REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-158/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SU, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog SU protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1747/2024 od 17. veljače 2026., u javnoj sjednici održanoj dana 2. lipnja 2026., u odsutnosti državnog odvjetnika, a u prisutnosti optuženika SU i branitelja Hrvoja Butkovića, odvjetnika iz [adresa],

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog SU odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženi SU je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela krađe iz članka 228 stavka 1. KZ/11 i za kazneno djelo računalne prijevare iz članka 271. stavka 1. u svezi s člankom 52. KZ/11, sve činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude. Na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 optuženom DU je utvrđena kana zatvora u trajanju od deset mjeseci, na temelju članka 271. stavka 1. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 51. KZ/11 je optuženi SU osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/20, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08) oštećenom CU je dosuđen imovinskopravni zahtjev te je optuženi SU dužan iznos od 53,09 eura isplatiti oštećenom CU u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 optuženik je dužan s osnova paušala platiti iznos od 200,00 eura dok je oslobođen dužnosti plaćanja troška vještačenja iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08.

4. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik osobno i po branitelju Hrvoju Butkoviću, odvjetniku iz Zagreba (nastavno će se razmatrati kao jedna žalba), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne primjene ZKP-a“, a u osobno podnesenoj žalbi i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i oslobodi ga se kaznene odgovornosti, a u osobno podnesenoj žalbi se predlaže ukinuti pobijanu presudu.

5. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

6. Spis predmeta je prije dostavljanja istog sutkinji izvjestiteljici, na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalba nije osnovana.

8. Sukladno prijedlogu istaknutom u žalbi podnesenoj po branitelju, na sjednicu drugostupanjskog suda su pozvani državni odvjetnik, optuženik i branitelj. Na sjednicu nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik.

9. Optuženik u osobno podnesenoj žalbi ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne navodeći o kojoj bi se bitnoj povredi radilo, a obrazlaže je time što je prvostupanjski sudac, koji nema potrebno stručno znanje, na temelju fotografije koja nije vještačena po biometrijskom vještaku utvrdio da se na toj fotografiji nalazi optuženik. Iz navedenog je razvidno da se ističu prigovori činjenične naravi, a ne za bilo koju bitnu povredu.

9.1. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja bitna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.

10. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira) u osobno podnesenoj žalbi, kao i po branitelju, osporava se vrijednosna ocjena dokaza pri čemu se posebno upire na rezultat biometrijskog vještačenja po vještaku Vedranu Ročiću, iz kojeg proizlazi da snimke videonadzora nisu dovoljne za provjeru nalazi li se na istima optuženik, a usprkos tome prvostupanjski sud na temelju fotografija zaključuje da je optuženik počinio terećena kaznena djela. Posebno se ukazuje da ni na koji način nije dokazano da odjeća i tenisice te ruksak pronađen kod optuženika gotovo dva mjeseca nakon počinjenja kaznenih djela bi upućivale na optuženika kao počinitelja niti se na snimkama vide specifične oznake odjeće ili obuće na temelju kojih bi se utvrdila kaznena odgovornost optuženika.

11. Protivno prigovorima optuženika, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao sve dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je na temelju toga utvrdio sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenih kaznenih djela. Pritom nije sporno da je iz vozila DHL oko 13,50 sati otuđen ruksak s osobnim dokumentima i bankovnim karticama na ime CU, a jednako tako iz dopisa Raiffeisen banke je jasno vidljivo da nakon počinjenja kaznenog djela krađe je kartica gore navedene banke korištena na prodajnim mjestima „Tobacco shop“ i „I novine“, dok zbog prijave krađe je na kiosku „Tisak“ transakcija odbijena, a prve dvije su bile u 14,03 i 14,33 sati.

11.1. Nadalje, točno jest da biometrijski vještak nije na temelju snimki mogao identificirati optuženika jer je imao na glavi kapuljaču i masku na licu, no to ne znači da sud nije ovlašten utvrditi na temelju drugih dokaza ili zatvorenog kruga indicija da je upravo optuženik, uz NN osobu, počinitelj terećenih kaznenih djela.

11.2. Tako je reproduciranjem snimke videonadzora „Tobacco shop“ u Zagrebu, Draškovićeva 3, od 17. prosinca 2020. konstatirano da jednim dijelom je pokriven pločnik i vanjski ulaz u trgovinu, uočavaju se dva muškarca od kojih je jedan odjeven u tamnoplavu zimsku jaknu s kapuljačom, svijetlosivi donji dio trenirke s ruksakom na leđima i tamne tenisice, a na licu ima bijelu medicinsku masku, a druga osoba je odjevena u plavu zimsku jaknu s kapuljačom, ima tamnoplavi donji dio trenirke marke „Nike“ i plave tenisice, ulaze u trgovinu i komuniciraju s djelatnicom nakon čega muškarac u tamnim hlačama skida kapuljaču ispod koje je imao crvenu kapuljaču od majice, a drugi muškarac stavlja karticu Raiffeisen banke (vidljivo po žutoj boji) na pult, nakon obavljene transakcije djelatnica karticu vraća muškarcu u svijetloj trenirci, a tom je prilikom kupljeno pet kutija cigareta i upaljač. Nastavno se na snimci uočava da muškarac u tamnim hlačama ima tamne tenisice svijetlog đona s oznakom „Nike“ koji je znak usmjeren prema peti iako mora biti usmjeren prema vrhu tenisica. Nadalje, sud je konstatirao, nakon reprodukcije snimke videonadzora kioska „I novine“, da se vide dva muškarca istovjetno odjevena kao i na prethodnoj snimci video nadzora, pri čemu muškarac u svijetlim hlačama koristi karticu Raiffeisen banke i kupljene su dvije kutije cigareta.

11.3. Nadalje, gore navedeno je prvostupanjski sud pravilno povezao sa fotodokumentacijom odjeće i stvari koje su se 9. veljače 2020. nalazile kod optuženika i fotografirane su po policijskim službenicima, da pored ostalog posjeduje plavu zimsku jaknu s kapuljačom, crvenu sportsku jaknu „Adidas“ s kapuljačom, tamnoplave tenisice svijetlog đona s obrnuto postavljenom oznakom „Nike“ i tamnoplavi veliki ruksak.

11.4. I po ocjeni drugostupanjskog suda, vezano za gore navedeno, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se radi o dvije iste osobe koje se vide na snimkama videonadzora s obzirom na stas i odjeću i da su te osobe i počinitelji kaznenog djela krađe, obzirom na vrijeme počinjenja kaznenog djela krađe do prve transakcije gdje je prošlo svega 13 minuta, a od Bauerove ulice do Draškovićeve broj 3 je dovoljno nekoliko minuta hoda. Također, protivno prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da usporedba odjeće muškarca koji se vidi na snimkama videonadzora odjevenog u plavu zimsku jaknu, ispod koje se vidi kapuljača crvene majice te osobito tamne tenisice bijelog đona s obrnuto postavljenim logom „Nike“, povezano s fotografijama odjevnih predmeta i tenisica pronađenih kod optuženika, te svim ranije navedenim utvrđenjima, upućuje upravo na optuženika kao jednog od počinitelja terećenih kaznenih djela. Pritom pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tenisice s obratno postavljenim logom su rijetkost i da podudarnosti nisu slučajnost. Takvo utvrđenje nije dovedeno u pitanje time što se sud pozvao na fotografiju na kojoj se djelomično vidi lice muške osobe.

11. Slijedom navedenog su neosnovani prigovori žalitelja u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Optuženik u osobno podnesenoj žalbi predlaže da se ima kod odluke o kazni u vidu njegov težak život jer je s 18 godina ostao bez oba roditelja, to je razlog da je pošao krivim putem i da sad izdržava kaznu zatvora u trajanju od pet godina i želi promijeniti svoj život.

13. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

13.1. Cijeneći navedeno prvostupanjski sud nije optuženiku našao posebno olakotnih okolnosti, a otegotnim je cijenio višestruku osuđivanost optuženika gdje je razvidno da je u kontinuitetu činio kaznena djela i osuđivan je za kaznena djela teške tjelesne ozljede, teške krađe, prijetnje, protupravnog oduzimanja slobode i silovanja u pokušaju. Po ocjeni drugostupanjskog suda, po vrsti i mjeri su pravilno utvrđene pojedinačne kazne zatvora, a tako i jedinstvena kazna zatvora te je ista opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije. Stoga je neosnovan prijedlog optuženika za blažim kažnjavanjem.

14. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

Velika Gorica, 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević