Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-328/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu pojedincu Siniši Rajnoviću, u pravnoj stvari tužitelja Verag 360 GmbH, OIB: 30662943324, 4975 Suben, Suben 100, Republika Austrija, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tafra, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Zagrebu, Gundulićeva 23, protiv 1. tuženika NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženika ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Željko Palatinuš, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Virovitici, Ljudevita Gaja 22/III, radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika, nakon glavne javne rasprave zaključene na ročištu od 22. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika tužiteljeve punomoćnice i tuženikovog punomoćnika, 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ugovor o kupoprodaji od 27. ožujka 2023., ovjeren 27. ožujka 2023. kod javne bilježnice Eme Nađ Bajsar, pod brojem OV-3444/2023., kojim je dužnik NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prodao kupcu ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] – [adresa], nekretninu – kčbr. [katastarska čestica], kuća, dvor, zgrada i dvor Rez. Vinogradi, površine 793 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižni odjel Virovitica, gubi učinak prema tužitelju N 360 GmbH, OIB: 30662943324, Suben 100, 4975 Suben, Austrija, u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku NS u iznosu od 47.563,97 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama koje od 25. travnja 2023. do 31. prosinca 2023., teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka prim ijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 1. siječnja 2024., do isplate po stopi koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke te je 2. tuženik ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan trpjeti da tužitelj VERAG 360 GmbH, OIB: 30662943324, Suben 100, 4975 SUBEN, Austrija, navedenu tražbinu namiri prodajom nekretnina upisanih kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Virovitici, zemljišnoknjižni odjel Virovitica, kčbr. [katastarska čestica], Kuća, dvor. zgrada i dvor Rez. vinogradi, ukupne površine 793 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj VERAG 360 GmbH, OIB: 30662943324, Suben 100, 4975 SUBEN, Austrija , zahtjeva da je 1. tuženik NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan trpjeti da tužitelj VERAG 360 GmbH, OIB: 30662943324, Suben 100, 4975 SUBEN, Austrija, tražbinu iz točke I ove presude namiri prodajom nekretnina upisanih kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Virovitici, zemljišnoknjižni odjel Virovitica, kčbr. [katastarska čestica], Kuća, dvor. zgrada i dvor Rez. vinogradi, ukupne površine 793 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

III Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Ugovor o kupoprodaji od 27. ožujka 2023., ovjeren 27. ožujka 2023. kod javne bilježnice Eme Nađ Bajsar, pod brojem OV-3444/2023., kojim je dužnik NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prodao kupcu ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] – [adresa], nekretninu – kčbr. [katastarska čestica], kuća, dvor, zgrada i dvor Rez. Vinogradi, površine 793 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižni odjel Virovitica, gubi učinak prema tužitelju Verag 360 GmbH, OIB: 30662943324, Suben 100, 4975 Suben, Austrija, u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku NS u iznosu od 265,45 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama koje od 25. travnja 2023. do 31. prosinca 2023., teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 1. siječnja 2024., do isplate po stopi koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke te su 1. tuženik NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženik ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni trpjeti da tužitelj VERAG 360 GmbH, OIB: 30662943324, Suben 100, 4975 SUBEN, Austrija, navedenu tražbinu namiri prodajom nekretnina upisanih kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Virovitici, zemljišnoknjižni odjel Virovitica, kčbr. [katastarska čestica], Kuća, dvor. zgrada i dvor Rez. vinogradi, ukupne površine 793 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. "

IV Nalaže se 1. tuženiku NS, [adresa] i 2. tuženiku ES, [adresa], u roku od 15 dana na jednake dijelove naknade tužitelju VERAG 360 GmbH, Suben 100, 4975 SUBEN, Austrija, troškove parničnog postupka u iznosu od 11.838,75 EUR-a (slovima: jedanaesttisućaosamstotridesetosameurasedamdesetpetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koji od 2. lipnja 2026. do isplate teku po stopi koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. svibnja 2024. protiv tuženika podnio tužbu radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika.

1.1. U tužbi je naveo da ima dospjelu tražbinu prema 1. tuženiku HS u iznosu od 47.563,97 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama. Tražbina proizlazi iz ovršne isprave – bjanko zadužnice od 11. ožujka 2023., ovjerene kod javne bilježnice Dubravka Filipović – Kovačić, pod brojem: OV-124/2023, koju zadužnicu je 1. tuženik NS ovjerio kao jamac platac za svoju tvrtku KLAUZ TRANS d.o.o., OIB: 83577438251, [adresa] – [adresa] (dalje: KLAUZ TRANS d.o.o.). Sukladno čl. 111. Zakona o obveznim odnosima, jamac platac odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu. U trenutku izdavanja bjanko zadužnice kao sredstva osiguranja plaćanja duga, glavni dužnik, tvrtka KLAUZ TRANS d.o.o., imala je dugovanje prema tužitelju s osnove njihovog poslovnog odnosa. Nad tvrtkom KLAUZ TRANS d.o.o. otvoren je stečajni postupak 27. studenog 2023., na prijedlog Financijske agencije (dalje: Agencija) od 20. srpnja 2023., budući da je tvrtka bila u neprekinutoj blokadi preko 120 dana u iznosu od 94.562,68 EUR-a. Zbog činjenice da tvrtka KLAUZ TRANS d.o.o. nije na vrijeme podmirila dugovanje prema tužitelju, tužitelj je bio primoran pokrenuti prisilnu naplatu preko Agencije, upravo na temelju bjanko zadužnice kao sredstva osiguranja protiv KLAUZ TRANS d.o.o., ali i protiv 1. tuženika NS kao jamca platca. Nakon podnošenja zahtjeva za prisilnu naplatu, tužitelj je utvrdio kako su tvrtka i 1. tuženik NS kao jamac platac već odavno u blokadi računa, odnosno protiv 1. tuženika NS je na dan 26. travnja 2023., dakle svega mjesec dana nakon izdavanja bjanko zadužnice, postojalo 17 vjerovnika u redu naplate protiv 1. tužen ika NS osobno, dok je u odnosu na tvrtku bilo 5 vjerovnika u redu naplate ispred tužitelja. Tužitelj stoga može jedino zaključiti kako je 1. tuženik NS protivno načelu savjesnosti i poštenja doveo tužitelja u zabludu izdavanjem bjanko zadužnice, pritom znajući da se tužitelj neće moći uspješno naplatiti, kako protiv njegove tvrtke, tako ni protiv njega osobno kao jamca platca. Tužitelj je utvrdio kako je 1. tuženik NS bio uknjižen kao vlasnik nekretnine naznačene u točki I izreke presude. Predmetnu nekretninu je 1. tuženik NS stekao na temelju Ugovora o uređenju imovinskih odnosa sklopljenog **.**.2022. s CS, uz tabularnu izjavu od 30. siječnja 2023., ovjerenu 6. veljače 2023. kod javne bilježnice Dubravke Filipović – Kovačić. Dakle, 1. tuženik NS je prije izdavanja bjanko zadužnice kao jamac platac, sklopio Ugovor o uređenju imovinskih odnosa te stekao u cijelosti pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Zatim je nekretninu odmah 27. ožujka 2023. prodao 2. tuženiku ES na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina, ovjerenog kod javne bilježnice Ema Nađ Bajsar, pod brojem: OV- 3444/2023. Tužitelj smatra kako je logično i životno za zaključiti da je u trenutku sklapanja ovih pravnih poslova, 1. tuženik NS znao ili morao znati da postoji dugovanje prema tužitelju za koje on osobno odgovara kao jamac platac, zbog čega je očito 1. tuženik NS htio čim prije prenijeti vlasništvo nad spornom nekretninom u korist 2. tuženika ES, odnosno oca 1. tuženika NS. Tužitelj posebno želi istaknuti kako opravdano sumnja da je 1. tuženiku NS već 27. ožujka 2023. bio blokiran račun, zbog čega je kupoprodajna cijena od navodnih 27.500,00 EUR-a na temelju Ugovora o kupoprodaji između 1. tuženika NS i 2. tuženika ES isplaćena očito u gotovini (ako je uopće plaćena), sve u cilju da se vjerovnicima 1. tuženika NS onemogući naplata. Također, ugovorena kupoprodajna cijena je puno manja od tržišne cijene za nekretninu, budući da je CS kupila nekretninu još 2019. za veći iznos. Dakle, 1. tuženik NS je poduzeo sve radnje kako bi onemogućio vjerovnike pa tako i tužitelja, da svoja potraživanja nap late iz vrijednosti nekretnine, budući da je nekretninu otuđio gotovo nakon što je stekao pravo vlasništvo nekretnine. Da se radi o redovitom postupanju 1. tuženika NS, a kako bi onemogućio naplatu vjerovnika, tužitelj ističe kako je 1. tuženik NS prethodno bio vlasnik i stana na adresi [adresa], koji stan je 3. prosinca 2021. Ugovorom o darovanju također prenio na svog oca , odnosno 2. tuženika ES. Tužitelj stoga može jedino logički zaključiti da su tuženici već i ranije poduzimali radnje u cilju onemogućavanja naplate tražbine vjerovnika. Tužitelj ističe kako je 2. tuženik ES otac 1. tuženika NS pa je stoga 2. tuženik ES svakako znao ili morao znati za namjeru svog sina da će sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine onemogućiti naplatu potraživanja tužiteljeve tražbine. Dakle, tužitelj ima dospjelu tražbinu iz bjanko zadužnice kao ovršne isprave. Na temelju bjanko zadužnice tužitelj je mogao zatražiti ovrhu na nekretnini protiv 1. tuženika NS radi naplate tražbine (tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1115/2015 od 05. prosinca 2019.). Poduzimanje pravne radnje sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 27. ožujka 2023. između 1. tuženika NS kao prodavatelja i 2. tuženika ES kao kupca i njegovog oca te činjenice kako je račun 1. tuženika NS u blokadi i nema dovoljno sredstva za ispunjenje tužiteljeve tražbine, tužitelj smatra kako je nesporno da je takva pravna radnja poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika. Budući da je 2. tuženik ES otac 1. tuženika NS, tužitelj smatra da rok za pokretanje ove tužbe iznosi tri godine od trenutka uknjižbe prava vlasništva 2. tuženika ES u zemljišnu knjigu, a pravo vlasništva uknjiženo je 27. ožujka 2023. Tužiteljeva tražbina s osnove glavnice iznosi 46.870,79 EUR-a, obračunate zatezne kamate do 21.travnja 2023. iznose 693,18 EUR-a, a tužitelju je dodatno nastao trošak predujma Agenciji u iznosu od 265,45 EUR-a, koji do trenutka podnošenja tužbe u ovom predmetu nije podmiren. Sukladno svemu navedenom, tužitelj je predložio prihvatiti tužbeni zahtjev.

1.2. Radi dokazivanja iznesenih tvrdnji tužitelj je priložio isprave na koje se pozvao u tužbi, predložio je službenim putem pribaviti od Agencije podatke o prijašnjim osnovama za plaćanje iz očevidnika 1. tuženika NS, a od Porezne uprave, Područnog ureda Virovitica, podatke o procjeni vrijednosti nekretnine. Tužitelj je predložio obaviti očevid na nekretnini i izvesti dokaz građevinskim vještačenjem radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine.

2. Tuženici su u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporavali tužbeni zahtjev. Smatraju da je tužba podnesena izvan prekluzivnog roka iz čl. 71. Zakona o obveznim odnosima te predložili odbaciti tužbu. Naime, predmetna nekretnina je 2. tuženiku ES prodana Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 27. ožujka .2023. i istog je dana, pod brojem Z-3432/2023, zaprimljen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u korist 2. tuženika ES. Sukladno čl. 71. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, naplatno raspolaganje u smislu čl. 67. st. 1. Zakona o obveznim odnosima može se pobijati tužbom koja se može podnijeti u roku od jedne godine od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija. Tužitelj je u činjeničnom supstratu tužbe naveo da rok za podnošenje tužbe iznosi tri godine od trenutka uknjižbe prava vlasništva 2. tuženika ES u zemljišnu knjigu (uknjižba od 27. ožujka 2023.,) iz razloga što je 2. tuženik ES otac 1. tuženika NS. Tuženici smatraju da je takav pravni stav neosnovan, a tužitelj se nije pozvao na pravnu normu. Rokovi za paulijansku tužbu iz Zakona o obveznim odnosima nisu utvrđeni na način da bi norma pojedini rok za podnošenje tužbe vezala za stupanj krvnog srodstva, već rokovi za podnošenje tužbe isključivo ovise o tome da l i se tužbom pobija naplatno raspolaganje (čl. 67. st. 1. ZOO-a) ili besplatno raspolaganje ili s njim izjednačena pravna radnja (čl. 67. st. 3. ZOO-a), dok je stupanj krvnog srodstva u vezi naravi sklopljenog pravnog posla (naplatan ili besplatan) značajan samo utoliko što je čl. 67. st. 2. ZOO-a utvrđena oboriva zakonska pretpostavka da se smatra da je drugoj ugovornoj strani bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku zbog čega je na drugoj ugovornoj strani teret dokaza da nije imao takvih saznanja. Dakle, pravni posao koji se ovom tužbom pobija je naplatan pravni posao, tako da rok za podnošenje tužbe za njegovo pobijanje iznosi jednu godinu. U konkretnom slučaju, tužba je morala biti podnesena do 27. ožujka 2024., međutim, tužba je podnesena 17. svibnja 2024., dakle izvan prekluzivnog roka. Podredno, tuženici osporavaju da bi predmetna kupoprodaja bila izvršena radi izbjegavanja obveza koje je imao 1. tuženik NS te se osporava i da bi 2. tuženik ES imao bilo kakvih saznanja o poslovanju 1. tuženika NS ili o njegovim obvezama prema bilo kojoj osobi. Naime, 1. tuženik NS prodao je nekretninu ocu jer je trebao sredstva kojima bi isplatio obveze preuzete Ugovorom o uređenju imovinskih odnosa sklopljenom 05. prosinca 2022. sa suprugom CS, sada ČS. Pri tome ni u jednom trenutku nije bilo govora o konkretnim problemima 1. tuženika NS u njegovu poslovanju i konkretnim dugovanjima, tako da 2. tuženik ES nije imao nikakvih saznanja o poslovanju 1. tuženika NS, odnosno poslovanju njegove tvrtke. Jedino je bilo govora o tome da 1. tuženik NS treba izvršiti obveze preuzete ugovorom koji je sklopio sa suprugom, a da te obveze trenutno ne može ispuniti. 1. tuženik je prvotno mislio kuću prodati, no s obzirom da se radilo o kući u kojoj živi i koja je bila opterećena hipotekom, 2. tuženik ES je predložio da on kupi kuću i plati dug po kreditu, kako bi 1. tuženik NS i dalje mogao živjeti u istoj kući. Drugotuženik ES kupio je nekretninu koja je predstavljala bračnu stečevinu 1. tuženika NS i ČS, kako bi se ispunile obveze prema ČS i banci. Nadalje, tuženici su osporili visinu tužiteljeve tražbine. Posebno su naglasili da je predmetna nekretnina bila opterećena založnim pravom te da je u sklopu sporazuma podmiren kredit te su stoga predložili da sud od Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, zatraži podatak u visini duga u trenutku kada je kredit u cijelosti otplaćen.

2.1. Radi utvrđivanja činjenica navedenih u odgovoru na tužbu, tuženici su predložili izvesti dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka ČS.

3. Tužitelj je u cijelosti osporio navode iz odgovora na tužbu. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o naplatnom raspolaganju među krvnim srodnicima. Tužitelj je podnio obiteljsku paulijansku tužbu koju je ovlašten podnijeti u roku od tri godine od dana poduzimanja radnje. Predložio je da sud od Financijske agencije pribavi podatak od kada je račun 1. tuženika NS u blokadi. Tužitelj je osporio tvrdnje tuženika da je predmet Ugovora od 27. ožujka 2023. sklopljen radi rješavanja međusobnih odnosa 1. tuženika NS i njegove bivše supruge ČS, jer je 1. tuženik NS svoje obveze prema bivšoj supruzi ispunio još 11. siječnja 2023., što proizlazi iz tabularne izjave ČS. U odnosu na dug prema Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka , tužitelj tvrdi da je dug prema banci izbrisan 6. veljače 2023., odnosno više od mjesec i pol dana prije sklapanja spornog Ugovora između tuženika.

4. Radi razjašnjenja spornih pravno odlučnih činjenica pročitan je sadržaj bjanko zadužnice s potvrdom (stranica 10-12), izvatka iz poslovnih knjiga s ovjerenim prijevodom s njemačkog jezika (13, 142-144), rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St-206/2023-10 od 27. studenog 2023. (14-18), Potvrde Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba od 14. svibnja 2024. (19), Potvrde Financijske agencije o redoslijedu osnove za plaćanja evidentirane u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanja (20- 21), potvrde o provedenom nalogu za plaćanje (22), zahtjeva za izravnu naplatu (23 - 27), specifikacije osnove OV-124/2023 javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić (28-29), izvatka iz zemljišne knjige (30-37), ovjerene potvrde CS, sada ČS (38-40), Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. ožujka 2023. (41 -43), Ugovora o uređenju imovinskih odnosa od 5. prosinca 2022. (44-48), fotografije Arkoda (49-50), izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo KLAUZ TRANS d.o.o., u stečaju, [adresa] (82-84), Očevidnika o danima insolventnosti (103-117), dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Virovitica, Ispostava Virovitica od 26. siječnja 2025. (120), Izvješća stečajnog upravitelja od tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase stečajnog dužnika KLAUZ TRANS d.o.o., u stečaju, [adresa], od 8. srpnja 2025. (148-149), dopisa Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka s potvrdom o otplaćenom kreditu (152-154) i izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo kromax j.d.o.o., [adresa] (163-164).

4.1. Izveden je dokaz saslušanjem 1. tuženika NS (stranica 138- 139) i 2. tuženika ES (139-140) u svojstvu stranaka.

4.2. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČS (stranica 146- 147).

4.3. Kao nepotreban, sud nije izvodio dokaz građevinskim vještačenjem radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine koja je bila predmet pravne radnje koju tužitelj pobija

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).

6. Ocjenom izvedenih dokaza sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora tužiteljev je zahtjev da sud presudi kako Ugovor o kupoprodaji od 27. ožujka 2023., ovjeren 27. ožujka 2023. kod javne bilježnice Eme Nađ Bajsar, pod brojem OV-3444/2023., kojim je dužnik (prvotuženik) NS prodao kupcu (drugotuženiku) ES nekretninu – kčbr. [katastarska čestica], kuća, dvor, zgrada i dvor Rez. Vinogradi, površine 793 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižni odjel Virovitica, gubi učinak prema tužitelju, u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku NS u iznosu od 47.563,97 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2023. do isplate te u iznosu od 265,45 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2023. do isplate te da su tuženici dužni trpjeti da tužitelj namiri navedene tražbine prema 1. tuženiku NS prodajom predmetnih nekretnina. Dakle, iz sadržaja tužbe proizlazi da je riječ o obiteljskoj paulijanskoj tužbi podnesenoj radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji.

8. U ovom sporu, privatnopravnom odnosu s međunarodnim obilježjem, stranke su se na ročištu od 22. travnja 2026. sporazumjele o tome da se na predmet spora primjeni hrvatsko materijalno pravo.

9. Opće pravilo koje uređuje odnose vjerovnika i dužnika sadržano je u odredbi čl. 65. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO), kojom je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Za ispunjenje obveze dužnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom.

9.1. Iz navedene odredbe proizlazi da je objekt vjerovnikovih tražbina ukupna dužnikova imovina u stanju u kojem postoji u vrijeme dospjelosti tražbine. Moguće je da dužnik u razdoblju od sklapanja ugovora do dospjelosti svojih obveza smanjuje vlastitu imovinu, tako da o dospijeću vjerovnikovih tražbina dođe u stanje prezaduženosti ili platežne nesposobnosti čime ugrožava mogućnost vjerovnikove naplate.

9.2. Radi zašite svojih imovinskih prava, vjerovnik je ovlašten pobijati dužnikove pravne radnje. Pravni institut pobijanja može se definirati kao instrument obveznog prava koji pruža vjerovniku iz obveznog odnosa, radi namirenja vjerovnikovih tražbina, pravno pobijati valjanja imovinskopravna raspolaganja insolventnog dužnika, namirujući se iz nekih vrijednosti koje više ne pripadaju dužnikovoj imovini, već imovini njegovih pravnih sljednika na toj imovini. Pobijanje dužnikovih pravnih radnji propisana je odredbama čl. 66. do čl. 71. ZOO-a.

10. Prema odredbi čl. 66. ZOO-a, svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

10.1. Odredbom čl. 67. ZOO-a propisane su pretpostavke pobijanja. Naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato (st. 1.). Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno (st. 2.). Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtjeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato (st. 3.). Odricanje od nasljedstva smatra se besplatnim raspolaganjem (st. 4.).

11. Da bi se mogla pobijati pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika moraju biti ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 66. i 67. ZOO-a. Kumulativno moraju biti ispunjenje četiri opće pretpostavke propisane odredbama čl. 66. ZOO-a, te jedna od posebnih pretpostavki koje su propisane odredbama čl. 67. ZOO-a.

11.1. Opće pretpostavke pobijanja utvrđene su odredbama čl. 66. ZOO -a. Prema tim odredbama, opće pretpostavke pobijanja jesu: a) dospjelost vjerovnikove tražbine, b) insolventnost dužnika, c) dužnikova pravna radnja te d) postojanje oštećenja vjerovnika. Za uspješno pobijanje moraju se te pretpostavke ispuniti kumulativno.

11.2. Osim općih pretpostavki koje moraju biti kumulativno ispunjene za uspješno ostvarenje instituta pobijanja potrebno je ostvarenje barem jedne od posebnih pretpostavki propisnih odredbom čl. 67. ZOO-a.

12. Sporno je jesu li u konkretnom slučaju kumulativno ispunjene četiri opće pretpostavke i jedna posebna pretpostavka za pobijanje dužnikove pravne radnje na štetu vjerovnika te je li tužba podnesena u roku za podnošenje tužbe.

13. Tuženici su u odgovoru na tužbu naveli da je tužba podnesena izvan prekluzivnog roka propisanog odredbom čl. 71. ZOO-a. Odredbom čl. 71. st. 1. ZOO- a propisano je da se tužba za pobijanje može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ovog Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine. Iz navedene odredbe proizlazi da se u roku od jedne godine tužba za pobijanje može podnijeti u slučaju kada tužitelj podnosi doloznu paulijansku tužbu ili kulpoznu paulijansku tužbu, odnosno za raspolaganja iz čl. 67. st. 1. ZOO -a. Tužitelj je u ovom postupku podnio obiteljsku paulijansku tužbu u kom se slučaju tužba za pobijanje može podnijeti u roku od tri godine. Prema odredbi čl. 71. st. 2. ZOO-a rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju. Ako se dužnikova pravna radnja sastoji od više odvojenih akata, smatra se da je pravna radnja poduzeta u trenutku kad je poduzet posljednji akt kojim se ta radnja okončava. Kod kupoprodajnog ugovora smatra se da je pravna radnja poduzeta u trenutku kad je kupac na temelju kupoprodajnog ugovora u zemljišnoj knjizi uknjižio svoje pravo vlasništva. Nesporno je da je 1. tuženik NS svome ocu ES spornu nekretninu prodao Ugovorom o kupoprodaji nekretnina koji je sklopljen 27. ožujka 2023. i istog dana ovjeren kod javnog bilježnika Eme Nađ Bajsar, Virovitica, Antuna Mihanovića 26, pod brojem OV-3444/2023. Prema navodima tuženika te sadržaja povijesnog prikaza iz zemljišne knjige, prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na spornoj nekretnini predan je sudu 27. ožujka 2023. Tužba je u ovom predmetu podnesena 17. svibnja 2024. iz čega proizlazi da je tužitelj podnio tužbu u roku za podnošenje tužbe za obiteljsku paulijansku tužbu, odnosno u roku od tri godine od dana kada je poduzeta pravna radnja i kada je poduzet posljednji akt kojim se pravna radnja okončala.

14. Sud je utvrdio da je tužiteljeva tražbina dospjela prije podnošenja tužbe. To znači da je prije podnošenja tužbe nastupio rok za ispunjenje dužnikove obveze te da je dužnik pao u zakašnjenje. Naime, 11. siječnja 2023. izdana je bjanko zadužnica do iznosa od 75.000,00 EUR-a kojom je tvrtka KLAUZ TRANS d.o.o., [adresa], dao suglasnost da se radi naplate tražbine u iznosu od 47.563,97 EUR-a sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. travnja 2023. do dana isplate zaplijene svih dužnikovih računa kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplatu tužitelju kao vjerovniku. U bjanko zadužnici je navedeno da ona ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe . Prvotuženik NS, kao jamac platac, na istoj je bjanko zadužnici dao suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika iz te bjanko zadužnice zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s izjavom 1. tuženika NS sadržanom u toj bjanko zadužnici, izravno s računa isplate vjerovniku. Bjanko zadužnicu od 11. siječnja 2023. istog je dana potvrdio javni bilježnik Dubravka Filipović-Kovačić, Virovitica, Andrije Kačića Miošića 2, pod brojem OV-124/2023. Budući da je tužitelj kao vjerovnik na iznos od 47.563,97 EUR-a bio ovlašten naplatiti zatezne kamate koje teku od 22. travnja 2023., proizlazi da je tražbina dospjela 21. travnja 2023.

14.1. Tuženici su tijekom postupka osporili visinu tužiteljeve tražbine. Tužiteljeva tražbina navedena je u bjanko zadužnici u iznosu od 47.563,97 EUR -a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2023. do isplate. U zahtjevima za izravnu naplatu protiv 1. tuženika NS i trgovačkog društva KLAUZ TRANS d.o.o., Rezovac od 24. travnja 2023. i priloženu specifikaciju osnove OV - 124/2023 navedeno je da dug iznosi 47.563,97 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2023. do isplate. Tuženici tijekom postupka nisu dokazali da bi 1. tuženik NS i trgovačko društvo KLAUZ TRANS d.o.o., Rezovac kao ovršenici podnosili pravna sredstva ovršenika osporavajući visinu tražbine koja se prisilno ostvaruje na temelju zahtjeva za izravnu naplatu. Osim toga, sudu nije predočen dokaz o tome da bi dug iz predmetne bjanko zadužnice bio makar i djelomično namiren u ovršnom postupku ili mimo ovršnog postupka, zbog čega sud utvrđuje da je neosnovano osporavanje tuženika visini tužiteljeve tražbine iz potvrđene bjanko zadužnice i specifikacije priložene uz zahtjev za izravnu naplatu.

15. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (čl. 66. st. 2. ZOO- a). Insolventnost dužnika znači da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, odnosno da je dužnik bez sredstava koja omogućuju naplatu vjerovnikove tražbine. Na vjerovniku je teret dokaza dužnikove insolventnosti u odnosu na konkretnu vjerovnikovu tražbinu. Radi dokazivanja dužnikove insolventnosti tužitelj je priložio zahtjev za izravnu naplatu protiv 1. tuženika NS , kao jamca platca od 24. travnja 2023., radi prisilnog ostvarenja tražbine u iznosu od 47.563,97 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2023. do isplate, na temelju bjanko zadužnice ovjerene pod brojem OV-124/2023 od 11. siječnja 2023. Iz sadržaja Potvrde o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje, koju je Financijska agencija izdala 26. travnja 2023., proizlazi da je osnova broj OV-124/2023- JAM, koja se odnosi na 1. tuženika NS, evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na sedamnaestom mjestu, a iznos obveza evidentiranih u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje prije ove osnove iznosi 12.425,61 EUR-a. Navedenim ispravama tužitelj je dokazao da se neuspješno pokušao namiriti u ovršnom postupku protiv 1. tuženika NS te je dokazao da je 1. tuženik NS u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu bio bez sredstava koja omogućuju naplatu tužiteljeve tražbine, odnosno tužitelj je dokazao da je 1. tuženik NS insolventan u odnosu na konkretnu tužiteljevu tražbinu iz bjanko zadužnice. Tužitelj je istog dana, odnosno 24. travnja 2023. podnio zahtjev za izravnu naplatu i protiv glavnog dužnika KLAUZ TRANS d.o.o., [adresa], na temelju iste bjanko zadužnice i radi namirenja iste tražbine. Prema sadržaju Potvrde o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje, koju je Financijska agencija izdala 26. travnja 2023., proizlazi da je osnova broj OV-124/2023, koja se odnosi na trgovačko društvo KLAUZ TRANS d.o.o., [adresa], evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na petom mjestu, a iznos obveza evidentiranih u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje prije ove osnove iznosi 25.750,00 EUR-a.

16. U odnosu na treću opću pretpostavku pobijanja, a to je postojanje dužnikove pravne radnje, pod pravnom radnjom u okviru instituta pobijanja pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika treba razumjeti svaki dužnikov postupak zbog kojeg se njegova imovina materijalno smanjila u nečiju korist, ali ne u vjerovniku korist, ili zbog kojeg dužnik dolazi u nepovoljan položaj u nekom pravnom postupku, s tim da se izgledi njegovih vjerovnika na namirenju umanjuju ili formalnopravno pogoršavaju. Nije sporno da je 1. tuženik NS kao dužnik sa svojim ocem (2. tuženikom ES) sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 27. ožujka 2023. kojim je 1. tuženik NS kao prodavatelj, 2. tuženiku ES kao kupcu prodao nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor. zgrada i dvor Rez. vinogradi površine 793 m2. Na taj se način poduzeto pravnom radnjom imovina 1. tuženika NS materijalno smanjila, a izgledi tužitelja kao vjerovnika na namirenje umanjeno je ili pogoršano.

17. Sud utvrđuje da je tužitelj dokazao postojanje oštećenja tužitelja kao vjerovnika kao jedne od općih pretpostavki pobijanja. Sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. ožujka 2023. tužitelju kao vjerovniku nanesena je šteta. Budući da je izravna naplata protiv 1. tuženika NS kao jamca platca ostala bezuspješna, tužitelj je bio ovlašten na temelju bjanko zadužnice tražiti ovrhu protiv 1. tuženika NS na drugim predmetima ovrhe, pa tako i na njegovim nekretninama, jer bjanko zadužnica ima svojstvo ovršne isprave. Zbog prodaje nekretnine svome ocu, u imovini 1. tuženika NS došlo je do takve negativne promjene koja je onemogućila namirenje tužiteljeve tražbine, koja je do trenutka sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. ožujka 2023. već bila dospjela. Tužitelj je stoga dokazao da je spornom pravnom radnjom tužitelju nanesena šteta i da će njezinim pobijanjem tužitelj doći u povoljniji materijalnopravni položaj u svrhu namirenja svoje tražbine.

18. Prvotuženik NS kao dužnik sklopio je Ugovor o kupoprodaji nekretnina sa svojim ocem, 2. tuženikom ES, dakle s krvnim srodnikom u ravnoj liniji. Tužitelj kao vjerovnik ovlašten je pobijati naplatno raspolaganje insolventnog dužnika s trećom osobom koja je dužnikov krvni srodnik u ravnoj liniji, s kojim je radnja poduzeta. Zakonska je predmnijeva da je krvnom srodniku u ravnoj liniji bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. Predmnijeva je oboriva, što znači da se može dokazivati suprotno (čl. 67. st. 2. ZOO -a). Kod dokazivanja suprotnog, 2. tuženik ES bio je dužan dokazati nepostojanje svog znanja da 1. tuženik NS kao dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. Osim toga, 2. tuženik ES bio je dužan dokazati da ni 1. tuženik NS u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina nije znao da tim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku.

18.1. Saslušan u svojstvu stranke, 1. tuženik NS u iskazu je naveo da u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. ožujka 2023., njegov otac ES nije imao saznanja o financijskom stanju 1. tuženika NS i o financijskom stanju trgovačkog društva KLAUZ TRANS d.o.o., [adresa]. Drugotuženik ES u iskazu je naveo da nije ništa znao o poslovanju trgovačkog društva KLAUZ TRANS d.o.o., [adresa].

18.2. Radi dokazivanja tvrdnje da tuženici nisu znali da poduzetim raspolaganjem nanose štetu vjerovniku, tuženici su predložili izvesti dokaz saslušanjem svjedoka ČS, bivše supruge 1. tuženika NS, odnosno snahe 2. tuženika ES. Saslušana na ročištu održanom 5. studenog 2025. u svojstvu svjedoka, ČS u iskazu je navela da o spornom pravnom poslu nema nikakvih saznanja jer se s 1. tuženikom NS razvela 20. veljače 2023., a u predmetnoj kući u [adresa] živjela je do kraja siječnja 2023. Nadalje, ČS je svjedočila o tome da joj je 1. tuženik NS, kao suprug, govorio o tome da postoje određene obveze trgovačkog društva KLAUZ TRANS d.o.o., [adresa], da je suprugu vjerovala sve što joj je rekao, jer da se uopće ne razumije u poslovanje trgovačkih društava. Svjedočila je o tome da je podigla gotovinski kredit u iznosu od 11.500,00 EUR-a jer je njezinom tadašnjem suprugu, 1. tuženiku NS taj iznos bio potreban za gorivo ili podmirenje nekakvih dugova. Tijekom 2019. ČS je predmetnu kuću u [adresa] kupila od 2. tuženika ES za iznos od 35.000,00 EUR-a. U kupoprodajnom ugovoru sama je ČS bila navedena kao kupac jer je ona i podigla kredit, a 1. tuženik NS nije joj dao nikakva sredstva za kupnju kuće. ČS tvrdi da je kuću kupila jer je to tada mogla, a 1. tuženik NS nije mogao. Prvotuženik NS je vječito imao dugove pa tako i tijekom kupnje kuće 2019. Za odnos između HS i ES, ČS navela je da je odnos bio dobar i da su tuženici redovito kontaktirali. Tvrdi da su često imali obiteljska okupljanja na kojima su se spominjala dugovanja 1. tuženika NS, a na tim je obiteljskim okupljanjima nekad bio i 2. tuženik ES. ČS je nadalje poznato da je za vrijeme trajanja njezina braka s NS, ES financijski pomagao NS. Kada se na obiteljskim okupljanjima govorilo o dugovanjima, govorilo se o dugovanju za gorivo, odnosno o dugovanju za neke druge troškove, a svjedokinja nikada nije čula o tužiteljevoj firmi.

18.3. Ocjenjujući iskaze tuženika, svaki zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti s drugim izvedenim dokazima tijekom postupka, kao i rezultatima cjelokupnog raspravljanja, sud utvrđuje da 2. tuženik ES nije dokazao činjenicu da nije imao znanja o tome da se sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. ožujka 2023. tužitelju nanosi šteta, niti je dokazao da ni 1. tuženik NS nije u trenutku sklapanja Ugovora znao da se time tužitelju kao vjerovniku nanosi šteta. Iz sadržaja iskaza ČS proizlazi da se na obiteljskim okupljanjima govorilo o postojanju dugova 1. tuženika NS. Iskaz svjedoka ČS sud prihvaća kao vjerodostojan jer nije zainteresirana za ishod ovog postupka, za razliku od tuženika. ČS je tijekom 2019. kupila kuću od 2. tuženika ES, koji je istu tu kuću 27. ožujka 2023. kupio od 1. tuženika NS. Prema sadržaju iskaza ČS, 1. tuženika NS tijekom 2019. nije bio u mogućnosti kupiti kuću od svog oca ES jer je vječito imao dugove pa tako i tijekom kupnje kuće 2019. Na tužiteljev zahtjev, sud je od Financijske agencije pribavio podatke iz Očevidnika o danima insolventnosti 1. tuženika NS. Iz sadržaja navedenog Očevidnika od 16. siječnja 2025., proizlazi da je račun 1. tuženika NS bio u neprekidnoj blokadi 2597 dana, od čega je ukupni broj dana blokade u prethodnih šest mjeseci bio 180 dana. Račun 1. tuženika NS bio je blokiran cijelu 2024. godinu, cijelu 2023. godinu, cijelu 2022. godinu i cijelu 2021. godinu kao i 2019. godinu i 2018. godinu. Uslijed činjenice da su odnosi tuženika bili dobri i da su redovito kontaktirali te da je 2. tuženik ES 1. tuženiku NS financijski pomagao za vrijeme trajanja braka 1. tuženika NS i ČS, uslijed činjenice da 1. tuženik NS tijekom 2019. nije mogao kupiti kuću od oca ES, jer je i tada 1. tuženik NS imao dugova, o čemu svjedoče podaci iz Očevidnika o danima insolventnosti u razdoblju od 2014. do 2025., sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz 2. tuženika ES da on i 1. tuženik NS nisu znali da sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. ožujka 2023. nanosi štetu.

18.4. Neosnovan je navod tuženika da je sporni ugovor od 27. ožujka 2023. sklopljen jer je 1. tuženik NS trebao maknuti sredstva kojima bi isplatio obveze preuzete Ugovorom o uređenju imovinskih odnosa kojeg je sklopio 5. prosinca 2022. sa suprugom CS. Po navedenom Ugovoru (čl. 4.) 1. tuženik NS obvezao se na ime njezinog sudjelovanja u bračnoj stečevini do 31. siječnja 2023. isplatiti iznos od 11.500,00 EUR-a te preuzeti daljnju otplatu obveza po Ugovoru o kreditu na iznos od 34.500,00 EUR-a, a zauzvrat CS obvezala se 1. tuženiku HS Klauz izdati valjanju tabularnu ispravu podobnom za uknjižbu njegovog prava vlasništva na nekretninama iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz sadržaja iskaza ČS, 1. tuženik NS krajem siječnja 2023. platio joj je iznos od 11.500,00 EUR-a. Dopisom od 13. studenog 2025. Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, obavijestila je sud da je ČS **.**.2023. zatvorila i u potpunosti podmirila kredit 5116734124, a u trenutku zatvaranja, glavnica kredita iznosila je 31.646,28 EUR-a. Iz navedenog proizlazi da su obveze po Ugovoru o uređenju imovinskih odnosa ispunjene prije nego što je sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 27. ožujka 2023.

19. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka sud utvrđuje da je tužitelj u cijelosti dokazao postojanje općih i posebnih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji na štetu vjerovnika. Iz navedenih razloga prihvaćen tužbeni zahtjev kojom je utvrđeno da Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 27. ožujka 2023. sklopljen između tuženika gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 47.563,97 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2023. do isplate te kojim je naloženo da je 2. tuženik ES dužan trpjeti namirenje navedene tražbine prodajom nekretnina koje su bile predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnina. Slijedom toga, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

20. Kao neosnovan, odbijen je tužbeni zahtjev da i 1. tuženik NS trpi namirenje predmetne tražbine prodajom nekretnina koje su bila predmet kupoprodaje, jer 1. tuženik NS nije vlasnik tih nekretnina. Naime, samo je treća osoba (u korist koje je poduzeta pravna radnja) dužna trpjeti u svrhu namirenja tužitelja kao vjerovnika. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u točki II izreke presude.

21. Tužiteljeva tražbina u iznosu od 265,45 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2023. do isplate nije dospjela to trenutka podnošenja tužbe. Navedeni iznos predstavlja trošak predujma Financijskoj agenciji u svrhu provedbe zahtjeva za izravnu naplatu od 24. travnja 2023. Tražbina u iznosu od 265,45 EUR-a nesporno je nastala prije podnošenja tužbe, ali će dospjeti tek po odluci suda o naknadi troškova izvan sudske ovrhe, a tužitelj takvu odluku nije dostavio. Stoga je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev da sporni Ugovor od 27. ožujka 2023. gubi učinak prema tužitelju radi ispunjenja tražbine u iznosu od 265,45 EUR -a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. travnja 2023. do isplate te da su tuženici dužni trpjeti namirenje navedene tražbine prodajom nekretnina koje su bile predmet kupoprodajnog ugovora od 27. ožujka 2023. te je odlučeno kao u točki III izreke presude.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 5., čl. 161. st. 1., čl. 155. st. 1., i čl. 151. st. 3. ZPP-a. Sud je odlučio da tuženici kao suparničari podmire troškove na jednake dijelove jer ne postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora. Tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, zbog čega je sud odlučio da tuženici tužitelju naknade sve troškove koje je tužitelj imao.

22.1. Visina tužiteljevih parničnih troškova utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23), vrijednosti predmeta spora u iznosu od 47.829,42 EUR-a i tužiteljevom troškovniku.

22.2. Tužiteljevi parnični troškovi sastoje se od troška sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 7.1. OT), troška sastava prijedloga za donošenje privremene mjere u iznosu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 11.1. OT), troška sastava podneska od 4. srpnja 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 8.1. OT), sastava podneska od 15. prosinca 2025. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 8.3. OT), troška zastupanja na ročištima od 10. siječnja 2025., 30. rujna 2025., 5. studenog 2025., 4. veljače 2026. i 22. travnja 2026., za svako ročište iznos od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 9.1. OT), troška PDV u iznosu od 2.125,00 EUR-a (Tbr. 46. OT), troška plaćene sudske pristojbe na tužbu s prijedlogom za osiguranje u iznosu od 391,57 EUR-a, troška sudske pristojbe na presudu u zahtijevanom iznosu od 524,36 EUR-a i sudske pristojbe na rješenje o osiguranju u iznosu od 297,82 EUR-a, što ukupno iznosi 11.838,75 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate, po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima, sukladno tužiteljevom zahtjevu, na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u točki IV izreke presude.

U Virovitici 2. lipnja 2026.

Sudac

Siniša Rajnović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Sanja Tafra

2. Odvjetnik Željko Palatinuš