REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-1071/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Jurici Barbariću, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-460/2025-8, od 13. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-460/2025-8, od 13. listopada 2025., u odluci o glavnoj stvari (točke I. i II. izreke).

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., te se preinačava presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-460/2025-8, od 13. listopada 2025., u dijelu odluke o troškovima postupka (točka III. izreke) i sudi:

Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb, da tužitelju ŠZ plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 218,75 eura (umjesto iznosa od 245,30 eura), sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju ŠZ da tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., isplati trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 18,43 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-460/2025-8, od 13. listopada 2025., u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu br. 737046, sklopljenog dana 8.1.2007. između tužitelja i prednika tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:

„ Jednokratno 1,10% (jedancijelihdesetposto) od iznosa kredita, minimalno kn 500,00 (kn petsto) naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.“

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., da tužitelju ŠZ isplati iznos od 106,91 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2007. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

1.2. U točki III izreke naloženo je tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., da tužitelju ŠZ plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 245,30 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2025. pa do isplate, , sve u roku 15 dana.

1.3. U točki IV. izreke odbijen je u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka kao neosnovan.

1.4. Rješenjem sadržanim u presudi odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao neosnovan.

2. Protiv presude žalbu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o dosuđenim troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te naloži tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku, ili da presudu ukine i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u proturječnosti izreke presude s razlozima presude.

2.2. U sadržaju žalbe tuženik posebno ukazuje da prvostupanjski sud pogrešno smatra da su pretpostavke nepoštenosti ispunjene već činjenicom da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, iako su odredbe Ugovora jasno postavljene i smještene na vidljivo mjesto, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama koji bi bili napisani manjim slovima ili uključene u fusnotu. Isto tako u postupku nije proveden niti jedan dokaz koji bi podupirao zaključak suda da se radi o formularom ugovoru.

2.3. Tuženik ponavlja i dodatno obrazlaže u žalbi prigovor zastare pozivajući se na odredbu članka 215. st. 1. ZOO-a, prema kojoj zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, odnosno, zastara počinje teći prvoga dana dospjelosti tražbine.

2.4. Glede početka tijeka zateznih kamata, tuženik smatra da je zastara počela teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

2.5. Odluka o troškovima postupka osporava se prvenstveno iz razloga što tuženik smatra pogrešnom odluku glavnoj stvari, a posebno se osporava priznanje troška sudske pristojbe na tužbu, jer prema članku 11. stavku 1. točki 20. Zakona o sudskim pristojbama, tužitelji koji podnose tužbe temeljem pravomoćne sudske presude u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni su obveze plaćanja pristojbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana glede glavne stvari, a djelomično je osnovana glede troškova postupka.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, utvrdio je da sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije počinio bitne povredu postupka, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno, osim dijelom glede odluke o troškovima postupka.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, niti su razlozi međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima, tako da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim dijela članka 6.st. 1. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, te isplata iznosa od 106,91 eura, plaćenog na ime te naknade.

7.1. Činjenično stanje koje proizlazi iz dokumentacije priložene spisu i nije sporno među strankama je:

- da su tužitelj i prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj: 737046, prema kojem je tuženik, kao kreditor tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 16.016,00 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.

- da je odredbom članka 6. st.1. Ugovora o kreditu ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, a koja glasi: jednokratno 1,10 % od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita. - da iz povijesnog izvatka za Novu hrvatsku banku proizlazi da je promijenila tvrtku iz Volksbank d.d. u Sberbank d.d, a potom u Nova hrvatska banka d.d.

- da iz dopisa tuženika od 1. listopada 2024. proizlazi da je po Ugovoru o kreditu br. 737046 prilikom isplate kredita dana 10. siječnja 2007. naplaćena administrativna naknada za obradu kredita u iznosu od 805,50 kn.

8. U drugostupanjskom postupku sporno je da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva ništetna i da li tužitelj ima pravo na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama, te da li je nastupila zastara potraživanja, dok iznos naknade nije sporan.

9. Saslušanjem tužitelja prvostupanjski sud utvrdio je da se o odredbi članka 6. st. 1. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, niti je postojala mogućnost pregovora, niti je od strane tuženika tužitelju dano objašnjenje na koje se sve troškove odnosi jednokratna naknada, čiji iznos nije ni jasno definiran budući je navedeno da se naknada plaća sukladno Odluci o naknadama za usluge važećoj na dan prijevremene otplate kredita. Osim toga utvrđeno je da se radi o tipskom ugovoru kojeg je unaprijed pripremio tuženik, a namjena ugovora je osobnog vozila.

10. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača ((NN br. 96/03,45/97,79/07, u nastavku ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen 8. siječnja 2007.

10.1. Odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. Odredbama Zakona o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pa tako i u predmetnom Ugovoru o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ništetna odredba članka 6.st. 1. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva. jer je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ista ponuđena tužitelju kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, čime se korisnik kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj.

12. Zbog navedenog prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj pa da sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

13. Zatezna kamata pravilno je dosuđena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. , 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje ZOO).

14. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, budući zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena prvostupanjskom presudom koja je potvrđena ovom drugostupanjskom presudom.

14.1. Naime, u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno članku 225. ZOO-a, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove, a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

15. Djelomično je osnovana žalba tuženika glede odluke o troškovima postupka,.

15.1.Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti spora, a presuđeni su temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

15.2. Osnovano u žalbi tuženik ističe da su sukladno članku 11. stavku 1. točki 20. Zakona o sudskim pristojbama, tužitelji koji podnose tužbe temeljem pravomoćne sudske presude u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od obveze plaćanja pristojbi. U konkretnom slučaju iz uvida u spis proizlazi da tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu, pa mu taj trošak nije priznat.

15.3. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe, imajući u vidu vrijednost pobijanog dijela odluke o troškovima postupka, trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 18,43 eura.

16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić