REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kžzd-58/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆC, zbog kaznenog djela iz članka 155. stavka 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ĆC, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 14. ožujka 2024. broj Kzd-43/2022-27, u sjednici održanoj 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĆC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, optuženi ĆC je proglašen krivim zbog kaznenog djela bludne radnje, iz članka 155. stavka 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11. Na temelju članka 155. stavka 1. KZ/11., optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik za vrijeme pet godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženiku je naloženo platiti troškove kaznenog postupka, na ime paušalne svote, u iznosu 50,00 eura, u roku od trideset dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi ĆC putem branitelja Nebojše Bestića, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sucem pojedincem, uz naputak da se provedu svi odbijeni dokazi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba je neosnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6.1. Nasuprot tvrdnjama žalitelja, koji istaknutu bitnu povredu nalazi u navodnom izostanku razloga o odbijanju dokaznih prijedloga obrane, prvostupanjski sud je dao jasne i određene razloge zbog čega je odbio dokazne prijedloge , koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pod točkom 19. obrazloženja su izloženi jasni i dostatni razlozi o odbijanju ispitivanja policijskih službenika NC, PC i EC jer se radi o osobama koje su poduzimale radnje u sklopu službenog policijskog postupanja i osim onoga što je navedeno u bilješkama zasigurno nemaju neka nova saznanja nakon proteka tri godine. Nadalje, pod točkom 20. obrazloženja pobijane presude je prvostupanjski sud naveo da se odbija prijedlog za ispitivanjem ĐC i HC jer se radi o osobama koje nisu očevici događaja. Isto tako, jesu li svjedok JC i svjedokinja ĐC bili u komunikaciji nije od značaja, to tim više što je na dokaznom ročištu svjedok JC iskazao da je telefonskim putem razgovarao sa svjedokinjom i prenosio joj što vidi, a iskazivao je u prisutnosti obrane.

6.2. To što žalitelj ne prihvaća izložene razloge suda prvog stupnja, predstavlja žaliteljevo subjektivno neslaganje s navedenim razlozima, ali ne opravdava niti jedan od oblika istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

7. Jednako tako je neosnovan žaliteljev prigovor da je zbog odbijanja dokaznih prijedloga činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, kao i zato što nisu pribavljene navodne fotografije s mobitela JC za koje je iskazao da ih je predao policiji, iako je iz dopisa policije razvidno da nisu primili nikakve fotografije.

7.1. U odnosu na odbijanje dokaznih prijedloga, žalitelja se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na navode pod točkama 6.1. i 6.2. ovog obrazloženja. Pri tomu, ističe se žalitelju kako činjenica da policija nije zaprimila fotografije s mobitela JC, sama po sebi, ne utječe na vjerodostojnost iskaza tog svjedoka, čiji je iskaz u bitnim dijelovima potvrđen iskazom žrtve i svjedoka OC. Stoga je neosnovan prigovor žalitelja da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

8. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja , žalitelj osporava vrijednosnu ocjenu dokaza, osobito iskaza svjedoka JC jer iz dopisa policije je razvidno da svjedok nije predao nikakve snimke niti fotografije događaja, što prema stavu žalitelja dovodi u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza. Pri tomu se osporava i da bi se iz snimki videonadzora moglo zaključiti da je optuženik počinio kazneno djelo, jer se radi o malom prostoru pa je logično da osobe sjede jedna blizu druge. Stoga smatra da su svjedoci skloni preuveličavanju.

8.1. Suprotno ovom žalbenom prigovoru, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

8.2. Prvostupanjski sud je s pravom prihvatio kao vjerodostojne iskaze žrtve GC i svjedoka JC te OC, koji su u svi u bitnim dijelovima suglasno opisali kako im je optuženik prišao na tramvajskoj stanici i predložio da odu na kavu, da je imao tikove (što optuženik ne osporava) i da su se bojali pa su zato prihvatili poziv na kavu. Isto tako, navod žrtve da ju je optuženik dirao za stražnjicu dok su hodali, potvrdio je svjedok JC, pri čemu u tom dijelu nema proturječnosti s iskazom svjedoka OC jer taj svjedok je hodao ispred žrtve, optuženika i svjedoka JC. Isto tako, njihovi iskazi su u bitnim dijelovima sukladni i u odnosu na ponašanje optuženika u kafiću i da je optuženik dirao žrtvu, kao i da je svjedok JC prethodno tomu otišao na WC i pozvao policiju.

8.3. Nadalje, protivno prigovoru žalitelja, prvostupanjski sud je detaljno opisao što je vidljivo u obje snimke videonadzora. Pregledane snimke potvrđuju iskaz žrtve GC da ju je optuženik dirao jer se na drugoj snimci u 1:04 minuta snimke uočava da optuženi stavlja ruku na krilo žrtve, da se ona lagano izmiče, a u 1:36 minuta se vidi kako uklanja ruku, a žrtva se diže i negdje odlazi.

8.4. Sve navedeno je sud prvog stupnja pravilno povezao sa zaključcima iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. Jadranke Zorić, nakon provedenog psihologijskog vještačenja žrtve GC. Pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu da je za žrtvu utvrđeno da se radi o osobi koja pokazuje emocionalnu osjetljivost i destabilizaciju i da joj je potrebna psihoterapijska podrška, a te poteškoće nisu povezane s inkriminiranim događajem. Također je navedeno kako njezin iskaz nije rezultat utjecaja roditelja niti su nađene naznake da bi bio instruiran, kao što nisu pronađeni znakovi koji bi upućivali na simuliranje, preuveličavanje ili izmišljanje događaja. Prema nalazu vještakinje, žrtva je sposobna za vjerodostojno svjedočenje , u skladu s iskazanom kognitivnom kompetentnosti, uz odsutnost motiva i/ili sklonosti za lažno terećenje.

8.5. Stoga je prvostupanjski sud, nasuprot žalbenim navodima optuženika, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

9. Sukladno članku 478. ZKP/08., žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj drugostupanjski sud razmatrao i kaznu na koju je optuženik osuđen.

9.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

9.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, olakotnim ocijenivši optuženikovu raniju neosuđivanost i narušeno zdravstveno stanje. Isto tako, pravilno je otegotnim smatrao okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, imajući u vidu da je kazneno djelo počinjeno u javnom prostoru i u prisutnosti drugih osoba.

9.3. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, uvjetovanjem iste na vrijeme pet godina. Ovakvom uvjetnom osudom, koja je primjerena svim navedenim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu, izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

10. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

10.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec