Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3483/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić , članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene IU, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira , odlučujući o žalbi okrivljenice, protiv presude Općinskog suda u Puli od 6. veljače 2026., broj: Pp-2614/2022, na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene IU i potvrđuje se pobijana presuda.

II Na temelju čl. 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. IU je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 EUR (trideset eura), u roku petnaest dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. IU je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje djelo joj je izrečena novčana kazna u iznosu 76,69 eura, koju je dužna platiti u roku trideset dana od dana pravomoćnosti odluke, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.

1. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 26,54 eura.

2. Protiv te presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnost stanja.

2. Žaliteljica predlaže da se njezina žalba prihvati i prvostupanjska presuda ukine te vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Neosnovano žaliteljica upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona navodeći da je povrijeđeno njezino pravo na obranu u smislu čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona, jer da joj u pozivu nije navedena pravilna adresa prvostupanjskog suda zbog čega da je kasnila na ročište, kada je ispitan svjedok ČU u njezinoj odsutnosti, koji dokaz da nije imala mogućnost osporiti, te da je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Međutim, iz stanja predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljenici uputio poziv iz čijeg sadržaja je razvidna naznaka adrese Pula, Sv. Teodora 2., pa pogrešno smatra da je onemogućena u pravovremenom pristupanju sudu. U pravu je žaliteljica da je svoju obranu iznijela nakon ispitivanja svjedoka, međutim iskaz svjedoka joj je pročitan (što je u skladu sa čl. 167. st. 7. Prekršajnog zakona) kao i cjelokupna materijalna dokumentacija predmeta, pa je imala mogućnost očitovati se i prigovarati dokazima, što je razvidno iz zapisnika od 9. veljače 2026. Iz sadržaja tog zapisnika ne proizlazi da bi žaliteljica predlagala izvođenje daljnjih dokaza ili da je, nakon što joj je pročitan iskaz svjedoka, zahtijevala da joj se omogući postavljanje pitanja svjedoku u pogledu odlučnih činjenica djela. Prema tome, žaliteljici je omogućeno sudjelovanje u postupku sukladno odredbama Prekršajnog zakona s obzirom da je imala mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ju terete i da iznese sve činjenice i dokaze koje joj idu u korist. Zbog navedenih razloga, ovaj sud je mišljenja da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka i nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kako to ističe žaliteljica.

6. Suprotno tvrdnji žaliteljice o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, po mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud je pravilnim ocjenom obrane i sadržaja maila te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice djela stavljenog joj na teret te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog rad i mira.

3. Naime, okrivljenica se u postupku pred sudom, pravilno upozorena na svoja prava, očitovala krivom i priznala sve odlučene činjenice prekršaja optužnim aktom stavljenog joj na teret, jasno navodeći da je uputila mail Službi za unutarnju kontrolu MUP-a u kojem je vrijeđala i omalovažavala državne organe, kako to i proizlazi iz predmeta priloženog sadržaja elektroničke pošte. Pogrešno žaliteljica upire na neistinitost iskaza svjedoka u pogledu razloga upućivanja maila, jer neovisno o razlozima njezinog postupanja kojima je moguće bila potaknuta za slanje maila, od građana se očekuje primjerena i pristojna komunikacija, a eventualni prigovori i kritike na rad upućeni državnim organima, ne mogu sadržavati riječi i izraze kojima ih se omalovažava i vrijeđa.

4. U svezi žalbenih navoda koji se odnose na neprofesionalno postupanje policijskih službenika ističe se da žaliteljica ima mogućnost obratiti se nadležnom tijelu Ministarstava unutarnjih poslova RH zahtjevom za zaštitu zakonitosti postupanja glede eventualnih pritužbi na rad policijskog službenika, jer rješavanje navedenog pitanja nije u nadležnosti ovog drugostupanjskog suda, niti je utjecalo na pravilnost činjeničnog utvrđenja, jer se odluka u ovom predmetu temelji na dokazima provedenim pred sudom.

5. Slijedom navedenog, budući da žaliteljica ne ističe nove dokaze u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe, u smislu čl. 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počiniteljicu, te da je za počinjeni prekršaj okrivljenici izrekao novčanu kaznu primjerenu težini djela, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja i vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena unutar posebnim zakonom propisanih okvira novčane kazne propisane za predmetni prekršaj, što je i blaža vrsta kazne, budući da je za isti prekršaj alternativno propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imajući u vidu imovno stanje žaliteljice.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.