Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-372/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužiteljice ad.1. ITT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja ad.2. IT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Budimir Galić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog zemljišnoknjižnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Budimira Galića, odvjetnika u Biogradu na Moru, na ročištu za objavu presude 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ispravlja se pogrešan upis određen Rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u zapisniku posl.br. Z-784/2007/3300 od 14. srpnja 2010., na način da se vlasnicima nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] Vrbe pašnjak površine 11674 m[2] i kat. čest. [katastarska čestica] Vrbe pašnjak površine 117 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upišu svako za ½ dijela tužitelji ITT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz istovremeno brisanje ranijeg upisa s imena tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužiteljici ad.1. ITT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelju ad.2. IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.450,00 EUR (tisućučetristopedeset eura) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko visine dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 21. veljače 2025. navode da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, Zemljišno-knjižni odjel, izvršio upis vlasništva utuženim nekretninama pobliže opisanim u izreci presude u korist Republike Hrvatske za cijelo. U zakonskom roku, otac tužitelja sada pok. RT, da je uložio prigovor na upis vlasništva koji je odbijen rješenjem posl. br. Z-9793/2017 od 13. veljače 2025. Vlasništvo utuženih nekretnina tužitelji da su stekli nasljeđivanjem iza smrti svog oca RT, a ovaj nasljeđivanjem svog oca ET, o ovaj nasljeđivanjem oca ET ZT pok. AT. Tužitelji ističu da ih, kao ni njihove pravne prednike nitko nikada nije smetao u mirnom posjedu utuženih nekretnina. S obzirom da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bila dio ostavine iza smrti ZT pok. AT (predjed tužitelja) koji je preminuo **.**.1960., može se zaključiti da su tužitelji i njihovi prednici u posjedu utuženih nekretnina preko sto godina. Zaključno predlažu prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 10. ožujka 2025. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Istaknula je da uvidom u isprave priložene uz tužbu i to rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. ZT pok. AT doneseno po Kotarskom sudu u Zadru posl. broj O.br. 520/60 od 31. prosinca 1960., utvrđeno je kako je nekretnina stare izmjere oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez oznake površine bila dio ostavinske mase ostavitelja, i to za 8/48 dijela, međutim istim rješenjem nisu obuhvaćene nekretnine stare izmjere čest. zem. [katastarska čestica] odnosno čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]. Navedeno je utvrđeno i rješenjem o nasljeđivanju iza smrti pok. CT donesenom po Općinskom sudu u Biogradu na Moru posl. broj: O 123/89 od travnja 1990., a budući je ET proglašen jedinim nasljednikom iza smrti pok. BT. Ovakvi navodi su isticani i tijekom postupka po prigovorima u ispravnom postupku, slijedom čega je odbijen prigovor predlagatelja. S obzirom da tužitelji nisu dostavili dokaze kojima bi dokazali slijed stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama, odnosno posjeduju isprave na okolnost posjedovanja dijela nekretnine u staroj izmjeri i to čest. zem. [katastarska čestica] bez oznake površine, to isti ne mogu isticati da su stekli pravo vlasništva dosjelošću. Naime, činjenica da bi netko uzurpirao zemljište bez ikakve pravne osnove, ne daje za pravo istome na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, već dovodi u pitanje kakvoću posjeda. Naime, tužitelji nisu dokazali da su njihovi prednici stekli vlasništvo predmetnih nekretnina dosjelošću, odnosno nisu dostavili niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da su se ispuniti uvjeti iz članka 159. st. 3. ZVDSP. Zaključno predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5), izvod iz katastarskog plana DGU, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru od 19. veljače 2025. (list spisa 6), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina], posl. br. Z-9793/2017 (list spisa 7-8), rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru, posl.br. O.br.520/60 od 31. prosinca 1960. (list spisa 9-10), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl.br. O-123/89. od travnja 1990. (list spisa 11-12), rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Mile Čipčić kao povjerenika Općinskog suda u Splitu posl.br. O-2507/21, UPP/OS-91/21 od 15. rujna 2021. (list spisa 13-14), skica sudskog očevida stalnog sudskog vještaka s priloženim fotografijama (list spisa 40-44), povijest promjena na katastarskim česticama DGU, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 930-04/25-05/52, urbroj: 541-24-04/7-26-2 od 24. travnja 2026. (list spisa 57-75), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 34-36), saslušani su svjedoci: AT (list spisa 52), OT (list spisa 53) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja ad.2. IT (list spisa 53-54) i tužiteljice ad.1. ITT (list spisa 54). Izvršen je uvid u predmet posl. br. Z- 9793/17 (Z-4996/2025) i Z-784/2007/3300.

3.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] za ½ dijela svaki, uknjižene kao vlasništvo tuženice za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetnih nekretnina u cijelosti u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, je li sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku o prigovoru ovdje tužitelja.

8. Uvidom u zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina], posl. br. Z-9793/2017 (list spisa 7-8) razvidno je da je povodom prigovora podnositelja ranije pok. FT podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na utužene nekretnine odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama ostala neizmijenjena, a nezadovoljna stranka je upućena svoje pravo ostvarivati u parnici uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od trideset dana od dana zaključenja rasprave.

9. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru, posl.br. O.br.520/60 od 31. prosinca 1960. (list spisa 9-10) razvidno je da je pok. ZT pok. AT rođen 1883., a umrlog 1960. naslijedio sin ET za cijelo. Uvidom u citirano rješenje razvidno je da je ostavinsku imovinu pok. ostavitelja činila nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] za 8/48 dijela.

10. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl.br. O-123/89. od travnja 1990. (list spisa 11-12) razvidno je da su pok. ET pok. ZT, rođenog 1920., a umrlog 1989. naslijedili ŠT, supruga i to na ½ dijela stambene zgrade u [adresa] i sin RT, na svim ostalim nekretninama.

11. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Mile Čipčić kao povjerenika Općinskog suda u Splitu posl.br. O-2507/21, UPP/OS-91/21 od 15. rujna 2021. (list spisa 13-14) razvidno je da su pok. RT, rođenog 1947., a preminulog 2021. naslijedili ovdje tužitelji. Razvidno je da predmetne nekretnine nisu činile ostavinsku masu pok. ostavitelja. Međutim njegovu ostavinu je između ostalog činilo i pravo iz postupka pred ovim sudom pod posl. br. Z-9793/2017.

12. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama DGU, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 930-04/25-05/52, ur.broj: 541-24-04/7-26-2 od 24. travnja 2026. (list spisa 57-75) razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere se odnosi na dio kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina]. Razvidno je da se kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere odnosi na dio kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina]. Pregledom najstarijih podataka za k. o. [katastarska općina], a koji datiraju od revizije posjedovnog stanja 1955./1956. godine proizlazi da su kat. čest. [katastarska čestica] upisane u ABC registar broj domaćinstva 387 na ime NO Općine Biograd, dok je čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ABC registar broj 272 na ime MT. Aerofotogrametrijskim snimanjem 1971., kat. čest. [katastarska čestica] formiranjem posjedovnih listova upisana je kao dio u PL 652 i PL 646, kat. čest. [katastarska čestica] su upisane u PL 2631. Do nove izmjere za k. o. [katastarska općina] (snimanje izvršeno 2005., izlaganje započelo 2007.) na kat. čest. [katastarska čestica] upisane su u PL-ove broj 646, 652, 2631. Završetkom izlaganja za k. o. [katastarska općina] predmetne čestice su dobile nove brojeve 7065/1 i 7065/2 te su upisane kao posjed Republike Hrvatske.

13. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik VT, dipl.ing.geod. je predmetne nekretnine identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]. Nadalje utvrđenjem vještaka i neposrednim opažanjem suda je utvrđeno da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju pašnjak.

14. Vještak mjerničke struke je sačinio skicu sudskog očevida (list spisa 43) na kojoj je označio utužene nekretnine. Kao prilog skici sudskog očevida vještak je izvršio uklop predmetnih nekretnina u DOF 1968 iz kojeg je razvidno da su predmetne nekretnine istog oblika i u istim gabaritima.

