REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 149 Pn-3136/2016-114

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja LB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ognjenu Krzariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Luiu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a po objavi presude dana 2. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva, učinjena podneskom tužitelja od 12. kolovoza 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, da tužitelju LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.061,78 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2016. do isplate te iznos od 2.788,22 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. kolovoza 2024. do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za pos ljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos od 2.788,22 EUR, tekuće od 18. ožujka 2016. do 12. kolovoza 2024., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 da tužitelju LB, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 2. lipnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 2. lipnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sukladno odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći podnio zahtjev za oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka o kojem je riješeno na način da je oslobođen troškova sudskog postupka i sudskih pristojbi u cijelosti. Dalje navodi kako je 16. veljače 2016. u [adresa] došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali UB, vozač neosiguranog osobnog automobila i tužitelj kao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Navedenu prometnu nezgodu uzrokovao je vozač neregistriranog osobnog automobila na način da je sa sporedne ceste izašao vozilom na glavnu cestu kojom se kretao tužitelj te mu tako oduzeo prednost, uslijed čega je tužitelj svojim vozilom udario u vozilo kojim je upravljao počinitelj. U opisanoj prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne ozljede: trzajna ozljeda lumbalne i lumbosakralne kralježnice. Navedene ozljede kod tužitelja su dovele do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja kako je to pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji, a što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je kod tužitelja uslijed stradavanja u naprijed opisanom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužbom potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje koja se očituje u kvalifikatornim okolnostima – činjenicama pretrpljenih fizičkih bolova te povrede prava osobnosti na duševno zdravlje koje se očituje u kvalifikatornim okolnostima -činjenicama pretrpljenog straha. Tužitelj je trpio i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Tužitelj je postupio sukladno čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te se obratio tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete. Tuženik je dostavio odgovor kojim otklanja mogućnost mirnog rješenja spora. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete te iznos od 1.000,00 kn na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege sa zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

1.1. Podneskom od 12. kolovoza 2024. tužitelj je nakon provedenog vještačenja postavio konačan tužbeni zahtjev u iznosu od 3.850,00 EUR sa zateznim kamatama. Na taj način tužitelj je povećao tužbeni zahtjev s obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izmjeni Orijentacijskih kriterija i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete. Tuženik se usprotivio povećanju tužbenog zahtjeva. Imajući na umu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeo stav da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.), te da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, valjalo je dopustiti preinaku u odnosu na zahtjev za naknadu neimovinske štete, sukladno čl. 190. st. 2. ZPP i riješiti kao u izreci rješenja. Uzgredno se napominje kako je preinaka, osim iz navedenog razloga, dopuštena i iz razloga što tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (tužitelj je tek u cijelosti upoznat sa visinom štete nakon provedenog nalaza i mišljenja vještaka).

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost za nastanak štetnog događaja, no u cijelosti osporava pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Prema navodima iz tužbe, vozilo kojim je upravljao UB u trenutku prometne nezgode bilo neosigurano. Kako se radi o šteti nastaloj od neosiguranog motornog vozila, temeljem članka 29. stavak 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu Hrvatski ured za osiguranje ima od osobe odgovorne za štetu pravo na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa, kamata te svih odvjetničkih i sudskih troškova. Stoga predlaže da o otpočetoj parnici sud obavijesti UB iz [adresa], vlasnika i vozača neosiguranog vozila. osporava uzročno-posljedičnu vezu tegoba koje je tužitelj trpio s predmetnim štetnim događajem. Slijedom navedenoga tuženik osporava odgovornost za štetu te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava činjenične navode tužbe jer su u suprotnosti sa zapisnikom o očevidu koji je sukladno čl. 230. Zakona o parničnom postupku javna isprava. Tužitelj u tužbi navodi da je do prometne nesreće došlo 16.2.2016.g. u [adresa]. Iz dokaza koje je dostavio uz tužbu

- zapisnika o očevidu - proizlazi da se opisana prometna nesreća dogodila 12.2.2016. Tužitelj je uz tužbu dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da se javio liječniku 4 dana nakon prometne nesreće, dakle 16.2.2016. zbog tegoba u donjem dijelu leđa. Tom prilikom tužitelj je izjavio liječniku “stradao u prometnoj nezgodi jutros kada se zabio u drugi automobil”. Kada se imaju u vidu utvrđenja iz zapisnika o očevidu proizlazi da je tužitelj neistnito iskazivao na pregledu kod liječnika. Osporava da bi navedene tegobe bile posljedica predmetnog štetnog događaja. Kada se ima u vidu opis dinamike predmetne prometne nesreće proizlazi da tužitelj u istoj dinamici nije mogao zadobiti ozljede donjeg dijela leđa. Iz nalaza Opće bolnice Zadar od 24.02.2016. proizlazi da se tužitelj od prije štetnog događaja nalazi u rehabilitacijskom tretmanu zbog akutno depresivno stresnog stanja radi čega uzima sertralin. Slijedom navedenoga tuženik osporava da bi psihičke tegobe koje je tužitelj trpio bile posljedica predmetnog štetnog događaja. Iz medicinske dokumentacije dalje proizlazi da tužitelj nije dostavio dokumentaciju o pregledu nakon obavljene fizikalne terapije. Za slučaj da se u tijeku postupka eventualno utvrdi da bi kod tužitelja objektivno došlo do nastanka neimovinske štete, tuženik ističe da kod tužitelja nije došlo do takve povrede prava osobnosti koja bi opravdala postavljeni tužbeni zahtjev. Iz dokaza priloženih uz tužbu proizlazi da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene ove dvije pretpostavke, tj. nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima te da tužitelj nema pravo na dosudu novčane naknade. Osporava zahtjev tužitelja glede tijeka zateznih kamata na tuđu pomoć i njegu od dana podnošenja odšetnog zahtjeva. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zatezn im kamatama.

3. Sud je rješenjem od 2. listopada 2017. dopustio UB miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika.

4. Umješač je osporio postavljeni tužbeni zahtjev te činjenicu da bi tužitelj bio ozlijeđen u spornoj nezgodi

4.1. Valja napomenuti kako je tijekom postupka 21.2.2026. umješač umro pa je time prestalo njegovo sudjelovanje u postupku kao umješača na strani tuženika.

5. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (list 11-18 spisa), zapisnik o očevidu (listovi 9-10 spisa), odštetni zahtjev od 17. ožujka 2016. (listovi 4-5 spisa), presliku spisa Prekršajnog suda u Zadru poslovni broj Pp 9 P- 931/16 (listovi 101-141 spisa), zdravstveni karton (listovi 145-148 spisa), izvid štete (list 242 spisa), fotografije (list 243 spisa), presliku prometne dozvole (listovi 244-245 spisa), proveo je kombinirano sudsko medicinsko i prometno vještačenje po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Nevenu Erešu i dr. Davoru Mayeru (listovi 162-165, 175- 178 ), medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. Živku Gnjidiću (listovi 285-286 spisa), saslušao vještake Ereša i Mayera.

6. Između stranaka dakle, nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika da tužitelju nadoknadi štetu. Sporna je međutim osnova i visina tužbenog zahtjeva obzirom da tuženik smatra da tužitelju nije povrijeđeno pravo osobnosti, pogotovo ne u mjeri koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade. Sporan je i tijek zateznih kamata na iznos naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege. Sporna je uzročno-posljedična veza između ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji i štetnog događaja, a s obzirom na istaknuti prigovor nepostojanja iste.

7. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Radi utvrđenja uzročno-posljedične veze između ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji i štetnog događaja provedeno je kombinirano sudsko medicinsko i prometno vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Davoru Mayeru, specijalistu sudske medicine i Nevenu Erešu, dipl. ing.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša, dipl. ing. od 5. ožujka 2019. proizlazi da provedena analiza pokazuje da je vozilo tužitelja svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na prednji dio lijeve bočne strane vozila osiguranika tuženika uz promjenu brzine vozila tužitelja od oko 20-30 km/h.

9.1. U svom pisanom očitovanju od 8.11.2022. vještak je naveo kako je obzirom na naknadno dostavljeni izvid štete i crnobijele fotografije oštećenog vozila tužitelja, moguće procijeniti da je u sudaru s vozilom osiguranika tuženika ostvarena približna promjena brzine vozila tužitelja od oko 20-25 km/h.

9.2. Radi prigovora tuženika istaknutih na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, sud je usmeno saslušao vještaka. U svom usmenom saslušanju taj vještak je naveo da u odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 12.2.2024. istaknute na nalaz i mišljenje navodi da je svoj nalaz i mišljenje izradio na temelju stanja spisa u kojem u trenutku izrade nalaza nije bilo fotografija oštećenog vozila pa je stoga i promjena brzine dana u većem rasponu, dok je u kasnijem očitovanju na temelju naknadno dostavljenog izvida štete i crno bijele fotografije oštećenog vozila tužitelja smanjio raspon procijenjene promjene brzine sa 20-30 km/h na 20-25 km/h. Nekakav točni izračun ili utvrđivanje promjene brzine nije moguće izraditi jer ne postoje fotografije oštećenog vozila osiguranika tuženika. Slijedom navedenog on u cijelosti ostaje kod svog nalaza te kasnijih pisanih očitovanja u predmetu. Na pitanje koja je naletna brzina odgovara da to nije moguće utvrditi iz raz loga jer ne postoje fotografije oštećenog vozila osiguranika tuženika, dok sama naletna brzina i nije od odlučne važnosti za zadatak vještačenja.

9.3. Sud je u cijelosti prihvatio, kako pisani nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, tako i pisano i usmeno očitovanje vještaka koje je dano na glavnoj raspravi kojima je smanjen raspon procijenjene promjene brzine sa 20-30 km/h na 20-25 km/h, budući su isti logični, objektivni, uvjerljivi te su dani u skladu s pravilima znanosti i vještine, a raspon procijenjene brzine smanjen je s obzirom na naknadno zaprimljenu dokumentaciju u spisu. Sud smatra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud, pri čemu su pisani nalaz i usmeno očitovanje sukladni dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Davora Mayera od 21. lipnja 2019. proizlazi da je tužitelj LB (19) stradao u prometnoj nezgodi dana 12. veljače 2019. kao vozač osobnog vozila koje je svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na drugo osobno vozilo. Tužitelj se po prvi puta javio liječniku obiteljske medicine dana 15. veljače 2016. (treći dan nakon nesreće), radi bolova u donjem dijelu leđa koji su – po njegovom navodu započeli na dan nesreće uvečer. Sljedećeg dana (16. veljače 2016.), tužitelj je pregledan i obrađen na hitnom bolničkom prijemu, kada je postavljena dijagnoza istegnuća slabinskog dijela kralježnice. Pri dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem tijelo tužitelja je u trenutku sudara dvaju vozila imalo tendenciju naglog polijetanja izrazito prema naprijed. U takvoj dinamici moglo je doći do biomehaničkog opterećenja slabinske kralježnice mehanizmom nefiziološkog trzajnog pokreta u tom segmentu, s posljedičnom pojavom tegoba kakve su kod tužitelja zabilježene. Dakle, dijagnoza istegnuća slabinskog dijela kralježnice postavljena je četvrti dan po događaju se može dovesti u uzročnoposljedičnu vezu sa štetnim događajem. U prilog povezanosti govore: činjenica da je u nesreći uspostavljen podesan mehanizam ozljeđivanja, anamnestički podatak o nastupu tegoba kratko vrijeme nakon nesreće , odsutnost podataka o eventualnim tegobama ovog karaktera u razdoblju prije događaja (prema zdravstvenom kartonu). Mehanizam istegnuća slabinskog dijela kralježnice može se uspostaviti neovisno o uporabi sigurnosnog pojasa. Razlog zbog kojeg je tužitelj prilikom pregleda na dan 16.2.2016. netočno naveo datum prometne nesreće se ne može utvrditi ovim vještačenjem. Vještak napominje da ovaj netočan anamnestički navod i nije relevantan za zaključke vještačenja, ovo iz razloga što je prethodnog dana tužitelj bio pregledan u ordinaciji obiteljske medicine kada je datum nesreće ispravno zabilježen (i ovom prilikom temeljem kazivanja tužitelja).

10.1. Radi prigovora tuženika istaknutih na nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine, vještak se pisano očitovao podneskom od 3.3.2021., a sud je i usmeno saslušao vještaka. U svom usmenom saslušanju taj vještak je naveo da u odnosu na prigovore tuženika ističe da ostaje u cijelosti pri svom pisanom nalazu i mišljenju, kao i pri dopuni istog koju sam dao povodom prigovora tuženika. U međuvremenu je spisu priklopljeno i očitovanje prometnog vještaka u kojem on korigira procjenu promjene brzine vozila tužitelja na oko 20-25 km/h, u odnosu na procjenu od 20-30 km/h koju je ovaj vještak dao u osnovom nalazu i mišljenju. U odnosu na ovo očitovanje može reći da njegov sadržaj nema utjecaja na vještakove tvrdnje i zaključke jer se ne radi o nekoj značajnoj promjeni procjene, već samo o sužavanju intervala promjene brzine, odnosno preciznije njegovom određenju, pri čemu je donja granica intervala ostala jednaka, a gornja je smanjena za oko 5 km/h. Praktično ovo znači da nema promjene u dinamici i sudarnoj kinematici tijela tužitelja. U odnosu na prigovore tuženika sadržane u podnescima nakon njegovog dopunskog nalaza i mišljenja može reći da u bitnome tuženik ponovno problematizira tužiteljevo odgođeno prvo javljanje liječniku navodeći kako ovu okolnost nije u dovoljnoj mjeri analizirao. Suprotno viđenju tuženika ovu okolnost je uočio, istaknuo i koristio u zaključivanju na okolnosti oko kojih sam se trebao očitovati. U daljnjem razmatranju ove odgode javljanja liječniku ukazuje na jednu činjenicu koja je životna, ali i predstavlja ujedno medicinski prihvatljiv razlog odgode javljanja, a riječ je o činjenici da je štetni događaj dogodio u petak poslijepodne, a tužitelj se javio svojem liječniku obiteljske medicine prvi sljedeći radni dan , odnosno u ponedjeljak. Teza tuženika da tužitelj nije imao tegoba pa stoga nije niti zatražio pomoć liječnika može se komentirati na način da priroda njegovih tegoba doista nije bila takva da bi prosječnu osobu naputila da se neodložno javi liječniku , dakle u hitni bolnički prijem, ali to ne znači da tegobe nisu postojale. U odnosu na tuženikovo komentiranje ozljeda slabinske kralježnice ovisno o korištenju pojasa smatr da na iste i nije svrsishodno odgovarati jer je on u dopuni nalaza i mišljenja jasno istaknuo kako mogućnost nastanka takvih ozljeda ističe ilustracije radi i da one mogu nastati u nekim slučajevima. Dakle, radilo se ovdje samo o bještakovom nastojanju da učini ovu medicinsku problematiku razumljivijom navođenjem ilustracija.

10.2. Sud je u cijelosti prihvatio, kako pisani nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine, tako i pisano i usmeno očitovanje vještaka koje je dano na glavnoj raspravi budući su isti logični, objektivni, uvjerljivi te su dani u skladu s pravilima znanosti i vještine. Sud smatra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud pri čemu su pisani nalaz i usmeno očitovanje sukladni dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi.

11. Dakle, na temelju provedenog kombiniranog sudsko medicinskog i prometnog vještačenja utvrđena je uzročno-posljedična veza između ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji i štetnog događaja.

12. Budući da se po ocjeni ovog suda, nije pojavila niti najmanja sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja vještaka, odnosno da isti nije nejasan, nepotpun niti proturječan sa sobom ili s izviđenim okolnostima, u smislu odredbe članka 261. st. 2. ZPP, odbijen je prijedlog tuženika da se u predmetu provede novo kombinirano sudsko medicinsko i prometno vještačenje po drugim vještacima i sud je takav prijedlog ocijenio na način da je isti usmjeren isključivo ka odugovlačenju ovog postupka, a drugačija odluka suda bila bi suprotna načelu ekonomičnosti parničnog postupka.

13. U odnosu na navode tuženika kojima osporava činjenične navode tužbe jer da su u suprotnosti sa zapisnikom o očevidu koji je sukladno čl. 230. Zakona o parničnom postupku javna isprava, budući da tužitelj u tužbi navodi da je do prometne nesreće došlo 16.2.2016. u [adresa], dok iz zapisnika o očevidu proizlazi da se opisana prometna nesreća dogodila 12.2.2016., valja napomenuti kako je tužitelj podneskom od 16. ožujka 2017. ispravio činjenične navode tužbe navodeći kako se prometna nezgoda dogodila 12.2.2016., a koji ispravljeni navodi su stoga sukladni navodima iz zapisnika o očevidu. Pritom valja napomenuti kako je u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP zapisnik o očevidu javna isprava.

14. Radi utvrđivanja osnove i visine štete sud je pročitao medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužitelja te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Živka Gnjidića od 17. srpnja 2024. proizlazi da je tužitelj LB u štetnom događaju zadobio istegnuće mišića slabinske regije koja spada u kategoriju lakih tjelesnih ozljeda. Prema nalazima vještaka prometne struke i sudsko-medicinskog vještaka u tom štetnom događaju postojali su biomehanički uvjeti za nastajanje navedene ozljede. Bolove jakog intenziteta trpio je 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, a bolove blagog intenziteta kumulativno 65 dana. Primarni strah zbog osjećaja neposredne životne opasnosti bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta trpio je 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, a blagog intenziteta manifestiran kao pojačana tjeskoba i zabrinutost za ishod liječenja naredna 2 mjeseca (pri ovoj ocjeni vještak je uzeo u obzir da je tužitelj i prije i nakon ovog perioda liječen po psihijatru zbog anksiozno- depresivnih tegoba te je štetni događaj i pretrpljena fizička trauma kod njega pobudila intenzivnije tegobe nego kod nekog drugog). Tuđa nestručna njega i pomoć tužitelju za obavljanje težih poslova u održavanju kućanstva, nabavu i pripremu hrane i slične aktivnosti bila je potrebna u prosjeku 2 sata dnevno tijekom 60 dana. Naruženje navedenom ozljedom nije uzrokovano. Nakon završenog liječenja kod tužitelja nisu zaostale posljedice koje smanjuju opću životnu i radnu aktivnost. Završetak liječenja tužitelja zbog navedene ozljede je 27. svibnja 2016. kad je obavio zadnju fizikalnu terapiju u Specijalnoj ortopedskoj bolnici u Biogradu i više se zbog prijašnjih tegoba nije obraćao liječniku.

14.1. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka budući da je isti logičan, objektivan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima znanosti i vještine. Osim toga, navedeni vještak je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i presliku dijela zdravstvenog kartona. Što se pak tiče ocjene ostalih dokaza sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona. Pritom se ističe kako tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik podneskom od 24. srpnja 2024. naveo da ukazuje kako je vještak trajanje fizičkih bolova i trajanje straha neosnovano predugo ocijenio jer za dane ocjene nema temelja u postojećoj medicinskoj dokumentaciji. Štoviše, i sam je vještak u nalazu naveo da je i prije predmetne nesreće tužitelj bio pod obradom psihijatra zbog anksiozno depresivnih tegoba te da je medikamentozno liječen zbog istih tegoba, dakle, zdravstveno stanje je bilo i ranije narušeno i što se ne može pripisati posljedicama nesreće. Isključivo iz razloga ekonomičnosti postupka, tuženik prihvaća nalaz i ne predlaže pozivanje vještaka dr. Željka Gnjidića na raspravu. No imajući u vidu navode iz podneska tuženika da prihvaća nalaz i ne predlaže pozivanje vještaka na raspravu, kao i kasniji navod da ne predlaže pisano očitovanje vještaka (list 297), ovaj sud nije pozivao vještaka na raspravu radi usmenog saslušanja niti ga je pozivao na p isano očitovanje pa je sud smatrao da su primjedbe tuženika, imajući u vidu takve tuženikove dispozicije paušalno navedene.

14.2. U odnosu na navode tuženika kako je tužitelj je uz tužbu dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da se javio liječniku 4 dana nakon prometne nesreće, dakle 16.2.2016. zbog tegoba u donjem dijelu leđa te da je tom prilikom tužitelj je izjavio liječniku “stradao u prometnoj nezgodi jutros kada se zabio u drugi automobil”, a kada se imaju u vidu utvrđenja iz zapisnika o očevidu proizlazi da je tužitelj neistinito iskazivao na pregledu kod liječnika, valja napomenuti kako su ti navodi irelevantni za ovaj postupak jer je dan prometne nezgode nedvojbeno utvrđen na temelju javne isprave-zapisnika o očevidu.

15. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a koji su sukladan pročitanoj medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da je tužitelj povodom ozljeda koje je zadobio u štetnom događaju trpio fizičke bolove i strah u trajanju i intenzitetu kako je navedeno u nalazu vještaka i naprijed navedeno u presudi. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega za obavljanje težih poslova u održavanju kućanstva, nabavu i pripremu hrane i slične aktivnosti u ukupnom trajanju od 120 sati.

17. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužitelj pretrp io, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne bolove koje je tužitelj trpio i trpi, sud smatra da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje temeljem čl. 19. st. 2. ZOO. Obzirom da je utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st .

1. ZOO da se tužitelju dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom sud smatra da trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, te da se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Prilikom dosuđivanja visine pravične novčane naknade sud je imao u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (mirovanje, lijekovi protiv bolova i dr.), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Također, sud je imao i u vidu dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja (19 godina), njegvov preostali životni i radni vijek. Ujedno se ističe kako su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5), povišeni su za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude. Stoga je ovaj sud prilikom određivanja visine naknade također uzeo u obzir i promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima (tako i Ustavni sud RH u U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., Žs u Dubrovniku Gž-546/2023-2 od 6. studenog 2024., Žs u Zagrebu Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024., Žs u Zagrebu Gž-5040/2024-2 od 18. prosinca 2024.).

19. Imajući u vidu gore navedene okolnosti sud smatra da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 4.000,00 EUR.

20. Što se tiče naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 2 sata kroz 60 dana. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP utvrdio 6,00 EUR kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege tako da je tužitelj s osnove pružene tuđe pomoći i njege pretrp io štetu u visini od 720,00 EUR (120 sati x 6,00 EUR).

21. Dakle, tužitelju bi s osnova osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripadala naknada štete u visini od 4.000,00 EUR, a osnova pružene tuđe pomoći i njege pripadala bi mu naknada štete u visini od 720,00 EUR, no kako tužitelj glede ta dva osnova potražuje iznos od 3.850,00 EUR, to mu je dosuđeno kako je zatražio.

22. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je čl. 1086. ZOO određeno da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da se tužitelj dana 17. ožujka 2016. (a koju činjenicu tuženik ne osporava) obratio tuženiku u mirnom postupku s zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, to mu na temelju odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od dana 18. ožujka 2016. (dan nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku) pa do isplate, neovisno o datumu završetka liječenja tužiteljice i neovisno o danu presuđenja (tako i u odlukama VSRH Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev 373/2022-3 od 29. studenoga 2022.), ali samo na iznos od 1.061,78 EUR koji je potraživao tužbom, dakle iznos za koji tužbeni zahtjev nije preinačen pa je odlučeno kao u toč. I. izreke presude. Tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana izvršene preinake za povišeni iznos zahtjeva u iznosu od 2.788,22 EUR, a ne od podnošenja zahtjeva. Pri tome se ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (odluke broj Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., broj Rev 550/14-2 od 18. studenoga 2015. Rev 376/2023 od 9. svibnja 2023.) izrazio pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kada je isti postavljen jer ne može tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbe i povišen tužbeni zahtjev pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

23. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem umješača UB te saslušanjem svjedoka GB i AB (policijskih službenika) na okolnost kada je došlo do prometne nezgode, budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se može donijeti pravilna i na zakonu osnovana presuda. Sud je naime smatrao da su sve relevantne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene te da nije potrebno niti saslušavati navedene svjedoke i umješača, niti izvoditi bilo koje druge dokaze, obzirom da je datum prometne nezgode nedvojbeno utvrđen na temelju javne isprave-zapisnika o očevidu pa se glede toga upućuje na odlomak 13. ove presude.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je članka 154. stavka 5. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP, budući da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Za vrijeme dok je vrijednost predmeta spora iznosila 1.061,78 EUR tužitelju je priznat trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva u iznosu od 150,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), sastavljanja tužbe u iznosu od 150,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podnesaka od 16. ožujka 2017., 16. travnja 2019., 12. srpnja 2019. u iznosu od 150,00 EUR svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 2. listopada 2017., 23. lipnja 2024., 11. srpnja 2024. (Tbr. 9. točka 1. Tarife). Za vrijeme dok je vrijednost predmeta spora iznosila 3.850,00 EUR (s danom 12. kolovoza 2024. kada je izvršena preinaka) tužitelju je priznat trošak sastavljanja podneska od 12. kolovoza 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 12. siječnja 2026. i 7. svibnja 2026. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Priznat mu je i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR temeljem Tbr. 9. točka 3. Tarife. Za svaku navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25 %. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

24.1. Odluka o troškovima koji tužitelju nisu priznati sadržana je u toč. IV. izreke presude.

U Zagrebu, 2. lipnja 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku