REPUBLIKA HRVATSKA

59. Povrv-1818/2020-50

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja BMD STIL d.o.o. Bedenica, Bedenica 45a, OIB: 96086822394, zastupan po punomoćnici Tini Poropat, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 11, protiv tuženika AJ vl. obrta [obrt] [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Antolković Vitković, odvjetnici iz Sv. Ivana Zeline, Zelinska 2, Goričica, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutije Kušpilić iz Zagreba, Maksimirska 3, poslovni broj: Ovrv-26/2019 od 14. svibnja 2019., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 36.631,47 kn / 4.861,83 eura[1] , sa zateznim kamatama i to:

- na iznos od 26.386,39 kn / 3.502,08 eura od 4. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 10.245,08 kn / 1.359,75 eura od 17. lipnja 2017. do isplate , i to do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutije Kušpilić iz Zagreba, Maksimirska 3, poslovni broj: Ovrv-26/2019 od 14. svibnja 2019., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.658.254,19 kn / 220.088,15 eura[2] , sa zateznim kamatama i to:

- na iznos od 136.495,96 kn / 18.116,13 eura od 5. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 51.097,19 kn / 6.781,76 eura od 5. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 1.109,38 kn / 147,24 eura od 5. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos 4.455,00 kn / 591,28 eura od 8. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 114.056,25 kn / 15.137,87 eura od 8. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 5.362,50 kn / 711,73 eura od 8. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 2.009,56 kn / 266,71 eura od 8. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 1.527,50 kn / 202,73 eura od 8. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 872,38 kn / 115,78 eura od 8. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 1.527,50 kn / 202,73 eura od 9. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 5.870,28 kn / 779,12 eura od 9. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 1.186,50 kn / 157,48 eura od 9. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 1.202,78 kn / 159,64 eura od 9. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 194.727,99 kn / 25.844,85 eura od 9. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 190,20 kn / 25,24 eura od 9. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 37.671,25 kn / 4.999,83 eura od 9. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 16.977,50 kn / 2.253,30 eura od 11. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 52.307,81 kn / 6.942,44 eura od 11. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 26.484,38 kn / 3.515,08 eura od 11. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 155.864,05 kn / 20.686,71 eura od 11. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 5.372,00 kn / 712,99 eura od 11. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 2.801,75 kn / 371,86 eura od 11. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 1.562,50 kn / 207,38 eura od 11. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 850,00 kn / 112,81 eura od 11. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 847,50 kn / 112,48 eura od 11. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 195.884,19 kn / 25.998,30 eura od 12. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 49.984,30 kn / 6.634,06 eura od 14. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 34.102,50 kn / 4.526,18 eura od 14. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 8.088,75 kn / 1.073,56 eura od 15. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 5.100,00 kn / 676,89 eura od 16. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 112.394,54 kn / 14.917,32 eura od 16. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 10.350,00 kn / 1.373,68 eura od 16. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 42.693,75 kn / 5.666,43 eura od 23. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 101.521,88 kn / 13.474,28 eura od 29. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 207.193,50 kn / 27.499,30 eura od 9. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 57.273,00 kn / 7.601,43 eura od 18. listopada 2015 do isplate.,

- na iznos od 88,06 kn/ 11,69 eura od 2. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 11.150,01 kn / 1.479,86 eura od 14. travnja 2016. do isplate, po stopi koja je jednaka iznosu referentne stope uvećane za osam postotnih poena, a sve sukladno čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi , te da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.287,50 kuna / 834,49 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. svibnja 2019. do isplate po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to sukladno odredbi čl. 29. Zakon o obveznim troškovima te predvidi trošak od 56,25 kuna /7,47 eura sa zateznim kamatama od dana pravomoćnosti rješenja do isplate po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to sukladno odredbi čl. 29. Zakon o obveznim troškovima, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutije Kušpilić iz Zagreba, Maksimirska 3, poslovni broj: Ovrv-26/2019 od 14. svibnja 2019., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.177,57 kn / 421,74 eura sa zateznim kamatama i to:

- na iznos od 1.927,50 kn / 255,82 eura od 2. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 1.250,00 kn /165,90 eura od 3. studenog 2015. do isplate, po stopi koja je jednaka iznosu referentne stope uvećane za osam postotnih poena, a sve sukladno čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi , te se utvrđuje da je u navedenom dijelu tužba povučena.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 19.380,01 eura sa zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka p rimijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.140,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja), javni bilježnik Renata Kutija Kušpilić iz Zagreba, Maksimirska 3, poslovni broj: Ovrv-26/2019 od 14. svibnja 2019. na temelju vjerodostojne isprave, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.698.063,23 kuna/ 225.371,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to naznačeno u prijedlogu, te mu naknaditi nastale troškove ovršnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik (ovršenik) je pravodobno podnio prigovor te je sud na temelju odredbe čl. 54. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 dalje: OZ) stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, navodeći kako osporava tražbinu kao u osnovi , tako i u visini. Ističe prigovor zastare te navodi kako nikada nije priznao sporno dugovanje niti je ikada ovjerio izvod otvorenih stavaka na dan 30. studenog 2016. Ističe kako iz dostavljene dokumentacije nije niti razvidna osnova predmetnog potraživanja.

4. Sud je izvršio uvid u otvorene stavke (valuta 09.04.2019.) (list 5 spisa), djelomični izvadak iz sudskog registra za ovdje tužitelja od 14. svibnja 2019. (list 7 spisa), izvadak iz obrtnog registra za tuženika (list 8 spisa), potvrdu o uvidu u podatke obrtnog registra za ovdje tuženika (list 11-12 spisa), izvadak iz obrtnog registra za ovdje tuženika od 11. srpnja 2019. (list 15 spisa), izvod otvorenih stavaka na dan 30. studenog 2016. (list 30 spisa), utužene račune, narudžbenice i otpremnice (list 34-221 spisa), otvorene stavke (valuta: 11.02.2020.) (list 226 spisa), karticu poslovnog partnera za razdoblje od 1-12 mjeseca 2015. (list 227-240 spisa), karticu poslovnog partnera za razdoblje od 1-12 mjeseca 2017. (list 241-243 spisa), karticu poslovnog partnera za razdoblje od 1-12 mjeseca 2020. (list 244 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama i pokretninama od 13. ožujka 2015. (list 245-249 spisa), otplatni plan (list 250 spisa), dopis ovdje tuženika upućen ovdje tužitelju predmeta: dostava zadužnica od 6. studenog 2012. (list 251-261 spisa), Ugovor o ustupanju potraživanja br. 27/02/2017 (list 262 spisa), dopis ovdje tuženika upućen ovdje tužitelju predmeta: očitovanje - dopis od 23. siječnja 2017. bez datuma (list 263 spisa), dopis ovdje tužitelja upućen Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta predmeta: Notifikacija i zahtjev za verifikacijom Ugovora o cesiji od 7. rujna 2015. (list 264 spisa), Ugovor o cesiji od 10. kolovoza 2015. (list 265 spisa), specifikacija računa po ugovoru o cesiji od 10. kolovoza 2015. (list 266 spisa), izvod otvorenih stavaka na dan 30. studenog 2016 . (list 267 spisa), Izjava o prijeboju (kompenzaciji ) broj 684 od 30. kolovoza 2017. (list 269 spisa), naknadno dostavljeni utuženi računi, otpremnice (list 307-319 spisa), dopisi Ministarstva financija, Porezne uprave od 13. siječnja 2023. i 16. ožujka 2023. (list 326 i 331 spisa), iskaz svjedoka VJ i iskaz zastupnika po zakonu tužitelja RJ (list 338-341 spisa), iskaz tuženika AJ (list 343-345 spisa). Tijekom postupka sud je izvršio uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, poslovni broj St- 2082/22.

5. Iz sadržaja podneska tužitelja od 13. veljače 2020. proizlazi da tužitelj povlači dio zahtjeva u odnosu na račun broj 3701 te isti potražuje u iznosu od 88,06 kuna te više ne potražuje odnosno povlači u cijelosti zahtjev za isplatu po računu broj 3745 tako da sada njegovo ukupno potraživanje iznosi 1.694.885,68 kuna/224.949,99 eura. Tuženik se navedenom nije protivio te je stoga u smislu odredbe čl. 193. i čl. 456. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/25- dalje: ZPP) odlučeno kao pod točkom I. rješenja.

6. Na ročištu 21. travnja 2026. odbijen je prijedlog tužitelja za provođenjem grafološkog vještačenja jer isti nije relevantan za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari.

7. Na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno odredbi čl. 8., ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev za iznos od 4.861,83 eura osnovanim a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je neosnovan

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 224.949,99 eura sukladno ispostavljenim računima u razdoblju od lipnja 2015. do lipnja 2017. godine za isporučeni građevinski materijal tuženiku.

9. Među strankama je prvenstveno sporna zastara predmetnog potraživanja, odnosno je li tuženik ovjerom izvoda otvorenih stavki, cesijom i kompenzacijom priznao dug te je li utuženo potraživanje tuženik stekao bez osnove kako to tužitelj navodi na ročištu 21. travnja 2026.

10. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem stranaka te svjedoka na okolnost poslovnog odnosa među strankama, postojanja dugovanja, priznanja duga te potpisa na izvodu iz otvorenih stavki.

11. Prema iskazu tuženika AJ utvrđeno je kako s tužiteljem posluje dugi niz godina u na način da bi napravili specifikaciju robe (građevinski materijal) koja im je bila potrebna a tužitelj bi mu povratno poslao ponudu . Tuženik bi potom poslao narudžbenicu i otišao po materijal, a odgodu plaćanja su imali od 30 -60 dana. Nakon što je zapao u probleme oko plaćanja pokrenut je i predstečajni postupak negdje oko 2015. godine. Po predočenju suda lista 30 spisa navodi kako se na istom pokraj pečata ne nalazi njegov potpis, niti ispod teksta napomene a niti je on sastavljao navedeni tekst, a također se ne nalazi niti njegov potpis ispod teksta "potvrđuje se usklađenost otvorenih stavki". Tijekom 2017. (od kada datira napomena na izvodu) kod tuženika je bilo zaposleno 4-5 službenika koji su raspolagali sa pečatom obrta, odnosno radili administrativne poslove. Napominje da je po svakoj narudžbenici pregovarao pojedinačno za svaki rabat sa tužiteljem. Sa tužiteljem je rješavao naplatu i na način da je sklopio sporazum o osnivanju fiducijarnog vlasništva na imovini kod javnog bilježnika. Sporazumom su osim pokretnina (vozila) bile obuhvaćene i nekretnine te ne zna je li tužitelj sada upisan kao punopravni vlasnik na istima. U kontaktu je sa zz tužiteljem te je između ostalog s njime razgovarao i oko ovog spora, te je predložio da isti probaju riješiti. Nisu detaljno razgovarali o konkretnom utuženom potraživanju iz ovog spora, nego su razgovarali općenito o dugovanjima. OJ bila je zaposlena u njegovom obrtu na radnom mjestu administratora te je vodila i računovodstvene poslove, te se ne sjeća točno datuma kada je ista otišla, OJ je bila obzirom na radno mjesto i u komunikaciji sa tužiteljem. Na izvodu iz otvorenih stavki na poleđini lista 30 spisa pečat je njegovog obrta.

12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tuženika obzirom je isti logičan , životan i uvjerljiv te je u skladu sa materijalnom dokumentacijom u spisu.

13. Nadalje iz iskaza svjedoka TJ, zaposlenika tužitelja na radnom mjestu komercijaliste od 2003., kojeg je ovaj sud ocijenio vjerodostojnim jer je isti životan i uvjerljiv te je u skladu i sa iskazima stranaka, utvrđeno je da je tužitelj isporičivao tuženiku građevinski materijal te u početku njihovog poslovnog odnosa nije bilo problema oko plaćanja a onda nakon par godina isporučivali su mu robu po narudžbenicama, međutim tuženik je nešto plaćao, nešto rješavao kroz cesije, no nije sve podmirivao sukladno ugovorenim obvezama i isporučenim računima. Obzirom na njegovu domenu poslovanja nema saznanja oko eventualnog priznanja duga od strane tuženika. Sa tuženikom su se održavali sastanci i razgovori oko rješavanja nastalog duga, svjedok je vodio razgovore sa zaposlenicima tuženika oko plaćanja duga te isti nisu osporavali postojanje duga nego su priznali da postoji dugovanje od strane tuženika prema tužitelju, međutim nije siguran kada su se ti razgovori odvijali. Poznato mu je da postoji dug tuženika prema tužitelju iz poslovnih knjiga tužitelja u koje ima uvid, međutim ne zna točno prema izvodu iz otvorenih stavki koliko isti iznosi.

14. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja RJ, utvrđeno je kako su prvi problemi oko plaćanja tuženika počeli krajem 2014. ili početkom 2015. jer je tuženik imao puno ugovorenih poslova te mu je situacija izmakla kontroli pa nije uspijevao podmirivati sve obveze, te su u jednom trenutku otvorene stavke kod tužitelja bile jako velike. Zbog nastale situacije napravili su model plaćanja na način da je tuženik izdao mjenice te su upisali fiduciju na njegovu imovinu. Nastavili su i dalje isporučivati robu tuženiku koji je negdje tijekom 2015. završio u predstečaju. Po uvidu u izvod iz otvorenih stavaka sa lista 30 spisa navodi kako se na istom nalazi faksimil njegovog brata ŽJ koji je zadužen za financijsko poslovanje tužitelja, te je isti inzistirao da tuženik ovjeri otvorene stavke. Pretpostavlja da je tekst (napomena) sačinila kćer tuženika OJ ili netko od suradnika, isti nije sastavljao tuženik. Nije bio bio prisutan prilikom sastavljanja teksta na tom izvodu, no navodi kako je potpisivanje istog bio uvjet da bi se tuženiku roba dalje isporučivala. Navod iz te napomene, u kojoj tuženik traži odobrenje na određeni iznos odnosi se na rabat po plaćanju, jer su nakon cijele situacije odlučili tuženiku isporučivati robu bez rabata te su dogovorili da će rabat dobiti tek kad uredno plati robu po ispostavljenim računima. On je osobno razgovarao sa tuženikom i to otprilike svaka dva tjedna o rješavanju nastalog duga te isti nije osporavao svoje dugovanje prema tužitelju, međutim niti po otvaranju predstečaja isti nije podmirivao svoja dugovanja.

Sud je u navedenom ocijenio iskaz zz tužitelja vjerodostojnim budući je isti u dijelu u skaldu sa iskazom tuženika, životan je i uvjerljiv.

15. Dakle iz iskaza stranka i svjedoka utvrđeno je da tužitelj i tuženik posluju dugi niz godina, da tužitelj tuženiku prodaje a tuženik kupuje građevinsku robu, da je tuženik tijekom 2014. i 2015. zapao u probleme oko podmirivanja svojih obveza prema tužitelj te da je izvod otvorenih stavaka od 30. studenog 2016. pečatiran sa pečatom tuženika. Također je utvrđeno da je tuženik imao dugovanje prema tužitelju .

16. Prema odredbi čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu (stavaka 2. ).

17. Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (čl. 241. ZOO-a).

18. U konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu podnesen je 3. svibnja 2019., a tražbine su dospijevale u razdoblju od 3. kolovoza 2015. do 16. lipnja 2017.

19. Uvidom u Izvod otvorenih stavka na dan 30. studenog 2016. (list 30 spisa) na kojem je iskazano ukupno dospjelo dugovanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.773.063,23 kn , utvrđeno je da se na istom na lazi i napomena „…da je stanje u poslovnim knjigama (tuženika) isto kao kod tužitelja ali da tuženik očekuje odobrenje na iznos od 842.277,59 kuna. Nakon dobivenog odobrenja tada će imati stvarno stanje.“ Ispod napomene nalazi se potpis te pečat tuženika sa datumom 15. veljače 2017.

20. Prema odredbi čl. 240. st. 1. ZOO-a zastara se prekida kad dužnik prizna dug. Prema stavku 2. istoga članka dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

21. U konkretnom slučaju razvidno je da se utuženi iznos ne poklapa sa prikazom dugovanja iz Izvoda a također u napomeni tuženik navodi kako očekuje odobrenje na iznos od 842.277,59 kuna iz čega jasno i nedvojbeno proizlazi kako se takva napomena na može smatrati jasnim i određenim priznanjem obveze a u svakom slučaju, obzirom na navode oko očekivanog odobrenja, nije bezuvjetna. Prema tome ovjera izvoda iz poslovnih knjiga od strane tuženika ne smatra se priznanjem duga jer ne predstavlja jasnu, određenu i bezuvjetnu izjavu o priznanju obveze, već je prije svega dokaz o visini tražbine ili stanju poslovnih knjiga.

Stoga slijedom navedenog nije niti odlučna činjenica je li ŠJ potpisao napomenu na izvodu iz ovjerenih poslovnih knjiga, iako isti kao odgovorna osoba odgovara i za pečat obrta, te raspolaganje i korištenje istog od strane zaposlenika. Naime kao što je prethodno navedeno sama napomena obzirom na sadržaj iste i kontekst cijelog dokumenta ne predstavlja priznanje duga. Obzirom na ukupno navedeno odbijen je i prijedlog tužitelja za grafološkim vještačenjem potpisa tuženika na napomeni kao nesvrsishodan.

22. Prema tome potraživanja tužitelja koja su dospjela do 3. svibnja 2016. su u zastari, osim dijela računa broj 1243 kako će u nastavku biti i obrazloženo, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

23. Uvidom u račun broj 1243 (list 34 spisa) od 19. lipnja 2015. na iznos od 73.023,44 kn s dospijećem 3. kolovoza 2015. utvrđeno je kako je dio zatvoren cesijom dana 16. rujna 2015. a dio međusobnim kompenzacijama dana 30. kolovoza 2017. (list 269 spisa).

24. Prema odredbi čl. 196. st. 1. ZOO-a prijeboj nastaje tek izjavom o prijeboju. Prema tome da bi kompenzacija uopće nastupila dužnik mora aktivno izjaviti volju za prijebojem te takva radnja predstavlja konkludentno priznanje tražbine vjerovnika po tom računu. Slijedom navedenog kako u trenutku kompenzacije tražbina nije bila u zastari, to je u svakom slučaju ovakvim činom tuženik posredno priznao tražbinu vjerovnika po cijelom tom računu broj 1243 te je u tom trenutku došlo do prekida zastare. Prema tome tuženik je u obvezi podmiriti tražbinu s osnove računa broj 1243 u preostalom iznosu od 26.386,39 kuna, odnosno 3.502,08 eura sa kamatama do dana dospijeća te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

25. Nadalje uvidom u račun broj 1229-1-77 od 16. lipnja 2017. (list 216 spisa) utvrđeno je da je dospijeće istoga 16. lipnja 2017. te stoga u odnosu taj račun nije nastupila zastara potraživanja. Uvidom ponudu na listu 217 spisa utvrđeno je kako je račun izdan u skladu sa ponudom te je iz pripadajuće otpremnice (list 218 spisa) razvidno da je roba isporučena. Slijedom navedenog imajući u vidu poslovnu suradnju i način poslovanja između stranaka osnovano je potraživanje s osnove računa broj 1229-1-77 te je stoga odlučeno kao u presudi pod točkom I.

26. Navodi tužitelja da je potpisivanjem Ugovora o cesiji od 10. kolovoza 2015. tuženik priznao potraživanje po računima br. 1243, 1229,1245, 1246, 1247, 1231, 1232, 645,1244,1242,1233,1234, 1235, 1236, 1237, 1248, 1249, 1250, 1238, 646, 647, 648, 649, 650, 2188, 2225, 1239, 1240, 1251, 1252, 2977 i 2978 te samim time prekinuo zastaru po tim računima su točni, no kako je Ugovor o cesiji potpisan u odnosu na račune za koje nije protekao zastarni rok , dakle isti nisu bili zastarjeli, to potpisivanje cesije ima učinak prekida zastare u smislu odredbe čl. 240. ZOO -a. Međutim kako je od potpisivanja ugovora o cesiji dana 10. kolovoza 2015. do podnošenja prijedloga za ovrhu dana 3. svibnja 2019. prošlo više od tri godine to je u odnosu na navedene račune u konačnici nastupila zastara pa je stoga u odnosu na navedeno osnovan tuženikov prigovor zastare te su i računi navedeni u ugovori o cesiji obuhvaćeni zastarom.

27. Uvidom u spis ovoga suda, Stalna služba u Karlovcu, poslovni broj St- 2082/22, utvrđeno je da je postupka predstečajne nagodbe otvoren rješenjem Financijske agencije klasa : UP-I/110/07/15-01/7983, urbroj: 04-06-15-7983-30 od 17. lipnja 2015. Iz dokumentacije u spisu , računa i otpremnica kao i narudžbenica razvidno je da se radi o računima koji su izdani nakon otvaranja predstečajnog postupka te isti nisu bili predmet utvrđivanja a tuženik nije niti dokazivao suprotno.

28. Navodi tužitelja istaknuti na ročištu 21. travnja 2026. da je u konkretnom slučaju tuženik utuženo potraživanje stekao bez osnove u cijelosti su neosnovani i neutemeljeni. Naime prema odredbi čl. 111. ZOO-a stjecanje bez osnove pretpostavlja da prijelaz imovine nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda ili zakonu. Dakle navedena odredba je po svojoj naravi supsidijarna što znači da se primjenjuje samo tamo gdje ne postoji druga, posebna pravna osnova za tražbinu.

U konkretnom slučaju tužiteljeva tražbina ima izričitu ugovornu osnovu, naime riječ je o ugovorima o kupoprodaji u smislu odredbe čl. 376. st. 1. ZOO-a te upravo navedeno isključuje primjenu instituta stjecanja bez osnove. Kako tražbina tužitelja proizlazi iz ugovora primjenjuje se zastarni rok za ugovorne tražbine, a neosnovano pozivanje na stjecanje bez osnove isključivo je usmjereno pokušaju produljenja roka zastare koja kod stjecanja bez osnove iznosi pet godina.

29. Slijedom navedenoga, prema ocjeni, ovoga suda tužitelj je dokazao svoje navode u odnosu na potraživanje po računu br. 1243 i br. 1229. dok je u odnosu na ostale račune nastupila zastara potraživanja te je uz primjenu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

30. U smislu odredbe čl. 183. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Dakle dužnik dolazi u zakašnjenje sljedećeg dana od dana kada je trebao ispuniti obvezu dakle dospijeće u odnosu na račun br. 1243 je 3. kolovoza 2015. a u odnosu na račun br. 1229 je 16. lipnja 2017 te stoga kamate teku od 4. kolovoza 2015., odnosno 17. lipnja 2017., a kako je, sukladno u računu naznačenom roku plaćanja, i dosuđeno. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a jer je riječ o odnosu iz trgovačkog ugovora.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje: Tarifa). Budući da je tužitelj u sporu uspio samo u razmjeno neznatnom di jelu (uspjeh oko 2 %) to je tuženiku priznat u cijelosti trošak parničnog postupka u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a. Također stoga je tužitelj i odbijen sa prijedlogom za naknadu troškova ovršnog postupka u cijelosti te je u tom dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

Prema tome, tuženiku je priznat trošak sastava prigovora u iznosu od 3.384,80 eura (Tbr. 10/1 Tarife), trošak pristupa na ročište 11. ožujka 2020. u iznosu od po 100,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife), pristupa na ročište 14. srpnja 2020. u iznosu od 1.692,40 eura (Tbr.9/2 Tarife) , za zastupanje na ročištima 28. siječnja 2020., 7. studenog 2023., 17. siječnja 2024. i 21. travnja 2026. iznos od po 3.384,80 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno iznosi 18.716,40 eura.

Tuženiku je priznata sudska pristojba na prigovor u iznosu od 663,61 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 dalje: ZSP) te je tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 19.380,01 eura (točka II. rješenja). Na zatraženi trošak u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a priznate su i zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate.

Tuženik je odbijen za zatraženi trošak pristupa na ročišta 21. prosinca 2022. jer navedenog datuma u predmetnoj pravnoj stvari nije održano ročište, te u dijelu troškova zatraženih preko iznosa koje mu sukladno odredbama Tarife i ZSP-a pripadaju te je stoga odlučeno kao pod točkom III. rješenja.

Zagreb, 2. lipnja 2026.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.