15. Svjedok AT je u iskazu (list spisa 52) naveo da mu je poznat predmetni teren koji se nalazi u [adresa] u predjelu Baštijun, jer se nalazi preko puta njegovog terena. Istaknuo je da je ovaj teren oduvijek starina obitelji RT, ranije u posjedu pradjeda ZT kojeg se sjeća jer je ZT živio u kući do njegove kuće. Poslije ZT naveo je da je teren pripao njegovom sinu IT. IT da je radio u jednoj firmi u Biogradu, tako da on nije imao potrebu intenzivno obrađivati ovu zemlju, ali ju je je redovno održavao ovaj teren čisteći ga. Naveo je da je ET naslijedio sin RT, a RT da su naslijedili ITT i IT. Istaknuo je da im nikada nitko nije osporavao vlasništvo. Naveo je da je teren ograđen tzv. ciljima kao i svi okolni tereni što zna osobno jer i on ima teren na Baštijunu.

16. Svjedok OT je u iskazu (list spisa 53) naveo da točno zna gdje se nalazi ovaj teren, da se nalazi u predjelu [adresa] u [adresa], a da predstavlja jednu veću parcelu. Naveo je da oduvijek pripada obitelji RT istaknuvši da je ovim putem prolazio pedesetih godina prošlog stoljeća jer u istom predjelu Baštijun ima svoj teren. Od tada da pamti da je ovaj teren kultiviran, da se sadilo razno povrće, pamti stabla smokava i mendula. Istaknuo je da je poznavao RT i zna da je to bio njegov teren, a čuo je i za pokojnog ZT. Istaknuo je da je u cijelom mjestu poznat da je to teren od ZT i nije čuo za sporove.

17. U stranačkom iskazu tužitelj ad.2. IT je naveo (list spisa 53-54) da po priči djeda zna da je ovaj teren oduvijek starina njihove obitelji, da je Baštijun još ranije bio u posjedu pradjeda ZT. Nikad nije čuo da bi im netko osporavao vlasništvo.

18. U stranačkom iskazu tužiteljica ad.1. ITT (list spisa 54) se pridružila navodima brata IT. Dodala je kako su joj pok. baka I zv. ŠT i otac znali pričati da nije bilo ove zemlje u Baštijunu da bi figurativno bili gladni kruha. Otac joj je također pričao da su se svi obiteljski brinuli o ovoj zemlji, da su je obrađivali, još počevši od pradjeda pokojnog ZT. S obzirom da se otac još kao mladić preselio u Split, on nije nastavio obrađivati zemlju, ali ova zemlja se redovno obilazila i čistila i nikada nije čula da bi im netko osporavao vlasništvo. Koliko zna pokojna baka ŠT i djed IT su zadnji u obitelji obrađivali ovu zemlju. Otac se preselio zajedno s majkom u Biograd po odlaska u mirovinu. Otac je umro prije pet godina, a misli da se preselio nekih desetak godina prije smrti u Biograd i tada je ponovno počeo zajedno sa majkom obrađivati ovaj teren za svoje osobne potrebe.

19. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

20. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

20.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

20.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

21. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

22. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

23. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

24. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

25. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelji i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetnih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

26. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: AT i OT koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetnih nekretnina koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, da su suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično iskazivali, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanih tužitelja budući da su iskazivali u suglasnosti sa saslušanim svjedocima.

27. Vezano za navode tuženice iznijetim u odgovoru na tužbu da iz priloženih rješenja o nasljeđivanju iz pok. ZT pok. AT i pok. ET nisu obuhvaćene nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] i kat čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] stare izmjere, već kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to za 8/48 dijela, po stavu ovog suda nije pravno odlučno da su predmetne nekretnine utvrđene ostavinskom imovinom prednika tužitelja, budući da je dosjelost ( na koji pravni temelj se poziva tužitelj) pravni institut koji omogućava stjecanje prava vlasništva na temelju posjeda nekretnine tijekom određenog vremenskog razdoblja, pod uvjetom da posjednik ispunjava sve potrebne pretpostavke, uključujući zakonitost posjeda i savjesnost.

28. Iz iskaza saslušanih svjedoka, koji su u vrijeme iskazivanja imali 79 i 86 pa je logično i očekivano da unatrag 70 godina imaju neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojima su govorili odnosno o osobama koje su ih koristile, sud je utvrdio da su predmetne nekretnin u cijelosti uživanae po prednicima tužitelja, nekretnine je još najranije posjedovao pradjed tužitelja pok. ZT, rođen 1883., a umro 1960, na način da je utužene terene koristio za obrađivanje. Potom, predmetne nekretnine je nakon njegove smrti nastavio posjedovati njegov sin pok. IT, koji je nastavio održavati teren košnjom, potom njegov sin pok. RT, otac tužitelja, na isti način, a potom poslije njegove smrti nekretninu su pripale njegovoj djeci, ovdje tužiteljima. Nadalje, iz dostavljene povijesti posjeda ne proizlazi da su prednici tužitelja upisani u katastarskom operatu pa tako niti prvom revizijom katastra 1955, ali po ocjeni ovog suda takav podatak ne može imati veću dokaznu snagu od iskaza saslušanih svjedoka koji su na okolnost posjedovanja utuženih nekretnina po prednicima tužitelja iskazivali argumentirano i uvjerljivo, dok su pritom o predmetu svjedočenja imali neposredna saznanja.

29. Sud smatra potrebnim osvrnuti se i na iskaz svjedoka i tužitelja u dijelu u kojem je naveo da se pok. otac RT preselio u Split. Naime, posjed stvari ima svaka osoba koja vrši faktičnu vlast na stvari (članak 10. ZVDSP). Međutim, kod posjeda stvari nije potrebno fizičko držanje stvari, već je dovoljna faktična mogućnost raspolaganja sa stvari odnosno da posjednik uz redoviti tijek događaja može sa stvari činiti što ga je volja. Iz navedenog proizlazi da bi se radilo o posjedovanju nekretnine, nije potrebna svakodnevna prisutnost na nekretnini da bi se moglo govoriti da je određena osoba u posjedu, već je bitno da određena osoba ima svakodobnu mogućnost raspolaganja s nekretninom. U konkretnom slučaju, činjenica da bi se pok. otac tužitelja pok. RT odselio u Split, to ne isključuje njegov posjed niti da bi selidbom u Split izgubio posjed jer se prema ocjeni ovog suda, posjed nekretnine ne gubi samo zbog prestanka vršenja posjedovnih čini, primjerice zbog prestanka obrađivanja i slično, već bi u takvim okolnostima posjed prestao samo ako bi netko drugi preuzeo predmetnu nekretninu, što se u konkretnom slučaju iz sadržaja izvedenih dokaza nije dogodilo.

30. Po ocjeni ovog suda, na temelju provedenih dokaza proizlazi da su u posjedu predmetnih nekretnina nalaze tužitelji, da su u posjedu prije njih bili njihovi prednici i taj posjed vrše preko 40 godina računajući od 1. siječnja 1997. unatrag. Taj posjed je pošten s obzirom da nema dokaza da bi tužitelje ili njihove prednike u tom posjedu netko smetao ili na tim nekretninama polagao pravo vlasništva osim tuženice koja to vlasništvo osporava u ovom postupku.

31. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

32. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužiteljima naknaditi troškove postupka jer su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu.

32.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (1.350,00) sastava tužbe - 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 12. studenog 2025. u visini zatraženih 50 bodova, trošak zastupanja 27. siječnja 2026. (uviđaj na licu mjesta)-100 bodova umjesto zatraženih 125 bodova jer tužitelj nije naveo niti precizirao po kojem osnovu traži uvećanje ove naknade, nadalje tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištima od 16. travnja 2026. i 20. svibnja 2026. (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife) od po 100 bodova. Dakle, tužitelju je priznato ukupno 450 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 900,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR, što iznosi 1.450,00 EUR.

32.2. Nadalje, nedostatno je određenje tužitelja u troškovniku kojim traže naknadu za „sudske pristojbe za tužbu i presudu po odluci suda“, jer time nije određeno navedeno niti po kojem osnovu niti po kojoj visini traži naknadu za sudske pristojbe, pa je tako postavljen zahtjev u ovom dijelu neodređen, slijedom čega, na temelju odredbe članka 164. stavka 1. ZPP, nije uzeto u obzir prilikom odlučivanja o troškovima postupka.

33. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 2. lipnja 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužiteljima po punomoćniku Budimiru Galiću, odvjetniku u Biogradu na Moru,

- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.