REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-1134/2025-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, u pravnoj stvari I. tužiteljice TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužitelja ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III. tužitelja mlt. ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV. tužiteljice mlt. NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], V. tužiteljice mlt. PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužitelja mlt. DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve zastupa zakonska zastupnica TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Luka Jurković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Josipu Pažinu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. travnja 2026. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika I. – VI. tužitelja TČĆ, odvjetnika i opunomoćenice tuženika KČ, odvjetničke vježbenice, 2. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Novom Zagrebu pod posl. br. P-522/2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''I/ Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 22. svibnja 2018. između sada pokojnog ZČĆ i tuženika t, te se određuje uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe tuženika u zemljišnoj knjizi temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a u pogledu nekretnine opisane u točki II. ove tužbe.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom počevši od donošenja presude pa do isplate.''

II. Nalaže se I. tužiteljici LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužitelju ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III. tužitelju mlt. VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV. tužiteljici mlt. GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], V. tužiteljici mlt. IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužitelju mlt. ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve zastupa zakonska zastupnica TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isplate tuženiku RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu od 3.971,22 EUR (slovima: tri tisuće devetsto sedamdeset jedan euro i dvadeset dva centa) sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana od dana donošenja presude.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 eura (slovima: dvije tisuće tristo sedamdeset pet eura).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pokojni ĆČĆ je 22. svibnja 2018. kao primatelj uzdržavanja sklopio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s ovdje tuženikom kao davateljem uzdržavanja, time da je tim ugovorom ugovoreno da davatelj uzdržavanja kao naknadu za dano uzdržavanje dobiva u vlasništvo stan i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao č.k. br. 1087/9 Stambena zgrada [adresa], 23 B, 23C, površine 466 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela upisanog u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao 15. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E- 14)- stan na II (drugom) katu lijevo, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, pov. 50,89 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi. Tuženik se odmah upisao na temelju navedenog ugovora kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi, međutim, tijekom svih godina od samog potpisa ugovora nije ispunio niti jedan manji dio svoje obveze uzdržavanja. Dakle, ugovor je jedino konzumiran tako što se tuženik uknjižio kao vlasnik nekretnine, a odmah po potpisu ugovora se prestao javljati pokojnom NČĆ te ga nije niti jednom odvezao liječniku, pomogao u stanu, otišao po lijekove ili slično. Znači, očito je postupao s namjerom da stekne imovinsku korist u vidu stana potpuno besplatno. Navodi da je tuženik odbio ispuniti obveze te je pok. ĆČĆ smatrao da je ugovor raskinut te mu je uzdržavanje davao sam tužitelj koji se sa svojom djecom preselio u njegov stan. Predlaže prihvatiti prvotno postavljen tužbeni zahtjev, a ukoliko sud isti ne prihvati predlaže prihvatiti eventualni tužbeni zahtjev. Tužitelji su podneskom od 4. studenog 2025. naveo da tužitelji kao djeca i nasljednici pok. Andreja Živiča obavještavaju Sud kako je Sud u predmetu Z-15758/2024 (ozn. Z-42346/2013) utvrdio da je greškom proveo dvostruki upis nekretnine koja je predmet ovog postupka. Odnosno, tuženik je upisan kao vlasnik nekretnine u glavnoj knjizi, a UČ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] je upisan kao vlasnik u KPU. Rješenjem u tom predmetu Sud je uputio tuženika i UČ da pokrenu parnicu, a po saznanju tužitelja to je i učinjeno te se postupak vodi pod brojem P- 522/2025., dakle, potrebno je zastati s rješenjem u ovom predmetu do okončanja parnice P-522/2025 jer će u njoj biti donesena odluka o prethodnom pravnom pitanju

– tko je uopće vlasnik predmetne nekretnine

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je točno da je zaključen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ali je osporio aktivnu legitimaciju tužitelja a na ročištu dana 16. svibnja 2022. je osporio oporuku čija se preslika nalazi na listu 5 spisa jer da istu nije napisao ni potpisao oporučitelj pa ista nije valjana i osporava njezinu vjerodostojnost. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti. U odnosu na prekid postupka tuženik se očitovao podneskom od 17. prosinca 2025. u kojem je naveo da se protivi prijedlogu tužitelja za prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod posl. br. P-522/2025, s obzirom da odluka u ovoj pravnoj stvari ne ovisi o donošenju odluku u postupku posl. br. P- 522/2025, odnosno ne radi se o prethodnom pitanju u odnosu na predmetnu parnicu.

3. Predmetni postupak se vodi u povodu tužbe prednika tužitelja radi raskida, odnosno utvrđenja ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dok se postupak pod posl. br. P-522/2025 vodi u povodu tužbe UČ protiv ovdje tuženika i CČ radi utvrđenja prava vlasništva.

4. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem u oporuku – preslika (list 5 spisa), ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (list 6-12 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 31- 32 spisa), ispis elektroničke komunikacije (list 44-54 spisa), preslika predmeta ovog suda posl. br. O-2839/2022 (list 69-163 spisa).

5. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP).

6. Prije svega valjalo je odlučiti je li potrebno prekinuti ovaj postupak u smislu odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP određuje da će sud prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.). Valja reći da je prethodno pitanje pravno pitanje koje predstavlja samostalnu pravnu cjelinu bez čijeg se rješenja ne može riješiti glavna stvar. Slijedom navedenog valjalo je razmotriti da li i na koji način bi ishod parnice radi utvrđenja prava vlasništva između UČ protiv ovdje tuženika i CČ utječe na ovu pravnu stvar i da li se bez rješenja tog parničnog postupka može riješiti ova pravna stvar.

7. Ovaj sud prihvaća stav tuženika da odluka u ovoj pravnoj stvari ne ovisi o donošenju odluku u postupku posl. br. P-522/2025, odnosno ne radi se o prethodnom pitanju u odnosu na predmetnu parnicu. Naime, u ovoj parnici se raspravlja o raskidu ugovora o dosmrtnom uzdržavanja, a kako tužitelji navode zbog neizvršavanja od strane tuženika, pa bi posljedično valjalo utvrditi je li tuženik izvršio ugovorom preuzete obveze. U takovoj situaciji pitanje vlasništva nad nekretninom jest potpuno neodlučno za ovu pravnu stvar jer će se meritorno raspravljanje u ovoj pravnoj stvari ograničiti isključivo na odlučne činjenice i to je li tuženik izvršio ugovorom preuzete obveze.

8. Slijedom navedenog valjalo je odbiti prijedlog za prekid ovog postupka i odlučiti kao u izreci rješenja.

9. Presudom ovog suda posl. broj: P-853/2021-22 od 22. prosinca 2022. odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja usmjereni na utvrđenje da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju raskinut te da se raskida ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, sve uz naknadu parničnog troška tuženiku.

10. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagebu posl. broj Gž- 936/2023-2 od 1. lipnja 2023. presuđeno je:

'' Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-853/2021-22 od 22. prosinca 2022. u dijelu pod toč. I izreke (odbijanje zahtjeva u dijelu kojim se traži utvrđenje da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 22. svibnja 2018. između sada pokojnog ZČĆ i tuženika raskinut, te određenje uspostave zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe tuženika u zemljišnoj knjizi temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a u pogledu iste nekretnine, kao i da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom počevši od donošenja presude pa do isplate).''

i riješeno je:

'' Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 853/2021-22 od 22. prosinca 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u preostalome dijelu, te se odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja za konačnu odluku.''

11. U konkretnom slučaju valja odlučiti o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na se raskid ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te o parničnom trošku.

12. Županijski sud u Zagrebu je u presudi i rješenju posl. broj Gž-936/2023- 2 od 1. lipnja 2023. ukazao da sud prvog stupnja ne utvrđuje bi li aktivna legitimacija tužitelja u ovom sporu mogla proizlaziti i iz same činjenice je li predmetna oporuka proglašena u nekom postupku čime je u pitanje dovedeno i ovlaštenje tuženika da takvu oporuku onda osporava u ovom predmetu, uslijed čega bi tužitelj uopće morao dokazivati njenu valjanost stoga će navedeno biti utvrđeno niže kako slijedi.

13. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Među strankama nije bilo sporno pokojni ĆČĆ je 22. svibnja 2018. kao primatelj uzdržavanja sklopio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s ovdje tuženikom kao davateljem uzdržavanja, time da je tim ugovorom ugovoreno da davatelj uzdržavanja kao naknadu za dano uzdržavanje dobiva u vlasništvo stan i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao č.k. br. 1087/9 Stambena zgrada [adresa], 23 B, 23C, površine 466 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela upisanog u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao 15. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E- 14)- stan na II (drugom) katu lijevo, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, pov. 50,89 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi. I da se tuženik odmah upisao na temelju navedenog ugovora kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi.

15. Ukazuje se da čl. 589. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) određuje da se na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o ugovoru o doživotnom uzdržavanju, a čl. 583. st. 1. ZOO određuje da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje, a st. 3. istog čl. određuje da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

16. U konkretnom slučaju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju moguće je raskinuti sporazumom stanaka ili sudskim putem, a potonje tužitelji traže tužbenim zahtjevom.

17. Obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije, valjalo je prvo raspraviti ovaj prigovor procesno pravne naravi.

18. Ovaj sud zaključuje da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije osnovan.

19. Ukazuje se da je pravo na raskid ugovora imovinsko pravo koje pripada strankama ugovora ili njihovim pravnim slijednicima.

20. U konkretnom slučaju tužitelj je bio dužan dokazati da je pravni slijednik pok. ZČĆ ali do zaključenja glavne rasprave isto nije dokazao niti je na navedenu okolnost priložio valjan dokaz.

21. Ukazuje se da je tužitelj u odgovoru na tužbu osporio aktivnu legitimaciju tužitelja te mu je sadržajno osporio status nasljednika pok. ZČĆ a na ročištu dana 16. svibnja 2022. tuženik je naveo i da osporava oporuku čija se preslika nalazi na 5 spisa jer da istu nije napisao i potpisao oporučitelj a ista nije ni valjana jer na istoj se ne navodi vrijeme a niti datum sastavljanja niti mjesto, a svjedok ne može biti osoba kojoj se nešto ostavlja ili srodnik do četvrtog koljena, osporava vjerodostojnost, kao i presliku te traži izvornik na uvid.

22. Sud je na ročištu 9. studenog 2022. pročitao preslikan spis O-2839/2022 (list 166 spisa), a koji prileži ovom spisu te iz istog ne proizlazi niti jedan dokaz kojim bi se mogla utvrditi aktivna legitimacija tužitelja. Naime, isti je okončan rješenjem da se neće provoditi ostavinska rasprava iza pok. ZČĆ zbog pomanjkanja ostavinske imovine sukladno odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, a prisutni ovdje tužitelj se odrekao prava na prigovor te nije tražio pisani otpravak istog (list 156 spisa).

23. Na istom ročištu u ostavinskom postupku javni bilježnik je donio rješenje proglašava se vlastoručna oporuka ostavitelja – nedatirana, u prisutnosti svjedoka proglašenja, ovdje prisutnog Andreja Živiča i zapisničarke Anite Lončarić. Predmetna oporuka je vlastoručna oporuka ostavitelja, koja je ispisana flomasterom crne boje na jednom listu papira, i to na prednjoj strani bijelog lista papira bez crta A4 formata, na kojoj oporuci ništa nije brisano ili križano, te ista nije oštećena. Oporuka se čita, nije datirana, nosi naziv "Izjavljujem", a počinje riječima: bez ičije prisile", a završava riječima "od januara 2021. g. Prema navedenoj oporuci ostavitelj svoj stan na adresi [adresa] ostavlja oporučnim nasljednicima Andreju Živiču i djeci. Na izvornik proglašene oporuke stavit će se potvrda proglašenja oporuke, oporuku pohraniti u blagajnu javnog bilježnika, a po pravomoćnosti, po povratku spisa sudu, isti pohraniti u pismohranu Općinskog suda u Novom Zagrebu. U spis se ulaže preslika oporuke.

24. Činjenica da je oporuka (a čija se valjanost osporava) proglašena, sama za sebe ne znači da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

25. U konkretnom slučaju tužitelj mora dokazati sve navode iz tužbe, pa i aktivnu legitimaciju ukoliko je netko osporava. U ostavinskom postupku tuženik nije sudjelovao stoga nije mogao niti utjecati na odluku javnog bilježnika da proglasi navedenu oporuku.

26. Slijedom navedenog tuženik je u ovom postupku osporio valjanost oporuke, stoga je tužitelj u ovom postupku morao dokazati da je oporuka valjana, na način da ju je ostavitelj vlastoručno napisao i potpisao, a što nije učinio jer nije provedeno (a niti predloženo) grafološko vještačenje.

27. Po ocjeni ovog suda teret dokaza da je tužitelj oporučni nasljednik, a da je time aktivno legitimiran jest na osobi koja to tvrdi, dakle na tužitelju. Da bi tužitelj dokazao svoju aktivnu legitimaciju prethodno je morao dokazati valjanost oporuke, a što nije učinio.

28. Ovaj sud prihvaća navod tužitelja da svaka osoba može sačiniti oporuku upitnog karaktera, legitimirati se kod javnog bilježnika kao oporučni nasljednik, ali ne i zakonski i temeljem toga potraživati određena prava,

29. Kada bi se prihvatio stav da samom činjenicom da je predmetna oporuka proglašena u ostavinskom postupku, a da tužitelj u ovom postupku ne bi morao dokazivati njenu valjanost, time bi se ugrozilo pravo tuženika na pošteno i pravično suđenje zajamčeno čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

30. Takovim postupanjem bilo bi onemogućeno tuženiku da takvu oporuku onda osporava u ovoj pravnoj stvari te bi tuženiku bilo ukinuto pravo na pristup sudu zajamčeno čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

31. Naime, neprijeporno je da tuženik nije sudjelovao u ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom, stoga nije mogao osporavati navedenu oporuku niti utjecati na odluku javnog bilježnika da proglasi navedenu oporuku.

32. Ako bi se tuženiku nametnuo teret da dokazuje da oporuku nije potpisao pok. BČ tada bi tuženik morao dokazivati negativnu činjenicu a time bi na tuženika bio stavljen prekomjeran i nerazmjeran teret dokazivanja.

33. Ukazuje se da se činjenica je li pok. PČĆ potpisao oporuku čija se preslika nalazi na 5 spisa mogla utvrditi jedino grafološkim vještačenjem a koje tužitelj nije predložio do zaključenja prethodnog postupka.

34. Budući da tužitelj nije dokazao da je istinitost oporuke u smislu da je pok. ĆČĆ istu napisao i potpisao to ovaj sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je pravni slijednik pok. PČĆ, slijedom čega tužitelj nije dokazao postojanje aktivne legitimacije na svojoj strani.

35. Kao što je naprijed istaknuto pravo na raskid ugovora pripada ugovornim stranama ili njihovim pravnim slijednicima, a tužitelj nije dokazao da je pravni slijednik pok. ZČĆ kao što je naprijed izneseno budući je tuženik osporio valjanost oporuke.

36. U tijeku postupka tužitelj je naveo da da ne može učiniti nespornim da tužitelj ne bi bio zakonski nasljednik, međutim iz zapisnika s ročišta od 4. listopada 2022. u ostavinskom postupku kod javnog bilježnika (list 155-156 spisa) tužitelj se prilikom sačinjavanja rodoslovlja nije legitimirao kao zakonski nasljednik niti je to dokazao u ovom postupku.

37. Budući da tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju to nije bilo potrebno provoditi ostale dokazne prijedloge jer isti nisu odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

38. Zbog gore iznesenog je tužbeni zahtjev usmjeren na raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju valjalo odbiti.

39. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

40. Odredbom čl. 219. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP) propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

41. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

42. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

43. Ukazuje se da s obzirom na gore navedeno stranka ne mora dokazati sa stupnjem apsolutne izvjesnosti, već s dovoljno uvjerljivim stupnjem životne i logične vjerojatnosti, ali s obzirom na izloženi i utvrđeni činjenični supstrat tužitelj nije dokazao da je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

44. Obzirom da je tuženi zahtjev već iz gore obrazloženog razloga valjalo odbiti sud se, vođen načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu navoda stranaka, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

45. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a s obzirom da tužitelj nije uspio u parnici.

46. Troškovi su odmjereni sukladno vrijednosti spora (110.000,00 kuna utvrđeno rješenjem od 21. rujna 2021) te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ) priznati tuženiku jesu:

47. Troškovi su odmjereni sukladno vrijednosti spora te važećoj Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa) priznati tuženiku jesu: trošak sastav odgovora na tužbu od 15.11.2021. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 7.2.2022. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 16.5.2022. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 14.9.2022. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 9.11.2022. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 18.1.2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 17.12.2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8. toč. i trošak zastupanja na ročištu 20.4.2026. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sve uvećano za PDV od 25% u iznosu 900,00 eura, odnosno sveukupno iznos od 4.500,00 eura te su tužitelji dužni naknaditi trošak tuženiku u ukupnom iznosu od 4.500,00 eura pa je odlučeno kao u izreci pod toč. III presude.

48. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 27.1.2022., 4.2.2022. i 16.5.2022. u iznosu od po 500,00 eura, jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice. Naime podnesak od 27.1.2022. je izdvojen iz ovog spisa (a tako su se i suglasile stranke na ročištu dana 7.2.2022.) a navode iz podneska od 4.2.2022. i 16.5.2022. tuženik je mogao istaknuti na ročištu dana 7.2.2022., odnosno 16.5.2022. Također, tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 17.12.2025. u zatraženom iznosu od 500,00 eura budući da se isti ne odnosi na raspravljanje o meritumu spora, već o procesnim pitanjima, stoga je valjalo odbiti tuženika sa zahtjevom za trošak u iznosu od 2.375,00 eura i odlučiti kao u izreci pod toč. III presude.

49. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.