REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kžzd-28/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene LN i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljene LN i okrivljenog ČN, podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 15. svibnja 2026. broj Kovm-27/2026-5, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljene LN i okrivljenog ČN kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljene LN i okrivljenog ČN, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljene LN i okrivljenog ČN, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., koji im je bio određen rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. veljače 2026. broj Kir-173/2026 i kasnije produljen.

2. Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli okrivljena LN i okrivljeni ON.

2.1. Okrivljena LN je žalbu podnijela putem branitelja Željka Macana, odvjetnika u Velikoj Gorici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti.

2.2. Okrivljeni ON se žali putem branitelja Brune Babića, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukinuti okrivljeniku istražni zatvor, odnosno predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv oboje okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za odluku su izloženi jasni, određeni i valjani razlozi, kako oni koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08. nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor.

5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nije u pravu okrivljena LN kada upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ne navodeći o kojoj bi se povredi iz članka 468. ZKP/08. imalo raditi, niti su osnovane žalbene tvrdnje okrivljenog ČN o počinjenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koju nalazi u izostanku razloga o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio te, iako šturo, dovoljno jasno i određeno obrazložio postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., koja proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica, a koje razloge prihvaća i ovaj sud. Neovisno o tomu što nije detaljno reproduciran sadržaj svakog pojedinog dokaza, navodi prvostupanjskog suda posve određeno upućuju na postojanje osnovane sumnje kao osnovnog preduvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. S tim u vezi, ističe se ovom žalitelju kako njegovo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom i navodno nedostatnom količinom izloženih razloga, ne opravdava niti jedan od oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka predviđen člankom 468. ZKP/08.

6. Protivno žalbenim navodima okrivljenog ČN, kako je već rečeno, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga, žalbeni prigovori kojima žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje, vrijednosno ocjenjujući pojedine do sada prikupljene dokaze, ujedno polemizirajući s navodnom mogućnošću da su maloljetna djeca okrivljenice i okrivljenika ozlijedila dijete , ne dovode u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje. Ponovno se ističe ovom žalitelju kako na vrijednosnu ocjenu do sada prikupljenog dokaznog materijala, u ovom stadiju postupka, nije ovlašten niti prvostupanjski sud niti ovaj sud. Naime, u ovom stadiju postupka, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja, koji u biti predstavljaju osporavanje vjerodostojnosti prikupljenih dokaza i iznošenje obrane okrivljenika, vodit će se računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti i stupnju krivnje pojedinog okrivljenika, pa tako i o vjerodostojnosti i značaju izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog suda.

7. Nasuprot daljnjim prigovorima oboje žalitelja, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno nalazi u okolnostima i načinu počinjenja terećenog kaznenog djela. Sud prvog stupnja je pravilno imao u vidu činjenično opisano ponašanje oboje okrivljenika iz kojeg je, uz izraženu bezobzirnost, razvidna krajnja odioznost protupravnog ponašanja oboje okrivljenika prema novorođenčetu, djetetu SN, rođenom **.**.2026., kojeg su okrivljenici u razdoblju od 1. veljače 2026. do 17. veljače 2026. višekratno fizički zlostavljali te je novorođenče unutar prvih mjesec dana života bilo izloženo djelovanju grube mehaničke sile te u tri navrata hospitalizirano zbog ozbiljnih ozljeda, zbog prijeloma donjeg kraja lijeve bedrene kosti, prijeloma gornjeg kraja lije goljenične kosti, prijeloma gornjeg kraja lijeve lisne kosti i krvnog podljeva koljenske jame, koje povrede su teške naravi, a zatim i zbog krvnog podljeva mekog oglavka u lijevom tjemenozatiljnom području i linearnog prijeloma svoda lubanje u području lijeve sljepoočne i tjemene kosti, koje povrede su također teške naravi i sveukupno upućuju na sindrom zlostavljanog djeteta. Ove okolnosti, prema stavu i ovog suda, po njihovoj težini i značaju, osobito imajući u vidu brojnost ozljeda koje je dijete zadobilo u razdoblju svega jedanaest dana, a radi se o bebi u dobi od nepunih mjesec dana, treba cijeniti u smislu višeg stupnja kriminalne volje okrivljenika u protupravnom postupanju, pa stoga i u vidu postojanja iteracijske opasnosti na strani oboje okrivljenika, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

7.1. Kraj tako utvrđenog stanja stvari, ustrajno žalbeno upiranje na dosadašnju kaznenu neosuđivanost oboje okrivljenika, nema utjecaj na pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda. Ističe se žaliteljima kako je ranija kažnjavanost ili nekažnjavanost samo jedan od kriterija koji se uzimaju u obzir prilikom ocjene postojanja iteracijske opasnosti.

7.2. Isto tako, opetovanim isticanjem navodne eliminacije iteracijske opasnosti kroz činjenicu da je dijete SN žurnom mjerom izdvojeno iz obitelji, žalitelj i nisu doveli u sumnju osnovan zaključak prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv oboje okrivljenika. Naime, istaknuta okolnost ne predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene iteracijske opasnosti, pri čemu je bez značaja i apeliranje žalitelja na majčinstvo troje maloljetne djece okrivljene LN i očinstvo jednog maloljetnog djeteta okrivljenog ČN, kojeg je dužan financijski potpomagati. Naime, notorno je da boravak u istražnom zatvoru ima često nepovoljne implikacije na uobičajeni način života i ispunjavanje obveza okrivljenika protiv kojih je primijenjena mjera istražnog zatvora, ali su to posljedice koje u pravilu prate istražne zatvorenike za koje je utvrđeno postojanje iteracijske opasnosti.

8. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je opravdano produljenje mjere istražnog zatvora protiv oboje okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njihovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti nekom od mjera opreza niti istražnim zatvorom u domu, kako to predlaže okrivljena LN, a što je pravilno otklonio i prvostupanjski sud.

8.1. S tim u vezi, protivno tvrdnjama žalitelja, neovisno o tomu što je istražni zatvor najteža mjera kojom se osigurava prevencija utvrđene iteracijske opasnosti, iz pobijanog rješenja je razvidno da je, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., prvostupanjski sud pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Velika Gorica, 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec