REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-322/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Čelan, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER Amalteja j.d.o.o., OIB: 21503224024, Šenoina ulica 3, Zagreb, kojeg zastupa zastupnik po zakonu ŠS, protiv tuženika ad. 1. TENIMAR d.o.o. u stečaju, OIB: 86885657426, Ulica sv. Duje 8A, Dugopolje, kojeg zastupa stečajni upravitelj Dragan Josip Knežević i protiv tuženika pod 2. ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 27. ožujka 2026. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika pod 2. MS, odvjetničke vježbenice u OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., iz Zagreba te u odsutnosti tuženika pod 1., na ročištu za objavu presude 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je djelomično ništetna 3. odredba ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3200611017 kojeg su 6. lipnja 2001. sklopili ZAGREBAČKA BANKA d.d. i ETNA TRADING d.o.o. Podstrana u dijelu kojim je određeno da se stopa redovne kamate uvećava u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke ukoliko klijent ne isplati dospjelu kamatu, odnosno ne ispuni uredno bilo koju svoju drugu obvezu, kao i u dijelu kojim je ugovoreno da se stopa ugovorne kamate za sve dospjele, nepodmirene tražbine banke, uvećava na dan dospijeća u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke te će banka obračunati i naplatiti ugovornu kamatu primjenom stope kamate po dospijeću, koja je određena Odlukom o kamatnim stopama, i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj JUPITER Amalteja j.d.o.o. tražio da sud utvrdi ništetnim ugovor o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3200611017 kojeg su 6. lipnja 2001. sklopili ZAGREBAČKA BANKA d.d. i ETNA TRADING d.o.o. Podstrana u preostalom dijelu, osim u dijelu određenom u točki I. izreke ove presude.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj JUPITER Amalteja j.d.o.o. tražio da sud "utvrdi da postoji novčana tražbina tuženika TENIMAR d.o.o. u stečaju OIB:86885657426; 21204 DUGOPOLJE; Svetoga Duje 8a prema tuženiku Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473 ; 10000 Zagreb , Trg bana Josipa Jelačića 10 u iznosu od koju tuženik Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473 ; 10000 Zagreb Trg bana Josipa Jelačića 10 dužan platiti tuženiku TENIMAR d.o.o. u stečaju OIB:86885657426; 21204 DUGOPOLJE; Svetoga Duje 8a u roku osam dana uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01. siječnja 2023. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena".

II. Odbacuje se zahtjev tužitelja kojim je tražio da sud "naloži tuženiku Zagrebačka banka d.d. da za sud i tužitelja JUPITER Amalteja j.d.o.o., te druge stranke ovog postupka u dovoljnom broju primjeraka dostavi sve izvode od banaka ili druge pravne osobe kod koje se vodi račun Zagrebačka banka d.d., te izvatke iz svojih poslovnih knjiga gdje su evidentirane primitci/uplate ETNA TRADING, d.o.o. po Ugovoru o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3207272301 broj partije 3786107936 od 9. listopada 2001. za korist Zagrebačka banka d.d."

III. Odbacuje se zahtjev tužitelja kojim je tražio da sud "naloži tuženiku TENIMAR d.o.o. u stečaju da za sud i tužitelja JUPITER Amalteja j.d.o.o. te druge stranke ovog postupka u dovoljnom broju primjeraka dostavi sve izvode od banaka ili druge pravne osobe kod koje se vodio račun TENIMAR d.o.o. u stečaju i te izvatke iz svojih poslovnih knjiga gdje su evidentirane primitci/uplate TENIMAR d.o.o. u stečaju po Ugovoru o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3207272301 broj partije 3786107936 od 9. listopada 2001. za korist Zagrebačka banka d.d."

IV. Odbacuje se zahtjev tužitelja kojim je tražio da sud "naloži tuženiku TENIMAR d.o.o. u stečaju da za sud i tužitelja JUPITER Amalteja j.d.o.o. te druge stranke ovog postupka u dovoljnom broju primjeraka dostavi sve izvode od banaka ili druge pravne osobe kod koje se vodio račun ETNA TRADING d.o.o. u stečaju i te izvatke iz svojih poslovnih knjiga ETNA TRADING d.o.o. gdje su evidentirane primitci/uplate ETNA TRADING d.o.o. po Ugovoru o kratkoročnom kreditu za poslovno financiranje broj 3216904945 broj partije 5700679150 od 22. srpnja 2009. godine za korist Zagrebačka banka d.d.

V. Nalaže se tužitelju JUPITER Amalteja j.d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. lipnja 2024. ustao tužbom radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3200611017 broj partije 3786107163 od 6. lipnja 2001. koji su sklopili Zagrebačka banka d.d. OIB:92963223473, 10000 Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 kao Banka/kreditor i ETNA TRADING, d.o.o.; OIB:51288910778; 21312 PODSTRANA, Ulica Ratnih Žrtava 7 kao Korisnik kredita na iznos 20.394,00 EUR (dalje; Ugovor o kreditu), te utvrđenja da postoji tražbina (temeljem stjecanja bez osnove – restitucije radi ništetnog ugovora o kreditu) tuženika TENIMAR d.o.o. u stečaju OIB:86885657426 prema Zagrebačkoj banci d.d. OIB:92963223473 te postojanja obveze da tu tražbinu namiri stečajnoj masi.

2. Tužitelj je izjavio da se prije podnošenja tužbe obratio tuženicima dopisom od 3. lipnja 2024. radi dostave dokumentacije koja je potrebna radi utvrđenja točne visine tražbine koje TENIMAR d.o.o. u stečaju ima prema ZAGREBAČKA BANKA d.d., međutim da tuženici nisu odgovorili na dopis niti su dostavili traženu dokumentaciju unatoč tome što istom raspolažu. Radi navedenog, tužitelj je izjavio da ne može postaviti određen tužbeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže pa je tužitelj istaknuo zahtjev da tuženici dostave sve izvode od banaka ili druge pravne osobe kod koje se vodi račun te izvatke iz svojih poslovnih knjiga gdje su evidentirane uplate ETNA TRADING, d.o.o. po predmetnom ugovoru o kreditu za korist tuženika pod 2. Nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno nakon što se provede vještačenje o tim podacima, tužitelj da će istaknuti određen zahtjev.

3. Također, tužitelj je u tužbi predložio podnijeti prijedlog za pokretanje oglednog postupka radi rješenja pitanja „je li određena ili odrediva činidba iz ugovora o kreditu kad je kamata promjenjiva, a nije određen promjenjivi parametar odnosno i/ili nije određena struktura kamate te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi)?"

4. Naveo je tužitelj da je na temelju Ugovora o pripajanju od 12.07.2018., Odluke Skupštine društva preuzimatelja TENIMAR d.o.o. od 12.07.2018. i Odluke Skupštine pripojenog društva ETNA TRADING, d.o.o. od 12.07.2018. društvo ETNA TRADING d.o.o. OIB:51288910778 pripojeno društvu TENIMAR d.o.o. u stečaju OIB:86885657426, ovdje tuženiku pod 1. i upis pripajanja izvršen u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu. S tim u vezi, a osnovom članka 522. stavak 3 Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08) da je tuženik pod 1. sveopći pravni sljednik društva ETNA TRADING, d.o.o. OIB:51288910778 na kojeg su prešla sva njegova prava.

5. Tužitelj je izjavio da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu St-81/2020-7 od 25. veljače 2020. otvoren stečajni postupak nad tuženikom pod 1. te da iz rješenja tog suda broj St-81/2020-31 od 9.lipnja 2020. proizlazi da stečajni vjerovnik ADMONEO d.o.o. OIB:52873235213 ima tražbinu prema tom stečajnom dužniku. Nadalje, da je Ugovorom o cesiji broj TEN 001 cedent ADMONEO d.o.o. ustupio Cesionaru, ovdje tužitelju iznos od 7.000,00 EUR - tražbinu prema ovdje tužitelju utvrđenu rješenjem ovog suda od 9.lipnja 2020. S tim u vezi, da tužitelj kao stečajni vjerovnik tuženika pod 1. ima pravo tužbom tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora sklopljenog između tuženika pod 2. ZAGREBAČKA BANKA d.d. i TENIMAR d.o.o. u stečaju kao i utvrđenje da postoji obveza drugotuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. prema tuženiku pod 1. jer bi kao stečajni vjerovnik imao veće izglede naplatiti svoju tražbinu iz imovine dužnika.

6. Naveo je tužitelj kako je točkom 3. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjivost kamatne stope, dok iz sadržaja istog ugovora nisu razvidni promjenjivi parametri, struktura kamatne stope, način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom, trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi. S obzirom na to da nije određen način određenja promjenjive kamatne stope da je činidba neodređena i neodrediva, a da je radi toga predmetni Ugovor o kreditu ništetan. Da je promjenjiva kamata bila uvjet i odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora o kreditu da proizlazi iz toga što je motiv banke i njeno legitimno pravo sklapati ugovore s promjenjivom kamatom, a s obzirom na prirodu poslovanja banaka kao novčarskih institucija čiji je krajnji i legitimni cilj ostvarivanje zarade, posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na dulje vremensko razdoblje i kada brojni ekonomski čimbenici izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine. Tužitelj je također u tužbi naveo da je predmetni ugovor bio tipski ugovor o kreditu koji je kreditor zaključivao sa korisnicima kredita.

7 . Tužitelj je izjavio da je društvo ETNA TRADING d.o.o. vršilo tuženiku pod 2. plaćanja na ime predmetnog ugovora o kreditu ne znajući da je ništetan i radi izbjegavanja prisile jer je to društvo predalo mjenice radi osiguranja te da su takva plaćanja izvršena bez osnove, odnosno da je tuženik pod 2. bez osnove stekao tako plaćene iznose.

8. U prilog svojih navoda tužitelj je predložio sudu pročitati isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3200611017, rješenje ovog suda poslovnog broja St-81/2020-7, rješenje ovog suda poslovnog broja St-81/2020-31, rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-2831/2020-2, rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-2935/2020-2, ugovor o cesiji TEN 001, podnesak stečajnog vjerovnika, ispisane poruke elektroničke pošte od 3. lipnja 2024., povijesni izvadak iz sudskog registra za ETNA TRADING d.o.o., povijesni izvadak iz sudskog registra za TENIMAR d.o.o. u stečaju, djelomičnog povijesni izvadak iz sudskog registra za ZAGREBAČKA BANKA d.d., zapisnik Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja P -323/2024-17 od 13. studenog 2025. Predložio je izvesti dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem te saslušanjem svjedoka VS, ČS, DS, ĆS, JS, GS, BS, KS. Predložio je saslušati i ŠSD od kojeg dokaza je kasnije odustao.

9. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je sudu dostavio zapisnik Trgovačkog suda u Varaždinu sa sjednice svih sudaca tog suda održane 24. rujna 2024. i prijedlog za pokretanje oglednog postupka Trgovačkog suda u Varaždinu Broj: Su - Op-1/2024-10 od 7. studenoga 2024.

10. Tuženik pod 2. Zagrebačka banka d.d. u odgovoru na tužbu prigovorio je prije svega suviše nisko naznačenoj vrijednosti predmeta spora te predložio isti naznačiti u iznosu od 20.394,00 eura. Prigovorio je i mjesnoj nadležnosti ovog suda izjavivši da je spornim ugovor o kreditu predviđeno da se na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6. srpnja 1999. u kojima je propisano da se mjesne nadležnosti suda određuje prema sjedištu Banke, odnosno prema sjedištu njene podružnice, ako spor proizađe iz pravnog odnosa zasnovanog poslovanjem podružnice.

11. Izjavio je da tužbu smatra potpuno neosnovanom i bez ikakvog stvarnog sadržaja te tipičnim primjerom obijesnog parničenja čija je jedina stvarna i očita svrha utjecaj na stečajni postupak.

12. Istaknuo je prigovor nedostatka aktivne legitimacije i nedopuštenosti tužbe navodeći da je Ugovor o cesiji zaključen kao prividan ugovor, cijeneći sve okolnosti oko samog stečajnog postupka iza I. tuženika, kao i činjenicu da je protiv odgovornih osoba cesionara i cedenta podnesena kaznena prijava, kao i da je zaključen iz nedopuštenih pobuda, odnosno isključivo sa ciljem opstrukcije stečajnog postupka od strane ŠSD i MSD. To da su navodi stečajnog vjerovnika II. isplatnog reda u navedenom stečajnom postupku, a koji je ujedno razlučni vjerovnik, Karlovačke banke d.d. koje da je podupro i stečajni upravitelj tuženika pod točkom I/ u svojem očitovanju od 8. srpnja 2024. g. Radi navedenog, predložio je prekinuti ovaj postupak do okončanja postupaka po kaznenim prijavama Karlovačke banke d.d. protiv gore navedenih osoba, jer bi ishod tih postupaka mogao utjecati i na postojanje aktivne legitimacije tužitelja u ovom postupku.

13. Pored navedenog, tužbeni zahtjevi tužitelja da su ujedno i nedopušteni. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu, tuženik pod 2. ističe da tužitelj nema pravni interes za podnošenje takve tužbe niti se može smatrati zainteresiranom osobom u smislu odredbe čl. 327. Zakona o obveznim odnosima, koja osoba da podrazumijeva prije svega ugovaratelja kao i njegove univerzalne nasljednike, ali i treće osobe koje imaju pravni interes za utvrđenje da je određeni ugovor ništetan. Predmetni Ugovor o kreditu da je zaključen i ispunjen 18 godina prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom pod I/, pa stoga sve pravne posljedice sklapanja i izvršenja tog pravnog posla nemaju nikakve poveznice sa stečajnim postupkom. Nadalje, tuženik pod 2. da nije uopće niti stečajni vjerovnik niti razlučni vjerovnik u odnosu prema tuženiku pod I/, a niti na bilo koji način sudjeluje u stečajnom postupku. Stoga, da se tužitelj se ne može smatrati niti trećom osobom koja ima pravni interes za utvrđenje. Osim toga, Stečajni zakon kao lex specialis da ne predviđa pravo tužitelja kao „eventualnog stečajnog vjerovnika“ na vođenje ovakvog postupka, a osobito ne predviđa pravo da stečajni vjerovnik tužbom usmjerenom protiv stečajnog dužnika i treće osobe, zahtijeva od treće osobe da stečajnom dužniku ispuni bilo kakvu tražbinu. Osim toga, da je vođenje ovakvog postupka suprotno i načelima procesnog prava.

14. U pogledu manifestacijskog zahtjeva tužitelja, naveo je tuženik pod 2. da nisu ispunjeni uvjeti iz ZPP-a sukladno kojima bi tuženik bio dužan tužitelju staviti na raspolaganje bilo kakvu dokumentaciju, obzirom da se ta dokumentacija tiče ugovornog odnosa između tuženika pod 2. i prednika tuženika pod 1., a tužitelj kroz ovaj parnični postupak i podnošenjem nedopuštene tužbe zahtijeva od suda da naloži tuženiku dostaviti dokumentaciju tužitelju na koju tužitelj po građanskopravnom odnosu s tuženikom nema pravo. Slijedom navedenog, tužitelj da nije ovlašten tražiti podatke od tuženika, niti postoje pretpostavke temeljem kojih bi sud mogao prihvatiti tužiteljev manifestacijski zahtjev, te da je tužba neuredna.

15. Nadalje, a u pogledu neosnovanosti tužbe tuženik pod 2. je izjavio da je predmetnim ugovorom o kreditu, odredbom članka 3. propisano da je korisnik kredita dužan platiti ukupan iznos ugovorenog kredita te redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 10,68 % godišnja. Činidba iz predmetnog Ugovora o kreditu da je itekako odrediva obzirom da Ugovor o kreditu sadržava jasne parametre temeljem kojih se mogla utvrditi obveza korisnika kredita i temeljem kojih je korisnik kredita, na kraju krajeva, i otplatio predmetni ugovor o kreditu 2002., a tužitelj da nije dokazao da se kamatna stopa ikad mijenjala u odnosu na početnu vrijednost.

16. Izjavio je da je korisnik kredita kao gospodarski subjekt, sukladno temeljnim načelima obveznog i trgovačkog prava, bio dužan postupati s povećanom pažnjom prilikom sklapanja ugovora, pa se stoga ne može smatrati da bi odredba o kamatnoj stopi u bilo kojem slučaju bila ništetna kada je korisnik, koji bi trebao postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika, takvu obvezu jasno i izričito prihvatio sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu.

17. Nadalje, izjavio je da je korisnik kredita kao gospodarski subjekt, sukladno temeljnim načelima obveznog i trgovačkog prava, bio dužan postupati s povećanom pažnjom prilikom sklapanja ugovora, pa se stoga ne može smatrati da bi odredba o kamatnoj stopi u bilo kojem slučaju bila ništetna kada je korisnik, koji bi trebao postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika, takvu obvezu jasno i izričito prihvatio sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu. Međutim, izjavio je da smatra da ugovor nije ništetan čak i u slučaju da sud smatra da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi može biti sama po sebi ništetna i u slučaju kada se kamatna stopa nije mijenjala.

18. Izjavio je tuženik pod 2. i prigovor zastare i prigovorio postavljenom tijeku zateznih kamata.

19. U prilog svojih navoda sudu je predložio pročitati isprave i dokumentaciju u spisu, Opće uvjete poslovanja Zagrebačke banke d.d. iz 1999. , odluku VSRH Rev 2781/2011-2, podnesak st. upravitelja u stečajnom spisu St-81/2020 od 8.7.2024., podnesak Karlovačke banke u stečajnom spisu St-81/2020 od 05.07.2024., izvod iz zapisnika sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 05.03.2004., presudu i rješenje VTSRH Pž-950/223-2 od 6. rujna 2023., izvršiti uvid u e oglasnu ploču za stečajni postupak društva TENIMAR d.o.o. te u sudski registar i vezane pravne subjekte za tužitelja, izvršiti uvid u stečajni spis St-81/2020, pribaviti od tužitelja dodatke Ugovora o cesiji.

20. Tuženik pod 1. TENIMAR d.o.o. u stečaju u svom je odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti navodeći da je tužitelju za vođenje parnice potrebno odobrenje skupštine vjerovnika.

21. U pogledu prigovora nenadležnosti tuženika pod 2. sud je isti ocijenio neosnovanim s obzirom na to da se na tužitelja, koji nije ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu, nemaju primijeniti Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6. srpnja 1999. koji se primjenjuju samo na ugovorne strane.

22. Sud nije po prijedlogu tuženika pod 2. prekinuo ovaj postupak do okončanja postupaka za koje tvrdi da su u tijeku po kaznenim prijavama Karlovačke banke d.d. protiv ŠSD i MSD . drugotuženik nije naveo koja bi bila korist od utvrđenja u kaznenom postupku za utvrđenja bitnih činjenica u ovom postupku, a utvrđenja ostvarenja bića određenih kaznenih djela ne podrazumijevaju i utvrđenje o nevaljanosti pravnih poslova . Prema tome u kaznenom postupku se ne bi riješilo neko prethodno pitanje za ovu parnicu.

23. U pogledu zahtjeva tužitelja da sud podnese prijedlog za pokretanje oglednog postupka, ističe se da je Trgovački sud u Varaždinu je podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za pokretanje oglednog postupka za rješenje više pitanja, među kojima i pitanja zbog kojeg je tužitelj u ovom postupku predložio ovom sudu predložiti pokretanje oglednog postupka. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovnog broja Gop-4/2024-25 od 18. veljače 2025. odbio prijedlog Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Su-Op-1/2024-10 od 7. studenoga 2024. za ogledni postupak radi rješavanja pravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava podnesen u predmetu poslovni broj P-67/2023, pa tako i radi rješenja pitanja zbog kojeg je tužitelj i ovom sudu predložio pokrenuti ogledni postupak, radi čega nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 502. k ZPP-a.

24. Raspravnim rješenjem ovog suda broj P-322/24-19 od 27. ožujka 2026., nakon što je sud po prigovoru drugotuženika ispitao pravilnost vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj u tužbi označio u iznosu od 300,00 € te je, imajući u vidu da su u ovom postupku istaknuta dva deklaratorna zahtjeva, ocijenivši njihov naravi, značaj i učinak, odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,22 € za svaki pojedini zahtjev.

25. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem dokumentacije i isprava u spisu, dok nije izvodio dokaze saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužitelja jer za istim nije bilo potrebe u ovom postupu s obzirom na to da je sud utvrdio odlučne činjenice iz sadržaja izvedenih dokaza. Također, sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se od tuženika pod 2. zatraži dostava preslike svih ugovora o kreditu sklopljenih s fizičkim i pravnim osobama u 2001. radi dokazivanja da je odlučujuća pobuda, odnosno uvjet, motiv za sklapanje ugovora o kreditu bilo ugovaranje promjenjive kamate. To stoga što je predmet spora konkretan ugovorni odnos, pa je bilo važno utvrditi činjenice vezane za taj odnos, što je sud i učinio čitanjem isprave ugovor o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom . Sud nije izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem koji dokaz je predložen na okolnost utvrđenja izvršenih uplata prednika tuženika pod 1. drugotuženiku, a vezano uz zahtjeve za utvrđenje postojanja obveze na vraćanje plaćenog isplatu na temelju tako izvršenih uplata, odnosno na isplatu, u kojim dijelovima je tužba odbačena pa nije bilo potrebe za izvođenjem tog dokaza. Sud nije po prijedlogu tuženika pod 2. nalagao tužitelju dostavu dodatka Ugovora o cesiji, budući je iz odredbe članka 2. tog Ugovora razvidno da se dodatak odnosi samo na naknadu na ime ustupanja, koja činjenica nije bila odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

26. Među strankama nije sporno:

- da su trgovačko društvo ETNA TRADING d.o.o. i Zagrebačka banka d.d. 6. lipnja 2001. sklopili ugovor o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3200611017 (dalje: ugovor o kreditu)

- da je trgovačko društvo ETNA TRADING d.o.o. pripojeno tuženiku pod 1., pa da je sukladno članku 541. stavku 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine" broj 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015..) tuženik pod 1. sveopći pravni sljednik pripojenog društva ETNA TRADING d.o.o.

- da je nad tuženikom pod 1. rješenjem ovog suda poslovnog broja St-81/2020-7 od

23. veljače 2020. otvoren stečajni postupak

- da je u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom pod 1. tražbinu u iznosu od 3.377.532,47 kn prijavio stečajni vjerovnik Admoneo d.o.o. i da je ta tražbina priznata u cijelosti

- da je tužitelj s trgovačkim društvom Admoneo d.o.o. sklopio ugovor o cesiji br. TEN 001 ovjeren u potpisu cedenta Admoneo d.o.o. 16. svibnja 2024. (dalje: Ugovor o cesiji), temeljem kojeg je na tužitelja prenesen dio prijavljene i u stečajnom postupku priznate tražbine Admoneo d.o.o. i to u iznosu od 7.000,00 EUR.

27. Sporno je među strankama je li ugovor o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom ništetan.

28. Sporno je i postojanje tužiteljeva interesa na postavljene tužbene zahtjeve, kao i ispunjenje pretpostavki za prihvat tužiteljeva manifestacijskog zahtjeva, o čemu je sud svakako imao prvenstveno odlučiti.

29. Primarno je sud imao ispitati dopuštenost tužbe kao pretpostavke za vođenje ovog spora, odnosno ispitati ovlaštenje tužitelja koji nije strana predmetnog ugovora o kreditu da traži utvrđenje ništetnosti tog ugovora, kao i utvrđenje postojanja tražbine prvotuženika prema drugotuženiku.

30. Odredbom članka 187. stavcima 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023, dalje: ZPP) propisano je da se tužba kojom se traži da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

31. Propisano je odredbom članka 109. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999., 88/2001,, dalje: ZOO) da na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba , a pravo da zahtijeva utvrđenje ništavosti da ima i javni tužilac. Sukladno odredbi članka 110. ZOO-a pravo na isticanje ništavosti se ne gasi.

32. Odredbom članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/05) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

33. Odredbom članka 103. stavkom 1. ZOO-a propisano je da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

34. Odredbom članka 104. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (stavak 1.), da ako je ugovor ništav zbog toga što je po svojem sadržaju ili cilju protivan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima, sud može odbiti, u cjelini ili djelomično, zahtjev nesavjesne,strane za vraćanje onog što je drugoj strani dala, a može i odlučiti da druga strana ono što je primila po osnovi zabranjenog ugovora preda općini na čijem području ona ima sjedište odnosno prebivalište (stavak 2.) te da pri odlučivanju sud će voditi računa o savjesnosti jedne odnosno obiju strana, o značenju društvenih interesa koji se ugrožavaju te o moralnim shvaćanjima društva (stavak 3).

35. Iako je pojam zainteresirana osoba iz članka 109. stavka 1. ZOO -a širok pojam, taj pojam nije neograničen. Stoga, svaka osoba koja traži utvrđenje ništetnosti nekog pravnog posla mora dokazati konkretan pravni interes koji se može vezivati uz neko njezino subjektivno pravo u odnosu na taj pravni posao.

36. Na temelju Ugovora o cesiji na tužitelja je prenesena tražbina Admoneo d.o.o. prema tuženiku pod 1. te je tužitelj sukladno članku 84. ZOO/05 imatelj istih prava prema tuženiku pod 1. kojih je prethodno ovlaštenik bio Admoneo d.o.o. Tužitelj, dakle ima položaj stečajnog vjerovnika tuženika pod 1.. Pravomoćnim rješenjem ovog suda utvrđena je tražbina vjerovnika ADMONEO d.o.o. u stečajnom postupku kao tražbina drugog višeg isplatnog reda. Ovaj sud u ovoj parnici ne može preispitivati to utvrđenje, koje je uostalom posljedica i izostanka osporavanja stečajnog upravitelja ili pak drugih vjerovnika o tome da tražbina treba biti svrstana baš među tražbine drugog višeg isplatnog reda. Nadalje, tužitelj je trgovačko društvo osnovano prvenstveno za obavljanje djelatnosti agencija za prikupljanje i naplatu računa te kreditnih ureda. Tužitelj je pred ovim sudom pokrenuo više parnica u kojima traži utvrđenje ništetnosti određenih ugovora o kreditu, pa tako i u ovoj parnici kani postići utvrđenje o nevaljanosti ugovora o kreditu, što je u određenoj vezi s djelatnošću koju obavlja. Prema odredbi članka 273. ZOO-a pobuda iz koje je ugovor sklopljen ne utječe na njegovu valjanost. Međutim, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jedne ugovorne strane da sklopi ugovor i ako je druga ugovorna strana to znala ili morala znati, ugovor će biti bez pravnog učinka, odnosno ništetan. Prema članku 80. ZOO-a ograničenje prijenosa tražbine postoji samo za tražbine čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, što u konkretnom slučaju nije primjenjivo na tražbinu iz ugovora o cesiji, pa je vjerovnik tražbine prema stečajnom dužniku prvotuženiku mogao prenijeti svoju tražbinu na tužitelja. Nameće se zaključak, a s obzirom da je tužitelj pokrenuo parnice radi utvrđenja ništetnosti raznih ugovora o kreditu prednika stečajnog dužnika, da je pobuda iz koje je sklopio ugovor o cesiji upravo traženje pravne zaštite u odnosu na te ugovore o kreditu, što ne bi bilo nedopušteno. No svakako tuženik pod 2. nije naveo zbog čega je pobuda nedopuštena i nije uopće kazao koja je pobuda kod tužitelja posrijedi.

37. S obzirom na to da tužitelj ima položaj stečajnog vjerovnika tuženika pod 1. ovu je tužbu podnio smjerajući veće izglede za naplatu tražbine u stečajnom postupku.

38. Pored evidentnog ekonomskog interesa, tužitelj koji je, ponavlja se, stečajni vjerovnik tuženika pod 1., ima i subjektivno pravo u odnosu na zahtjev na utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu, a to je pravo na namirenje u stečajnom postupku. Naime, to njegovo pravo postoji i neovisno od odluke o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora jer je utvrđeno odlukom suda u stečajnom postupku, međutim odluka u ovoj parnici može imati utjecaja na ostvarenje tog prava. Naime, stečajni postupak se prema članku 2. stavku 2. Stečajnog zakona („Narodne novine", broj 71/2015., 104/2017., 36/2022., 27/2024.) provodi radi skupnoga namirenja vjerovnika stečajnoga dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima. Dakle, postoji veza između učinaka ugovora, odnosno učinka utvrđenja ništetnosti istog i tužiteljeva subjektivnog prava na namirenje, radi čega je sud ocijenio da je tužitelj zainteresirana osoba u smislu odredbe članka 109. ZOO-a te raspravio zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu.

39. Međutim, sud nije priznao tužitelju pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje da postoji novčana obveza tuženika pod 2. prema tuženiku pod 1. To stoga što bi postojanje novčane obveze, odnosno vraćanja plaćenog, bilo posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora temeljem kojeg je prednik tuženika pod 1. plaćao tuženiku pod 2. Prema članku 104. ZOO-a oni na koje se odnose posljedice ništetnosti su ugovorne strane, pa su, dakle jedino ugovorne strane ovlaštene tražiti ono na što imaju pravo u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora. Stoga, od utvrđenja postojanja obveze vraćanja plaćenog na temelju ništetnog ugovora, tužitelj ne bi imao relevantne pravne koristi jer on i u slučaju povoljne odluke ne bi mogao od tuženika pod 2. tražiti ispunjenje te obveze, već onaj koji je na to ovlašten kao korisnik kredita, odnosno tuženik pod 1. Uz to, ni tuženiku pod 1. kao vjerovniku te tražbine se ne bi mogao priznati interes za traženje utvrđenja postojanja novčane tražbine, jer se korist u tom slučaju postiže kondemnatornom zaštitom, pa je dakle za ostvarenje te tražbine relevantan samo kondemnatorni zahtjev ovlaštene osobe. Zato je sud odbacio tužbu u tom dijelu tužbenog zahtjeva.

40. S obzirom na odluku o nedopuštenosti prethodno navedenog zahtjeva za utvrđenje postojanja tražbine, to nije bilo opravdano donositi rješenje iz članka 186. b. stavka 4. ZPP-a povodom manifestacijskom zahtjeva (koje zapravo ima značenje rješenja iz članka 109. ZPP, kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatke svoje tužbe ) već je i manifestacijski zahtjev (vezan uz odbačeni deklaracijski zahtjev) trebalo odbaciti.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

42. U pogledu dopuštenog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu, nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

43. Odredbom članka 11. ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni.

44. Propisano je odredbom članka 18., stavka 3. ZOO-a da se sudionik u obveznom odnosu dužan u ostvarivanju svog prava suzdržati od postupka kojim bi se otežalo izvršenje obveze drugog sudionika.

45. Iz ugovora o kreditu, odredbe članka 1., utvrđeno je da se tuženik pod 2. tuženik obvezao staviti na raspolaganje predniku tuženika pod 1. kao korisniku kredita 20.394,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti uz primjenu srednjeg tečaja HNB na dan korištenja kredita, a prednik tuženika pod 1. se obvezao tuženiku pod 2. platiti ugovorenu kamatu i vratiti dobiveni iznos novca u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, najkasnije do 6. lipnja 2002. u protuvrijednosti EUR-a izraženo u kunama na dan vraćanja kredita po srednjem tečaju HNB-a (članak 1.) Također, određeno je ugovorom (članak 3.) da je kamatna stopa redovna, 10,00 % godišnje, promjenjiva. Obračun i naplata kamate vrši se tromjesečno na način da se kredit vodi u ugovorenoj valuti. Stopa redovne kamate se uvećava za 3 postotna poena (odnosno u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Banke) ukoliko klijent ne isplati dospjelu kamatu, odnosno ne ispuni uredno bilo koju svoju drugu obvezu. Kamata po dospijeću: stopa ugovorene kamate za sve dospjele, a nepodmirene tražbine Banke se uvećava na dan dospijeća u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Banke te će Banka obračunavati i naplatiti ugovornu kamatu primjenom stope kamate po dospijeću koja je određena Odlukom o kamatnim stopama Banke i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja.

46. Nadalje, iz ugovora o kreditu utvrditi je i to da je namjena kredita bila financiranje povremenih potreba u obrtnim sredstvima (članak 2.) te je u odredbi članka 4. načina i roka korištenja određeno „revolving", prema mogućnostima Banke, a u skladu s općim propisima najkasnije do 1. lipnja 2002. Kredit će se koristiti na temelju pismenog zahtjeva Klijenta za puštanje kredita u tečaj. Ostala dokumentacija na zahtjev banke.

47. Dakle prednik tuženika pod 1. i drugotuženik su predmetnim ugovorom ugovorili specifičan „revolving“ kredit. To je poseban oblik kredita, odnosno financiranja koji korisniku omogućuje korištenje unaprijed odobrenog iznosa kreditnih sredstava više puta. Za razliku od kredita temeljem kojeg se iznos kredita isplaćuje korisniku u punom iznosu i otplaćuje u anuitetima, revolving kredit omogućuje korisniku novčana sredstva prema njegovim potrebama, sve dok ne dosegne kreditni limit. Takvi krediti najčešće služe za brzo financiranje kod upravljanja likvidnošću i pokrivanja kratkoročnih potreba za novcem, najčešće za financiranje obrtnih sredstava, kako je i navedeno u predmetnom ugovoru o kreditu.

48. Redovna kamatna stopa u predmetnom ugovoru o kreditu je jasno i određeno definirana kao stopa jednaka uvećanju ugovorene kamatne stope na depozit uvećanoj za četiri postotna poena. Dapače jasno je naznačeno da je ta stopa 10,00 % godišnje.

49. Iz odredbe kojom je ugovorena kamatna stopa vidljivo je i to da su strane ugovora ugovorile da se za slučaj kašnjenja u ispunjenju obveze stopa redovne kamate uveća za tri postotna poena, što također nije nedopušteno i izraz je načela dispozitivnosti strana u uređivanju svojih ugovornih odnosa. To je dopušteno dokle god je produkt sporazuma strana ugovora.

50. Međutim, u istoj odredbi članka 3. sadržano je i određenje da se u slučaju kašnjenja u ispunjenju obveze kamatna stopa može uvećati i u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke. To pak nije dopušteno i protivno je članku 11. i članku 18. stavku 3. ZOO-a. Dakle, ugovaranja promjenjive kamatne stope nije nedopušteno, no nije dopušteno mijenjanje kamatne stope jednostranim aktima banke. Odredba kojom je ugovorena promjenjiva stopa ugovorne kamate može biti tek djelomično ništetna, odnosno ništetan je samo onaj dio te odredbe kojim je ugovoren način promjene stope, u smislu da se ista mijenja jednostranom odlukom kreditora bez jasnih i razumljivih objektivnih kriterija. Naime, ugovori o kreditu su dvostranoobvezni ugovori, prema kojemu je tuženik pod 2., kao banka, bio dužan tužitelju isplatiti kredit, a tužitelj je bio dužan taj kredit vratiti u ugovorenom roku, zajedno s kamatama, pa bi jednostrana promjena kamatne stope bila protivna članku 11. i 18. stavku 3. ZOO-a. Ovo iz razloga što je tuženik pod 2., isplatom kredita, ispunio svoju ugovornu obvezu, te je za ispunjenje ugovora preostalo da prednik tuženika pod 1., kao korisnik kredita, tuženiku pod 2. vrati iznos kredita s kamatama. No, u ugovoru nije naznačeno na koji način se određuje kamatna stopa odlukom banke, niti u toj promjeni sudjeluju obje ugovorne strane. Prednik tuženika pod 1. je pristao na ugovorenu kamatnu stopu od 10,00 %, pa bi svaka promjena stope koja bi bila posljedica promjene Odluke o kamatnim stopama banke koju donosi jednostrano banka bila nedopuštena. Zbog toga je djelomično ništetna (ništava) odredba o kamatnoj stopi u dijelu kojim je određeno da se stopa redovne kamate uvećava u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Banke ukoliko klijent ne isplati dospjelu kamatu, odnosno ne ispuni uredno bilo koju svoju drugu obvezu, kao i u dijelu kojim je ugovoreno da se stopa ugovorne kamate za sve dospjele, nepodmirene tražbine Banke, uvećava na dan dospijeća u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Banke te će Banka obračunati i naplatiti ugovornu kamatu primjenom stope kamate po dospijeću, koja je određena Odlukom o kamatnim stopama, i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja.

51. Ovakav način promjene visine kamatne stope nije u skladu s pravnom prirodom obveznopravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe članka 46. ZOO-a, kojim je propisano da predmet obveze mora biti moguć, dopušten i određen, odnosno odrediv, članka 49. ZOO -a, kojim je propisano da je predmet obveze nedopušten ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva i članka 50. ZOO-a kojim je propisano da je predmet obveze odrediv ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti.

52. Stoga je u trebalo djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev, jer je utvrđeno da je odredba kojom je određena kamatna stopa u ugovoru o kreditu djelomično ništetna (ništava).

53. No zbog te djelomične ništetnosti odredbe kojom je ugovorena kamatna stopa, ugovor nije ništetan (ništav). Naime, propisano je člankom 105. ZOO -a da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

54. Prema članku 1065. stavku 1. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

55. Uvažavajući prethodno citirane odredbe ZOO-a, članak 105. i 1065., jasno je da predmetni ugovor može opstati i bez dijela odredbi koje su utvrđene ništetnima. Naime i nakon utvrđenja ništetnosti dijela tih odredbi i dalje su valjane odredbe o iznosu novčanih sredstava danih kao kredit, te je opstala i odredba o kamatnoj stopi u navedenom postotku u ugovoru (10,00% godišnje uz uvećanje od 3 % kod kašnjenja) kao i odredba o vremenu i načinu vraćanja kreditnih sredstava.

56. Također, sud je pročitao ispravu - zapisnik ovog suda broj P-323-2024-20 od 13. studenog 2025. s ročišta na kojem je iskaz dao, i u ovom postupku predložen, svjedok KS, u predmetu koje također vodi radi utvrđenje ništetnosti jednog od ugovora o kreditu sklopljenog između tuženika pod 2. i prednika tuženika pod 1. Imenovani svjedok je izjavio da je hrvatsko bankarstvo funkcioniralo na principu promjenjive kamatne stope zbog visoke inflacije i promjenjivih gospodarskih uvjeta. Svjedok koji je do 2003. bio direktor podružnice Zagrebačke banke u Splitu gdje je ugovor i sklopljen, izjavio je da ugovaranje promjenjive kamate nije bilo odlučujuća pobuda, već da je kod odluke o sklapanju ugovora s određenim klijentom banka sagledavala ukupnost odnosa, primjerice dane instrumente osiguranja, prethodno iskustvo s klijentom i procjenu svih budućih rizika, a da je banka imala ovlaštenje temeljem zakona ugovarati promjenjivu kamatnu stopu o čemu se pregovaralo s klijentima. Osim toga da je ugovaranje promjenjivih kamatnih stopa bilo praksa na cijelom tržišnom te da su na istom principu ugovarane kamate primjerice u Njemačkoj.

57. Dakle, ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bilo odlučujuća pobuda tuženika pod 2., a nije bio niti uvjet ugovora, što je jasno iz samog teksta ugovora. Ugovor kao što je rečeno može opstati (iako je ispunjen) i bez dijela odredbi o kamatnoj stopi, pa je tužiteljev zahtjev kojim je tražio utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom u preostalom dijelu trebalo odbiti.

58. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5., članka 155. i članka 164. ZPP-a. Naime, tuženici su u ovom postupku uspjeli u pretežitom dijelu, a tužitelj u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva. Stoga je tužitelj dužan naknaditi tuženiku pod 2. troškove izazvane vođenjem postupka jer je samo tuženik pod 2. istaknuo takav zahtjev za naknadu

59. Sud je priznao tuženika pod 2. kao potrebne za vođenje ove parnice trošak sastava odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 250,00 EUR prema Tbr.8.1. u vezi s Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj 138/2023., 107/2025., dalje: Tarifa) te trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu koje je održano 27. ožujka 2026. u iznosu od 250,00 EUR prema Tbr.9.1. Tarife, dakle ukupno 500,00 EUR koliko je tuženik pod 2. i zatražio (str. 462. spisa). Trošak sudske pristojbe tuženiku pod 2. nije nastao pa mu isti nije ni obistinjen.

U Splitu, 2. lipnja 2026.

Sutkinja

Maja Čelan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (članak 335. stavci 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud RH.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku pod 1. po stečajnom upravitelju

- tuženiku pod 2. po punomoćniku

- u spis