Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4565/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. NB, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2026., broj: Pp-4003/2026, u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Djelomično se prihvaća žalba okr. NB i ukida pobijana prvostupanjska presuda zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te se predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o  j e

I. Uslijed prethodnog rješenja, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, tako da se okr. NB za djelo činjenično opisano u t. 2. izreke pobijane presude i pravno označeno prekršajem iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), na temelju citiranog propisa izriče novčana kazna prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu odmjerene kazne za to djelo, u iznosu 700,00 EUR (sedamsto eura), u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) uračunava vrijeme oduzimanja slobode 18. ožujka 2026., kao 39,82 eura, pa je okrivljeniku na ime izrečene kazne preostalo za platiti 660,18 EUR (šestošezdeset eura i osamnaest centi) koji iznos je dužan platiti u roku tri mjeseca po pravomoćnosti presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

II. U ostalom dijelu, žalba okr. NB odbija se kao neosnovana te se, u pobijanom a neukinutom i nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Na temelju čl. 139. st. 3. u vezi čl. 138. st. 2. t. 3.c. Prekršajnog zakona okr. NB je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeset eura), u roku petnaest dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2026., broj: Pp-4003/2026 okr. NB proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci te presude, počinio prekršaje iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te mu je za svako pojedino djelo utvrđena novčana kazna 300,00 eura i 700,00 eura, a potom na temelju čl. 39. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna 1.000,00 eura, koju je dužan platiti u roku od tri mjeseca, te je okrivljenik obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura.

1. U izrečenu kaznu, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je uračunato vrijeme koje je bio lišen slobode od 18. ožujka 2026., kao 1 dan zatvora, odnosno kao 39,82 eura, pa je na ime kazne preostalo za platiti 960,18 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela kazne.

2. Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja u obitelji, prema majci ZB, s prebivalištem u [adresa] te prema supruzi ŽB, s prebivalištem u [adresa], u trajanju 6 (šest) mjeseci. U tom vremenskom periodu okrivljenik se ne smije približiti majci ZB i supruzi ŽB na udaljenost manjoj od 100 metara.

3. Nadalje je okrivljeniku na temelju čl. 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena i zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti - alkoholizma, u trajanju 6 mjeseci.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu. Budući da žalitelj navodi da su se tužiteljice dogovorile da ga izbace iz njegove kuće i da nije sposoban za rad pa nema mogućnosti platiti kaznu, to ocjenom sadržaja proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

3. Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na rješenje

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, zbog u korist okrivljenika podnesene žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u smislu čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, ispitivao i odluku o prekršajnopravnim sankcijama, te je utvrdio da u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude nisu pravilno i u potpunosti utvrđene pravno relevantne činjenice odlučne za izricanje zaštitne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

5. Prema čl. 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti se može izreći okrivljeniku koji je prekršaj počinio pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili drugoj vrsti ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponoviti nasilje u obitelji.

4. Dakle, za izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, nužna su dva zakonska uvjeta i to da je prekršaj počinjen pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu i da postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponoviti nasilje u obitelji, koji moraju biti kumulativno ispunjeni.

6. Iz obrazloženja pobijane odluke, koji se odnosi na razloge prvostupanjskog suda u vezi izricanja zaštitne mjere (točka 9.), vidljivo je da prvostupanjski sud utvrđuje, iako ne navodi niti jedan dokaz, da alkohol ima loš utjecaj okrivljenika. Prvostupanjski sud ne utvrđuje da je prekršaj počinjen pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu, već paušalno zaključuje o lošem utjecaju alkohola, te pogrešno izjednačava činjenicu da je okrivljenik inkriminirane prilike bio u alkoholiziranom stanju s ispunjenjem jednog od dva nužna zakonska uvjeta za izricanje predmetne zaštitne mjere.

7. Prvostupanjski sud ne raspolaže dovoljnim stručnim znanjem iz područja medicinskih znanosti da bi o navedenim činjenicama (je li okrivljenik ovisnik o alkoholu, je li djelo nasilja počinio pod utjecajem ovisnosti o alkoholu te da li postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponoviti nasilje u obitelji), samo na temelju priznanja okrivljenika o djelu nasilja u obitelji i da je popio te večeri, bez ikakvih dokaza da bi se i ranije nasilnički ponašao pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, zaključivao s dovoljnim stupnjem izvjesnosti. Odlučne činjenice o kojima ovisi izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti može utvrditi ovlašteni sudski vještak medicinske struke dajući svoj nalaz i mišljenje o tome je li prekršaj počinjen pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu i postoji li opasnost da će okrivljenik zbog te ovisnosti i u buduće počiniti prekršaj, a koji dokaz je prvostupanjski sud propustio provesti.

8. U tom smislu činjenično stanje je, u dijelu odlučivanja o prekršajnopravnim sankcijama, ostalo nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne okolnosti i nije imao dostatnih podataka za potpuno i pravilno odlučivanje o potrebi izricanja navedene zaštitne mjere pa se u tom smislu odluka prvostupanjskog suda ukazuje preuranjenom.

9. Slijedom navedenog, ovaj sud je pobijanu presudu ukinuo zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje koji će u ponovljenom postupku okolnosno ispitati okrivljenika i žrtve nasilja te izvesti sve potrebne dokaze u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja, a posebno odrediti vještačenje po sudskom vještaku medicinske.

5. Ukoliko prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdi postojanje odlučnih činjenica o kojima ovisi izricanje zaštitne mjere ovisnosti i ocjeni da je istu opravdano izreći okrivljeniku, treba imati na umu i načelo zabrane reformatio in peius, odnosno da zaštitnu mjeru u povodu žalbe podnesene samo u korist okrivljenika ne može izreći i izmijeniti da bude na štetu okrivljenika, budući da je uočeno da predmetna mjera nije izrečena kako je to propisano čl. 18. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja o obitelji, a imajući na umu da trajanje zaštitne mjere ovisi o uspjehu i tijeku liječenja.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 3. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U odnosu na presudu

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

12. Uslijed prethodno navedenog rješenja, ovaj drugostupanjski sud je preinačio odluku o izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, tako da je za preostali prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira izrekao kaznu, prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu odmjere kazne za to djelo, kako je to i označeno u t. I. ove presude, te je u izrečenu kaznu na temelju čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunao vrijeme koje je okrivljeniku bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajem, u trajanju 1 dana, odnosno 39,82 eura, tako da je okrivljeniku na ime izrečene kazne preostalo za platiti 660,18 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu u za to određenom roku.

13. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe okrivljenika da nema mogućnosti platiti toliku kaznu, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena odgovarajuća kazna, primjerena težini djela, stupnju njegove krivnje i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, i po mišljenju ovog suda, u dovoljnoj mjeri vrednovane, kao što su u dovoljnoj mjeri cijenjene i imovinske prilike žalitelja koje je dao na zapisnik pred sudom, u kojem smislu bezuspješno dovodi u pitanje pravilnost odmjerene kazne. Naime, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena blaža vrsta kazne i to u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu (budući da je propisana novčana kazna od 700,00 do 4000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana) pa s obzirom da nisu utvrđene nikakve naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, niti postojanje takvih okolnosti žalitelj sada dokumentira uz žalbu, to nema uvjeta za blaže kažnjavanje. Stoga je i po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imajući u vidu imovno stanje žalitelja.

15. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.