Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9876/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke, predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Nade Horvatović, članice vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta, zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. AE, kojeg brani Milan Petričić, odvjetnik iz Zadra, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94., 114/22., 47/23.), odlučujući o žalbi okr. AE podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, od 27. listopada 2023., broj: 101. Pp -6074/2023, u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. AE i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18., i 114/22. dalje u tekstu: PZ) okr. AE je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 40,00 eura (četrdeset), u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. VE proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 700,00 eura, u koju kaznu se uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,64 eura novčane kazne, tako da je okrivljenik na ime novčane kazne dužan platiti iznos od 620,36 eura, a koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne.

1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,00 eura.

1. Protiv te presude okr. AE je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2. Žalba nije osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnost i nejasnoće u presudi, kao i navoda koji se odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj Sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona na koje upire žalitelj. Ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno čl. 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima , sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio zaključak o krivnji.

2. Nadalje, treba navesti da prvostupanjski sud nije u bitnom mijenjao optužni prijedlog tužitelja, kako se to navodi u žalbi. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog Suda, radi se o tome da je prvostupanjski sud zapravo precizirao činjenični opis optužbe, te ga uskladio s utvrđenim činjeničnim stanjem. Prema odredbi čl. 179. st. 5. Prekršajnog zakona, sud presudu temelji na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi i dužan je, ako to ne učini ovlašteni tužitelj, uskladiti opis radnje prekršaja za koje za koje okrivljenika proglašava krivim s rezultatima dokaznog postupka. Dakle, sud je ovlašten, pa i dužan, izmijeniti činjenični opis prekršaja za koji donosi osuđujuću presudu, ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužnim aktom stavljeno na teret, pri čemu takva izmjena ne smije predstavljati preinačenje na gore za okrivljenika. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

5. Nadalje, prvostupanjski sud je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrdio na temelju obrane okrivljenika, iskaza svjedoka UE, uvida u snimak telefonskog razgovora između okrivljenika i policijskog službenika, te izvršenog uvida i u materijalne dokaze u spisu, kako je okrivljenik vrijeđao službenika UE na način opisan u optužnom prijedlogu. Prvostupanjski sud je pravilno na osnovu ovako provedenog postupka, ocjenom navedenih dokaza pravilno zaključio da se u ponašanju žalitelja stekla sva zakonska obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe Zakona.

3. Stoga, su žalbeni navodi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ocijenjeni kao neosnovani, s obzirom žalitelj nije iznosio nove činjenice i nove dokaze koji nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka (čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona).

6. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena minimalna novčana kazna propisana za predmetni prekršaj, što je blaža vrsta kazne budući da je za isti prekršaj propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Stoga žalbeni navodi žalitelja u kojoj ističe kako mu je izrečena prestroga kazna, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost odluke o izrečenoj kazni.

7. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) a s obzirom na složenost i trajanje postupka, pa iznos od 40 eura, predstavlja gotovo najniži mogući iznos troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

OE, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.