REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-206/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SA, zbog kaznenog djela iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog SA, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 8. svibnja 2026. broj Kov-173/2026-8, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog SA kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv SA, zbog kaznenog djela iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme od uhićenja 19. veljače 2026. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni SA putem branitelja Anđelka Jureška, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza ili jamstvom, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.
5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, izloženi jasni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju se nominalno poziva žalitelj, tvrdeći kako je prvostupanjski sud propustio obrazložiti postojanje osnovane sumnje te navesti razloge o nesvrhovitosti primjene blažih mjera. S tim u vezi, upućuje se žalitelja na navode pod točkom 6. obrazloženja pobijanog rješenja, te razloge izložene pod točkom 9. obrazloženja, koje treba promatrati u povezanosti s navodima iz točke 7. obrazloženja, a žaliteljevo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom i/ili kvantitetom izloženih razloga ne opravdava niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
6. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga, žalbeni prigovori kojima žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje, upirući na dosljednost obrane okrivljenika o njegovom nepoznavanju hrvatskog jezika i postupanju u strahu jer nije znao da se radi o policijskoj službenici, kao i nevjerojatnosti okrivljenikovog postupanja na način kako mu se to stavlja na teret, ne dovode u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje. Naime, u ovom stadiju postupka, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja, koji u biti predstavljaju iznošenje obrane okrivljenika, vodit će se računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i o vjerodostojnosti i značaju izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog suda.
7. Nasuprot daljnjim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a za svoje zaključke je izložio valjane razloge.
7.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, okrivljenik je državljanin Islamske Republike Afganistan, gdje ima prebivalište. Okrivljenik u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske, pri tomu je razvidno da je okrivljenik, prema vlastitim navodima, na područje Republike Hrvatske došao ilegalno. Izloženo, imajući na umu i težinu kaznenog djela koje mu se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret, s propisanom kaznom zatvora u trajanju od jedne do osam godina, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske, opravdava daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
7.2. Ove okolnosti žalitelj neopravdano minorizira kada žalbom prigovara da strano državljanstvo okrivljenika i njegov nezakoniti ulazak u Republiku Hrvatsku ne mogu automatski značiti postojanje opasnosti od bijega. Pored toga, ističe se žalitelju kako je okrivljenik pokušao pobjeći policijskim službenicima nakon počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, pa je tek naknadno pronađen i uhićen u Donjem Laduču.
7.3. Sve izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, s obzirom na njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje vjerojatnosti da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno zaključio da je i nadalje opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza ili jamstvom, kako je to pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
8. Isto tako, nije utvrđeno da bi okrivljeniku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Napominje se žalitelju kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava okrivljenika, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati. Sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu okrivljenika. Isto tako, neovisno o tomu što je istražni zatvor najteža mjera kojom se osigurava prevencija utvrđene opasnosti od nedostupnosti okrivljenika, iz pobijanog rješenja, protivno žalbenim prigovorima, razvidno je da je prvostupanjski sud, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
7. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 2. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
