REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg Pape Ivana Pavla II br. 1

Posl. br. P-605/2025-12.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Matiji Stokiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupanih po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice , protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Stalnoj službi u Daruvaru, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Perice Medakovića i Irene Halas, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Bjelovaru, na ročištu 2. lipnja 2026. uz javno objavljivanje

p r e s u d i o  j e

I. Proglašavaju se nedopuštenima pljenidba i prijenos u izvansudskom ovršnom postupku izravne naplate kod Financijske agencije pokrenutom zahtjevom tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kao ovrhovoditelja, od 6. lipnja 2025. temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Ovr-245/11 od 18. veljače 2011. godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.144,78 EUR (dvije-tisuće-sto-četrdeset-četiri eura i sedamdeset-osam centi), zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 2. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji JŠ i AŠ podnijeli su 18. srpnja 2025. tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u izvansudskom ovršnom postupku izravne naplate kod Financijske agencije (dalje: FINA). U tužbi navode u bitnome da su rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, br.Ovr-1500/25-4 od 3. srpnja 2025. godine tužitelji kao ovršenici upućeni da pokrenu parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u izvansudskom ovršnom postupku izravne naplate pokrenutom zahtjevima ovrhovoditelja Republike Hrvatske od 6. lipnja 2025. godine temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, br. Ovr-245/11 od 18. veljače 2011. godine radi tvrdnje da je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja, da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen radi ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 14.835,64 EUR, odnosno od svakog tužitelja 7.417,82 EUR, da je temeljem navedenog zahtjeva tuženika FINA izdala nalog bankama radi zapljene i prijenosa novčanih sredstava s računa tužitelja, kao ovršenika, na račun ovrhovoditelja, da rješenje o ovrsi br. Ovr-245/11 datira od 18. veljače 2011. godine, koje je postalo pravomoćno i ovršno 10. ožujka 2011. godine, da tuženik u razdoblju od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do dana nastupanja zastare odnosno 10. ožujka 2021. godine nije pokretao postupke protiv tužitelja temeljem navedenog rješenja o ovrsi radi naplate potraživanja, pa je nastupila zastara tražbine, slijedom čega tuženik nije bio ovlašten podnositi zahtjev radi naplate tražbine, pa predlažu sudu donošenje presude kojom će proglasiti nedopuštenima pljenidbu i prijenos u predmetnom izvansudskom ovršnom postupku izravne naplate kod FINA-e, te naložiti tuženiku da im naknadi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2.1. U odgovoru na tužbu danom u podnesku od 12. rujna 2025. tuženik navodi u bitnome da je predmet zahtjeva za izravnu naplatu novčana tražbina zakonske zatezne kamate na glavnicu koja sada predstavlja glavni dug, da se radi o iznosu od 14.835,65 EUR koji tuženici duguju prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1450/02-2 od 28. siječnja 2004., da su tuženici podmirili dug koji se odnosi na glavnicu i parnični trošak prema navedenoj odluci ali ne i zatezne kamate, da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tražbine prema rješenju o ovrsi br. Ovr-245/11 jer je ovršni postupak koji se vodio protiv ovršenika okončan rješenjem Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, broj Ovr-897/14-9 od 2. rujna 2014., te je istim rješenjem zasnovano založno pravo u korist Republike Hrvatske, da su u međuvremenu stranke pokrenule upravni postupak za otpis duga u iznosu od 111.779,19 Kn odnosno 14.835,64 EUR sukladno Uredbi o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga, te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja (NN, br. 52/13, 94/14, 144/21- dalje: Uredba), da je zahtjev za otpis odbačen rješenjem Ministarstva financija Klasa UP/I-402-06/15-01/346, Ur. broj: 513- 05-07-19-4. od 12. veljače 2019. koje je postalo izvršno 4. studenog 2020., da su protiv tog rješenja tužitelji pokrenuli upravni spor koji je okončan presudom Upravnog suda u Osijeku br. Usl-27/2022-6 od 29. ožujka 2022., kojom se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja od 24. rujna 2020., da je nakon, što je upravni postupak pravomoćno okončan, pokrenut postupak izravne naplate, da sve dok nije odlučeno u upravnom postupku o otpisu postojećeg potraživanja nije nastupila zastara tražbine,

da je upravni postupak trajao do donošenja odluke Upravnog suda u Osijeku br. Usl- 27/2022-6. od 29. ožujka 2022., a za vrijeme do donošenja odluke o otpisu propisano je da se ovršni postupci prekidaju, u konkretnom slučaju nije mogla nastupiti zastara spornog potraživanja, te je nakon obavijesti nadležnog Ministarstva, ovrha ponovno aktivirana. Predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te tuženiku naknadi troškove postupka.

2.2. U podnesku od 10. veljače 2026. tuženik je također naveo da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio presudu br. Rev-1450/02-2 od 28. siječnja 2004. kojom je naloženo tužiteljima platiti Republici Hrvatskoj 115.513.57 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 14. listopada 1999. do isplate i trošak parničnog postupka u iznosu od 7.250,00 kn, da je na temelju te presude Općinsko državno odvjetništvo u Daruvaru 20. svibnja 2004. podnijelo prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika koji je usvojen rješenjem br. Ovr-291/04 od 26. svibnja 2004., da su u vremenu od 2004. do 2011. tužitelji tuženiku platili glavnicu u iznosu od 115.513,57 kuna i troškove u iznosu od 7.250,00 kuna, ali nisu platili kamate u iznosu od 111.779,19 kuna, pa je 2011. iz državnoodvjetničkog spisa broj O-DO- 408/11. upućen sudu prijedlog za ovrhu na računima i to za iznos od 111.779,19 kuna, koji do danas nije plaćen, da je sud usvojio prijedlog za ovrhu od 17. veljače 2011. rješenjem br. Ovr-245/11 od 18. veljače 2011., da na temelju tog rješenja nije bilo naplate, da je potom 7. veljače 2012. podnesen prijedlog za ovrhu na nekretninama te je Općinski sud u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, donio rješenje br. Ovr-214/12 8. veljače 2012. kojim se usvaja prijedlog za ovrhu, da su rješenjem br. Ovr-1605/11 od 15. ožujka 2012. spojeni ovršni predmeti br. Ovr-1605/11, koji je pokrenula ZABA d.d. protiv ovršenika JŠ, i predmet br. Ovr-214/12, radi zajedničke provedbe ovršnih radnji i predmeti se dalje vode pod br. Ovr-1605/11, da je rješenjem br. Ovr 245/11-22 od 4. travnja 2012. obustavljena ovrha na računima, međutim, zbog istog potraživanja pokrenut je prethodno opisani postupak na nekretninama koji se sada nastavlja pod br. Ovr-1605/11, da u tom postupku nekretnine nisu prodane, a Republika Hrvatska je zatražila uknjižbu založnog prava, što je usvojeno rješenjem br. Ovr-1605/11-52. od 11. ožujka 2013., međutim povodom žalbe ovrhovoditelja ZABA d.d. protiv tog rješenja viši sud ga je ukinuo i vratio predmet na ponovno odlučivanje, nakon čega je Općinski sud u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, donio rješenje br. Ovr-897/14-9. od 2. rujna 2014. kojim se zasniva založno pravo u korist tuženika, koje je i danas uknjiženo na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]: suvlasnički dio s neodređenim omjerom, Etažno vlasništvo (E-16), upisano pod brojem Z-5355/2014., kao i založno pravo upisano na temelju rješenja broj Ovr 1605/11. od 22. siječnja 2013., na nek retnini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica], da je navedenim založnim pravima osigurana ista tražbina za iznos od 111.779,19 kuna odnosno 14.835,65 EUR, da su u međuvremenu tužitelji zatražili otpis potraživanja, međutim, Ministarstvo financija odbacilo je zahtjev rješenjem Klasa: UP/I-402-06/15-01/346, Ur. broj: 513-05 07-19- 4. od 12. veljače 2019., da su tužitelji također pokrenuli upravni spor koji je okončan presudom Upravnog suda u Osijeku broj Usl-27/2022-6. od 29. ožujka 2022., kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže poništenje rješenja Ministarstva financija od 12. veljače 2019., nakon čega tuženik za istu tražbinu pokreće postupak prisilne naplate zahtjevom od 6. lipnja 2025., rezultat kojega je ovaj parnični postupak zbog uloženog prijedloga odnosno prigovora tužitelja odnosno ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima.

3.1. Izvedeni dokazi:

- isprave: presuda Upravnog suda u Osijeku br. Usl-27/2022-6. od 29. ožujka 2022., rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske Klasa: UP/I-402-06/15-01/346, Ur. broj: 513-05-07-19-4. od 12. veljače 2019., rješenje o ovrsi Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Ovr-245/11 od 18. veljače 2011. s prijedlogom za ovrhu, izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenje Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Ovr-897/14-9 od 2. rujna 2014., rješenje Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Ovr-1605/11-52 od 11. ožujka 2013., rješenje o obustavi ovrhe Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Ovr-245/11-22 od 4. travnja 2012., rješenje o spajanju predmeta Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Ovr- 1605/11-26 od 15. ožujka 2012., rješenje o ovrsi Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Ovr-214/12 od 8. veljače 2012. s prijedlogom za ovrhu, rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pakracu, posl. br. posl. br. Ovr-291/04 od 26. svibnja 2004., presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1450/02-2. od 28. siječnja 2004., izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate FINA-e od 11. veljače 2026. i spisi ovog suda posl. br. Ovr-897/14 i Ovr-1500/2025.

3.2. Spis Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Ovr-245/11 nije mogao biti priložen radi uvida jer je izlučen iz sudske arhive, međutim, izvršen je uvid u njegove bitne dijelove (rješenje o ovrsi, rješenje o obustavi ovrhe) koje je dostavio tuženik. Dokazni prijedlog tužitelja za njihovo saslušanje odbijen je jer odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari nisu bile sporne i proizlaze i iz isprava navedenih pod 3.1.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Odlučne činjenice nisu bile sporne kao ni vjerodostojnost isprava u spisu, a prijepor stranaka tiče se prvenstveno njihovih različitih pravnih interpretacija tih činjenica vezano uz pitanje zastare novčane tražbine koja je predmet naplate u izvansudskom ovršnom postupku kod FINA-e pokrenutom zahtjevom tuženika od 6. lipnja 2025. temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Ovr-245/11 od 18. veljače 2011. godine.

6. Nije bilo sporno, a utvrđeno je i iz izvedenih dokaza:

6.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom br. Rev-1450/02-2 od 28. siječnja 2004. naložio AŠ i JŠ, kao tuženicima u tom parničnom postupku, da plate Republici Hrvatskoj iznos od 115.513.57 Kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 14. listopada 1999. do isplate i trošak parničnog postupka u iznosu od 7.250,00 Kn.

6.2. U vremenu od 2004. do 2011. tužitelji su djelomično ispunili obvezu prema toj presudi tako što su platili glavnicu u iznosu od 115.513,57 Kn i troškove u iznosu od 7.250,00 Kn, ali nisu platili zatezne kamate.

6.3. Radi naplate preostalog dijela tražbine Republike Hrvatske prema toj presudi, i to zateznih kamata obračunatih u iznosu od 111.779,19 Kn, Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, podnijelo je 17. siječnja 2011. godine prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini JŠ i AŠ na njihovim računima i oročenim novčanim sredstvima, koji prijedlog je usvojen rješenjem Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Ovr-245/11 od 18. veljače 2011. godine.

6.4. U navedenom ovršnom postupku nije bilo naplate te je ovrha obustavljena rješenjem posl. br. Ovr 245/11-22 od 4. travnja 2012. godine.

6.5. Radi naplate iste novčane tražbine Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, podnijelo je 7. veljače 2012. protiv BŠ (op. ne i protiv AŠ) prijedlog za ovrhu na nekretninama (stanu u [adresa] i kući u [adresa]) koji je usvojen rješenjem Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Ovr-214/12 od 8. veljače 2012. godine. Nekretnine nisu mogle biti prodane na javnoj dražbi u tom postupku te je na prijed log Republike Hrvatske doneseno posl. br. Ovr-897/14-9 od 2. rujna 2014. kojim je zasnovano založno pravo u korist Republike Hrvatske i koje je i danas uknjiženo pod br. Z-5355/2014 na nekretnini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]: suvlasnički dio s neodređenim omjerom, Etažno vlasništvo (E-16).

6.6. Tužitelji su 14. svibnja 2015. nadležnom državnom odvjetništvu podnijeli zahtjev za otpis predmetne novčane tražbine, koji je odbačen rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske Klasa: UP/I-402-06/15-01/346, Ur. broj: 513-05 07-19-4, od 12. veljače 2019. Protiv tog rješenja tužitelji su pokrenuli upravni spor, a presudom Upravnog suda u Osijeku posl. br. Usl-27/2022-6 od 29. ožujka 2022. tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja odbijen je kao neosnovan.

6.7. Nakon toga Republika Hrvatska je radi naplate iste novčane tražbine (14.835,65 EUR / 111.779,19 Kn) podnijela 6. lipnja 2025. zahtjev FINA-i za izravnu naplatu temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Ovr-245/11 od 18. veljače 2011. godine.

6.8. Dana 17. lipnja 2025. tužitelji su podnijeli ovom sudu prijedlog radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u tom izvansudskom ovršnom postupku izravne naplate, uz tvrdnju da je nastupila zastara tuženikove novčane tražbine. Tuženik je osporio tu tvrdnju nakon čega su tužitelji rješenjem posl. br. Ovr-1500/2025-4 od 3. srpnja 2025. upućeni da u roku od 15 dana od dana dostave rješenja pokrenu parnicu radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u tom izvansudskom ovršnom postupku zbog žalbenog razloga iz čl.50. st.1. t.11. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ).

6.9. Postupivši po navedenom rješenju ovršnog suda tužitelji su 17. lipnja 2026. podnijeli tužbu radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u predmetnom postupku izravne naplate.

7. Primjena materijalnog prava:

7.1. Tuženikovu novčanu tražbinu (14.835,65 EUR / 111.779,19 Kn) prema tužiteljima čine zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 115.513,57 Kn prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1450/02-2 od 28. siječnja 2004., obračunate za razdoblje od 14. listopada 1999. do dana plaćanja glavnice. Ta je novčana tražbina utvrđena ovršnom ispravom - pravomoćnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Ovr-245/11 od 18. veljače 2011. godine.

7.2. Riječ je izvorno o novčanoj tražbini koja u smislu odredbe čl.226. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018, 126/21, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 - dalje: ZOO) predstavlja povremenu tražbinu, a za povremene tražbine važi trogodišnji zastarni rok.

7.3. Iako je izvorno riječ o povremenoj tražbini, budući da su zakonske zatezne kamate nakon plaćanja glavnice uglavničene i kao samostalna tražbina utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom - rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-245/11 od 18. veljače 2011., po ocjeni ovog suda ta tražbina zastaruje u desetogodišnjem zastarnom roku iz čl.223. st.1. ZOO. Naime, iako prema odredbi čl.226. st.2. ZOO povremene tražbine koje proistječu iz pravomoćnih sudskih odluka i koje dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina , odnosno 3 godine, predmetna novčana tražbina ne dospijeva ubuduće i time ne zadovoljava kumulativno propisane pretpostavke za primjenu zastarnog roka iz čl.226. st.2. u vezi s čl.223. st.1. ZOO.

7.4. Desetogodišnji zastarni rok novčane tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-245/11 od 18. veljače 2011. počeo je iznova teći nakon obustave ovrhe posl. br. Ovr-245/11 na računima i oročenim novčanim sredstvima tužitelja. Ta je ovrha obustavljena rješenjem posl. br. Ovr 245/11-22 od 4. travnja 2012. godine jer nije bilo naplate.

7.5. Sve do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 6. lipnja 2025., tuženik nije protiv tužiteljice AŠ pokretao druge ovršne postupke, što znači da je zastara u odnosu na nju nastupila još 2022. godine.

7.6. S druge strane, protiv tužitelja JŠ tuženik je radi naplate te tražbine pokrenuo ovršni postupak na njegovim nekretninama. Prijedlog za ovrhu podnio je 7. veljače 2012., a rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-214/12 doneseno je 8. veljače 2012. godine. Budući da nekretnine nisu mogle biti prodane na javnoj dražbi u tom postupku, ovrha je obustavljena i na prijedlog Republike Hrvatske doneseno je rješenje posl. br. Ovr-897/14-9 od 2. rujna 2014. kojim je radi osiguranja te novčane tražbine na nekretninama zasnovano založno pravo. Nakon završetka tog postupka zastara je sukladno odredbama čl.245. ZOO ponovno počela teći, a kako sve do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 6. lipnja 2025. tuženik nije protiv tužitelja JŠ pokretao druge ovršne postupke, desetogodišnji zastarni rok istekao je još 2024. godine.

7.7. Izneseni zaključak o nastupanje zastare tražbine u odnosu na tužitelja JŠ ne mijenja činjenica što je radi osiguranje te novčane tražbine zasnovano založno pravo na njegovim nekretninama.

Prema odredbi čl.222. ZOO založno pravo daje vjerovniku mogućnost namirenja njegove zastarjele tražbine isključivo iz opterećene stvari, ali ne i iz druge dužnikove imovine, pa tako ni iz njegovih novčanih sredstava na računima, a upravo ta su novčana sredstva predmet naplate u spornom izvansudskom ovršnom postupku kod FINA-e pokrenutom 6. lipnja 2025. godine.

7.8. Dakle, zastara predmete novčane tražbine nastupila je u odnosu na oba tužitelja prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 6. lipnja 2025. godine.

7.9. Time je ostvaren razlog upućivanja na parnicu iz čl.50. st.1. t.11. OZ , što čini osnovanim tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate kod FINA-e.

8. Zbog iznesenih razloga presuđeno je kao u točki I. izreke.

9. Parnični troškovi:

9.1. S obzirom na potpun uspjeh tužitelja u parnici odluka o naknadi parničnih troškova iz točke II. izreke donesena je temeljem odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP)

9.2. Potrebnima u smislu odredaba čl.155. ZPP ocijenjeni su od strane tužitelja zatraženi troškovi u visini koja s obzirom na vrijednost predmeta spora proizlazi iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa) i iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, br. 37/23), i to:

- odvjetničke nagrade za sastav tužbe i za pristup na dva ročišta (3×550,00 EUR; 250 bodova × 2,00 EUR vrijednost boda; uvećano za 10% temeljem zastupanja više stranaka; tbr.40 st.1. Tarife), uvećano za PDV 25% (412,50 EUR),

- sudske pristojbe na tužbu (60,32 EUR) i na presudu (121,96 EUR),

ukupno 2.144,78 EUR.

9.3. Sukladno odredbi čl.151. st.3. ZPP tužiteljima pripadaju i zatezne kamate na navedeni iznos naknade troškova tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Pakracu, 2. lipnja 2026.

Sudac:

Matija Stokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.