REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3036/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. iz Zagreba, Miševečka 15A, OIB 15907062900, zastupanog po punomoćnicima VN, Željki Rajković i Slavenu Martiću, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB 61817894937, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o je

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Birkić-Šarić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-60279/2024 od 10. srpnja 2024. te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II Odbija se tužitelj u cijelosti sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 22. svibnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine, temeljem kojeg je javni bilježnik Ivanka Birkić-Šarić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-60279/2024 donio rješenje 10. srpnja 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 436,47 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 30,84 eura od dana 16. prosinca 2023. do isplate, na iznos od 20,96 eura od dana 22. srpnja 2023. do isplate, na iznos od 32,28 eura od dana 24. lipnja 2023. do isplate, na iznos od 21,45 eura od dana 23. kolovoza 2023. do isplate, na iznos od 21,31 eura od dana 23. rujna 2023. do isplate, na iznos od 75,61 eura od dana 24. veljače 2024. do isplate, na iznos od 55,47 eura od dana 26. ožujka 2024. do isplate, na iznos od 67,91 eura od dana 26. siječnja 2024. do isplate, na iznos od 52,69 eura od dana 26. svibnja 2023.do isplate te na iznos od 57,95 eura od dana 28. prosinca 2023. do isplate, sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi ističući prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu, prigovara vjerodostojnoj ispravi temeljem koje je izdano rješenje o ovrsi, smatra kako nije jasno određena naznaka nekretnine na koju se odnosi predmetna tražbina, da spisu nisu priloženi računi za utuženo razdoblje iz kojih bi proizlazilo na koga isti glase, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, zastare te osporava osnov predmetnog potraživanja. Slijedom svega, tuženik predlaže da sud predmetno rješenje o ovrsi odbaci, podredno stavi izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje te postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platno naloga.

3. Sud je ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-3036/2024-2 dana 9. lipnja 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. Tužitelj se na navode tuženika iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 14. listopada 2025. kojim ukazuje kako utuženo potraživanje proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije koji je potpisan od strane ovlaštenih predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa], zastupanih po predstavniku suvlasnika MN, kao krajnjih kupaca toplinske energije, koji su isti sklopili dana 22. prosinca 2014. pod brojem 179012201401, a koji u skladu sa zakonom obvezuje i sve druge vlasnike i suvlasnike posebnih dijelova zgrade. Sukladno Ugovoru, tužitelj obavlja ugovorenu djelatnost davatelja usluga isporuke toplinske energije za koje usluge tužitelj ispostavlja račune prema količini pružene usluge i utvrđenoj cijeni. Svi vlasnici samostalnih uporabnih cjelina nekretnine su krajnji kupci na koje se raspodjeljuje toplinska energija koja je isporučena na jedinstveno obračunsko mjerno mjesto na ulazu u zgradu, a sve prema načinu određenom Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine br. 99/2014, 27/2015, 124/2015, 67/2025, dalje u tekstu: Pravilnik) te navodi kako je tuženik jasno obaviješten o ugovorenom načinu obračuna mjesečnih troškova za isporučenu toplinsku energiju te je kao i tužitelj obvezan poštivati odredbe Pravilnika. Navodi kako je isporučio toplinsku energiju u predmetnu stambenu zgradu na adresi [adresa], na jedinstveno obračunsko mjesto u predmetnom razdoblju te da je ukupno isporučenu toplinsku energiju raspodijelio svim suvlasnicima posebnih dijelova stambene zgrade sukladno odabranom modelu i odredbama Pravilnika, temeljem članka 84. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu: ZVDSP) te da je tuženik, kao suvlasnik nekretnine na čijem suvlasničkom dijelu je uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine, dužan podmiriti obveze na povremena davanja koja uključuju i naknade dobavljaču toplinske energije. U odnosu na navode tuženika o neurednosti prijedloga za ovrhu s obrazloženjem da dostavljeni Izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe, tužitelj ističe kako se odredbom članka 39. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje u tekstu: OZ) navodi da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati oznaku suda, ime i prezime stranaka, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj, zatim, ime i prezime, adresu i osobni identifikacijski broj zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave i predmetnu ispravu, ovršni zahtjev i potpis podnositelja, a koje podatke predmetni prijedlog za ovrhu nesporno sadrži. Također, tužitelj navodi kako je prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže održati na snazi predmetno rješenje o ovrsi zajedno sa naknadom troškova postupka tužitelju.

5. Tuženik se na predmetne navode tužitelja očitovao na ročištu održanom 6. veljače 2026. ističući kako ustraje na istaknutim prigovorima te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Nadalje, tuženik je podneskom od 9. ožujka 2026. istaknuo i kako je tužitelj prekludiran iznositi činjenice i predlagati dokaze podneskom od 14. listopada 2025. gdje sud ukazuje kako je tužitelj ranije spomenuto rješenje ovog suda od 9. lipnja 2025. zaprimio 2. listopada 2025. (potvrda o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena nalazi se na poleđini lista 21 spisa). Dakle, tužitelj je navedeni podnesak predao u roku od 15 dana od primitka predmetnog rješenja, odnosno isti je predan u skladu s člankom 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP). Stoga tužitelj nije prekludiran iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze kako je to učinio podneskom od 14. listopada 2025.

6. Nadalje, tuženik u predmetnom podnesku od 9. ožujka 2026. navodi kako tužitelj sam, u svom vlastitom podnesku, potvrđuje da korisnik predmetnog stana nije Grad Zagreb, nego treća osoba – najmoprimka, da obitelj FN stan koristi još od 1996., što izričito proizlazi iz tuženikova ranijeg podneska kao i iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio. Nadalje, u svojoj obavijesti od 29. prosinca 2021. tužitelj navodi kako je evidentirao korisnicu stana FN i da će upravo njoj slati račune za isporučenu toplinsku energiju, a da računi nikada nisu bili dostavljani tuženiku, niti je tuženik u bilo kojem trenutku bio obaviješten o eventualnom dugu za predmetni stan. Time tužitelj sam potvrđuje da je znao tko je korisnik prostora i koga je smatrao dužnikom. Tuženik ističe kako navod tužitelja da je u obavijesti od 29. prosinca 2021. naveo da ukoliko korisnica ne bude uredno podmirivala račune da će potraživanje namiriti od vlasnika nekretnine, ne može anulirati relevantne pozitivne propise o solidarnoj, odnosno supsidijarnoj odgovornosti.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 16. svibnja 2024., Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 179012201401, Odluku suvlasnika sa lista 36 spisa uz popis suvlasnika, izvadak iz zemljišnih knjiga, prijepis utuženih računa sa lista 56-75 spisa, dopis – očitovanje od 29. prosinca 2021. sa lista 80 spisa, Ugovor o najmu stana od 22. svibnja 1996., te Opće uvjete za isporuku toplinske energije sa lista 86-95 spisa

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim kao pod toč. I. izreke.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi u [adresa], za razdoblje od travnja do kolovoza 2023., potom za listopad, studeni, prosinac 2023. te siječanj i veljaču 2024.

10. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija te osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i je li protekao zakonski rok za zastaru utuženog potraživanja.

11. Sud u odnosu na navode tuženika o neurednosti prijedloga za ovrhu i da rješenje o ovrsi ne sadrži propisane podatke, te da izvadak iz poslovnih knjiga nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom odgovorne osobe ukazuje kako je odredbom čl. 39. OZ-a propisano da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim treba ovrhu provesti i po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Sud je uvidom u priloženi ovršni prijedlog utvrdio kako isti sadrži potrebne podatke, a temeljem izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja kao vjerodostojne isprave. Nadalje, izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava sukladno odredbi članka 31. stavak 1. OZ-a, kojim je propisano da su vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze kako je to prethodno navedeno te je pregledom priloženog izvoda iz poslovnih knjiga utvrđeno da isti udovoljava traženim pretpostavkama i predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 9. Zakona o računovodstvu (Narodne novine broj 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20) kao i citiranom članku OZ-a. Slijedom navedenog, sud predmetne navode tuženika smatra neosnovanim, paušalnim i usmjerenim na izbjegavanje odgovornosti.

12. Odredbom čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji (Narodne novine br. 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15) propisano je kako se pod energijom smatra primarni energent i/ili transformirani oblik energije, električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, dok je točkom 12. istog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.

13. Na temelju čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14 i 129/15, dalje Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

14. Nadalje, odredbom čl. 3. Općih uvjeta propisani su odnosi između kupca toplinske energije i krajnjih kupaca, pri čemu se odnos između njih regulira ugovorom o potrošnji toplinske energije, a sklapaju ga kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika.

15. Na temelju odredbe čl. 18. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 155/23, dalje ZOO) tuženik je kao sudionik u obveznom odnosu dužan postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnjom dobrog domaćina), kao i pridržavati se načela savjesnosti i poštenja sukladno odredbi čl. 12. ZOO-a te je u tom smislu tuženik bio dužan obavijestiti tužitelja o bilo kakvim nastalim promjenama, a što isti nije učinio niti je tijekom postupka tvrdio da je to učinio. Isto tako, valja naglasiti da tužitelj obavlja specifičnu djelatnost - pružanje usluge isporuke toplinske energije velikom broju fizičkih i pravnih osoba i da korisnike utvrđuje prema svojoj evidenciji, a koja je sastavljena na temelju prijava i odjava.

16. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 16. svibnja 2024., te sa stanjem na isti datum i prijepise računa sa lista 56-75 spisa, sud je utvrdio da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja i vlasnik zaveden tuženik za stambeni prostor na adresi u [adresa], te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od travnja do kolovoza 2023., potom za listopad, studeni, prosinac 2023. te siječanj i veljaču 2024. u ukupnom iznosu od 436,47 eura.

17. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga sa lista 41-68 spisa, sud je utvrdio kako je tuženik upisan u vlastovnici pod rednim brojem 8. kao vlasnik stana na adresi u [adresa], stan na prvom katu površine 62,30 m2. Nadalje, uvidom u ispis utuženih računa sa lista 56-75 spisa, sud je utvrdio kako je u istima naznačena površina stana 57,34 m2.

18. Uvidom u Ugovor o isporuci toplinske energije broj 179012201401 od 22. prosinca 2014., sud je utvrdio kako je isti sklopljen između tužitelja kao kupca toplinske energije i suvlasnika stambene zgrade u [adresa] kao krajnjih kupaca radi opskrbe toplinskom energijom. Za istaknuti je kako tužitelj nije naveden na popisu suvlasnika već je sud pod rednim brojem 6. utvrdio kako su navedeni UN i EN.

19. Budući tuženik tijekom postupka osporava da je vlasnik navedene nekretnine, teret dokazivanja da je on vlasnik predmetne nekretnine nalazi se na strani tužitelja sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a. Treba reći da, iako se vlasništvo nekretnine stječe uknjižbom stjecateljeva vlasništva u zemljišnu knjigu sukladno čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1, 2. i 3. ZV-a te se dokazuje izvatkom iz zemljišne knjige koji uživa javnu vjeru te je javna isprava u smislu čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, 128/22; dalje: ZZK), odnosno odgovarajućom ovjerenom ispravom koja je podobna za uknjižbu prava vlasništva, ne znači da tužitelj i drugim ispravama ne može dokazivati da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine. Dakle, iako bi tužitelj izvatkom iz zemljišnih knjiga nesumnjivo dokazao da je upravo tuženik vlasnik nekretnine, takvu pravno odlučnu činjenicu tužitelj može dokazivati i drugim dokaznim sredstvima.

20. Uvidom u Ugovor o najmu stana 22. svibnja 1996. (list 82-84 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj stan na adresi u [adresa] dao u najam EN, koji je kao najmoprimac stan koristio sa UN (supruga), FN (kćer) i ŽN (kćer) kao članovima obiteljskog domaćinstva.

21. Nadalje, uvidom u dopis – očitovanje sa lista 80 spisa, sud je utvrdio kako je tuženik obavijestio tužitelja o promjeni korisnika stana na adresi u [adresa], šifra krajnjeg kupca 31790030438, šifra objekta 03343871, da je sukladno zahtjevu tuženika evidentirana promjena kao i da će račune za isporučenu toplinsku energiju od 12/2021 ispostavljati na FN kao bespravnu korisnicu istog. Također, napominje se kako se Grad Zagreb, temeljem Zaključka gradonačelnika Grada Zagreba Klasa: 371-04/16-02/327, Urbroj: 251-03- 02-16-2 od 13. prosinca 2016. obvezao da će za gradske stanove i poslovne prostore u kojima se nalaze korisnici bez valjanje pravne osnove odnosno korisnici bez sklopljenog ugovora o najmu/zakupu/korištenju, podmirivati novčane tražbine za isporučenu toplinsku energiju tužitelju ukoliko tu tražbinu tužitelj ne uspije naplatiti od korisnika koji su iste prouzročili, regresnom tužbom pa sukladno navedenom, tužitelj navodi kako ukoliko FN ne bude uredno podmirivala račune za isporučenu toplinsku energiju, da će tada navedeno potraživanje namiriti od tuženika.

22. Nadalje, za istaknuti je kako je sam tužitelj na utuženim računima (list 56-75 spisa) među ostalim pored Grad Zagreb naveo i "Filipović Petra". Iz naprijed navedenog proizlazi da je tužitelju bilo poznato da je navedeni stan koristila FN (kako to i navodi tuženik tijekom postupka).

23. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu dok tužitelj istu ničime nije osporio.

24. Dakle, iz naprijed navedene dokumentacije proizlazi da je tuženik predmetnim stanom raspolagao kao vlasnik, to jest da je isti dao u najam trećoj osobi. Stoga iz navedenog proizlazi da je tuženik predmnjevani vlasnik predmetne nekretnine. Nadalje, iz navedene dokumentacije proizlazi i da stan koristi FN te da je tužitelj bio obaviješten o tome da ista koristi predmetni stan, čime obveznik plaćanja naknade za isporučenu toplinsku energiju tijekom utuženog razdoblja nije tuženik, već FN temeljem odredbe čl. 84. st. 2. ZV-a koja predmetni stan koristi kao najmoprimac.

25. Sud ističe kako u ovom slučaju nema mjesta primjeni čl. 84. st. 3. ZV-a koji propisuje da suvlasnik posebnog dijela na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, a kojeg koristi neka druga osoba na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom, jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze. Zbog supsidijarne prirode odgovornosti tuženika, kako bi tužitelj uspješno naplatio utuženu tražbinu od tuženika sukladno navedenoj odredbi, potrebno je da isti dokaže da je FN pisanim putem pozvao na plaćanje te da ista nije ispunila obvezu u roku određenom u pisanom pozivu na ispunjenje (čl. 1111. st. 1. ZOO), a što tužitelj tijekom postupka niti navodi, niti dokazuje.

26. Slijedom navedenog, sud je ocijenio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim čime je sud temeljem čl. 84. st. 2. ZV-a ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

27. Za istaknuti je kako sud slijedom navedenog, nije razmatrao ostale prigovore tuženika.

28. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku. Tako se odluka o trošku postupka temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23; dalje: Uredba) te je donesena sukladno Zaključku broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.

29. Obzirom je tužitelj odbijen u pogledu glavnog potraživanja time je isti odbijen i u pogledu svih sporednih potraživanja, zakonskih zateznih kamata i zatraženih troškova postupka, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

30. Nadalje, iako primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka, sud ukazuje kako je tuženik zatražio samo trošak sudske pristojbe na prigovor no kako se navedena pristojba naplaćuje tek po pravomoćno okončanom postupku, u kojoj fazi ovaj postupak nije, te kako tuženiku nije niti naloženo plaćanje navedene sudske pristojbe, to navedeni trošak nije niti nastao, čime je odlučeno o trošku tuženika kao u točki III. izreke.

Zagreb, 2. lipnja 2026.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- tuženiku

U Zagrebu, dana 2. lipnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja