Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-396/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Martine Pastor, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog SK, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinski sud u Vinkovcima, poslovni broj: K-68/2022-33 od 10. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog SK, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: K- 68/2022-33 od 10. rujna 2024., optuženi SK proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, nakon čega mu je temeljem članka 57. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se izvršava šest mjeseci kazne zatvora, dok se preostali dio kazne u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku kušnje od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1.Temeljem članka 54. KZ/11, optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. lipnja 2021., do 9. srpnja 2021.

1.2. Temeljem članka 40. stavka 2. i 5., te članka 42. KZ/11, optuženiku je izrečena i novčana kazna kao sporedna kazna u iznosu od 1.270,80 eura, koju je po članku 42. stavak 6. KZ/11, dužan platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.3. Temeljem članka 43. stavak 6. KZ/11, određeno je da ukoliko optuženi ne plati sporednu kaznu u roku iz prethodnog stavka, sud će je zamijeniti kaznom zatvora.

1.4. Temeljem članka 79. stavak 2. KZ/11, od optuženika je oduzet mobilni uređaj marke "Galaxy" A30S, broj modela SM-A307FN, ser. broja: RF8MB1V9JGR, IMEI 1: 358636106385833, IMEI 2: 358637106385831, crne boje, s odgovarajućom PVC crnom maskom, sa SIM karticom pozivnog broja: [broj SIM kartice] i mobilni uređaj marke "Cubot Note 7", crne boje, IMEI 1: 864432050813500, IMEI 2: 864432051813509 bez vidljivih oštećenja, koji će se uništiti po "Metal Zecu" d.o.o. Ilok.

1.5. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2., točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), optuženik je obvezan platiti na ime troškova kaznenog postupka iznos od 265,44 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, te troškove branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika Sanjina Piljića, o čemu će sud odlučiti naknadno, posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi SK, po branitelju Hrvoju Šutalo, odvjetniku iz Vinkovaca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o oduzimanju predmeta, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno da se preinači i optuženika oslobodi optužbe.

3. Odgovor na žalbu je protiv iste presude podnijelo Općinsko državno odvjetništvo iz Vinkovaca i predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalba optuženog LK, nije osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, te razlozima presude.

7. Suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude sadrži sve bitne elemente kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, uključujući vrijeme, mjesto, način počinjenja djela, te konkretne radnje optuženika. Iz činjeničnog opisa jasno proizlazi da je optuženik zajedno s HK i OK, prema prethodnom dogovoru, sudjelovao u organiziranom prijevozu osoba koje su nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku, pri čemu je njegova uloga bila vožnja tzv. prethodnice radi pravovremenog uočavanja policijskih ophodnji i upozoravanja vozila u kojem su se nalazili migranti.

8. Pri tome nije od odlučnog značaja što u uvodnom dijelu činjeničnog opisa nisu poimence navedene sve osobe s kojima je optuženik djelovao zajedno, budući da iz cjeline izreke nedvojbeno proizlazi o kojim se osobama radi, odnosno o HK i OK. Stoga izreka nije nerazumljiva niti proturječna.

9. Jednako tako, pobijana presuda sadrži jasne, određene i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o subjektivnom odnosu optuženika prema počinjenom djelu. Prvostupanjski sud je iscrpno analizirao obranu optuženika, te opravdano zaključio da je ista neživotna, nelogična i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

10. Naime, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je neživotno i protivno iskustvenim pravilima da optuženik više puta prelazi državnu granicu s istim osobama, koristi unajmljeno vozilo, odlazi po drugo vozilo u Zagreb, potom odlazi u Nijemce gdje se preuzimaju strani državljani bez dokumenata, a da pri tome navodno nema saznanja o nezakonitosti postupanja ostalih sudionika. Posebno kada se ima u vidu da je optuženik sam izjavio kako je u S „pretpostavio da rade nešto nelegalno“, ali je unatoč tome nastavio sudjelovati u daljnjoj vožnji prema autocesti A3.

11. Slijedom navedenog, nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje žalitelj upire.

12. Nije osnovan niti žalbeni navod kojim optuženik ističe povredu prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, zbog odbijanja dokaznih prijedloga obrane.

