Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Stalna služba u Prelogu

Đ, [adresa]

Poslovni broj: P-148/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markuliji, u pravnoj stvari tužitelja ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasmini Tot Solina, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika Lovačkog društva "Prepelica", OIB: 68161838145, Mihovila Pavleka Miškine 14, Mali Bukovec, zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku u Ludbregu, radi utvrđenja i naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 22. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Jasmine Tot Solina, odvjetnice, punomoćnika tuženika Gorana Gložinića, odvjetnika, 2. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o j e:

I. Utvrđuje se da je ništetan akt tuženika Lovačkog društva "Prepelica" OIB: 68161838145, Mihovila Pavleka Miškine 14, Mali Bukovec - Odluka o trajnom isključenju tužitelja ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iz navedenog lovačkog društva od dana 24.ožujka 2019.godine.

II. Utvrđuje se da je ništetan akt Stegovnog suda tuženika Lovačkog društva "Prepelica" ΟΙΒ: 68161838145, Mihovila Pavleka Miškine 14, Mali Bukovec – Odluka stegovnog suda o isključenju tužitelja ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iz navedenog lovačkog društva u trajanju od jedne godine od dana 24.veljače 2019.godine.

III. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] te se nalaže tuženiku Lovačkom društvu "Prepelica" ΟΙΒ: 68161838145, Mihovila Pavleka Miškine 14, Mali Bukovec s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplatiti tužitelju ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 663,61 eura (šesto šezdeset i tri eura i šezdeset i jedan cent) sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2022. godine do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za iznos od 4.077,24 eura (četiri tisuće sedamdeset i sedam eura i dvadeset i četiri centi) sa zateznim kamatama na taj iznos.

V. Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu "Prepelica" ΟΙΒ: 68161838145, Mihovila Pavleka Miškine 14, Mali Bukovec naknaditi tužitelju ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 208,28 eura (dvjesto osam eura i dvadeset i osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljedn je glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e:

Odbija se zahtjev punomoćnika tužitelja za naknadom troškova delegacije za troškove javnog prijevoza i izbivanja iz pisarnice dana 10. veljače 2026. i 22. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura za svaku radnju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja i naknade štete u kojoj navodi kako je tuženik protiv tužitelja podnio zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka od 10.veljače 2019.godine. Zahtjev je podnio tajnik udruge ST (vidljivo iz potpisa), iako je odredbom čl. 41. Statuta društva propisano da disciplinski postupak može pokrenuti predsjednik društva, izvršni odbor društva ili nadzorni odbor društva. Nadalje, uvidom u sam zahtjev, vidljivo je da točke 2 i 3 uopće nisu precizirane u smislu vremena i mjesta, da navodno povrijeđeni članci statuta uopće ne odgovaraju opisu povreda te da se ne predlažu nikakvi dokazi, čime se postupa protivno odredbi čl. 9. Pravilnika o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti. Dakle, postupak uopće nije niti pokrenut od ovlaštene osobe, niti je zahtjev sastavljen sukladno propisu te ga je stegovni sud trebao odbaciti. Usprkos tome, to nije učinjeno. Nadalje, tužitelj navodi kako je povodom navedenog 24.veljače 2019.godine stegovni sud, nakon održanog sastanka koji je trebao biti rasprava, ali to nije bio, donio Odluku kojom se tužitelj isključuje iz društva na rok od jedne godine, a na osnovi članka 40. točke 4.Statuta društva. Sam postupak pred stegovnim sudom vođen je na način da je tužitelju onemogućen kontakt s podnositeljem zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka. Sud su činili ĆT, PT i MT. Tužitelj se izjasnio da se ne osjeća krivim te je pozvao sud da mu se predoči bilo kakav dokaz protiv njega, na što je sud izjavio da konkretnih dokaza nema, a da će svoju odluku donijeti na temelju izjave podnositelja koji je bio pozvan istoga dana ranije i koji nije niti bio prisutan kada je svoj iskaz davao ovdje tužitelj. Time su notorno prekršene odredbe čl. 10 i 14 Pravilnika o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti. Tužitelj je primio Odluku o isključenju 01.ožujka 2019.g. i ustanovio da ona uopće nema obrazloženja, a što je suprotno odredbi čl. 21.Pravilnika o stegovnoj odgovornosti koja propisuje da odluka stegovnog suda mora biti obrazložena. Stoga je 13.ožujka 2019.godine podnio obrazloženu žalbu ističući da je odluka nepravilna. 24.ožujka 2019.godine održana je sjednica skupštine na kojoj se raspravljalo o žalbi tužitelja. Kada je na red došla ta točka dnevnog reda, članovi skupštine su neistinito informirani da bi tužitelj prijavljivao lovačko društvo inspekciji te je u atmosferi opće osude njegova žalba odbijena s time da mu je oduzeto pravo govora. Odmah potom, skupštini i tužitelju je rečeno da je i izvršni odbor podnio žalbu dan ranije, odnosno 23.ožujka 2019.g. te da će skupština odlučivati i o toj žalbi, iako te točke uopće nije bilo na dnevnom redu, niti je žalba dostavljena tužitelju radi očitovanja. Osim toga, žalba je podnijeta izvan žalbenog roka od 15 dana. Usprkos svemu tome, žalba je usvojena, tužitelj je trajno isključen iz društva i izbačen sa sjednice skupštine. Također, tužitelj navodi kako je morao podnositi posebnu tužbu sudu kako bi mu se uopće dostavila navedena žalba izvršnog odbora, zapisnik sa sjednice skupštine i odluka skupštine, a što mu je konačno dostavljeno 23.prosinca 2021.godine. Uvidom u odluku, vidljivo je da je ista također neobrazložena te da je donijeta na temelju čl.40.st.1.tč.5.Statuta društva koji propisuje da se za povredu članske dužnosti i stege može izreći kazna trajnog isključenja iz društva. Međutim, u zapisniku sa sjednice stoji da je isključen na temelju čl. 40.st.4.Statuta, koji propisuje pravo nezadovoljne stranke da podnese žalbu skupštini društva na odluku stegovnog suda. Dakle, iz zapisnika proizlazi da je tužitelj trajno isključen na temelju prava na podnošenje žalbe, što je apsurdno i nelogično. Tužitelj ističe kako mu je zbog navedene situacije već tri godine onemogućen lov. Naime, kao član udruge lovaca, nije dužan plaćati naknadu za lov u lovištu društva. Nakon isključenja je kao samostalan lovac mogao loviti, ali uz plaćenje iznimno visokih naknada što mu kao umirovljeniku nije bilo moguće. Lovom se bavi od 01.01.1999.g. te je u prosjeku najmanje jednom tjedno odlazio u samostalan lov. Naprasit prestanak obavljanja ove aktivnosti koja mu predstavlja vrlo važnu životnu aktivnost, izazvao je uznemirenost, nezadovoljstvo i određeni vid depresije. Iz Cjenika Hrvatskih šuma, vidljivo je da cijena koštanja jednog lova iznosi najmanje 800,00 kn. Tržišnom terminologijom rečeno, za zadovoljstvo jednog lova osoba mora izdvojiti 800,00 kn. S obzirom da je tužitelju uskraćeno obavljanje ove aktivnosti, on s naslova naknade štete zbog povrede prava osobnosti potražuje simboličan iznos od 80,00 kn za jedan pojedinačni propušteni lov, a što čini svega 1/10 cijene koštanja lova. Stoga po jednoj godini, zbog propuštanja pojedinačnog lova, potražuje iznos od 4.160,00 kn (80,00 x 52 tjedna). Osim toga, tijekom lovne sezone, organiziraju se i skupni lovovi i to najmanje 12 puta, a u čemu je tužitelj bio također onemogućen te se i za tih 12 propuštenih odlazaka u lov potražuje 960,00 kn (80 x 12) . Ukupno se za jednu godinu potražuje 5.120,00 kn. Imajući u vidu da je ranije parnica protiv tuženika trajala dvije i pol godine (tužbe je podnesena sudu dana 13.lipnja 2019.g., II. st.presuda je primljena dana 15.prosinca 2021.godine), tužitelj temeljem odredbe čl. 1104 Zakona o obveznim odnosima potražuje pravičnu novčanu naknadu za buduću neimovinsku štetu u trajanju od svega jedne godine, jer je izvjesno da će ona trajati i u budućnosti, odnosno do donošenja pravomoćne odluke kojom će sud utvrditi ništetnim odluku temeljem koje je isključen iz društva. Stoga za razdoblje od: - ožujka mjeseca 2019.g.do veljače mjeseca 2020.g.,potražuje 5.120,00 kn, - ožujka mjeseca 2020.g.do veljače mjeseca 2021.g. potražuje 5.120,00 kn, - ožujka mjeseca 2021.g.do veljače mjeseca 2022.g. potražuje 5.120,00 kn, - od ožujka mjeseca 2022.g.do veljače mjeseca 2023.g. potražuje 5.120,00 kn. Osim toga, potražuje naknadu s naslova neimovinske štete zbog povrede ugleda i časti u iznosu od 5.000,00 kn. Naime, ističe da su zbog protupravnog izbacivanja iz udruge znatno narušeni njegov ugled, dostojanstvo i čast, jer su zbog tog događaja njegova okolina, prijatelji i kolege lovci o njemu dobili potpuno pogrešnu sliku. Sliku osobe koja krši statut lovačke udruge, dolazi u sukob sa okolinom, nije kolegijalan i općenito sklon nepridržavanju pravila ne samo lova, nego i kolegijalnosti uopće. S obzirom da je dugogodišnji lovac te da je prije umirovljenja radio kao policijski djelatnik gotovo 20 godina i poznaje ga veći broj ljudi u [adresa] i okolici, primao je brojne pozive raznih prijatelja i kolega sa upitom "što se to dogodilo". Osim toga, primijetio je da su se u svakodnevnom obraćanju kolege i prijatelji prema njemu počeli ponašati suzdržano i sumnjičavo.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti odnosno spori kako osnov, tako i visinu potraživanja tužitelja. Prije svega tuženik smatra kako je tužiteljeva tužba nepravovremena te je istu potrebno odbaciti. Naime, tuženik ističe kako je odredbom čl. 42. st. 3. Zakona o udrugama propisano da u slučaju da nadležno tijelo udruge ne otkloni nepravilnosti u roku od 30 dana, član udruge može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti tužbu Općinskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava propisanih statutom udruge. Obzirom je tužitelj dokumentaciju od tuženika (dostavljenu sukladno pravomoćnoj odluci Općinskog suda u Varaždinu br. P-1152/2019) zaprimio 23.12.2021., a tužba je podnesena 28.01.2022., evidentno je da je ista podnesena izvan zakonskog roka iz čl. 42. st. 3. Zakona o udrugama, što istu čini nepravovremenom. Činjenica da je punomoćnik tužitelja bio na bolovanju u razdoblju od 17.01. do 25.01.2022., nikako ne može biti opravdan razloga za nepravovremeno podnošenje tužbe. Nadalje, tuženik ističe kako nije osnovan navod tužitelja da bi zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka (dalje: zahtjev) od 10.02.2019. bio podnesen od strane neovlaštene osobe. Navedeni zahtjev je sastavio i podnio upravo tadašnji predsjednik Lovačkog društva VT, neovisno o činjenici da je isti potpisan od strane tajnika ST. Dakle, zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka podnesen je sukladno čl. 41. Statuta. Nakon zaprimanja zahtjeva stegovni sud je u roku od 8 dana zakazao raspravu, na koju je bio uredno pozvani ovdje tužitelj. Na samoj raspravi tužitelj je iznio svoju obranu, izjasnio se da se ne smatra krivim te je po završetku rasprave stegovni sud 24.02.20119. donio odluku kojom se član, ovdje tužitelj, proglašava krivim te mu je izrečena mjera isključenja iz društva u trajanju od jedne godine. Obrazložena odluka stegovnog suda od 24.02.2019. uredno je dostavljena članu, ovdje tužitelju, koji je protiv odluke podnio pravovremenu žalbu Skupštini društva. Skupština društva je na sjednici 24.03.2019. odlučivala o žalbama Izvršnog odbora i ovdje tužitelja protiv odluke Stegovnog suda od 24.02.2019. Skupština je donijela odluku kojom se žalba Izvršnog odbora uvažava te je preinačena odluka Stegovnog suda od 24.02.2019. na način da se član trajno isključuje iz društva, dok je žalba člana, ovdje tužitelja, odbijena. Sve navedeno proizlazi iz dokumentacije koju je uz tužbu dostavio upravo tužitelj. Nadalje, tuženik navodi kako je pravilno i zakonito proveo postupak isključenja člana iz društva, pri tome poštivajući sve relevantne odredbe tada važećeg Statuta i Pravilnika o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, jer je tužitelju zbog gore navedene situacije onemogućen lov, a što je kod istog navodno izazvalo uznemirenost, nezadovoljstvo i određeni vid depresije te na dio tužbenog zaht jeva kojim potražuje naknadu s naslova neimovinske štete zbog povrede ugleda i časti, tuženik se protivi i tom dijelu tužbenog zahtjeva kako po osnovi tako i visini te spori svoju odgovornost za štetu. Da bi postojala odgovornost za štetu moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu a to su: subjekti odgovornosti za štetu, šte tna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Odgovornost za štetu nastaje samo ako je štetna radnja protupravna, a štetna radnja je svaki čin ili propust štetnika koji uzrokuje štetu na strani oštećenika. U konkretnom slučaju tuženik ni je postupao ni na koji način protupravno, a samo protupravna povreda prava može izazvati odgovornost za štetu, a što se u konkretnom slučaju nije ispunilo. Tužitelj je na zakonit način isključen iz lovačkog društva, stoga je neosnovan navod istog da bi ga tuženik onemogućio u lovu te da bi mu radnjom tuženika bila povrijeđena čast i ugled. Tuženik naglašava kako je tužitelj član Hrvatskog lovačkog saveza te da se nakon isključenja iz Lovačkog društva ¨Prepelica¨ mogao učlaniti u bilo koje drugo lovačko društvo, plaćati članarinu te odlaziti u samostalni i skupni lov.

3. Tijekom postupka tužitelj je podneskom od 3. srpnja 2024. specificirao i preinačio tužbeni zahtjev na način da na ime štete zbog povrede prava osobnosti za jedan pojedinačni propušteni lov potražuje iznos od 10,62 eura odnosno s navedene osnove na bazi jedne godine potražuje iznos od 552,13 eura, dok za jedan skupni propušteni lov potražuje iznos od 10,62 eura odnosno s navedene osnove na bazi jedne godine potražuje iznos od 127,41 eura. Sveukupno u odnosu na navedene osnove za period od ožujka 2019. do veljače 2025. potražuje ukupno iznos od 4.077,24 eura, kao i iznos od 663,61 eura s osnove neimovinske štete zbog povrede časti i ugleda. Dakle, sveukupno potražuje iznos od 4.740,85 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2022. do isplate.

4. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, međutim sud je raspravnim rješenjem od 15. prosinca 2025. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP).

5. Tužitelj je tijekom postupka u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok se tuženik istom protivio u cijelosti.

6. U tijeku postupka sud je rješenjem broj: P-148/2023-12 od 19. rujna 2025. prihvatio prijedlog za povrat u prijašnje stanje tužitelja ĐT radi podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu (list 7), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 8), nalaz (list 9), zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka (list 10-11), poziv na saslušanje (list 12), Odluku stegovnog suda (list 13), žalba (list 14-17), žalbu (list 18), Dnevni red (list 19-22), Odluku (list 23), Tužbu radi činidbe (list 24-26), Presudu Općinskog suda u Varaždinu broj P- 1152/2019-12 od 3. prosinca 2020. (list 27-33), Presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-79/2021-3 od 26. kolovoza 2021. (list 34-40), potvrdu (list 41), Statut (listovi 42-54), Pravilnik o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti (listovi 55-59), Pravilnik o gospodarenju lovištem (listovi 60-76), Pravilnik o lovnom redu (listovi 77-82), Obavijest Zagrebačke banke (list 83), Cjenik odstrjela divljači i usluga u lovu s važnošću od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2022. (listovi 84-87), e mail (list 88), osobne podatke člana (list 89), ispis iz registra udruga na dan 27.01.2022. (list 90-92), potvrdu (list 93), odgovor na zamolbu za prijem u društvo (list 123), saslušani su svjedoci ŽT, VT, ĆT, izvršen uvid u Cjenik odstrjela divljači u usluga u lovu s važnošću od 1. travnja 2024. do 31. ožujka 2025. (listovi 143-154), kontakte (list 155), Cjenik odstrjela divljači u usluga u lovu s važnošću od 1. travnja 2022. do 31. ožujka 2023. (listovi 156-169), Cjenik odstrjela divljači u usluga u lovu s važnošću od 1. travnja 2023. do 31. ožujka 2024. (listovi 170- 181) te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

9. U čl. 2. st. 1. ZPP-a određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP -a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili ko jim pobija navode i dokaze protivnika.

10. Predmet spora jest utvrđenje ništetnosti Odluke o trajnom isključenju tužitelja iz Lovačkog društva „Prepelica“ od 24. ožujka 2019. i Odluke stegovnog suda tuženika o isključenju tužitelja iz navedenog lovačkog društva u trajanju od jedne godine od 24. veljače 2019., kao i potraživanje zbog nemogućnosti lova za vrijeme trajanja isključenja iz udruge i zbog povrede prava osobnosti povredom časti i ugleda, sveukupno u iznosu od 4.740,85 eura.

11. Nesporno je tužitelj bio član tuženika te je Odlukom Stegovnog suda tuženika od 24. veljače 2019. isključen iz društva tuženika u trajanju od jedne godine, a Odlukom Skupštine tuženika od 24. ožujka 2019. je trajno isključen iz društva.

12. Sporno jest je li tužba podnesena u propisanom roku, jesu li sporne odluke donijete sukladno svim relevantnim propisima, posebice Statutu tuženika i Pravilniku o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti, postoje li razlozi ništetnosti spornih odluka, je li navedenim odlukama nastala šteta tužitelju kao i visina eventualne štete, dakle, u cijelosti je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

13. Sukladno odredbi čl. 42. st. 3. Zakona o udrugama ("Narodne novine" br. 74/2014, 70/2017, 98/2019, 151/2022, dalje: ZOU) ako se upozorenje ne razmotri u roku od 30 dana od dana dostavljenog pisanog zahtjeva i po zahtjevu ne postupi, odnosno ako se u tom roku ne sazove nadležno tijelo ili skupština i nepravilnosti ne otklone u daljnjem roku od 30 dana, član može podnijeti tužbu općinskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava propisanih statutom udruge.

14. Nesporno je tužitelj spornu odluku skupštine tuženika i ostalu relevantnu dokumentaciju zaprimio 23.prosinca 2021., a tužba je Općinskom sudu u Varaždinu podnesena 28. siječnja 2022. Ovosudnim rješenjem broj: P-148/2023-12 od 19. rujna 2025. prihvatio prijedlog za povrat u prijašnje stanje tužitelja ĐT radi podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

15. Međutim, sud smatra kako se navedeni rok za podnošenje tužbe ne primjenjuje u konkretnom slučaju, obzirom se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje ništetnosti, a koje ne zastarijeva i za naknadu štetu, a za koju se primjenjuju zastarni rokovi sukladno odredbi čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje u tekstu ZOO). S obzirom da je Odluka stegovnog suda donijeta 24. veljače 2019., sud smatra kako je to rok kada je nastala šteta za tužitelja te u kojem je tužitelj mogao saznati za štetu i štetnika i od kojeg valja razmatrati tijek zastarnog roka. Kako je tužba Općinskom sudu u Varaždinu podnijeta 28. siječnja 2022., razvidno je kako nisu protekli rokovi sukladno odredbama čl. 230. ZOO-a.

16. Stoga prigovor tuženika nepravovremenosti tužbe nije osnovan.

17. Iz Presude Općinskog suda u Varaždinu broj: P-1152/2019-12 od 3. prosinca 2020. proizlazi kako je istom naloženo tuženiku u roku od 15 dana dostaviti tužitelju Odluku Skupštine tuženika povodom prigovora tužitelja datiranog na dan 9. prosinca 2018., zapisnik sa sjednice Skupštine održane 10. veljače 2019., odluku Skupštine tuženika povodom žalbe tužitelja od 13. ožujka 2019., zapisnik sa sjednice Skupštine održane 24. ožujka 2019., žalbu izvršnog odbora na odluku Stegovnog suda od 24. veljače 2019. Predmetna presuda potvrđena je od strane Županijskog suda Slavonski Brod, presudom broj: Gž-79/2021-3 od 26. kolovoza 2021.

18. Iz Zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka od 10. veljače 2019. proizlazi kako je isti potpisao tajnik tuženika ST, a u istom se navodi kako je tužitelj od lovnika dobio pisano Dopuštenje za lov broj 025203 za odstrel divljači i to srna 2 kom, divlja svinja 2 kom i lisica 3 komada te kako je na osnovu navedenog Dopuštenja za lov tužitelj odlazio u lovište u lov na navedenu divljač, a da se prilikom odlaska u lovište javljao lovniku da je na određenoj poziciji tek kada je sjeo na čeku il i sjedalicu te vršio osmatranje i lov divljači, iako bi se trebalo javiti prije odlaska na poziciju ili čeku. Nadalje, navodi se kako je 19. rujna 2018. tužitelj odstrelio lisicu u lovištu predio Križančija te je nakon odstrela nije odnio na veterinarsku stanicu niti je istu sanirao, tj. zakopao, već da je istu objesio na drvo i takvu ostavio. Navodi se i kako je lisicu konopcem vezao za glavu i o drvu i ostavio je tako u neposrednoj blizini puta te da je tim postupkom tužitelj mogao dovesti do zagađivanja čovjekove okoline i kako je moglo doći do grubog narušavanja ugleda lovačkog društva da je navedenu divljač pronašao netko od građana, kao i da je time postupio protivno odredbi čl. 3. Pravilnika o lovnom redu. Navodi se kako su takve radnje suprotne normativnim aktima društva tj. da tužitelj nije postupio sukladno čl. 16. st. 1. toč. 4. Statuta društva. Također, u Zahtjevu se navodi i kako je tužitelj pred članovima društva iznosio da je bolje izvršiti odstrel lisice nego sudjelovati na radnim akcijama te da je time postupio suprotno odredbama čl. 16. st. 1. toč. 8. Statuta društva te da je počinio težu povredu Statuta društva opisanu u čl. 38. st. 1. toč. 5. i čl. 38. st. 1. toč. 1. istog Statuta. Ističe sei da tužitelj grubo nanosi štetu društvu, što zanemaruje prava i obveze lovnika, na način da se javlja da će ići na čeku kad je već na istoj, mijenja pozicije na čekama te nakon toga prijavljuje lovnika da mu ograničava prava, a što da je suprotno propisima društva i da je time počinio težu povredu iz čl. 38. st. 1. toč. 2. Statuta društva.

19. Iz Odluke Stegovnog suda tuženika od 24. veljače 2019. proizlazi kako je 13. veljače 2019. zaprimljen Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka te da se stegovni sud sastao 24. veljače 2019. i da su pozvani tužitelj i optuženi na pojedinačno saslušanje. Navodi se kako je ovdje tužitelj izjavio da se ne osjeća krivim ni po jednoj točki te da su nakon saslušanja članovi Stegovnog suda donijeli odluku kojom se tužitelj proglašava krivim na osnovi čl. 3., čl.16. st. 4. i čl.38. toč. 5. (teža povreda) Statuta Lovačkog društva tuženika. Navodi se i kako je Stegovni sud donio jednoglasnu Odluku o isključenju tužitelja iz društva tuženika na trajanje od jedne godine na osnovi čl. 40. toč.4. Statuta društva. Također, tužitelj se upućuje kako protiv odluke ima pravo podnijeti žalbu Skupštini društva, koja ju je dužna riješiti u roku od 60 dana po zaprimanju.

20. Iz Odluke tuženika od 24. ožujka 2019. proizlazi kako je tužitelj podnio žalbu na odluku Disciplinske komisije, a koja da je rješavana 24. ožujka 2019. na Skupštini društva te kako je žalba rješavana na Skupštini društva pod nadopunjenom točkom dnevnog reda i donijeta je Odluka da se žalba ne uvažava i da se tužitelj isključuje iz društva temeljem čl. 40. st. 1. toč. 5. Statuta društva.

21. Svjedok ŽT u bitnom je iskazao kako je trenutno predsjednik Lovačkog društva Prepelica, a tijekom 2019. kada je donesena sporna odluka bio je član izvršnog odbora tuženika. Nadalje, svjedok je iskazao kako je odluka o isključenja tužitelja iz društva donesena na sjednici skupštine u ožujku 2019. na kojoj je on sudjelovao kao član društva i kao član izvršnog odbora. Sam postupak protiv tužitelja pokrenut je od strane izvršnog odbora, a na temelju prijave prijašnjeg lovnika KT. Do toga je došlo jer je tužitelj bio nezadovoljan određenim odlukama tadašnjeg lovnika i tražio je od izvršnog odbora da se očituje o postupanju lovnika. Izvršni odbor je zaključio da lovnik nije postupao protivno nikakvim propisima. Nakon toga tužitelj je tražio i od skupštine da se očituje o postupanju lovnika te je održana sjednica u veljači 2019. na kojoj je utvrđeno da nikakvih propusta nije bilo u postupanju lovnika. Na upit suda svjedok je iskazao kako se ne može sjetiti kad je točno lovnik inicirao pokretanje postupka protiv tužitelja, je li prije ili nakon predmetne sjednice. Lovnik je inicirao pokretanje postupka navodeći kako se tužitelj nije držao usmenog dogovora da se prije dolaska na čeku javi lovniku, već se javljao tek kad je već bio tamo te se nije držao usmenog dogovora prilikom lova divljači da se ne pucaju predatori jelenske divljači, a tužitelj je odstrelio lisicu. On osobno nije sudjelovao u samom stegovnom postupku, ali koliko je njemu poznato obje strane su saslušane te je nakon toga donesena odluka. Nadalje, svjedok je iskazao kako koliko je njemu poznato u periodu od 2015. kada je on postao član predmetnog lovačkog društva pa do 2019. kada je tužitelj isključen, tužitelju nisu bile izrečene neke druge stegovne mjere. Na upit suda je li dogovor da se prije odlaska na čeku javlja lovniku kao i da se u lovu na jelensku divljač ne pucaju predatori bio unesen i negdje u pismenom obliku primjerice u statut ili pravilnik, svjedok je iskazao da nije. Svjedok je iskazao i kako se ne sjeća tko je potpisao zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka. On je sudjelovao u postupku odlučivanja po žalbi tužitelja i žalbi izvršnog odbora. Sam postupak je tekao na način da je bila otvorena sjednica kao i na svakoj redovnoj skupštini, pročitan je dnevni red i dopuna dnevnog reda koja je bila zbog žalbe tužitelja i žalbe izvršnog odbora te su izabrana radna tijela. Predsjedavajući je iznosio sadržaj žalbi te je započela rasprava na kojoj su bili saslušani i tužitelj, tadašnji lovnik OT, čini mu se i ĆT kao predsjednik disciplinske komisije. Na upit punomoćnice tužitelja svjedok je iskazao da članovi društva plaćaju članarinu, no to ne pokriva odstrel. Pravo na odstrel stječe se putem bodova koje članovi društva skupljaju svojim radom odnosno sudjelovanjem u radnim akcijama, a formalne naknade u novcu nema niti je ista propisana. Svjedok je iskazao i kako se ne sjeća kad je žalba izvršnog odbora predana na odluku stegovnog suda. HT u trenutku kad se odlučivalo o disciplinskom postupku bio je član izvršnog odbora i tajnik društva. Usmena odluka da se ne pucaju predatori i slične odluke nije unesena u statut niti u novi statut, ali takvim odlukama išlo se na hijerarhiju u društvu da se ista poštuje te na kolegijalnost . Na pitanje punomoćnika tuženika svjedok je iskazao kako je tužitelj nakon što je upucao lisicu istu objesio na drvo uz put te je lovniku bila dostavljena fotografija da je lisica tu ostavljena, a istu je idući dan prema uputi lovnika tužitelj zbrinuo na način da ju je zakopao. Imaju obvezu jednu lisicu godišnje dostaviti veterinarskoj stanici radi ispitivanja, a ostale zbrinjavaju na način da ih zakopaju radi sprečavanja dostupnosti lisice drugim životinjama i širenja zaraze. Na upit suda svjedok je iskazao kako lisica kad ju je tužitelj objesio na drvo nije bila dostupna drugim životinjama, ali je bila dostupna ljudima, šetačima koji su mogli naići i prijaviti ih inspekciji, međutim oni su stigli prije nego se to dogodilo. Na upit suda svjedok je iskazao da koliko mu je poznato tužitelj je obavijestio lovnika da je ustrijelio lisicu i gdje ju je ostavio. Na pitanje punomoćnika tuženika odgovaram da nije uobičajeno objesiti odstreljene životinje, ali nije ni zabranjeno osim u slučaju jelenske divljači koja se ne smije ni pomicati sve dok nije propisno obilježena markicom.

22. Svjedok VT je iskazao kako je u vrijeme kada je donesena sporna odluka bio predsjednik tuženika. S obzirom na protek vremena svjedok je iskazao kako se više ne sjeća svih detalja, niti koji su bili razlozi za isključenje tužitelja. Sjeća se da kada je bila održana sjednica skupštine na kojoj se odlučivalo po žalbama tužitelja i izvršnog odbora koji je tražio veću kaznu, bio je njegov zadnji dan na funkciji predsjednika društva. Koliko se sjeća na sjednici skupštine bio je saslušan i ovdje tužitelj i lovnik KT. Na upit suda tko je bio ovlašten na potpisivanje odluka i dokumenata u to vrijeme kod ovdje tuženika svjedok je iskazao da je praksa bila da tajnik potpisuje odluke izvršnog odbora, jer ih je on i pisao pa ih je i potpisivao. To je bila praksa dugi niz godina i u godinama prije nego je on postao predsjednik društva. Svjedok je iskazao i kako mu nije poznato je li u disciplinskom postupku osim tužitelja bio saslušan i lovnik. Ne sjeća se i ne zna kad je zaprimljena žalba izvršnog odbora protiv odluke stegovnog suda. Ne sjeća se je li žalbu izvršnog odbora potpisao prije skupštine, na skupštini ili nakon skupštine. Sadržao žalbe je sastavio tajnik, a on ju je potpisao. Ne znam zašto je žalbu potpisao on, a zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka tajnik. Koliko znam u statutu je propisano koja je osoba ovlaštena na potpisivanje.

23. Svjedok ĆT u bitnom je iskazao kako je bio predsjednik stegovnog suda te je disciplinski postupak bio pokrenut od strane predsjedništva i u postupku su saslušali tužitelja i lovnika OT a sam postupak pokrenut je zbog odstrela lisice koju onda tužitelj nije zbrinuo kako treba. Naime , objesio ju je u šumi, što je narušavalo ugled društva, a nakon toga ju je stavio u rupu na putu i samo zametao zemljom te su kasnije po njoj prolazili traktori. Inače protiv tužitelja je već jednom bio vođen disciplinski postupak zbog odstrela srnjaka, ali ne zna je li i koja stegovna mjera tada izrečena tužitelju. U disciplinskom postupku stegovni sud koji se sastoji od 3 člana donio je odluku da se tužitelj kazni zabranom lova u trajanju od 10 mjeseci i to tako da su dva člana bili za kaznu od zabrane lova u trajanju od 10 mjeseci, a jedan član za isključenje iz društva. Koliko zna po žalbi tužitelja i izvršnog odbora dalje se odlučivalo na sjednici skupštine i tamo je donesena odluka o isključenju tužitelja iz društva. Ne zna tko je bio sve saslušan na sjednici skupštine, a u disciplinskom postupku osim tužitelja i lovnika nisu saslušavali svjedoke niti su provodili kakve druge dokaze u smislu uvida u kakve dokumentacije i slično. Najprije su saslušali lovnika zasebno i onda tužitelja zasebno. Ne zna zašto nije odobrio zahtjev tužitelju za suočenje s lovnikom društva. Postupak se vodio zbog odstrela lisice, ali i jer tužitelj nije javljao na čeku sukladno dogovoru u društvu najkasnije jedan sat prije odlaska na čeku. On bi se javljao kad bi već bio na čeki ili u krčmi. Nadalje, svjedok je iskazao kako obveza javljanja lovniku prije odlaska na čeku nije propisana u statutu , to je bio dogovor u društvu. Također, svjedok je iskazao kako nigdje ne piše kako se mora zbrinuti lisica, ali to se zna da se mora sahraniti, to se tako mora. On nije bio na licu mjesta te nije vidio na koji način je tužitelj zbrinuo lisicu. Tužitelj je obavijestio lovnika nakon odstrela lisice i obavijestio ga gdje ju je objesio.

24. Iz iskaza svjedoka IT u bitnom proizlazi kako je član Lovačkog društva Srnjak i poznato mu je da je tužitelj tokom prijašnjih godina u dva navrata zatražio članstvo u njihovom lovačkom društvu, no isti je tada bio odbijen jer su imali saznanja da vodi sudski postupak s drugim lovačkim društvom te mu je rečeno da ne može biti primljen tako dugo dok se taj sudski postupak ne okonča. Tužitelj je primljen u Lovačko društvo Srnjak prije godinu ili dvije. Ne sjeća se koliko je iznosila upisnina u to vrijeme kad je tužitelju bio odbijen zahtjev za članstvo i nema ju dobnih granica vezano za upis novih članova te se ne sjećam je li 2020. godine postojala dobna granica za upis novih članova. Ne sjeća se točno o tkud je imao tada saznanja o sudskom postupku između tužitelja i tuženika, no o tome se pričalo jer je jedino to bio takav slučaj da je član podnio tužbu protiv lovačkog društva odnosno da se vodi sudski postupak između člana i lovačkog društva. Pričalo se da se vodi sudski postupak, ali ne zna što se pričalo zbog čega.

25. Svjedok ST je iskazao kako je od 1998. do prije četiri godine obavljao funkciju tajnika društva i bio član izvršnog odbora društva. Poznato mu je da je izvršni odbor podnio zahtjev za pokretanje stegovnog postupka zbog više radnji tužitelja koje nisu bile u skladu s propozicijama unutar društva. Protiv tužitelja je već ranije jednom bio pokrenut disciplinski postupak čini mu se 2004. ili 2005. godine i tada mu je bila izrečena ili opomena ili je dobio zabranu odstrela visoke divljači, ali ni je siguran. Zahtjev za pokretanje stegovnog postupka podnesen je zbog nedoličnog ponašanja tužitelja, prije svega jer je vršio odstrel predatora konkretno lisice koju nije sanirao na propisani način. Naime tužitelj je istu objesio na granu drveta i tako je ostavio nekoliko dana. Misli da ju je na kraju nakon nekoliko dana zbrinuo lovnik i to tako da ju je propisno zakopao. Na upit suda je li on vidio predmetnu lisicu svjedok je iskazao da nije, već je za isto čuo iz priče drugih. Na upit suda koji su bili drugi razlozi za pokretanje disciplinskog postupka i isključenje tužitelja iz društva iskazao je da se ne sjeća više i da nije on pisao zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka. Nakon što mu je sud predočio zahtjev na listovima 10 i 11 spisa svjedok je potvrdio da se na istima nalazi njegov potpis te iskazao da je očito on pisao taj zahtjev, ali se više ne sjeća s obzirom na protek vremena koji su sve razlozi za pokretanje tog disciplinskog postupka bili. Također, svjedok je vezano uz pokretanje disciplinskog postupka iskazao kako se o činjenicama raspravljalo na sastanku izvršnog odbora te je tada donesena odluka o podnošenju zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, a koji je on potom sastavio. Na upit punomoćnice tužitelja je li tužitelju dana mogućnost iznošenja obrane te u kojem trenutku svjedok je iskazao da pred izvršnim odborom nije, ali jeste pred stegovnim sudom i koliko zna tužitelj je tamo iznio svoju obranu. Imao je mogućnost iznošenja obrane i na skupštini, ali misli da ju tada nije iznosio. Na skupštini je prezentirana odluka stegovnog suda, misli da je tada prezentirana članovima društva i obrana koju je pred stegovnim sudom iznio tužitelj te je na temelju toga donesena odluka od strane skupštine u povodu žalbe protiv odluke stegovnog suda. On je imao dopuštenje za potpisivanje zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, jer je imao dopuštenje od strane predsjednika društva za potpisivanje određenih akata, osim ako se radilo o aktima upućenim Županiji i Lovačkom savezu, a lovnik je imao dopuštenje za potpisivanje dopisa i zapisnika s njegove domene rada. Čini mu se da mu je to dopuštenje za potpisivanje akata predsjednik dao i na pismeno . Ne zna u kojem roku točno je podnesena žalba izvršnog odbora protiv odluke stegovnog suda, no ista je podnesena nakon sastanka izvršnog odbora, a koji se održao nakon donošenja odluke stegovnog suda.

26. Svjedok KT u bitnom je iskazao kako je bio lovnik tuženika sveukupno oko 10 godina te je tu funkciju obavljao i u vrijeme isključenja tužitelja iz društva. Inicijativa za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužitelja došla je od njega zbog kršenja etike i pravilnika o lovnom redu prije svega u pogledu odstrela lisica te javljanja o izlascima na čeku. Naime, usmeno je sa svim članovima društva prije nekoliko godina dogovoreno da se prije izlaska na čeku treba usmenim putem javiti lovniku i obavijestiti ga na koju se čeku ide prije dolaska na tu čeku, dok se tužitelj javljao već kad bi se nalazio na čeki. Na upit suda koliko puta je tužitelj prekoračio navedeno pravilo o javljanju na čeku svjedok je iskazao da je to bilo u tih nekoliko dana, jer je tužitelj očito u tom periodu bio ogorčen na nešto i totalno je umanjivao funkciju lovnika i nepriznavao je. Na upit suda je li se ranije kroz ostale godine koliko je bio član lovačkog društva pridržavao tog pravila o javljanju na čeku iskazao je da jest. On je upozorio tada na to tužitelja i putem poruka. Odstrel lisica vršio se na određenim područjima prema dopuštenju koje je svaki lovac imao. U konkretnom slučaju tužitelj je izvršio odstrel lisice i nije ga o tome odmah obavijestio s mjesta odstrela, već su ga o tome obavijestili drugi lovci koji su čuli pucanj, a tužitelj ga je o tome obavijestio već nakon što je otišao na čeku. Dakle tužitelj je napustio mjesto odstrela, a lisicu je objesio na granu drveta kraj šetnice. Na upit suda koliko je vremena prošlo od odstrela lisice pa do njegovo dolaska na mjesto odstrela i zakopavanja lisice svjedok je iskazao da je proteklo nekoliko sati. Ne zna točno radilo li se o jednom ili dva sata, koliko mu je trebalo da dođe do tog mjesta. On je bio pokraj kad je tužitelj zakopao lisicu tokom tog dana. Svjedok je iskazao i kako tužitelj izbjegavao radne akcije društva te je često isticao kako će radije izvršiti jedan odstrel lisice, a za koji se dobiva 50 bodova, nego izlaziti na radne akcije te je tako propustio čini mi se 3 ili 4 obvezne radne akcije, u periodu od nekoliko godina, to se sve bilježilo. Inače te radne akcije su u periodu od 4 do 9 mjeseca, no tužitelj je svakako imao dovoljno bodova temeljem kojeg je dobio dopuštenje za lov. On je dao svoj iskaz pred stegovnim sudom. Svjedok je iskazao i kako je način zbrinjavanja lisice propisan u Pravilniku o gospodarenju lovištem i čini mu se da je tamo propisano da je izričito zabranjeno objesiti lisicu, osobito se lisica ne bi smjela objesiti za glavu, jer je to nehumano prema toj životinji. Društvo nije trpjelo nikakve posljedice zbog postupanja tužitelja, a li je moglo trpjeti velike posljedice da je još neko vrijeme ostala gore, jer bi to vidio veći broj ljudi odnosno šetača. Nakon tog odstrela lisice tužitelju je s njegove strane oduzeto dopuštenje za lov. Nakon te zabrane tužitelj nije mogao loviti, ne zna koliko je to trajalo i je li mu bilo vraćeno, niti kolika je bila vrijednost tog dopuštenja.

27. Iz iskaza tužitelja ĐT proizlazi kako je bio član tuženika od 1.1.1999., obavljao je i dužnost zamjenika predsjednika društva, člana izvršnog odbora, predsjednik stegovnog suda, i te 2017. ili 2018. godine na moju inicijativu na pismeno je donesena odluka o obvezi javljanja lovniku prije dolaska na čeku i prilikom odlaska s čeke, prije toga to pravilo je vrijedilo usmeno i on ga se uvijek pridržavao. Apsolutne su neistine da se nije javljao lovniku, tog dana je u 5 sati ujutro išao u lovište, poslao je poruku lovniku, jer s istim nije mogao ostvariti kontakt telefonskim putem, jer je on bio na poslu i u toj sms poruci mu je rekao u koje lovište i na koje područje ide, a poslao mu je poruku i nakon odstrela lisice. Dodao je i kako lovnik radio u Belupu i da se prije odlaska na radno mjesto morao istuširati, obući radno odijelo i ne može tokom radnog vremena odlaziti do mobitela, stoga ga je nazvao tek kad je uspio doći do telefona i onda je počela svađa jer mu je govorio zašto je na tom području išao u lov na lisicu, iako nigdje nije propisano na kojem području se može vršiti odstrel lisice. Nadalje, tužitelj je iskazao kako je po odstrelu lisicu odigao od zemlje 1,5 metara, objesio je na drvo, a kako do nje ne bi mogle doći divlje svinje i rastrgale je te radi sprječavanja širenja bjesnoće i istoga dana se vratio u popodnevnim satima. Kad je došao na lice mjesta vidio je da je špaga kojom je lisica bila ovješena odrezana, a lisica se nalazila na zemlji te ju je tada propisno zakopao. On osobno nije vidio tko je tu špagu odrezao, ali iz priča to je učinio navodno lovnik revoltiran i bacio lisicu na zemlji i rekao da je on mora zakopati. Odstrel lisice izvršio je oko 8,30 sati, do 10 sati je bio u lovištu i tada je stupio u kontakt s lovnikom kada ga je isti nazvao. On mu je prije toga poslao poruku da je odstrijelio lisicu i nakon toga je imao određenih obaveza i otišao kući i vratio se u popodnevnim satima. Njemu je tada lovnik zabranio odlazak u lovište, međutim takvo ovlaštenje lovniku nigdje nije propisano i tu odluku je naknadno izvršni odbor poništio te je on do veljače 2019. normalno odlazio u lov. Nakon odstrela lisice i proteka 5 mjeseci na godišnjoj skupštini društva 10.2.2019. tajnik društva je predložio da skupština izglasa da ga se makne s mjesta predsjednika stegovnog suda jer da će se protiv njega provesti stegovni postupak i takva odluka je donesena te je na to mjesto došao ĆT, iako smatra da je i ta odluka bila protivna statutu, a njegov mandat je trajao još 40 dana. Revoltiran tom odlukom on je otišao lovnom inspektoru i samog sebe prijavio zbog tog slučaja s lisicom i tada je u izvanredni inspekcijski nadzor došao inspektor BT koji tada nije provjeravao samo prijavu protiv njega, već i ostalo postupanje udruge i tada kako je navedeno u zapisniku nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. Inače u to vrijeme nigdje nije bilo propisano na koji način se lisica mora zbrinuti, već je sve bilo na bazi običaja među lovcima da se ista zakopava. Tek 2023. donesen je propis Zakona o veterinarstvu kojim je propisana obveza lovačkog društva da ima sanitarnu jamu u koju se zbrinjavaju ostaci divljači. On je pred stegovnim sudom iznio svoju obranu, ali pitali su ga samo u vezi točke 1. zahtjeva za stegovni postupak, dok ga o ostalim točkama nisu ni pitali te mu je tada rečeno da će radi mira u društvu i kako bi sve strane bile zadovoljne donijeti odluku o njegovom isključenju iz društva na godinu dana. Cijeli postupak pred stegovnim sudom je vođen protivno propisima, lovnik je bio saslušan sat vremena prije njega. Nadalje, tužitelj je iskazao kako je predlagao da mu se omogući uvid u dokumentaciju, suočenje s lovnikom i saslušanje svjedoka, ali mu to nije bilo omogućeno. Osuđen je samo na temelju zahtjeva bez ikakvih dokaza i svjedoka. Međutim, on se s tim nije mogao složiti, jer je smatrao da nije ništa kriv te je uložio žalbu na odluku stegovnog suda i nakon što je žalba pročitana na skupštini, izneseno je i da je izvršni odbor podnio žalbu s prijedlogom da ga se trajno isključi iz društva i doista donesena je odluka . Iz same žalbe je vidljivo da je ista datirana dan prije skupštine. Odluku stegovnog suda on i tajnik društva dobili su nakon par dana, čini mu se 2 ili 3 dana i on je svoju žalbu protiv te odluke podnio nakon par dana, a izvršni odbor tek nakon 40 dana. Lovac je 30 godina i kad je donesena sporna odluka njega je to jako pogodilo i nanijelo mu je veliku štetu i sramotu. Naime, prije dolska u mirovinu odradio je radni staž kao policajac, te mu je time narušen ugled, jer se o tome pričalo, [adresa] je od Malog Bukovca udaljen oko 10 kilometara, a to je malo mjesta gdje se svi poznaju još iz djetinjstva. Dvije godine nakon toga se jako loše osjećao, a tih 6 godina koliko mu je bio onemogućen lov mu nitko ne može vratiti. Živi u gradu, sa suprugom i djecom i taj lov mu je bio jedini hobi i mjesto gdje je odlazio. U tom periodu pokušao se učlaniti i u druga društva, nije pisao pisane zahtjeve, već usmeno te mu je od strane lovačkih društava koja se nalaze u blizini rečeno da ne može ući u društvo jer je tada imao 55 godina. 2020. godine podnio je pisani zahtjev za članstvo u Lovačko društvo Srnjak, ali mu je tada isti odbijen uz obrazloženje da vodi sudski postupak s drugim lovačkim društvom. U međuvremenu je u Lovačko društvo Srnjak došlo do izmjena u izvršnom odboru te se saznala pozadina cijelog ovog slučaja i prošle godine u veljači primljen je u navedeno lovačko društvo. Upisnina u to lovačko društvo koštala ga je 810,00 eura. On je inače unatrag svih ovih godina povremeno odlazio u komercijalne lovove koji stoje od 150,00 eura na dalje po lovu i uz dvoje studenata godišnje mogao si je priuštiti samo 2-3 lova te je tako utrošio više novaca nego što sad potražuje. Tužbenim zahtjevom potražuje samo 10 % tržišne vrijednosti po lovu za sve ove godine, jer mu je jasno da je društvo neprofitna organizacija. Smatra da je sporna odluka donesena samo kako bi ga se diskvalificiralo da se na predstojećim izborima kandidira kada se biralo novo rukovodstvo društva. Nadalje, tužitelj je iskazao kako se o zakapanju lisice odnosno zbrinjavanju lisice ne radi nikakav zapisnik, već se radi zapisnik prilikom odstrela plemenite divljači, konkretno jelena, srne, divlje svinje. U dopuštenju za lov je pisalo da ima dopuštenje za lov i na lisicu. Inače se lisica do zakapanja zna sakriti ili u brazdu od međe ili u neki jarak.

28. Sud je prihvatio kao vjerodostojne i istinite iskaze saslušanih svjedoka, osim iskaze svjedoka ŽT u dijelu u kojem navodi kako bi tužitelj zbrinuo lisicu tek idući dan te iskaz svjedoka CT u dijelu u kojem navodi kako bi tužitelj ostavio lisicu obješenu o drvo par dana te da bi je naposljetku zbrinuo lovnik, jer iz iskaza samog svjedoka KT, tadašnjeg lovnika, proizlazi kako je spornu lisicu tužitelj zbrinuo odnosno zakopao isti dan po odstrjelu.

29. Također, sud je u cijelosti prihvatio i iskaz tužitelja kao vjerodostojan i životno uvjerljiv, a u pogledu relevantnih okolnosti, prije svega tijeka stegovnog postupka i skupštine na kojoj je donesena sporna odluka o trajnom isključenju te zbrinjavanju lisice, u bitnom potvrđuju i iskazi saslušanih svjedoka.

30. Sukladno odredbi čl. 41. Statuta tuženika od 28. kolovoza 2015. (dalje: Statut) zahtjev za pokretanje stegovnog (disciplinskog) postupka mogu pokrenuti predsjednik društva, izvršni odbor društva i nadzorni odbor društva.

31. Odredbom čl. 9. Pravilnika o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti od 28. lipnja 2012. (dalje: Pravilnik) propisano je kako zahtjev za pokretanje postupka stegovnog postupka mora sadržavati: 1. ime i prezime počinitelja povrede, 2. vrijeme i mjesto počinjenja povrede, 3. opis povrede članske dužnosti, 4. dokaze o počinjenoj povredi, 5. opći akt u kojem je opisana ta povreda, 6. ostale podatke koji koriste utvrđivanju činjeničnog stanja o počinjenoj povredi članske dužnosti.

32. Nadalje, odredbom čl. 10. Pravilnika određeno je kako je po zaprimljenom zahtjevu za pokretanje stegovnog postupka predsjednik stegovnog suda dužan u roku od 8 dana zakazati raspravu, a da se na zakazanu raspravu pozivaju podnositelj zahtjeva, svjedoci i počinitelj povrede te da će se rasprava održati ako su isti primili poziv najmanje tri dana prije njezina održavanja.

33. Sukladno čl. 14. Pravilnika rasprava pred stegovnim sudom počinje čitanjem zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka te će predsjednik stegovnog suda upozoriti sve prisutne članove da su dužni govoriti istinu, jer u protivnom neistina za sobom povlači stegovnu odgovornost. Nakon toga poziva se član protiv kojeg se vodi postupak da iznese sve što je važno za njegovu obranu, a potom izjave daju svjedoci. Ukoliko je potrebno, može se provesti suočenje člana protiv kojeg se vodi postupak sa svjedokom. Na kraju se član protiv kojeg se vodi postupak, poziva da iznese završnu obranu.

34. Odredbom čl. 21. Pravilnika propisano je kako je sud dužan članu protiv kojeg se vodi postupak, ako i podnositelju zahtjeva, u roku od 15 dana od završetka rasprave, u pismenom obliku dostaviti odluku o odgovornosti i izrečenoj mjeri s obrazloženjem. Odluka obavezno mora sadržavati pouku o pravnom lijeku.

35. Iz samog Zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka vidljivo je kako isti nije sastavljen sukladno odredbi čl. 9. Pravilnika, obzirom za točke 2. i 3. Zahtjeva nije navedeno vrijeme i mjesto počinjenja povrede članskih prava, a također, u istom, osim fotografija koje navode, nisu predloženi nikakvi drugi dokazi o počinjenim povredama koje su se tužitelju stavljale na teret. Također, iz zahtjeva je vidljivo kako isti nije potpisan od strane ovlaštene osobe, obzirom je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je isti sastavio i potpisao ST, koji je obavljao funkciju tajnika društva, dakle, isti je podnesen protivno odredbi čl. 5. Pravilnika. Naime, tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi navedeni ST imao pismeno ovlaštenje na potpisivanje zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka odnosno bilo kakvih akata društva.

36. Nadalje, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno, a što jasno proizlazi i iz same sporne Odluke Stegovnog suda od 24. veljače 2019. kako sama rasprava pred stegovnim sudom nije provedena sukladno Pravilniku, obzirom ovdje tužitelj kao optuženi i tužitelj nisu saslušani zajedno na raspravi, već pojedinačno. Navedeno je potvrđeno od strane saslušanog svjedoka ĆT, koji je bio predsjednik stegovnog suda u spornom razdoblju.

37. Također, iz sporne Odluke stegovnog suda je vidljivo kako ista nije obrazložena odnosno u istoj se ne navodi koje je to povrede članskih prava i dužnosti učinio tužitelj te iz kojih razloga je donesena sporna odluka, već se samo paušalno navodi kako su članovi stegovnog suda donijeli odluku kojom se tužitelj proglašava krivim na osnovi čl. 3., čl. 16. toč. 4. i čl. 38. t.5. (teža povreda) Statuta društva te da se donosi odluka o isključenju tužitelja iz društva na trajanje od jedne godine na osnovi čl. 40. t. 4. Statuta, a bez da se konkretno navodi koje su to teže povrede učinjene od strane tužitelja te zašto nije prihvaćana obrana tužitelja kao optuženog. Također, iz sporne Odluke je vidljivo kako tužitelju nije dana ni pravilna uputa o pravnom lijeku, obzirom nije navedeno u kojem roku ima pravo podnijeti žalbu protiv odluke Skupštini društva. Prema tome, razvidno je kako sporna Odluka stegovnog suda nije izrađena sukladno odredbi čl. 21. Pravilnika.

38. Nadalje, iz sporne Odluke Skupštine tuženika od 24. ožujka 2019. vidljivo je kako ista nije obrazložena te se u istoj nigdje ne navodi koje povrede članskih prava i dužnosti su počinjene od strane tužitelja te do povrede kojih općih akata društva je došlo od strane tužitelja, već se samo općenito navodi kako se tužitelj isključuje iz društva temeljem čl. 40. st. 1. toč. 5. Statuta društva. Dakle, navedena odluka osim što ne sadrži obrazloženje te iz iste nije vidljivo do povrede kojih odredbi Statusa ili općih akata društva je došlo od strane tužitelja, sve sukladno odredbi čl. 37. Statuta, ista nije sastavljena sukladno odredbi čl. 22. Pravilnika, a koja odredba propisuje kako skupština lovačke udruge može 1. odbiti žalbu i potvrditi odluku ili 2. uvažiti žalbu i preinačiti odluku.

39. Dodaje se i kako je iz Zapisnika Skupštine društva tuženika od 24. ožujka 2019. vidljivo kako je o žalbi tužitelja odlučivano temeljem nadopune dnevnog reda s toč. 2. A, međutim naknadno se raspravljalo i o podnesenoj žalbi izvršnog odbora, a bez da je ista uvrštena u dnevni red. Navedena žalba izvršnog odbora u konačnici je prihvaćena, na što upućuje konačna odluka Skupštine.

40. Valja istaknuti i kako iz iskaza saslušanih svjedoka jasno proizlazi kako u vrijeme počinjenja djela koje se, između ostalog, stavlja na teret tužitelju, a vezano uz zbrinjavanje lisice, nikakvim aktima nije bio propisan način zbrinjavanja lisice, već se radilo o tadašnjoj praksi lovaca. Isto tako, navodi iz Zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka kako bi tužitelj postupao protivno čl. 13. Pravilnika o gospodarenju lovištem, zbog izjava kako je bolje činiti odstrjel lisice nego se odazivati radnim akcijama, nisu osnovani, jer, niti su u prilog navedenih tvrdnji izneseni kakvi dokazi, a niti je utvrđeno da bi tužitelj doista i počinio povredu Pravilnika o gospodarenju lovištem, neodazivanjem na radne akcije.

41. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje kako su sporne Odluka stegovnog suda od 24. veljače 2019. i Odluka Skupštine društva od 24. ožujka 2019. ništetne te je u tom dijelu u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i presuđeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

42. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na potraživanje s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, sud je isti djelomično prihvatio i to u pogledu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled i čast u traženom iznosu od 663,61 eura.

43. Naime, iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi kako je lovac preko 30 godina, od toga je preko 20 godina bio član lovačkog društva ovdje tuženika, što tuženik i ne osporava. Isto tako, tužitelj je policajac u mirovini, dakle, svakako je isti uživao određeni ugled u manjoj sredini iz koje dolaze tužitelj i tuženik. Također, iz iskaza tužitelja, a i svjedoka IT proizlazi kako se pričalo o navedenom događaju, kao i činjenici da tužitelj vodi sudski postupak protiv tuženika, a što je svjedok IT potvrdio da je bio razlog za neprihvaćanje tužiteljeva zahtjeva za članstvo u Lovačko društvo "Srnjak". U prilog povrede prava osobnosti svakako govori i činjenica kako je tužitelj morao protiv tuženika pokretati i sudski postupak radi dostave odluke o isključenju iz društva. Sve navedeno posljedica je ništetnih odluka koje je donio tuženik, a kako je utvrđeno u ovom postupku.

44. S obzirom na izneseno, sud smatra kako sve te navedene okolnosti opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled u navedenom iznosu od 663,61 eura, sve sukladno odredbi čl. 1045. ZOO-a, čl. 1046. ZOO-a i odredbi čl. 1100. ZOO-a.

45. Prilikom određivanje visine pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti, sud se vodio Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 te Izmjenama Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade prihvaćenih na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: SU-IV-47/2020-5 od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

46. Međutim, sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja s osnove neimovinske štete zbog nemogućnosti lova u traženom iznosu od 4.077,24 eura. Kako bi se dosudila naknada štete, tužitelj je osim protupravne radnje zbog koje bi šteta nastala, dužan dokazati i samu štetu te njezinu visinu, a što u ovom postupku tužitelj nije učinio.

47. Naime, iz Pravilnika o gospodarenju lovištem tuženika od 11. kolovoza 2013. (dalje: Pravilnik o gospodarenju lovištem) proizlazi kako pravo na lov, odstrel podjelu divljači i njenih dijelova, ovise o radu i doprinosu člana društva, tj. o broju ostvarenih bodova tijekom lovne sezone, a odredbom čl. 18. i čl. 19. Pravilnika o gospodarenju lovištem propisano je vrednovanje pojedinih aktivnosti i broj bodova potrebnih za ostvarivanje prava na lov i sudjelovanja u lovu.

48. Tužitelj nije tijekom postupka dokazao da bi, bez spornih odluka, doista sudjelovao u lovu, pojedinačnom ili skupnom te sudu nije dostavio nikakvu dokumentaciju ili evidenciju iz prijašnjih godina iz kojih bi bilo vidljivo je li prijašnjih godina ostvarivao pravo na lov i koliko puta godišnje. Također, iz iskaza samog tužitelja proizlazi i kako je povremeno tijekom utuženog razdoblja odlazio u komercijalne lovove.

49. S obzirom na navedeno, sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 4.077,24 eura te je presuđeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

50. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a temeljem koje odredbe obveza pravične novčane naknade dospijeva s danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe

51. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a te sud utvrđuje kako je tužitelj s osnovom tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, dok je s visinom uspio sa 14%, što sveukupno čini uspjeh tužitelja u iznosu od 57%, a tuženika u iznosu od 43%, slijedom čega je tuženik dužan naknaditi tužitelju 14% priznatih troškova postupka.

52. Troškovi postupka tužitelja odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 27/14, 118/14 i 107/15) i Izmjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 126/22, dalje: Tarifa) i obuhvaćaju sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 3. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištima 21. listopada 2024., 15. prosinca 2025. u iznosu od 200,00e ura za svaku radnju sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife , zastupanje na ročištima 10 veljače 2026., 22. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura za svaku radnju i pripadajući pdv po stopi od 25% za zastupanje na ročištima 10. veljače 2026. i 22. travnja 2026. te pristojbe na tužbu u iznosu od 93,86 eura i na presudu u iznosu od 93,86 eura, dakle, sveukupno u iznosu od 1.487,72 eura, odnosno, razmjerno uspjehu u sporu, tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 208,28 eura.

53. Kako je ova tužba podnijeta Općinskom sudu u Varaždinu, a rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Su-7/2023-5 od 18. siječnja 2023. i Su- 7/2023-8 od 24. siječnja 2023., je na temelju čl. 11. st. 1., 2. i 3. Zakona o sudovima ("Narodnenovine"br. 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, dalje: ZS) odlučeno da se predmet u ovoj pravnoj stvari ustupa ovome sudu koji će kao stvarno nadležan provesti postupak tužitelj ima pravo na trošak delegacije.

54. Odredbom čl. 11. st. 4. ZS-a je određeno da u slučaju iz st. 2. čl. 11. ZS-a, strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja određeno tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ako je putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda trajalo duže od 3 sata.

55. Ne priznaje se punomoćnici tužitelja trošak izbivanja iz pisarnice, obzirom na to da taj trošak nije dokazan. Naime, tužitelj nije dokazao da bi doista do Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu iz Varaždina putovanje trajalo duže od tri sata, pa prema tome nema pravo na trošak izbivanja iz pisarnice (tako i sudska praska ŽS u Osijeku, Gž-2347/17 od 4. siječnja 2018., Županijski sud u Varaždinu, Gž- 810/2019 od 7. lipnja 2019.). Slijedom iznijetog, traženi trošak delegacije koji je podnijela punomoćnica tužitelja je odbijen te je riješeno kao u izreci rješenja.

56. S obzirom na sve izneseno, presuđeno je kao u izreci.

Prelog, 2. lipnja 2026.

Sutkinja:

Nina Markulija

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po punomoćnici

2. Tuženik po punomoćniku