REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-207/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NDĐM i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 272. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenih NDĐM, ADĐM i EDĐM, protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 5. svibnja 2026. broj Kov-165/2026-3, u sjednici održanoj 2. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenih NDĐM, ADĐM i EDĐM kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenih NDĐM, ADĐM i EDĐM, zbog kaznenog djela iz članka 272. stavka 1. KZ/11., produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je okrivljenicima u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. ožujka 2026., pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli okrivljenici MDĐM, PDĐM i ĆDĐM.

2.1. Okrivljeni MDĐM je žalbu podnio putem branitelja Alana Milinkovića, odvjetnika u Zagrebu, zbog "svih zakonom dopuštenih razloga", s prijedlogom ukinuti istražni zatvor.

2.2. Okrivljeni PDĐM se žali putem branitelja Ivana Mračića, odvjetnika u Zagrebu, bez posebnog isticanja žalbenih osnova, s prijedlogom ukinuti istražni zatvor, podredno zamijeniti ga predloženim mjerama opreza.

2.3. Okrivljeni ĆDĐM je žalbu podnio putem branitelja Svebora Milkovića, odvjetnika u Zagrebu, zbog "svih zakonom dopuštenih razloga", s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti.

3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s čankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Razmatrajući razloge u pobijanom rješenju te žalbene navode, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku je prvostupanjski sud izložio jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno jamstvom ili mjerama opreza.

5.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, izloženi jasni i dostatni razlozi. Stoga nije u pravu okrivljeni SDĐM koji tvrdi da su izostali određeni razlozi i zaključak suda o postojanju osnovane sumnje, a tako nije u pravu niti okrivljenik GDĐM da je povrijeđena odredba članka 124. stavka 3. ZKP/08. Ističe se tim žaliteljima da njihovo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom izloženih razloga ne opravdava počinjenje bitne povrede odredbe kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Samo se ukazuje da se prvostupanjski sud pozvao na dokaze koji se nalaze u popisu dokaza podignute optužnice što podrazumijeva razmatranje sadržaja istih bez vrijednosne ocjene jer je samo raspravno vijeće nakon kontradiktornog raspravljanja ovlašteno vrednovati dokaze.

6. Protivno navodima u žalbama svih žalitelja, prvostupanjski sud svoj zaključak o postojanju relevantnog stupnja osnovane sumnje kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora je pravilno utvrdio i valjano obrazložio. Samim time, a protivno žalbenim navodima svih žalitelja, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Žalbeni prigovori kojima svi žalitelji, osporavajući postojanje osnovane sumnje, iznose vlastito viđenje do sada prikupljenih podataka, uz problematiziranje značaja predmeta koji su pronađeni i privremeno oduzeti okrivljenicima te isticanjem vlastite verzije razloga boravka u Republici Hrvatskoj, nisu od utjecaja na pravilan zaključak o postojanju osnovane sumnje. Naime, u ovom stadiju postupka, kao što je već navedeno, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su sva trojica okrivljenika počinili kazneno djelo za koje se terete u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja, koji zapravo predstavljaju iznošenje njihove obrane, vodit će se računa u nastavku postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti i stupnju krivnje pojedinog okrivljenika, pa tako i o vjerodostojnosti i značaju izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog vijeća.

7. Nadalje, a protivno i tim prigovorima svih žalitelja, i po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani svih okrivljenika postoji konkretna i razumno predvidiva opasnost da bi oni, u slučaju puštanja na slobodu, mogli postati nedostupni nadležnim tijelima Republike Hrvatske, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.

7.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, svi okrivljenici su strani državljani, državljani Bolivarijanske Republike Venezuele, gdje imaju i prebivalište, s tim da okrivljeni ĆDĐM ima prijavljeno prebivalište u [adresa]. Jednako tako je razvidno da okrivljeni MDĐM ima trgovačko društvo u Bolivarijanskoj Republici Venezuela, a gdje i okrivljeni PDĐM ima otvoren obrt, a obojici okrivljenika jedno dijete živi u [adresa], a drugo u Sjedinjenim Američkim Državama, dok se dijete okrivljenog EDĐM nalazi u Bolivarijanskoj Republici Venezuela. Okrivljenici osim toga u Republici Hrvatskoj nemaju prijavljeno niti prebivalište, niti boravište, niti ih bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Iz navedenog se zaključuje da su svi okrivljenici u Republiku Hrvatsku došli radi počinjenja kaznenog djela za koje su osnovano sumnjivi i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela za koje se terete. Izloženo, imajući na umu i težinu kaznenog djela koje im se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret, s propisanom kaznom zatvora do tri godine, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske, opravdava daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv svih okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Nadalje, neovisno o tomu što okrivljeni ĆDĐM ima prebivalište u [adresa], državi članici Europske unije, za koju državu je i okrivljeni MDĐM izjavio da ima u tijeku postupak reguliranja boravka, neovisno od mogućnosti primjene europskog uhidbenog naloga, a imajući u vidu ostale utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od nedostupnosti, ovo nije okolnost koja bi dovela u sumnju pravilnost primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Naime, institut europskog uhidbenog naloga ne sprječava okrivljenike da napuste područje Republike Hrvatske niti, sam po sebi, predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene opasnosti od njihove nedostupnosti jer se radi o prisilnoj mjeri osiguranja njihove prisutnosti, a istim bi bilo otežano daljnje provođenje kaznenog postupka.

7.2. Nadalje, u žalbi EDĐM istaknute okolnosti okrivljenikove ranije neosuđivanosti i zaposlenosti, ne predstavljaju relevantne okolnosti kojima bi bila dovedena u sumnju osnovanost zaključka o postojanju posebne pretpostavke za produljenje mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. O ovim okolnostima će biti moguće voditi računa u daljnjem tijeku postupka.

8. Imajući u vidu sve gore navedeno i cijeneći odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08 da se ne primjenjuje teža mjera ukoliko se ista svrha može ostvariti i blažom mjerom, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je opravdana primjena mjere istražnog zatvora protiv svih okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., radi opasnosti od bijega i njihove nedostupnosti. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza ili jamstvom, kako se to neosnovano predlaže u žalbama.

9. Nije utvrđeno da bi okrivljenicima bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Smatrajući kako se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP/08., okrivljeni ĆDĐM samo ističe tvrdnje koje predstavljaju neslaganje sa zaključcima prvostupanjskog suda, a time u biti osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u pobijanom rješenju. Pri tomu ovaj žalitelj ispušta iz vida kako se načelo pravičnog suđenja, propisano odredbama Ustava i Konvencije, u cijelosti ostvaruje tek u stadiju rasprave pred prvostupanjskim sudom, u kontradiktornom postupku, kao što to propisuje i aktualna postupovna kaznenopravna regulativa. Pored toga, napominje se ovom žalitelju kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava okrivljenika, kako se to u žalbi ovog okrivljenika neosnovano nastoji prikazati, paušalnim upiranjem na neosnovanu primjenu istražnog zatvora, kao "prestroge, krajnje, najteže i supsidijarne mjere", kojom je okrivljeniku povrijeđeno i načelo presumpcije nevinosti. Sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu okrivljenika, a presumpcija nevinosti okrivljenika nije narušena jer se u pobijanom rješenju ni u jednom dijelu ne implicira njegova krivnja, već se okrivljenik dosljedno smatra osnovano sumnjiv za inkriminirano kazneno djelo.

10. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Velika Gorica, 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević