Poslovni broj: Us I-32/2026-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, Domovinskog rata 29a, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) MP (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi utvrđivanja vjerodostojnosti izdanih isprava te ispravke razdoblja sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 8. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II-560-01/24-01/342, Urbroj: 512-2501-24-2 od 4. studenog 2024.

II.Poništava se rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektor za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Služba za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Split, Klasa: UP/I-561-01/21-01/26, Urbroj: 512M2-6510-24-8 od 16. kolovoza 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke o trošku naknadi tužiteljici trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eur dok se odbija kao neosnovan zahtjev za nadoknadu preostalog dijela troška upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-560-01/24-01/342, Urbroj:

512-2501-24-2 od 4. studenog 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba ŠP, rođenog **.**.1958., (prednik tužiteljice) izjavljena na rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I-561-01/21-01/26, Urbroj: 512M2-6510-24-8 od 16. kolovoza 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem točkom 1. izreke, utvrđeno je da je u izdanoj potvrdi VP 3105, KLASA: 034-04/99-01/03, URBROJ: 3105-02G1-04-99-82 od 29. srpnja 1999. godine, neistinito evidentirano razdoblje pripadnosti ŠP, rođenog **.**.1958., VP 3105 Ston od 15. srpnja 1991. do 30. studenog 1996. godine. Točkom 2. izreke utvrđeno je da je u izdanoj potvrdi VP 3105, KLASA: 034-04/98-01/01, URBROJ: 3105-05-04-98-207 od 01. prosinca 1998. godine, neistinito evidentirao razdoblje pripadnosti ŠP, rođenog **.**.1958., OS RH od 15. srpnja 1991. godine i dalje. Točkom 3. izreke utvrđeno je da je u prijavi stradavanja VP 3105, P 562-02/98-01/01, URBROJ: 3105- 05-01-98-43 od 02. prosinca 1998. godine, neistinito evidentirano stradavanje ŠP, rođenog **.**.1958., kao pripadnika VP 3105 OS RH. Točkom 4. izreke briše se, u bazi IS-PU — „Sudjelovanje u Domovinskom ratu”, ŠP, rođenom **.**.1958., razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu od 15. srpnja 1991. do 30. studenog 1995. godine (Južno bojište). Točkom 5. izreke je naloženo Područnom odsjeku za poslove obrane Split, po pravomoćnosti upravnog akta, u bazi IS -PU, Sudjelovanje u DR, postupiti sukladno točki 4. izreke tog rješenja.

3.Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužitelj ŠP, pobija navedeno drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se u bitnome ističe da se ovdje ne radi o upravnoj stvari te se ističe prigovor nenadležnosti tuženika i prvostupanjskog tijela za vođenje predmetnog postupka. Nadalje se ističe da je netočan i neosnovan navod tuženika da je tužitelj u više navrata pozvan na davanje izjave o utvrđenom činjeničnom stanju s obzirom da u spisu predmeta prileži zapisnik o saslušanju stranke od 2. rujna 2021. godine iz kojeg da je razvidno da je tužitelj izjavio da je u lošem psihičkom stanju zbog doživljene prometne nezgode (dakle zbog opravdanih razloga) te da je pod tretmanom psihološkog liječenja i da će po završetku istoga dati izjavu o navedenim okolnostima. U svezi navedenog ukazuje se na odredbu članka 30. st.1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, 110/21 – dalje ZUP), koja se i citira, te ističe da ne treba naglašavati da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke a što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari pa da je očito da tužitelju nije omogućeno prethodno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima u postupku s obzirom da u spisu ne prileži ni jedan materijalni dokaz navedenog. Nadalje se u bitnome navodi da se ovdje može govoriti i o stečenim pravima tužitelja jer da se radi o potvrdama izdanim tužitelju prije 25 godina te da su u trenutku izdavanja istih bili ispunjeni svi zakonski preduvjeti. U tužbi se navodi i to da u pobijanom rješenju uopće nisu utvrđene ključne činjenice, da je nejasno o kojim službenim evidencijama je riječ te da se tužitelj o istima i ne može očitovati. Ujedno se predlaže izvesti dokaz saslušanjem službenih osoba koje su izdale predmetne potvrde, saslušanjem i drugih osoba (čija imena i adrese će dostavi naknadno) te se navodi da se zadržava pravo dostave materijalnih dokaza u prilog svojih tužbenih navoda (priznanja, odlikovanja, potvrde, medicinska dokumentacija i dr…) a sve na okolnosti točnog utvrđenja činjeničnog stanja. Iz svega prethodno navedenog je razvidno da je povrijeđen čitavi niz načela ZUP-a i to načelo pomoći neukoj stranci iz članka 7., načelo utvrđivanja materijalne istine iz članka 8., načelo pristupa podacima iz članka 11., načelo izjašnjavanja stranke iz članka 30. navedenog Zakona. Slijedom svega navedenog tužbenim zahtjevom se traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, ponište te da tuženik bude obvezan na tužitelju naknaditi troškove ovog upravnog spora.

4.Tužitelj ŠP je nakon podnošenja predmetne tužbe umro. Stoga je rješenjem ovoga suda, poslovni broj: UsI-2850/2024-4 od 26. veljače 2025. ovaj upravni spor prekinut. Pribavljeno je rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj: O-5370/24 UPP/OS-O-3/25 od 17. ožujka 2025., iza smrti ŠP, iz kojeg je razvidno da je njegovu ostavinsku imovinu za cijelo naslijedila supruga JP. Stoga je rješenjem ovoga suda, poslovni broj: Us I-2850/2024-7 od 7. siječnja 2025. upravni spor nastavljen te je pozvana navedena nasljednica preuzeti ovaj spor. Predmet je zaveden pod novim poslovnim brojem: Us I-32/2026

5.Tuženik u odgovoru na tužbu navode tužbe smatra neutemeljenim pozivajući se na razloge obrazloženja osporavanog rješenja koje u cijelosti i ponavlja. Predlaže da se odbije tužba i tužbeni zahtjev.

6.Tužiteljica se podneskom od 27. travnja 2026. očitovala na tuženikov odgovor na tužbu. Ista je navela da ostaje kod žalbenih navoda iz upravnog postupka te navoda iznijetih u tužbi. U podnesku se navodi da je prednik tužiteljice ŠP bio osoba koja je imala izuzetnih zdravstvenih poteškoća za koje tuženik tijekom trajanja upravnog postupka nije imao posebnog sluha, iako je značajan dio tih poteškoća uzrokovan i traumama i ozljedama iz Domovinskog rata. Isti da za vrijeme svog života nije htio opterećivati tužiteljicu i svog sina rezultatima upravnog postupka iz kojih je potekao ovaj upravni spor, a da jest, da možda do ovog upravnog spora ne bi ni došlo. Ističe se da tužiteljica iznimno emotivno doživljava činjenicu da je tuženik donio pobijano rješenje i na određeni način bacio mrlju ne samo na ratni put njenog supruga već i na njega kao osobu koja je mnogo dala Domovini Hrvatskoj. Tužiteljica da ima namjeru dokazati da je pobijano rješenje tuženika neistinito i nezakonito. Nadalje se citira točka I., II., III. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja te navodi da na okolnosti da bi u izdanoj potvrdi VP 3105 od 29. srpnja 1999. godine bilo istinito evidentirano razdoblje pripadnosti ŠP VP Ston od 15. srpnja 1991. godine do 30. studenoga 1996. godine predlaže saslušati kao svjedoka ŽP koji da je osobno poznavao ŠP i kojem je poznat ratni put istoga. Na okolnost da bi u izdanoj potvrdi VP 3105 od 01. prosinca 1998. godine bilo istinito evidentirano razdoblje pripadnosti ŠP VP Ston od 15. srpnja 1991. godine i dalje predlaže se saslušati kao svjedoka ĆP koji da je osobno poznavao ŠP i kojem je poznat ratni put istoga. Nadalje, na okolnost da bi u izdanoj potvrdi u prijavi stradavanja VP 3105 od 02. prosinca 1998. godine bilo istinito evidentirano stradavanje ŠP kao pripadnika VP 3105 OS RH predlaže se saslušati kao svjedoka BP koji da je u ime tuženika potpisao i ovjerio navedenu potvrdu te kojemu je poznat ratni put ŠP. Iz prijave stradavanja da proizlazi da bi do stradavanja došlo 13. listopada 1993. godine na Južnom bojištu, a na te okolnosti se iz opreza dostavlja i Potvrda od 22. rujna 1999. godine kojom se potvrđuje da je ŠP upućen kao dragovoljac na Južno bojište dana 15. srpnja 1991. godine te da je ozlijeđen izvršavajući borbenu zadaću na prvoj crti bojišnice dana 13. listopada 1993. godine kad je zadobio ozljede lakta i kralježnice. Na okolnost da bi u izdanoj potvrdi u prijavi stradavanja VP 3105 od 02. prosinca 1998. godine bilo istinito evidentirano stradavanje ŠP kao pripadnika VP 3105 OS RH predlaže se saslušati kao svjedoka ŽP koji da je u ime tuženika potpisao i ovjerio potvrdu od 22. rujna 1999. godine te koji je osobno poznavao ŠP. Na okolnosti istinitosti ozljeđivanja izvršavajući borbenu zadaću na prvoj crti bojišnice dana 13. listopada 1993. godine dostavlja se medicinska dokumentacija koju je tužiteljica uspjela pronaći. Navodi se da će tužiteljica dostaviti i original vojne iskaznice ŠP. U svojstvu svjedoka predlaže se saslušati i JPO kojemu da je također poznat ratni put prednika tužiteljice i koji o navedenom ima konkretna saznanja. Iz rezultata spisa upravnog tijela da je vidljivo da je predmetni upravni postupak u kojem je donijeto pobijano rješenje tuženika iniciran na temelju obavijesti Pukovnije vojne policije Odjela kriminalističke VP od 27. studenoga 2018. godine da je provedeno kriminalističko istraživanje u svezi sumnje u nezakonito stjecanje statusa HB i HRVI Domovinskog rata predmetnog. Osnovni argument tuženika da je da iz ratnog puta ŠP proizlazi da bi isti od 15. srpnja 1991. godine bio pripadnik postrojbi HVO-a, a ne pripadnik pričuvnog sastava VP 3105 Ston. Tuženik da je zasigurno vrlo svjestan da ovo nije izoliran slučaj u tom pogledu te da postoji nebrojen broj osoba koji su bili evidentirani kao pripadnici postrojbi HVO i pripadnici OS RH. Ovu činjenicu da treba promatrati u duhu ratnog vremena kad je ovo bila uobičajenost. Kao najpoznatiji pr imjer vojnika koji je bio praktički istovremeno evidentiran u ratnom razdoblju kao pripadnik postrojbi HVO i OS RH da se može istaknuti generala LP, a jedno vrijeme čak i generala CP. Republiku Hrvatsku da se tih vremena od agresora moralo braniti i iz susjedne Bosne i Hercegovine.

7.U sporu je održavanjem rasprave te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

8.Tužiteljica je na raspravi po svom opunomoćeniku ustrajala u navodima tužbe i podneska te je navela adrese svjedoka saslušanje kojih predlaže i to: ŽP, [adresa].; VP [adresa]., J [adresa] dok za BP za sada nije uspjela doznati adresu. Ističe se da se radi o istaknutim sudionicima iz Domovinskog rata te smatra nužnim navedene svjedoke saslušati radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja. Tužiteljica da to smatra i pravičnim jer je njen prednik imao izuzetne zdravstvene poteškoće zbog kojih nije funkcionirao u godinama pred svoju smrt te s njom nije podijelio rezultate upravnog postupka za života radi čega navedeni dokazni prijedlozi nisu mogli prije biti istaknuti.

9.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja. Protivi se izvođenju predloženih dokaza kao suvišnim te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

10.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelj ice za izvođenjem dokaza saslušanjem predloženih svjedoka iz razloga koji će se navesti u obrazloženju ove presude. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

11.Tužiteljica je po svom opunomoćeniku zatražila i popisala troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

12.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

13.Prigovor nenadležnosti tuženika i prvostupanjskog tijela odnosno prigovor da nisu nadležni za vođenje upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu nije osnovan. Naime tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja kao i u odgovoru na tužbu u navedenom smislu pravilno ukazuje na odredbe članka 3. stavak 1. točka a. te stavak 2. istog članka kao i na odredbu članka 179. točke a. ZHBDR-a. Pravilno ukazuje i na sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudama, poslovni broj: Us-463/2011-4 od 02. listopada 2014. godine i poslovni broj: Us- 9354/2011-5 od 06. studenog 2014. godine, u kojima je zauzeo pravno shvaćanje prema kojem uvjerenja nisu upravni akti i nemaju značaj odluke donesene u upravnom postupku, pa se ne mogu na temelju odredaba istog zakona niti poništavati. Po svojoj pravnoj prirodi uvjerenja su dokazi kojima se potvrđuju ili u kojima se navode određene činjenice. Dokaz ne može postati pravomoćan kao što to može upravni akt, zbog čega se dokazi u upravnom postupku ne mogu poništavati, oglašavati ništavim, i slično. Osim toga, uvjerenja izdana prema odredbama ZUP-a javne su isprave, a prema članku 60. stavku 3. ZUP-a, ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost isprave, službena osoba provjerit će, po službenoj dužnosti, ili na zahtjev stranke, vjerodostojnost takve isprave kod suda, odnosno javnopravnog tijela koji su takvu ispravu izdali. Visoki upravni sud Republike Hrvatske u citiranim presudama navodi da, ukoliko upravno tijelo smatra da postoji sumnja u vjerodostojnost izdanih isprava, može, nakon provedenog postupka, donijeti rješenje kojim će deklarirati (utvrditi) da su činjenice o ispravama neistinito potvrđene.

14.Prema obrazloženjima osporavanog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu, utvrđeno je:

-da je Pukovnija Vojne policije, Odjel kriminalističke VP dopisom, KLASA: OGR- 215-01/14-02/14, URBROJ: 3511-17-18-27 od 27. studenoga 2018. godine, Područnom odjelu za poslove obrane Split dostavila obavijest prema kojoj su istražitelji Odjela na temelju prikupljenih saznanja proveli kriminalističko istraživanje u svezi sumnje u nezakonito stjecanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida za ŠP (prednika tužiteljice);

-da je Područni odjel za poslove obrane Split uvidom u službenu evidenciju Ministarstva obrane utvrdio kako prednik tužiteljice ima evidentirano sudjelovanje u Domovinskom ratu kao pričuvni pripadnik postrojbe Južno bojište (VP 3105) u razdoblju od 15. srpnja 1991. do 30. studenog 1995. godine;

-da je prednik tužiteljice bio djelatna vojna osoba u VP 3105 od 01. prosinca 1995. do 30. lipnja 1996. godine; da je u modulu „Stradavanje” evidentirano kako je dana 13. listopada 1993. godine, ozlijeđen na Južnom bojištu, prilikom neprijateljskog djelovanja te da mu je na osnovu navedenog rješenjem od 06. srpnja 2000. godine priznat invaliditet 50%;

-da je izvornom potvrdom VP 3105 Ston, KLASA: 034-04/99-01/03, URBROJ: 3105-02G1-04-99-82 od 29. srpnja 1999. godine, potvrđena pripadnost prednika tužiteljice predmetnoj postrojbi u razdoblju od 15. srpnja 1991. do 30. studenog 1995. godine;

-da se prema očitovanju pravnog slijednika, Zapovjedništva HKoV-a, KLASA: OGR-215-01/13-01/1 , URBROJ: 3468-03-14-111 od 03. lipnja 2014. godine i KLASA: 0GR-215-01/15-01/126, URBROJ: 3468-Gl-01-16-3 od 26. listopada 2016. godine, odnosno prema ratnom putu prednik tužiteljice vodi u popisu vojnih osoba (VOB-8) VP 3105 Ston (Zapovjedništvo IV. Zbornog područja - Južno bojište) kao pripadnik postrojbe u razdoblju od 15. srpnja 1991. do 30. studenoga 1995. godine;

-da je prema dokumentaciji Hrvatskog vijeća obrane i to: Potvrda o okolnostima stradavanja 1. ZDRUG Mostar - postrojba HVO, KLASA: STR.POV. 818-01/9702/14, URBROJ: 1325-01-97-91 od 10. prosinca 1997. godine, te Ratni put 1. Zdrug Mostar Prvi gardijski Zbor vojske Federacije, KLASA: POV.818-01/98-02/07, URBROJ: 125- 04-9833 od 31. ožujka 1998. godine prednik tužiteljice bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane od 15. rujna 1991. godine;

-da je prvostupanjsko tijelo provjerom u Operativnoj upravi GS OS RH, utvrdilo kako je VP 3105 Ston ustrojena tek dana 20. veljače 1992. godine, pod nazivom Zapovjedništvo sektora Dubrovnik 2A”, da je pod tim nazivom egzistirala do 15. lipnja 1993. godine, kada se preustrojava i mijenja naziv u Zapovjedništvo IV. Zbornog područja — Ston, te postoji do 16. listopada 2002. godine, da se nakon toga preustrojava u Zapovjedništvo 4. korpusa HKV Split te da se s danom 16. listopada 2002. godine ukida i brojčani naziv VP 3105;

-da prema očitovanju Središnjeg vojnog arhiva Ministarstva obrane, KLASA: OGR-215-01/14-01/1, URBROJ: 512M-0103-15-26 od 18. ožujka 2015. godine nisu pronađeni podaci o sudjelovanju prednika tužiteljice u postrojbama Južnog bojišta i njegovom stradavanju;

-da je Ministarstvo obrane pribavilo dokumentaciju od Odsjeka NBC INTERPOL Sarajevo, Broj: 09-13/1-04-3-4959/15 od 28. listopada 2015. godine prema kojoj se prednik tužiteljice u Federaciji Bosne i Hercegovine vodi kao pripadnik HVO i to: pripadnik-komandir, kr. st. Vojnići od 18. rujna 1991. do 03. travnja 1992. godine, komanda opštinskog štaba Ljubuški od 03. travnja 1992. do 24. ožujka 1993. godine, te redovna vojna služba 07. lipnja 1994. do 24. srpnja 1995. godine, da mu je dodijeljen čin pukovnika te da je odlikovan redom hrvatskog trolista;

-da se KBC Mostar (vezano za provjeru evidentiranja ozljeđivanja i liječenja u KBC Mostar, Odsjek NBC INTERPOL) očitovao kako u arhivi Sveučilišne kliničke bolnice Mostar nije pronađena evidencija podataka o ozljeđivanju prednika tužiteljice tijekom Domovinskog rata i pripadnosti postrojbama HVO-a;

-da je prvostupanjsko tijelo predniku tužiteljice sukladno Zakonu o općem upravnom postupku dalo mogućnost sudjelovanja u postupku, da je prednik tužiteljice u više navrata pozvan na davanje izjave o utvrđenom činjeničnom stanju te da je isti dana 02. rujna 2021. godine izjavio da nije u mogućnosti dati izjavu i istu obrazložiti jer je u lošem psihičkom stanju radi prometne nezgode od 10. kolovoza 2020. godine; da je naveo da će se javiti prvostupanjskom tijelu kada prestane psihološka obrada i terapija; da je prvostupanjsko tijelo pozvalo prednika tužiteljice dana 02. svibnja 2024. te 17. lipnja 2024. godine ali da se isti nije odazvao iako su mu pozivi uručeni te da svoj nedolazak nije opravdao;

-da prvostupanjsko tijelo svoje rješenje obrazlaže u bitnome navodeći da je iz službene dokumentacije razvidno da prednik tužiteljice nije mogao biti pripadnik VP 3105 u razdoblju za koje je utvrđeno da je stvarno pripadnik postrojbi HVO odnosno pripadnik HVO od 15. rujna 1991.; da se očigledna nelogičnost odnosi na činjenicu evidentirane prijave stradavanja dana 13. listopada 1993. jer da pravni sljednik VP 3105 Ston ne raspolaže medicinskim protokolima navedene postrojbe te da u vojnom arhivu nisu pronađeni podaci sudjelovanja prednika tužiteljice u postrojbama Južnog bojišta i stradavanju istog te se napominje da je prednik tužitelj ice u više navrata pozivan ali da se pozivima nije odazvao iako je dobro informiran o čemu je riječ;

-da je tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbio žalbu prednika tužiteljice te je potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja prihvaćajući obrazloženje prvostupanjskog rješenja.

15.Ovaj sud za sada osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim.

16.Prvenstveno je za reći da se tuženik u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja nije osvrnuo na navode žalbe koju je prednik tužiteljice izjavio na prvostupanjsko rješenje odnosno iste nije cijenio a nije cijenio niti analizirao ni dokumentaciju priloženu uz žalbu. Navedenim je tuženik postupio protivno odredbi članka 120. stavak 2. ZUP-a.

17.Nadalje, vezano za navode da je prednik tužiteljice u više navrata pozivan radi saslušanja za reći je da nije sporno da spisu tuženog tijela prileži zapisnik od 2. rujna 2021. iz kojeg je razvidno da je isti naveo da nije u mogućnosti dati izjavu i istu obrazložiti zbog lošeg psihičkog stanja radi doživljene prometne nezgode te da je još pod tretmanom psihološkog liječenja. Naveo je da će se kad prestane psihološka obrada i terapija, osobno javiti i dati izjavu te donijeti svu dokumentaciju na uvid. Iz spisa tuženog tijela je nadalje razvidno da istom prileže pozivi predniku tužiteljice od 5. travnja 2024. i 27. svibnja 2024., međutim, ne prileže dostavnice-povratnice (niti u izvorniku a niti u presliku) iz kojih bi bio vidljiv broj pošiljke te da je prednik tužiteljice svojim potpisom potvrdio primitak navedenih poziva. Spisu ne prileže ni dokazi da je prednik tužiteljice pozvan dana 02. svibnja 2024. te 17. lipnja 2024., kako se to navodi u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja. Stoga ne stoje tvrdnje da se prednik tužiteljice nije odazivao iako su mu pozivi uručeni, da svoj nedolazak nije opravdao te da je istome sukladno odredbama ZUP-u dana mogućnost sudjelovanja u postupku. Navedenim je povrijeđena odredba članka 30. ZUP-a.

18.Za navesti da se oba osporavana rješenja temelje isključivo na službenim evidencijama iako je notorna činjenica da uslijed ratnih zbivanja evidencije nisu uredno vođene radi čega tužiteljica nema drugu mogućnost nego putem drugih raspoloživih dokaznih sredstava, pa tako i putem svjedoka, dokazivati da je njen suprug sada pok. ŠP bio pripadnik predmetne postrojbe te da je stradao 13. listopada 1993. Iz medicinske dokumentacije koju je tužiteljica dostavila uz podnesak od 27. travnja 2026. dalo bi se zaključiti da se ista dijelom odnosi na stradavanje prednika tužiteljice dana 13. listopada 1993. i to posebno uputnica specijalisti od 3. studenog 1993. kao i specijalistički pregled od 17. studenog 1993. u kojem se govori o povredi od prije 30 dana a što bi upućivalo na zaključak da se radi o stradavanju prednika tužiteljice spornog dana 13. listopada 1993.

18.Slijedom navedenog ovaj sud ne može otkloniti prigovore iz tužbe i podneska tužiteljice koje se odnose na to da predniku tužiteljice nije dana mogućnost izjašnjavanja tijekom upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te da činjenično stanje u konkretnom slučaju nije potpuno i pravilno utvrđeno.

19.Stoga, je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. valjalo poništiti osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. i II. izreke presude.

20.U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje svim raspoloživim dokaznim sredstvima, osobito pri tome je dužno saslušati svjedoke koje predlaže tužiteljica, a po potrebi saslušati i druge svjedoke, omogućiti tužiteljici da dostavi i eventualnu drugu relevantnu dokumentaciju kojom raspolaže te nakon tako provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, donijeti novo na zakonu osnovano rješenje, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS - a.

21.Kako je tužiteljica uspjela u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, istoj je u skladu sa odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a te Tbr. 27., 46., 52. i 54. važeće valjalo priznati trošak sastava tužbe, i zastupanja na raspravi od 08. svibnja 2026., i to za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura, odnosno ukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 500,00 eura, sveukupno iznosi 2.500,00 eur. Za više traženo s osnova troškova sastava podnesaka od 27. travnja 2026. zahtjev tužiteljice nije osnovan obzirom da taj podnesak ne sadržava nikakva nova činjenična i pravna razlaganja a svjedoci saslušanje kojih predlaže mogli su biti navedeni i u tužbi odnosno na raspravi, a za koje radnje je tužiteljici priznat trošak. Navedenim je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 2. lipnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku, uz vraćanje spisa upravnog tijela,

-u spis.