7.1. U tom smislu, ovaj sud, u odnosu na pravno stajalište izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019, upućuje na odluku Suda Europske unije u predmetu C-452/18, kojom je utvrđeno da, u situaciji kada se određeni zakon primjenjuje na pravni odnos koji je ništetan, a zakon ne polazi od pretpostavke ništetnosti toga odnosa, takav zakon u suštini nije primjenjiv jer se ne odnosi na stvarno stanje ništetnosti, već na nepostojeće pravno stanje. Slijedom toga, sporazum koji je utemeljen na takvom zakonu smatra se nepostojećim, odnosno ništetnim u dijelu kojem se odnosi na ništetne odredbe glavnog ugovora.

7.2. Polazeći od navedenog, tužitelj osnovano predlaže utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u valuti švicarski franak, a s druge strane valjalo je tijekom postupka ispitati ima li pravo na isplatu razlike preplaćenih iznosa anuiteta zbog valutne klauzule i promjenjive kamatne stope (do izvršene konverzije), odnosno je li tužitelj u cijelosti obeštećen izvršenom konverzijom u smislu ovih ništetnih odredbi pa samim time i ovlašten zahtijevati isplatu iznosa na ime preplate.

7.3 Sud smatra da tužitelj ima pravni interes za ostvarenje prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem potražuje u cijelosti povrat preplate koja mu je djelomično uračunata prilikom sklapanja dodatka ugovoru o kreditu u postupku konverzije pa stoga, ovaj sud nalazi prvotno postavljeni tužbeni zahtjev osnovanim.

7.4. Naime, u postupku konverzije dio preplate koji proizlazi iz nepoštene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope već priznat i uračunat u korist tužitelja, stoga je bilo potrebno tom preplatom prvo podmiriti nastale zatezne kamate na ime promjene kamatne stope i valutne klauzule.

7.5. Stoga sud nalazi da tužitelj ima pravni interes isključivo za potraživanje preostalog iznosa preplate, kako je utvrđeno na temelju dopune nalaza i mišljenja vještaka, a koji je obuhvaćen postavljenim tužbenim zahtjevom, te je ujedno i svrsishodan za konačno rješenje spora među strankama.

8. Iz Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-510372733 od 12. studenoga 2007. godine proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o stambenom kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 89.262,00 CHF, s rokom otplate od 360 mjeseci. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,05 % godišnje, a mijenjala se sukladno odlukama tuženika.

8.1.Iz otplatne dokumentacije proizlazi da je početna mjesečna rata kredita iznosila 487,75 CHF, dok se kamatna stopa tijekom otplate mijenjala te je u pojedinim razdobljima iznosila 4,50 %, 4,85%, 5,05 %, 5,15 %, i 5,40 %, a od veljače 2014. nadalje 3,23 %.

8.2.Iz pregleda uplata po kreditu proizlazi da se iznos mjesečne obveze tužitelja tijekom trajanja kreditnog odnosa značajno mijenjao, pri čemu je rata rasla do iznosa od 565,25 CHF, dok se neposredno prije 2015. godine najčešće kretala oko 518 CHF, a tijekom 2015. godine bilježila je smanjenje.

8.3. Iz Aneksa Ugovora o kreditu od 10. veljače 2016. godine proizlazi da je isti sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, radi provedbe konverzije kredita uz valutnu klauzulu u CHF, i to u okviru zakonom propisanih uvjeta i izračuna koje je tužitelj prihvatio. Tim Dodatkom izmijenjene su odredbe osnovnog ugovora koje se odnose na valutu kredita, kamatnu stopu i iznos preostale neotplaćene glavnice, te je izvršen obračun međusobnih tražbina stranaka.

8.4. Prema izračunu konverzije, na dan 30. rujna 2015. utvrđena je preplata u iznosu od 5.114,18 kn/678,77 eura, koja se, sukladno odredbama Dodatka, koristila za namirenje budućih dospjelih anuiteta, dok je preostala glavnica kredita utvrđena u iznosu od 48.163,16 eur, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sastavljenu od fiksnog i varijabilnog dijela. Međutim u samom Aneksu je naveden novi izračun konverzije u iznosu od 5.676,66 kn/753,42 eur, a za koji se izričito navodi, kako u obrascima tako u aneksu, da će se uzeti kao konačni izračun preplate.

8.6. Iz danog nalaza i mišljenja vještaka Marijana Matijević, dipl. ing.agr. sud je utvrdio da su ugovorne stranke suglasno potvrdile da ukupni iznos pretplate iznosi 753,42 eura kao i da je iznos preplate korišten za namirenje, budućih anuiteta u valutnoj klauzuli eur koji su dospijevali nakon sklapanja Dodatka ugovora.

Nadalje je utvrđeno je da zatezna kamata s osnove promjenjive kamatne stope te zatezna kamata za utvrđene preplaćene anuitete s osnove valutne klauzule iznosi 19.806,34 kn/2.628,78 eura.

8.7. Iz dopune nalaza i mišljenja danog na ročištu održanom 5. svibnja 2026. stalnog sudskog vještaka vještaka Marijana Matijević, dipl. ing.agr sud je utvrdio da je, kada se uzme u obzir ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uz izračun učinka konverzije, tužitelju nastala razlika:

➢ zbog promjene kamatne stope (301,16 eura) i zbog promjene tečaja CHF (6.936,35 eura)

• 7.237,51 eura

➢ Zateznih kamata izračunatih po obje gore navedene osnove zaključno o 30.09.2015. nakon umanjena iznosa priznatih u konverziji sklapanjem Dodatka) • 2.628,78 -753,42 eura = 1.875,36 eura,

Odnosno sveukupno 9.112,87 eura.

Dakle, konačno je na temelju izrađenog nalaza i mišljenja utvrđeno da konverzijom nije u cijelosti priznata preplate tužitelja, odnosno tužitelj nije u cijelosti obeštećen.

8.8. Na temelju iskaza tužitelja i svjedoka ZFU sud je utvrdio on ugovor o kreditu sklopio sa tuženikom 2007. godine, kada mu je bilo ponuđeno sklopiti ugovor u CHF za kupnju kuće jer je za taj kredit bila najmanja rata te mu je rečeno kako se radi o stabilnoj valuti i da će sve biti ok. Nadalje je utvrđeno da tužitelju nije bilo ništa pojašnjeno sa kakvom kamatnom stopom sklapa ugovor tj. da nije razumio što to znači sklopiti ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i što se može dogoditi sa valutnom klauzulom. Prilikom davanja obavijesti o kreditu službenici banke su pripremali letke koje bi uručili strankama, međutim da su stranke nerijetko te letke ostavljale u banci. Međutim utvrđeno da i sami službenici banke nisu mogli predvidjeti rizike vezane uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu pa stoga nisu dali upozorenja strankama na mogućnost rizika kod takvih ugovora, te je utvrđeno da stranke nisu mogle pregovarati o pojedinim odredbama ugovora nego su prihvatile obrazac ugovora o kreditu kakav je banka samostalno pripremila odnosno ponudila strankama.

9.Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka, odnosno dopunu i očitovanje vještaka u ovom postupku jer je vještak pregledno prikazao sve korištene podatke i svoje izračune, precizno uputio na isprave koje je pri vještačenju koristio i analizirao, je jasno i nedvosmisleno, te su isti u skladu sa pravilima struke.

9.1.Sud je prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka ZFU jer su isti životni, logični i uvjerljivi, i u skladu s materijalnim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka.

10. Sud prihvaća pozivanje tužitelja na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. te odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača ugovarajući ništetne i nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ovisne o jednostranoj odluci banke bez jasno određenih kriterija.

11.1. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 138.a Zakona o zaštiti potrošača, navedena pravomoćna presuda obvezuje sud i u ovom postupku. Sudovi su pritom utvrdili da su sporne ugovorne odredbe bile formalno jasne, ali ne i razumljive, jer potrošačima nije bilo omogućeno predvidjeti buduće kretanje kamatne stope, zbog čega ista nije bila određena niti odrediva, čime je stvorena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11.2 .Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

11.3. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl.272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl.270. st.1. ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

11.4. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.travnja 1993.g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

11.5.Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

12. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, utvrđeno je da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, kao i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, ništetne.

13. Sukladno odredbi čl.323. st.1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

13.1. Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, svoje mišljenje je dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem Dodatka od 15. prosinca 2015. nije u cijelosti podmiren dug, budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Kamatna stopa određena Dodatkom od 10.02.2016. određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti Euro, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke). Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom od 10.02.2016. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, a što osim toga proizlazi iz cjelokupno provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

13.2. Stoga sud smatra kako je tuženik temeljem članaka 29. st. 2. i čl. 323. st. 1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, dužan tužitelju vratiti preplaćeni iznos na ime preplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope i zbog promjene tečaja CHF te na ime zateznih kamata izračunatih po obje prethodno navedene osnove zaključno do 30.09.2015. u iznosu od 9.112,87 eura te ( dakle, nakon umanjena iznosa priznatih u konverziji sklapanjem Dodatka) sukladno izračunu vještaka.

14.U smislu odredbe članka 502c ZPP-a sud je vezan za utvrđenja u naprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine u bitnom je izrazio stajalište da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredba u Ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.

14.1. Sud je odbio prigovor tuženika da tužitelj nije potrošač. Utvrdio je da je tužitelj potrošač u smislu čl. 5. toč. 15. ZZP-a, jer je kredit uzeo za kupnju kuće u kojoj živi, dakle izvan svoje poslovne ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj nije bila dužna dokazivati negativnu činjenicu da nije koristila kredit u poslovne svrhe, a tuženik nije ponudio nikakve dokaze koji bi potvrdili suprotno. Stoga je sud zaključio da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor

15.Tuženik je istakao i prigovor zastare, a sud je stajališta kako taj prigovor nije osnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je bilo 13.06.2014. godine. Tužba u ovom predmetu je podnesena 06.06.2019. godine pa nije protekao rok zastare od pet godina. Daljnji prigovori tuženika vezani za zastaru, te uz preinaku tužbe i nastavno na preinaku kako tuženik tvrdi da ukoliko bi sud dopustio preinaku ističe prigovor zastare smatrajući i pozivajući se na utvrđenje iz odluke Rev 2149/2009 i Rev 21/2010 – da je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka odlučan dan preinake tužbe a ne dan podnošenja tužbe, također nisu osnovani a sve iz slijedećih razloga: sud je stajališta da je tužitelj samo precizirao tužbeni zahtjev uskladivši ga sa nalazom i mišljenjem vještaka, imajući u vidu čl. 190.ZPP-a kojim je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. O pitanju tijeka zastare odnosno računanja same zastare stav je zauzeo i građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na drugoj sjednici odjela održanoj 27.05.2024.: 2.“ u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjev iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190.i 191.ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva“.

Slijedom navedenog zaključak suda je kako potraživanje tužitelja niti inicijalno niti nepravom preinakom - odnosno usklađenjem tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka nije zastari.

15.1. U pogledu istaknutog prigovora prijeboja smanjenja kamatne stope sud nije uzeo u obzir prigovor prijeboja, jer smanjenjem kamatne stope nije došlo do povrede interesa tužitelja i nije narušena ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka, a kamatna stopa je smanjena temeljem čl. 11a. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju i kao takva predstavlja obvezujuću zakonsku odredbu koju je tuženik dužan poštivati pa nema pravo na isplatu razlike između te zakonom određene kamate i iznosa koji bi bio plaćen primjenom ugovorene kamate temeljem sklopljenog Ugovora o kreditu. Sigurno je da tužitelj plaćanjem manje kamate u tom kratkom razlogu ništa nije stekao bez osnove pa stoga ne postoji niti osnov za povrat bilo kakovog iznosa.

16. Također tijekom postupka sud je utvrdio da je tuženik, Ugovorom o kreditu, koji je zaključio sa tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavi jesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, dalje : ZZP). Tužitelj, kao građanin sa prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja ugovora, porasti više od ugovorenog, i to u nekoliko navrata. S druge strane, tuženik kao bankar, je trebao upozoriti tužitelja i na te okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati. Kako je utvrđeno da je tuženik, temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (članak 1111. ZOO-a). Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO -a). Tako tuženik treba vrati tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i člankom 29. ZOO-a.

17. Imajući u vidu sve naprijed izneseno, sud je našao da su ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu zaključenog između stranaka na način na koji su koncipirane suprotne načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te predstavlja nepoštenu ugovornu obvezu, te su ništetne u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva slijedom čega u smislu članka 323. stavak 1. istog zakona je tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ove ništetne ugovorne odredbe.

18.Presudom suda EU C118/17 (slučaj O) utvrđeno je da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restitucija, a nakon provedenog vještačenja sud je utvrdio da nije, te je očigledan pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.

18.1. Ovaj sud smatra, a uvažavajući iznesene stavove Suda Europske unije da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom od 10.02.2016. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osnovom nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli kao i zateznih kamata nakon izvršenog prijeboja preplate iz konverzije tužitelj je preplatio iznos od 9.112,87 eur, budući da nije u cijelosti otklonjena neravnoteža stranaka predmetnim Dodatkom, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos. Dakle, sklapanjem Dodatkom od 10.02.2016. nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih kamata i preplate na ime odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli.

19. Zbog navedenoga sud je udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu i presudio je kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

20.O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a i 155. ZPP-a jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

21.Pun. tužitelja su kao nužni i opravdani priznati troškovi za :

- sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. Toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje OT),

- sastava podneska od 30.08.2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1 Tarife,

- pristup ročištu održanom 25.09.2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- sastava podneska od 15.10.2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr.8.toč.1.Tarife,

- sastava podneska od 13.12.2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr.8.toč.1.Tarife,

- sastava podneska od 28.05.2020. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr.8.toč.1.Tarife,

- sastava podneska od 25.08.2020. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr.8.toč.4.Tarife,

- sastava podneska od 21.09.2020. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr.8.toč.4.Tarife,

- pristup ročištu održanom 09.09.2020. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- pristup ročištu održanom 02.03.2021. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- sastava podneska od 28.03.2022. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr.8.toč.4.Tarife,

- sastava podneska od 20.04.2022. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr.8.toč.4.Tarife,

- sastava podneska od 11.06.2022. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr.8.toč.4.Tarife,

- sastava podneska od 18.09.2022. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr.8.toč.4.Tarife,

- pristup ročištu održanom 06.10.2022. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- sastava podneska od 07.10.2022. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr.8.toč.4.Tarife,

- sastava podneska od 02.11.2022. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr.8.toč.4.Tarife,

- pristup ročištu održanom 07.12.2022. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- pristup na ročištu za objavu 20.01.2023. presude u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr.9.toč.3.

- sastava podneska od 09.02.2026. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr.8.toč.4.Tarife,

- pristup ročištu održanom 10.06.2026. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- pristup ročištu održanom 05.05.2026. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- pristup na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr.9.toč.3.

- pripadajući PDV na gore navedene radnje u iznosu od 762,50 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife,

- trošak predujma za vještačenje u iznosu od 700,00 EUR,

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 117,73 EUR sukladno Tar. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19), te pristojbe na presudu u iznosu od 115,47 EUR,

odnosno u sveukupnom iznosu od 4.745,70 EUR, a na koji iznos je tužitelju dosuđena i zatezna kamata od dana presuđenja odnosno od 02.06.2026. pa do isplate, sve sukladno čl. 29.ZOO).

21.1. Sud nije priznao sastav podneska od 10.03.2021. uz koji tužitelj dostavlja potvrdu o plaćanju predujma kao niti trošak sastava podneska od 07.06.2022., kojim traži odgodu ročišta primjenom članka 155. ZPP-a, budući ih sud ocjenjuje kao trošak koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Križevcima 2. lipnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čolić Bagarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).