13. Naime, prvostupanjski sud je dao valjane i dostatne razloge zbog kojih je odbio prijedlog obrane za ponovno ispitivanje HK i OK. Iz stanja spisa proizlazi da su navedene osobe uredno zaprimile pozive za raspravu, ali se pozivima nisu odazvale, iako su već pravomoćno osuđene u povezanom postupku temeljem sporazuma stranaka.

14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da bi daljnje inzistiranje na njihovom saslušanju predstavljalo nepotrebno odugovlačenje kaznenog postupka, osobito imajući u vidu da su odlučne činjenice već bile dostatno utvrđene drugim izvedenim dokazima, uključujući obranu optuženika, iskaze policijskih službenika, izvješća policije i materijalnu dokumentaciju.

15. Time nije povrijeđeno pravo obrane, niti načelo jednakosti oružja, budući da sud nije dužan izvesti svaki predloženi dokaz, već samo one koje smatra važnima za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja.

16. Nije ostvarena niti povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08, budući da činjenični opis sadrži sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

17. Suprotno žalbenim navodima, iz činjeničnog opisa jasno proizlazi svijest i namjera optuženika. U izreci se navodi da je optuženik postupao „zajedno i prema prethodno postignutom dogovoru“, „u cilju da se okoristi i omogući osobama za koje je znao da su mimo graničnog prijelaza ušle u Republiku Hrvatsku“ njihovo daljnje kretanje kroz Republiku Hrvatsku. Dakle, subjektivna obilježja kaznenog djela izrijekom su sadržana u izreci presude.

18. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima se pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

19. Prvostupanjski sud je savjesno i detaljno analizirao sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, pri čemu je za svoja činjenična utvrđenja dao logične, životne i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

20. Iskazi policijskih službenika IK i ŽK međusobno su suglasni i podudarni s materijalnom dokumentacijom u spisu. Iz njihovih iskaza proizlazi da je vozilo kojim je upravljao optuženik neposredno prethodilo vozilu u kojem su zatečeni strani državljani bez dokumenata, što potvrđuje ulogu optuženika kao prethodnice.

21. Osim toga, iz podataka o prelascima državne granice proizlazi učestalo zajedničko putovanje optuženika s HK neposredno prije predmetnog događaja,

22. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

23. Odluka o kazni također je pravilna i zakonita. Prvostupanjski sud je pravilno vrednovao sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne, pri čemu je kao olakotne okolnosti cijenio raniju neosuđivanost i mlađu životnu dob optuženika, dok otegotne okolnosti nije utvrdio. Izrečena kazna i djelomična uvjetna osuda po ocjeni ovog suda primjerene su težini počinjenog kaznenog djela i stupnju krivnje optuženika te podobne za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

24. Sud je uzeo u obzir olakotne okolnosti, međutim, ispravno je ocijenio da iste ne mogu prevagnuti nad težinom djela i njegovim posljedicama. Riječ je o djelu koje ugrožava ljudske živote i ozbiljno podriva pravni poredak Republike Hrvatske.

25. U predmetnom slučaju prvostupanjski je sud primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje (izravna namjera), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu optuženikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.

26. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, izrečena kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, nakon čega mu je temeljem članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se izvršava šest mjeseci kazne zatvora, dok se preostali dio kazne u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku kušnje od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, te izrečena novčana kazna kao sporedna kazna u iznosu od 1.270,80 eura, koju je po članku 42. stavak 6. KZ/11, dužan platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, nije preblaga, a niti prestroga za predmetno kazneno djelo, te će se sa njima, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

27. Neosnovano žalitelj osporava i odluku o oduzimanju predmeta. Naime, mobilni telefoni oduzeti su temeljem članka 79. stavka 2. KZ/11, kao predmeti uporabljeni ili namijenjeni za počinjenje kaznenog djela, pri čemu nije nužno da se njihova konkretna uporaba detaljno opisuje u samoj izreci presude, već je dovoljno da iz okolnosti slučaja proizlazi njihova povezanost s počinjenjem kaznenog djela.

28. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

U Vukovaru, 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Nikola Bešenski