Posl.br. Pr – 4/2026
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Kate Ogresta Jović, u pravnoj stvari tužitelja MĆ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz odvjetničkog društva Krpan & partneri d.o.o. iz Zagreba, Boškovićeva 16 protiv tuženika OPĆA BOLNICA DUBROVNIK sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik BĆ, odvjetnik iz [adresa], radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 7 svibnja 2026. godine, dana 2. lipnja 2026 godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu KLASA: 021-01/25-01/249, URBROJ: 191-1-26-4 od 31.12.2025. godine, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad kod tuženika na poslove liječnika specijalizanta na specijalizaciji iz ginekologije i opstetricije, odnosno na poslove koje je radila prije donošenja Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu KLASA: 021 01/25-01/249, URBROJ: 191-1-26-4 od 31.12.2025. godine, u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku OPĆOJ BOLNICI DUBROVNIK sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici MĆ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka, u iznosu od 625 EUR a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. si ječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana(petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe.
R J E Š E N J E
Radi osiguranja nenovčane tražbine vraćanja na rad određuje se sljedeća privremena mjera:
1. Nalaže se protivniku osiguranja OPĆOJ BOLNICI DUBROVNIK sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da vrati predlagateljicu osiguranja MĆ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na rad sukladno Ugovoru o radu KLASA: 112-02/24-01/1304, Ur.broj 191-2.22/1-241304 od 15. srpnja 2024. godine, u roku tri dana od primitka ovog rješenja.
2. Ovo rješenje ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.
3. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje
Obrazloženje
1Tužiteljica u tužbi tvrdi da je bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu KLASA: 112 02/24-01/1304, Ur. broj: 191-2.22/1-241304 od 15.07.2024. godine na radnom mjestu liječnik specijalizant i to na specijalizaciji iz ginekologije i opstetricije.. Temeljem odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu KLASA: 021 01/25 - 01/249, URBROJ: 191-1-26-4 od 31.12.2025. godine, a koja je tužiteljici uručena 02.01.2026. godine (dalje u tekstu: Odluka o otkazu) odlučeno je: 1. Radnici MĆ, dr. med., zaposlenoj na radnom mjestu specijalizant ginekologije i opstetricije, izvanredno se otkazuje ugovor o radu KLASA: 112-02/24 01/1304, sklopljen 15.07.2024. godine, sukladno čl. 116. Zakona o radu, zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa te narušavanja odnosa povjerenja, zbog čega, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć 2. Radnici bez prava na otkazni rok radni odnos prestaje danom dostave ove Odluke. 3. Radnici koja uslijed prestanka radnog odnosa nije u cijelosti iskoristila godišnji odmor, poslodavac će isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora. Protiv navedene Odluke o otkazu tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava putem punomoćnika i to poštom preporučeno s povratnicom dana 12.01.2026. godine u roku propisanom člankom 133. stavkom 1. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22, 46/23, 64/23; dalje u tekstu ZOR). Navedeni zahtjev za zaštitu prava tuženik je zaprimio 15.01.2026. godine i nije u propisanom roku na isti odgovorio, stoga tužiteljica u roku propisanom člankom 133. stavkom 2. ZOR-a podnosi ovu tužbu, obzirom da joj je Odlukom o otkazu povrijeđeno pravo iz radnog odnosa. Prvenstveno, ističe se kako prije donošenja pobijane odluke i otkazivanja ugovora o radu, nije ispunjen niz zakonom propisanih formalnih pretpostavki koje se trebaju ispuniti kako bi se tužiteljici uopće mogao uručiti izvanredni otkaz Ugovora o radu, uslijed čega je pobijana odluka o izvanrednom otkazu nezakonita. VI. A) NIJE PROVEDEN POSTUPAK SAVJETOVANJA S RADNIČKIM VIJEĆEM / SINDIKALNIM POVJERENIKOM PRIJE DONOŠENJA ODLUKE O IZVANREDNOM OTKAZU Naime, čl. 150. i čl. 153. st. 3. ZoR-a propisuje strogo formalnu proceduru savjetovanja sa radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom, koju je poslodavac dužan provesti prije donošenja odluke važne za položaj radnika, a osobito prije donošenja odluke o otkazu (redovitom ili izvanrednom otkazu – čl. 150. st. 3. t. 2. ZoR-a). Navedenu strogo formalnu proceduru prije donošenja pobijane odluke tuženik u konkretnom slučaju nije proveo. Samo zbog navedenog, pobijana odluka je ništetna sukladno čl. 150. st. 12. ZoR-a. VI. B) Nije jj omogućena obrana niti uručen poziv. 2 Naime, čl. 101. st. 2. Pravilnika o radu tuženika propisuje: „Poslodavac je omogućio radniku da iznese obranu kad ga pozove da u roku tri kod izvanrednog otkaza, odnosno pet dana kod redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem, usmeno ili pisano iznese obranu. Poziv na obranu radniku se uručuje na način uručenja pisanih odluka propisanih ovim Pravilnikom.“ Iz poziva na „žurno očitovanje“ koji je tužiteljici uručen putem e-mail pošte dana 31.12.2025. godine ne proizlazi da je tužiteljici ostavljen rok od tri dana za iznošenje obrane. Prema tome, ne može se smatrati da je tuženik omogućio tužiteljici da iznese obranu, kada joj nije ostavio rok od tri dana za iznošenje obrane. Navedeni rok je Pravilnikom o radu propisao sam tuženik kao preduvjet da bi se smatralo da je radniku omogućeno iznošenje obrane kod izvanrednog otkaza. Povrh svega, ne može se smatrati niti da je tužiteljice uopće pozvana na iznošenje obrane sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu, budući da je ista pozvana na „žurno očitovanje“, a ne na iznošenje obrane, te ista nije imala nikakva saznanja o tome da joj slijedi otkaz ugovora o radu. Iz svega iznesenog očito je da je tuženik s namjerom onemogućio tužiteljicu u saznanju o tome da joj moguće predstoji izvanredni otkaz ugovora o radu, te joj je s namjerom uskratio rok od tri dana u okviru kojeg bi mogla iznijeti svoju obranu. VI. C) Poziv na obranu nije dostavljen sukladno pravilniku. Nadalje, poziv na „žurno očitovanje“ kojeg tuženik očito smatra pozivom na obranu uručen je tužiteljici putem elektroničke pošte dana 31.12.2025. godine. Tužiteljica ovdje ukazuje na drugi dio čl. 101. Pravilnika o radu tuženika u kojem se navodi: Poziv na obranu radniku se uručuje na način uručenja pisanih odluka propisanih ovim Pravilnikom.“ Pisane odluke se sukladno čl. 109. Pravilnika o radu, radnicima imaju dostavljati neposredno na radnom mjestu ili poštom preporučeno s povratnicom. DOKAZ: Pravilnik o radu tuženika od 23.07.2023. godine Prema tome, poziv na „žurno očitovanje“ nije niti uručen tužiteljici sukladno Pravilniku o radu. Pritom je potpuno apsurdno obrazloženje iz pobijane odluke koje glasi: „… poslan joj je bez odgode poziv za žurnu dostavu očitovanja, putem poslodavcu dostupnog e-maila radnice, 31.12.2025. u 14:53 sati, obzirom da se predmetni radni dan radilo skraćeno do 13:00 sati, nije postojala mogućnost uručenja poziva putem interne pošte.“ 3 Ovakvo obrazloženje je u cijelosti neopravdano budući da je Pravilnikom o radu propisano da se dostava poziva na obranu vrši neposredno ili putem preporučene pošte s povratnicom. Naime, ako nije postojala mogućnost da tuženik poziv na obranu uruči tužiteljici neposredno zbog odsutnosti tužiteljice, onda je postojala mogućnost da joj poziv na obranu uputi poštom preporučeno s povratnicom i da joj pritom ostavi rok od tri dana za iznošenje obrane, upravo kako je to propisano Pravilnikom o radu. Pritom osobito nije jasno što znači da se „ predmetni radni dan radilo skraćeno do 13:00 sati“ (osobito uzimajući u obzir poslodavčev Pravilnik o početku, završetku i rasporedu radnog vremena od 03.12.2019.), odnosno nije jasno tko je to taj dan radio skraćeno i temeljem koje pravne osnove i kako je taj „skraćeni rad“ spriječio tuženika da tužiteljici poziv na iznošenje obrane uruči sukladno Pravilniku.Prema tome, ne može se smatrati da je tužiteljica uopće pozvana na iznošenje obrane sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu i 101 i 109. Pravilnika o radu, budući da joj poziv na iznošenje obrane nije dostavljen sukladno Pravilniku. VI. D) Otkaz nije dostavljen sukladno Pravilniku. Nastavno na prethodnu točku, tužiteljica ističe da joj ni ovdje pobijana odluka o izvanrednom otkazu nije dostavljena sukladno čl. 109. Pravilnika o radu već joj je dostavljena elektroničkom poštom dana 02.01.2026. godine. Obzirom na navedeno, povrijeđen je članak 132. ZoR-a i čl. 109. Pravilnika o radu te je pobijana odluka o izvanrednom otkazu ništetna i iz tog razloga. VII. Isto tako, ističe se kako nisu ispunjeni niti meritorni razlozi za donošenje pobijane odluke i to sve iz sljedećih razloga. VIII. A) NIJE POSTOJALA PISANA ODLUKA POSLODAVCA O PREKIDU KORIŠTENJA GODIŠNJEG ODMORA RADNICE NA DAN 01.01.2026. godine Iz pobijane odluke o otkazu proizlazi da je tužiteljica navodno odbila izvršiti radni zadatak odnosno preuzeti dežurstvo u objedinjenom hitnom bolničkom prijemu tuženika na dan 01.01.2026. godine. DOKAZ: Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu KLASA: 021-01/25 01/249, URBROJ: 191-1-26-4 od 31.12.2025. godine Ovdje se ističe kako je tužiteljica taj dan koristila godišnji odmor, koji je u kontinuitetu trajao još od 23.12.2025. godine, a što je tuženiku nesporno bilo poznato. Da bi se moglo prekinuti korištenje godišnjeg odmora tužiteljice, mora postojati pisana i obrazložena odluka tuženika, a koja odluka u konkretnom slučaju nije donesena. 4 Naime, čl. 35. st. 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020, 3/2023, 68/2023, 35/2024, dalje u tekstu: KU) propisano je: „Radniku se može odgoditi, odnosno prekinuti korištenje godišnjeg odmora samo radi izvršenja osobito važnih i neodgodivih službenih poslova na temelju odluke poslodavca.“ Nadalje u st. 4. istog članka propisano je: „Radnik ima pravo na naknadu stvarnih troškova prouzročenu odgodom, odnosno prekidom korištenja godišnjeg odmora.“ U konkretnom slučaju nije donesena obrazložena odluka tuženika o prekidu korištenja godišnjeg odmora tužiteljice, niti o pravu na troškove izazvane prekidom korištenja godišnjeg odmora. Dakle, tuženik je propustio postupiti sukladno KU, te nije postojala pravna osnova za prekid korištenja godišnjeg odmora tužiteljice na dan 01.01.2026. godine, slijedom čega se ne može smatrati da je tužiteljica odbila izvršiti bilo kakav radni zadatak. Isto tako, tuženik ničim nije obrazložio zbog čega je upravo tužiteljica izabrana za predmetno dežurstvo, iako mu je nesporno poznato da je tužiteljica za vrijeme korištenja godišnjeg odmora boravila u mjestu svog prebivališta – [adresa], koji je od mjesta rada udaljen čak 610 kilometara. Isto tako, ničim nije obrazloženo niti zbog čega tuženik na dežurstvo nije pozvao druge raspoložive radnike, odnosno radnike koji duže koriste godišnji odmor ili radnike koji se nalaze bliže mjestu rada. Upravo nepostojanje bilo kakvog obrazloženja za postupanje tuženika u ovom i već ranijim sličnim slučajevima upućuje na sustavni mobbing koji pojedini zaposlenici tuženika vrše nad tužiteljicom i to kroz duži vremenski period. VIII. B) Propušten je rok od 15 dana . U pobijanoj odluci kao dodatni razlozi koji pravdaju izvanredni otkaz ugovora o radu navedeni su sasvim neobrazloženi događaji navodno neprimjerenog ponašanja tužiteljice prilikom dežurstava, navodno neprimjerenog ponašanja prema dežurnim specijalistima te navodnog napuštanja radnog mjesta. Tužiteljici se iz spomenutih razloga ne može otkazati ugovor o radu izvanrednim otkazom, budući da je propušten rok od 15 dana u okviru kojeg roka se tuženik uopće može pozivati na ove činjenice obrazlažući izvanredni otkaz. Osim što je tuženiku protekao rok za pozivanje na ove navodne događaje, ističe se kako se navedeni događaji uopće nisu niti odvili na način na koji to prezentira tuženik, niti je tužiteljica ikada ranije bila upozorena na pogreške ili propuste u radu u vezi s tim ili bilo kojim drugim događajima koji se tiču njezinog radnog odnosa kod tuženika. 5 Slijedom navedenog, u odnosu na predmetne navodne povrede radnog odnosa, ističe se kako je tuženik propustio prekluzivni rok za pozivanje na iste, te kako tužiteljicu nikada nije niti upozorio na predmetne propuste u smislu čl. 119. ZoR-u. Iz navedenog je sasvim jasno da se nije niti radilo o bilo kakvim povredama radnog odnosa od strane tužiteljice, već su navedeni razlozi isključivo nabrojeni kako bi „podebljali“ druge nepostojeće razloge za ovaj izvanredan otkaz. VIII. C) Ne postoje drugi razlozi za otkaz. U vezi s već ranije iznesenim, ističe se i kako nije točno da se tužiteljica obratila dr. OĆ s riječima: „da je ne zanimam ni ja ni Uprava, da se mogu žaliti kome god želim i da pozdravim Ravnatelja u njezino ime i da joj ne pada na pamet doći u dežurstvo.“ Naime, točno je da je tužiteljica smatrala da nije dužna doći u dežurstvo pored drugih raspoloživih kolega, koji su duže od nje na godišnjem odmoru i koji su bliži mjestu rada. Isto tako je točno da se u tom smislu obratila i kolegici OĆ, ali nije točno da je upotrijebila točno ovu citiranu rečenicu, koja je između ostalog navedena kao razlog za izvanredan otkaz. Naposlijetku, sve i da je tužiteljica upotrijebila točno navedene riječi u konkretnom slučaju, iste se ne mogu smatrati povredom profesionalne komunikacije na tolikoj razini da opravdavaju izvanredan otkaz. Isto tako, sukladno čl. 77. st. 3. alineji 10. Pravilnika o radu tuženika, nekorektan odnos prema pretpostavljenima. suradnicima ili korisnicima tuženika sve i kada bi postojao, ne bi predstavljao razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu, već povredu obveze iz radnog odnosa u kojem slučaju bi se tužiteljici trebalo izreći upozorenje na povredu obveze iz radnog odnosa, a ne izvanredan otkaz ugovora o radu. Razlozi za otkaz koji se tiču također navodno neprimjerene komunikacije prilikom dežurstava nisu se uopće dogodili na način kako to opisuje tuženik, već se radilo o minimalnim i uobičajenim nesuglasicama između kolega specijalizanata, ne specijalista, a koje su odavno riješene. Na te navodne povrede radnog odnosa tužiteljica nikada nije bila upozorena, a niti iste sukladno čl. 77. st. 3. alineji 10. Pravilnika o radu tuženika predstavljaju razlog za izvanredan otkaz, već eventualno predstavljaju povredu obveze iz radnog odnosa u kojem slučaju bi se tužiteljici trebalo izreći upozorenje na povredu obveze iz radnog odnosa. Isto tako, tužiteljica nikada nije samovoljno napustila posao kako to sada najednom tvrdi tuženik. Niti taj tužiteljici nepoznati događaj, sve i da se dogodio, ne može predstavljati razlog za izvanredan otkaz sukladno čl. 77. st. 3. alineji 1. Pravilnika o radu tuženika, već eventualno predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa u kojem slučaju bi se tužitelju trebalo izreći upozorenje na povredu obveze iz radnog odnosa. Naposlijetku, kako je već opisano u točki VIII. A) ove tužbe, tužiteljici se ovdje ne može staviti na teret niti navodno odbijanje radnog zadatka od strane tuženika. 6 IX. Dakle, niti jedna navodna povreda na koju se poziva tuženik u pobijanoj odluci o otkazu nije se dogodila na način kako to opisuje tuženik. Isto tako, niti jedna povreda zasebno, niti sve povrede u njihovoj ukupnosti ne predstavljaju osobito teško kršenje povrede radnog odnosa zbog koje je opravdano donijeti izvanredni otkaz ugovora o radu. Pored toga, pobijana odluka o otkazu opterećena je čitavim nizom proceduralnih propusta tuženika, zbog kojih je otkaz ništetan sve i da su se navedene povrede dogodile, a nisu. X. I. Stoga, imajući sve gore navedeno u vidu, radi svega navedenog traži donošenje presude kao u izreci.
Dalje u tužbi predlaže donošenje privremene mjere vraćanja na rad, pozivajući se na sve navode tužbe naročito u smislu 346. st. 1. t. 2. OZ-a i nastanka nenadoknadive štete, predlagateljica osiguranja ističe kako izvanrednim otkazom ugovora o radu predlagateljici nije samo prestao radni odnos, već je time automatski i neposredno prekinuta specijalizacija, kao poseban, zakonom i podzakonskim propisima uređen sustav stručnog osposobljavanja, koji je po svojoj naravi vremenski ograničen, personaliziran i vezan uz konkretnu zdravstvenu ustanovu. DOKAZ: rješenje Ministarstva zdravstva od 20.01.2026. godine Za razliku od liječnika specijalista ili liječnika s položenim stručnim ispitom i tržišnom autonomijom, predlagateljica kao specijalizant nema mogućnost slobodnog zapošljavanja, niti ima realnu mogućnost nadomještanja prekida specijalizacije privremenim angažmanima kod drugih poslodavaca. Prekid specijalizacije za predlagateljicu ne znači privremeni gubitak radnog mjesta, već gubitak kontinuiteta stručnog usavršavanja, produženje ili potpuni gubitak mogućnosti dovršetka specijalizacije te posljedično ozbiljno i trajno narušavanje profesionalne perspektive. U tom smislu, izostanak privremene mjere ne bi imao za posljedicu samo nastanak imovinske štete u vidu izgubljene plaće, već bi doveo do nenadoknadive statusne i profesionalne štete, koju nije moguće sanirati niti eventualnim uspjehom predlagateljice u glavnom sporu. Naknadno vraćanje na rad, nakon višemjesečnog ili višegodišnjeg prekida specijalizacije, ne može uspostaviti stanje kakvo je postojalo prije donošenja osporene odluke o izvanrednom otkazu. Posebno valja naglasiti da se specijalizacija ne može proizvoljno nastaviti kod drugog poslodavca, niti je riječ o pravu koje se može ostvariti jednostavnim sklapanjem novog ugovora o radu. Riječ je o sustavu koji ovisi o planu specijalizacija, suglasnostima nadležnih tijela, mentorstvu i raspoloživim mjestima, zbog čega svaki prekid u pravilu ima dugoročne i često nepovratne posljedice. Isto tako, predlagateljici je radni odnos kod protivnika osiguranja jedini izvor prihoda za život, te je nužan za njezino uzdržavanje i namirenje svakodnevnih životnih potreba, osobito uzimajući u obzir da je ista ugovorno opterećena i plaćanjem najamnine za stan .
2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj ničim nije potkrijepio navode tužbe, a niti je u pogledu navoda iste dostavio bilo kakove dokaze. Stoga se tužba na prvom mjestu čini nepodobnom za raspravljanje, pa se predlaže njen odbačaj. S druge strane budući uz tužbu nije dostavljena dokumentacija kojom bi se osnov uopće mogao dokazati tuženik predlaže, osporavajući navode tužbe u cijelosti . Nadalje prigovara se nepravovremenosti podnesene tužbe obzirom uz tužbu ne prileži dokaz da je ista podnesena u rokovima koje predviđa Zakon o radu, te tužbi ne prileži niti jedna isprava u prilog navedenom (eventualno pravovremeni zahtjev za zaštitu prava i dr. odnosno dostavnica-povratnica kojom se isto dokazuje), te se u navedenom pravcu također predlaže tužbu odbaciti. Tužitelj svoju tužbu na prvom mjestu bazira na navodnim proceduralnim greškama tuženika za vrijeme postupka otkazivanja ugovora o radu, a na drugom mjestu osporavanju razloga samog otkaza ugovora o radu, pri tome ne nudeći nikakove valjane dokaze u prilog svojih tvrdnji. Pogrešni navodi tužitelja a vezano za navodne propuste u postupku davanja izvanrednog otkaza ugovora o radu mogu se sumirati na slijedeći način: - - odluka o izvanrednom otkazu navodno je donesena izvan zakonskog roka, tužitelju je prilikom otkazivanja ugovora o radu navodno uskraćeno pravo na iznošenje obrane (iako isto nije tužiteljici niti trebalo biti dano). Tuženik vezano za predmetne navode tužitelja ističe slijedeće: 1. odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu donesena je u roku od 15 dana od saznanja za propust tužitelja obzirom je do otkazivanja ugovora o radu došlo odmah po saznanju razloga za otkaz 31.12.2025. g., 2. tužiteljici nije uskraćeno pravo na iznošenje obrane, obzirom kod redovnog ili izvanrednog otkazivanja ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika (a što je ovdje bio slučaj) to nije niti obveza poslodavca, već se predmetno pravo može ali i ne mora omogućiti radniku, a obzirom se radilo o vrlo teškoj povredi obveza iz radnog odnosa tužiteljici, koja je rezultat svjesnog i namjernog nečinjenja, a koje je rezultiralo ugrožavanjem zdravlja i života pacijenta za koje postupanje nema nikakova opravdanja, tužiteljici nije niti moglo biti uskraćeno pravo na iznošenje obrane, a niti je pri tome poslodavac počinio proceduralnu pogrešku, već je postupio sukladno odredbi čl. 119 st. 2 ZR-a, 3. na jednak način ni postupak savjetovanja sa radničkim vijećem, sindikalnim povjerenikom i dr. nije niti trebao biti proveden obzirom da se radilo o izvanrednom otkazu i razlozima koji ga opravdaju. Da je navedeno doista tako proizlazi i iz prepiske tužiteljice i tuženika putem wat s up komunikacije gdje ista na vrlo grub i nedoličan način komentira “razloge” nedolaska na radno mjesto u vrijeme kada se na istom trebala i bila dužna nalaziti ovo sve obzirom na činjenicu da se tužiteljica oglušila na zamolbu tuženika iako se radilo o 31.12.2025. g. /dan proslave Nove godine/, kada je potreba za eventualnim liječničkim intervencijama povećana, te činjenici da je zbog zdravstvenih razloga te nezgoda određeni broj zaposlenika tuženika bio u nemogućnosti nazočiti radnom mjestu. U tom pravcu još jednom se na ovom mjestu navode i razlozi otkaza koji je upravo zbog nedoličnog, nemarnog, samovoljnog i nadasve neprofesionalnog ponašanja upravo tužiteljice potom uslijedio i kod kojih se i nadalje ustraje: “...dana 31. 12. 2025.godine u 14:02 sata MĆS, dr.med. dostavila je putem e-maila, obavijest poslodavcu kako je tijekom navedenog razdoblja došlo je do više nepredviđenih i izvanrednih situacija (bolest i prometna nezgoda djelatnika), koje su pravodobno i bez zastoja u radu riješene solidarnošću i profesionalnim angažmanom drugih liječnika. U obavijesti je navela kako je dana 31. prosinca 2025. godine, zbog iznenadne bolesti (gripa) liječnika nastala je izvanredna potreba za osiguravanjem dežurstva dana 1. siječnja 2026. godine, kako bi se osigurao kontinuitet rada OHBP-a i sigurnost pacijenata. Unatoč obraćanju svim dostupnim liječnicima, nije bilo moguće osigurati zamjenu. U navedenim izvanrednim okolnostima obratila se MĆ, dr.med. s molbom da preuzme predmetno dežurstvo. Imenovana je odbila izvršiti radnu obvezu, pritom se izražavajući na krajnje neprimjeren, uvredljiv i neprofesionalan način prema nadređenoj osobi i Upravi Poslodavca, izjavivši, cit: „da je ne zanimam ni ja (dr. OĆ) ni Uprava, da se mogu žaliti kome god želim i da pozdravim Ravnatelja u njezino ime te da joj ne pada na pamet doći u dežurstvo“. Dodatno, ovakvo ponašanje nije izoliran incident. Ranije su zabilježeni prigovori drugih liječnika (dežurne pedijatrice i neurologice) na neprimjereno ponašanje dr. MĆ tijekom dežurstava. Također, u više navrata pokazivala je neprimjeren odnos prema dežurnim specijalistima, a jednom prilikom je tijekom dežurstva samoinicijativno napustila radno mjesto, uz naknadnu telefonsku obavijest. Takvo ponašanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa opisanu Pravilniku o radu poslodavca: • Članak 77. stavak 3. alineja 1- samovoljno napuštanje s posla • Članak 77. stavak 3. alineja 10- nekorektan odnos prema pretpostavljenima i suradnicima Opće bolnice Dubrovnik • Članak 77. stavak 4. alineja 8 - odbijanje izvršenja radnog zadatka Sukladno članku 119. Zakona o radu, radnici je omogućeno pravo na obranu, poslan joj je bez odgode poziv za žurnu dostavu očitovanja, putem poslodavcu dostupnog e - maila radnice, 31.12. 2025.godine u 14:53 sati, obzirom da se predmetni dan radilo skraćeno do 13:00 sati, nije postojala mogućnost uručenja poziva putem interne pošte. Radnica je dostavila očitovanje- pismenu obranu istoga dana putem e-maila u 15:37 sati. Sukladno članku 74. Pravilnika o radu, svaki radnik obvezan je ugovorom preuzete poslove radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu obavljati osobnim radom, savjesno i stručno, sukladno pravilima struke i uputama poslodavca, odnosno ovlaštenih osoba poslodavca. Radnik je dužan pridržavati se odredaba zakona, drugih propisa, kolektivnog ugovora koji obvezuje zdravstvenu ustanovu, Pravilnika o radu i drugih općih akata poslodavca te ugovora o radu. Posebno se naglašava da je Objedinjeni hitni bolnički prijem ustrojstvena jedinica od ključne važnosti za funkcioniranje zdravstvene ustanove, u kojoj se pruža hitna i neodgodiva zdravstvena skrb pacijentima životno ugroženim ili s akutnim zdravstvenim stanjima. Rad OHBP-a mora biti neprekidan, a nepopunjeno dežurstvo predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje i život pacijenata, kao i značajnu pravnu i organizacijsku odgovornost za poslodavca. Poslodavac kao zdravstvena ustanova dužan je organizirati rad kako bi osigurao kontinuitet pružanja zdravstvene zaštite. U hitnoj medicinskoj službi ne postoji mogućnost odgode rada, a osiguravanje dežurstava temelji se na profesionalnoj odgovornosti, poštivanju hijerarhije i spremnosti liječnika da, u izvanrednim okolnostima, postupe u interesu pacijenata i sigurnosti zdravstvenog sustava. Posebno se ističe da Poslodavac opisano ponašanje radnice smatra osobito otegotnom okolnošću iz razloga što je imenovana zaposlena na radnom mjestu specijalizanta ginekologije i opstetricije. Status specijalizanta podrazumijeva pojačanu obvezu poštivanja stručne i organizacijske hijerarhije, uputa nadređenih liječnika te Uprave Poslodavca, kao i visoku razinu profesionalne odgovornosti, osobito u izvanrednim i kriznim situacijama u sustavu hitne medicinske skrbi. Odbijanjem izvršenja radnog zadatka u okolnostima izvanredne potrebe osiguranja kontinuiteta rada Objedinjenog hitnog bolničkog prijema, uz istodobno neprimjereno, uvredljivo i neprofesionalno izražavanje prema nadređenoj osobi i Upravi Poslodavca, radnica je pokazala potpuno nepoštivanje hijerarhijskog ustroja zdravstvene ustanove, temeljnih pravila struke te profesionalne etike. Takvo ponašanje, osobito od strane specijalizanta koji se nalazi u procesu stručnog usavršavanja i rada pod nadzorom, dodatno narušava radnu disciplinu, međuljudske odnose i sigurnost organizacije rada, te ozbiljno dovodi u pitanje njezinu sposobnost daljnjeg sudjelovanja u radu zdravstvene ustanove. Zbog svega navedenog, osobito uzimajući u obzir prirodu rada u hitnoj medicinskoj službi, gdje je nužna visoka razina profesionalnosti, suradnje i poštivanja organizacije rada, Poslodavac je izgubio povjerenje u radnicu, te nastavak radnog odnosa više nije moguć...” -- Dakle otkaz dan tužiteljici je i više nego dovoljno opravadan te obrazložen. . Vezano za navode tužbe kojima se osporavaju razlozi zbog kojih je tužiteljici dan izvanredni otkaz ugovora o radu, za navesti je da su isti paušalni i nedorečeni. IV Vezano za podneseni prijedlog za osiguranje tražbine privremenom mjerom isti se predlaže na prvom mjestu odbaciti kao nedopušten/u odnosno odbiti kao neosnovan/u jer je u istom/oj sadržan i tužbeni zahtjev s jedne strane dok s druge strane tužitelj nije dokazao niti jednu od zakonski određenih pretpostavki iz čl.344,346,347 OZ -a. Iz prijedloga za osiguranje privremenom mjerom uopće nije razvidno niti koju to točno tražbinu tužitelj osigurava ili želi osigurati svojim prijedlogom. Nadalje navodi tužitelja- predlagatelja osiguranja da primjena izvanrednog otkaza bez prethodnog iscrpljivanja blažih mjera i bez realne procjene mogućnosti nastavka radnog odnosa, upućuje na zaključak da je osporena odluka vjerojatno nezakonita, predstavljaju paušalne i ničim dokazane tvrdnje tužitelja na jednak način kao i ostale tvrdnje tužitelja vezano za prekid specijalizacije te štetu koja bi na strani tužiteljice navodno mogla nastati / i neovisno o nastanku imovinske štete/, kao i tvrdnje tužiteljice da povratkom tužiteljice na radno mjesto pri tome ne bi nastala šteta tuženiku već eventualno samo navodna korist istom. Međutim iz spisu dostavljenih dopisa, te isprava odnosno korespondencije vršene između tužiteljice i tuženika te njenog ponašanja u trenutku nastanka razloga za otkaz kao i više puta ranije, proizlazi sasvim nešto suprotno onom što tvrdi tužiteljica, a to je upravo osnovanost izvanrednog otkaza, kao i činjenica da se upravo tužiteljica u ovom ali i nizu drugih slučajeva ponaša nedolično i suprotno preuzetim radnim obvezama te uopće suprotno onom što bi liječnička profesija bila i trebala biti te predstavljati za tužiteljicu ali i uopće, a ponadasve u trenutku kada se ista nalazi /odnosno nalazila se/ na specijalizaciji. Nastavno na navedeno eventualni povratak tužiteljice privremeno ili stalno na rad predstavljao bi kao i do sada veliku štetu kako za tuženika tako i za korisnike zdravstvenih usluga samog tuženika. Zaključno tužbu se na prvom mjestu predlaže odbaciti, odnosno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu tužitelja na snošenje troškova parničnog postupka tuženiku, a na jednak način predlaže se privremenu mjeru odnosno podneseni prijedlog za osiguranje tražbine na prvom mjestu odbaciti kao nedopušten, odnosno odbiti kao neosnovan.
3 Sud je u dokaznom postupku pregledao sve pravno relevantne isprave priložene u spisu kao i saslušao tužiteljicu. Daljnje dokaze sud nije provodio jer smatra stanje stvari dovoljno raspravljenim , pa bi provođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti i hitnosti u radnim sporovima.
Daljnji dokazi nisu provođeni jer sud smatra stanje stvari dovoljno raspravljenim
3 1. Tužiteljica na saslušanju izjavljuje da je zaposlena kao specijalizant od srpnja 2024. Uvijek uredno obavljala svoj posao. Sudjelovala i na porođajima i sama ih obavljala, čak sam radila i na operacijama. Odluku o izvanrednom otkazu dobila 2. siječnja 2026. uredno je prijavila svoj godišnji od 23. prosinca 2025. i na godišnjem je trebala bit sve do 2. siječnja 2026., međutim na Staru godinu se pojavio problem zbog bolovanja dvojice kolega. Za jednog se našla zamjena, za drugog nije i nju je pozvala doktorica OĆ na WhatsApp grupu da dođe raditi, međutim uredno je odgovorila da je u Zagrebu i da ne može doći jer je na svom zasluženom godišnjem odmoru. Nije rekla da je ne zanima ni ona ni uprava, a zbog poruka u WhatsApp grupi je reagirala obrambeno pa je zato rekla da pozdravi ravnatelja protiv ravnatelja nema ništa i nisu nikad bili u nikakvom kontaktu, pa se branila . I prije je bilo problema sa doktoricom OĆ koja je hematolog ali nekad radi kao zamjenik voditelja na OHBP. Sve je uredno prijavila svom šefu ĐĆ i on joj je rekao da je na godišnjem, da sve pusti i da ćemo pričati kad se vratim. Nikad ni je imala problema sa svojim kolegama na ginekologiji. Odmah nakon što je dobila otkaz se obratila svom odvjetniku i uslijedila je pravna procedura. Problem je sa specijalizacijom koja se inače jako teško dobije, jer joj je ukinut dekret, pa ne može nastaviti raditi niti u jednoj drugoj bolnici, a kao što je rekla kao što je opće poznato sada je specijalizacije sve teže dobiti.
Na upit zamjenika punomoćnika tuženika kako se zaposlila u OB Dubrovnik tužiteljica odgovara da se uredno prijavila na specijalizaciju i dobila posao. Na daljnje pitanje je li može ponovno to učiniti tužiteljica odgovara da je problem u tome jer se ništa ne raspisuje. Na daljnje pitanje da li joj je od strane poslodavca dana 31. prosinca 2025. nuđeno da se vrati na posao o njihovom trošku tužiteljica odgovara da nije.
1 0
3. 2. Iz odluke o izvanrednom otkazu razvidno ugovora o radu KLASA: 021 01/25- 01/249, URBROJ: 191-1-26-4 od 31.12.2025. godine, razvidno je
: 1. Radnici MĆ, dr. med., zaposlenoj na radnom mjestu specijalizant ginekologije i opstetricije, izvanredno se otkazuje ugovor o radu KLASA: 112-02/24 01/1304, sklopljen 15.07.2024. godine, sukladno čl. 116. Zakona o radu, zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa te narušavanja odnosa povjerenja, zbog čega, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć- ls 12
3 3 Iz Zahtjeva za zaštitu prava razvidno je da je isti podnesen dana 12 siječnja 2026 dakle u roku, po čl 133 Zakona o radu , ZR / Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 i to poštom preporučeno ls 21
3 4 Iz rješenja ls 69 razvidno je da Ministarstvo zdravstva dana 20 siječnja 2026 donosi rješenje kojim je utvrđeno da dana 2 siječnja 2026 prestanak prava na obavljanje specijalizacije iz ginekologije, sve zbog prestanka radnog odnosa.
3 5 Iz ugovora o najmu razvidno je da tužiteljica plaća najam stana u [adresa] Eur a , od 1 svibnja 2025
4. Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13; dalje: ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan
5 . Predmet spora je utvrđenje osnovanosti otkaza danog tužiteljici 31. 12. 2025.
6 Među strankama nije sporna
- Činjenica da nije konzultirano radničko vijeće niti sindikalni povjerenik prilikom donošenja odluke o otkazu
Sporna je
- Pravodobnost tužbe
- Osnovanost izvanrednog otkaza
6 1 Tužba je podnesena 6. veljače 2026. - razvidno iz spisa - Otkaz je donesen dana 31.12.2025. – razvidno iz spisa – tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava 12. siječnja 2026. – tuženik ga je primio 15. siječnja 2026 , na istog nije odgovorio. Dakle tužiteljica je uredno reagirala u roku 15 dana i prije jer je podnijela zahtjev za zaštitu prava u roku, dana 12 siječnja 2026. – čl 133 st 1 Zakona o radu – Tuženik je primio zahtjev 15 siječnja, u daljnjem roku od 15 dana nije odgovorio, odnosno nije udovoljio, pa je tužitelj – u daljnjem roku od 15 dana dale 6. 2. 2026 - sukladno čl 133 st 2 ZR/ Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 podnio tužbu , dakle tužba je podnesena u roku, jer je rok za podnošenje tužbe – zadnji dan za podnošenje tužbe upravo 15 veljače a podnesena je 6 veljače.
1 1
7. Čl 116 ZR / Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka izvanredan otkaz . ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radno odnosan nije moguć.
St 2 je propisano da se ugovor o radu može otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
Čl 119 je propisano da prije izvanrednog otkazivanja poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
Čl 150 ZR je propisano da Prije donošenja odluke važne za položaj radnika , poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika
…a čl 150 st 3 točka 2 je propisano da je važna odluka otkaz
8Tužiteljica u postupku ističe da se poslodavac nije konzultirao sa radničkim vijećem, što tuženik i ne spori, samo navodi obzirom da se radi o izvanrednom otkazu da to nije dužan.
Odmah na pripremnom ročištu tužitelj traži zaključenje glavne rasprave i donošenje presude kojom se usvaja tužbeni zahtjev, jer nije konzultirano radničko vijeće niti sindikalni povjerenik.
9Zakon o radu u čl 150 strogo propisuje da se prije donošenja odluke o otkazu, bilo kakovom, bilo redovnom bilo izvanrednom, poslodavac dužan savjetovati sa radničkim vijeće, što u ovom slučaju poslodavac ne spori da nije obavio.
Dakle samim tim je osnovan tužbeni zahtjev, jer tuženik nije poštivao strogu formu koju propisuje ZR , pa je odlučeno kao u točki I izreke.
10 Upravo radi navedenog daljnji dokazi nisu provođeni jer bi bili protivni načelu ekonomičnosti i hitnosti radnih sporova. Dakle sud se nije upuštao u provođenje daljnjih dokaznih prijedloga niti je posebno obrazlagao ostale navode stranaka koji sada nisu od bitnog značaja kada je povrijeđena procedura otkazivanja, , jer samim tim što nije poštivana forma tj procedura za otkaz, tužbeni zahtjev je osnovan.
1 2
11 Dakle savjetovanje sa radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom propisano je radi zaštite prava radnika koja proizlaze iz radnog odnosa. Na primjenu ovih strogih propisa odnosno odredbi ZR sud pazi i po službenoj dužnosti, a upravo sama tužiteljica na isto ukazuje u tužbi. Svaka odluka donesena o statusu radnika donesena suprotno odredbama koje reguliraju postupak savjetovanja sa radničkim vijećem je ništetna.
12 Glede svega navedenog odlučeno je kao u izreci te je tužbeni zahtjev usvojen a temeljem čl 124 Zakona o radu , odlučeno je je vračanje na posao tužitelju.
Čl 346 Ovršnog zakona je propisano
(1) Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili
2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
(2) Odredbe članka 344. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.
13 Dakle tužiteljica navodi da je sada nezaposlena , ne ostvaruje primanja, u najmu je stana, utvrđen je i prestanak prava na obavljanje specijalizacije. Jasno da je tužiteljici plaća nužna za svoje uzdržavanje, tim više što je podstanar i to u [adresa], gdje su cijene najma općepoznato visoke. U samom ugovoru stoji iznos od 400 Eur….
Sama tužiteljica navodi da je teško uopće dobiti drugu specijalzaciju ili se javiti na drugo radno mjesto, jer i ti postupci traju dugo, što je istina.
Uvažavajući se navedeno naročito vlastito uzdržavanje , obavljanje posla, opasnost od ostanka bez jedinog izvora prihoda do daljnjega , težina dobivanja nove specijalizacije sud je odlučio kao u izreci rješenja.
Činjenica jest da će pravomoćnim rješenjem ovog postupka , ukoliko se utvrdi i u drugom stupnju da je tužbeni zahtjev osnovan, tužiteljica konačno biti vraćena na posao, no međutim razdoblje do odluke tužiteljica mora raditi i sebe uzdržavati, pa je nastala štete dakle uzdržavanje, a promjena postojećeg stanja stvari eventualno zapošljavanje drugih specijalizanata na mjesto tužiteljice.
14 Tužiteljica je dokazala da je već izgubila specijalizaciju koju je imala, što je svakako teško dobiti, obzirom na prirodu posla notorno je da je svaki dan na poslu usavršavanje i učenje, izostanak s posla par mjeseci ili više, svakako je štete za tužiteljicu sada u fazi specijalizacije, naročito kao dr medicine.
15 Glede navedenog usvojen je prijedlog za određivanje privremene mjere a temeljem čl 352 st isto Zakona je odlučeno kao u točki 3 izreke rješenja, dakle žalba ne odgađa izvršenje
1 3
16 Tužiteljica je u cijelosti uspjela u postupku, pa temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku, ima pravo na nadoknadu po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ¨Narodne novine¨ broj, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 u nastavku OT,), tužitelju je priznat pravo na naknadu troška nastalog na temelju zastupanja po odvjetniku i to jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 eura (tbr.7.2 tarife) kako je to i popisano na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava, dakle 625 EUR , trošak prijedloga za privremenu mjeru nije priznat jer je isti u samoj tužbi .
U Dubrovniku, 2. lipnja 2026.
S u t k i n j a
Kate Ogresta Jović
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DN-a:
- punomoćnik tužiteljice,
- punomoćnik tuženice
