REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-204/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SAV, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog SAV, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 20. svibnja 2026. broj Kov-47/2026-5, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog SAV kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog SAV, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., koji mu je bio određen rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici od 22. veljače 2026. broj Kir- 186/2026 i kasnije produljen.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ŠAV putem branitelja Domagoja Grahovca, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i ukinuti istražni zatvor uz eventualno određivanje mjera opreza ili jamčevine, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako protiv okrivljenika i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene jamstvom ili drugim blažim mjerama.
5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pri čemu nema nikakvih nejasnoća o tomu koje se kazneno djelo okrivljeniku stavlja na teret, jer se u uvodu rješenja navodi da se radi o kaznenom djelu iz članka 326. stavaka 1. i 2. KZ/11., što je u suglasju s navodom obrazloženja pobijanog rješenja u dijelu kojim sud obrazlaže postojanje osnovane sumnje na počinjenje "kaznenog djela kojim se tereti".
5.2. Pored toga, ističe se žalitelju kako se, prema članku 124. stavka 2. točke 5. ZKP/08., u izreku rješenja o istražnom zatvoru unosi visina jamstva i oblik polaganja jamčevine tek ako sud ocijeni da jamstvo može zamijeniti istražni zatvor, što ovdje nije slučaj. Isto tako, prvostupanjski sud je u šestom odlomku na drugoj stranici pobijanog rješenja izložio jasne razloge zbog čega se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti primjenom blažih mjera pa tako niti jamstvom.
6. Nasuprot prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga, žalbeni prigovori kojima žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje, navodeći kako zbog nemogućnosti sporazumijevanja sa stranim državljanima koje je prevozio nije niti mogao zaključiti da se radi o nečem ilegalnom , ne dovode u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje. Naime, u ovom stadiju postupka, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja, koji u biti predstavljaju iznošenje obrane okrivljenika, vodit će se računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i o vjerodostojnosti i značaju izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog suda.
7. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani okrivljenika postoji razborito predvidiva opasnost da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, mogao postati nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
7.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, okrivljenik je državljanin Rumunjske, a boravište ima u [adresa]. Okrivljenik u Republici Hrvatskoj nema regulirano niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Razvidno je kako je okrivljenik u Republiku Hrvatsku došao radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela za koje se tereti. Pored toga, treba voditi računa i o visini kazne koja je propisana za kazneno djelo koje se inkriminira okrivljeniku, u trajanju od tri do dvanaest godina, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske. Izloženo opravdava daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
7.2. Kraj tako utvrđenog stanja stvari, bez značaja je žalbeno upiranje na navodnu laku dostupnost okrivljenika jer ima stalno boravište u [adresa], državi članici Europske unije, te je njegovu nazočnost moguće osigurati putem europskog uhidbenog naloga. Naime, ovaj institut ne sprječava okrivljenika da napusti područje Republike Hrvatske niti, sam po sebi, predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega i okrivljenikove nedostupnosti jer se radi o prisilnoj mjeri osiguranja njegove prisutnosti, a istim bi bio znatno otežan daljnji tijek kaznenog postupka.
7.3. Isto tako, u žalbi istaknute okolnosti okrivljenikove dosadašnje neosuđivanosti i njegove obiteljske situacije, odnosno trudnoće supruge i očinstva maloljetnog djeteta o kojem skrbi, ne predstavljaju relevantne okolnosti kojim bi bila dovedena u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. O ovim okolnostima biti će moguće voditi računa u daljnjem tijeku kaznenog postupka.
8. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je opravdano produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. radi opasnosti od bijega. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jamstvom niti nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., kako je to pravilno otklonjeno i pobijanim rješenjem.
9. Isto tako, nije utvrđeno da bi okrivljeniku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Napominje se žalitelju kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava okrivljenika, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati. Sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu okrivljenika. Isto tako, neovisno o tomu što je istražni zatvor najteža mjera kojom se osigurava prevencija utvrđene opasnosti od nedostupnosti okrivljenika, iz pobijanog rješenja, protivno žalbenim prigovorima, razvidno je da je prvostupanjski sud, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., vodio računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
10. Nadalje, nije u pravu žalitelj niti kada upire na povredu načela razmjernosti, smatrajući da se istražnim zatvorom prelazi u "sferu kažnjavanja osumnjičenika". Ističe se žalitelju kako prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovo vijeće ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.
11. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 2. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
