Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-14/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sari Bračković, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sara Bračković, Josip Dubravko Topić i Valentina Smolić-Ročak iz Rijeke, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravlić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 9197/2021-30 od 28. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Klinička bolnica Dubrava kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 9197/2021-30 od 28. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika Klinička bolnica Dubrava za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice TE za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, da isplati tužiteljici TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.402,89 eura bruto, na ime mjesečnih novčanih iznosa s osnova razlike plaće i naknada zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a koja teče na svaki dospjeli, a neisplaćeni mjesečni iznos, osim zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, i to kako slijedi:

- na iznos od 11,06 EUR od 16.2.2018. godine do isplate,

- na iznos od 18,07 EUR od 16.3.2018. godine do isplate,

- na iznos od 46,27 EUR od 16.4.2018. godine do isplate,

- na iznos od 54,45 EUR od 16.5.2018. godine do isplate,

- na iznos od 67,62 EUR od 16.6.2018. godine do isplate,

- na iznos od 80,78 EUR od 16.7.2018. godine do isplate,

- na iznos od 61,64 EUR od 16.8.2018. godine do isplate,

- na iznos od 59,01 EUR od 16.9.2018. godine do isplate,

- na iznos od 81,94 EUR od 16.10.2018. godine do isplate,

- na iznos od 61,70 EUR od 16.11.2018. godine do isplate,

- na iznos od 73,05 EUR od 16.12.2018. godine do isplate,

- na iznos od 75,72 EUR od 16.1.2019. godine do isplate,

- na iznos od 45,81 EUR od 16.2.2019. godine do isplate,

- na iznos od 94,12 EUR od 16.3.2019. godine do isplate,

- na iznos od 66,89 EUR od 16.4.2019. godine do isplate,

- na iznos od 72,83 EUR od 16.5.2019. godine do isplate,

- na iznos od 98,78 EUR od 16.6.2019. godine do isplate,

- na iznos od 103,16 EUR od 16.7.2019. godine do isplate,

- na iznos od 57,76 EUR od 16.8.2019. godine do isplate,

- na iznos od 87,23 EUR od 16.9.2019. godine do isplate,

- na iznos od 220,34 EUR od 16.10.2019. godine do isplate,

- na iznos od 219,13 EUR od 16.11.2019. godine do isplate,

- na iznos od 275,95 EUR od 16.12.2019. godine do isplate,

- na iznos od 243,03 EUR od 16.1.2020. godine do isplate,

- na iznos od 204,23 EUR od 16.2.2020. godine do isplate,

- na iznos od 242,53 EUR od 16.3.2020. godine do isplate,

- na iznos od 206,21 EUR od 16.4.2020. godine do isplate,

- na iznos od 54,83 EUR od 16.5.2020. godine do isplate,

- na iznos od 73,69 EUR od 16.6.2020. godine do isplate,

- na iznos od 117,42 EUR od 16.7.2020. godine do isplate,

- na iznos od 102,61 EUR od 16.8.2020. godine do isplate,

- na iznos od 109,40 EUR od 16.9.2020. godine do isplate,

- na iznos od 15,63 EUR od 16.12.2020. godine do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, da naknadi tužiteljici TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu 1.065,45 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv točaka I. i II. prvostupanjske presude, tj. protiv prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe kako je tužiteljica u postupku potraživala dodatak na plaću za posebne uvjeta rada od 28%, a koji dodatak kojoj je priznat i dosuđen u prvostupanjskoj presudi. Međutim, tuženik ističe kako tužiteljica ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 19% (a ne 28%), budući da je tužiteljica (u utuženom razdoblju) bila specijalizantica anesteziologije. Naime, sukladno čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, doktorima medicine na specijalizaciji se isplaćuje dodatak za posebne uvjete rada u 19%, a navedeno se odnosi i na tužiteljicu. Dodatak od 28% pripada zdravstvenim radnicima I., II., III. i IV. vrste u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija), a taj dodatak se odnosi na medicinske tehničare i sestre (ostale zdravstvene radnike), a ne na doktore medicine na specijalizaciji. Što se tiče troška postupka, tuženik posebice upire da je sastav podneska od 20. travnja 2023. trebao biti priznat kao trošak sastava ostalih podnesaka, a ne kao trošak sastava obrazloženog podneska. Naime, navedenim podneskom tužiteljica ne ističe obrazložene činjenične i pravne navode, već isključivo precizira tužbeni zahtjev prema rezultatima provedenog vještačenja. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika. Ističe kako ona, kao specijalizantica anesteziologije, ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 28% (a ne 19% kako to pogrešno smatra tuženik). Tužiteljica dostavlja sudsku praksu kojom je potvrđeno da specijalizantima anesteziologije pripada dodatak od 28%. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 200 eura.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice, konačno uređen podneskom od 20. travnja 2023. (list 464-466 spisa), za isplatu bruto iznosa od 3.402,89 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose (izuzev kamate koja teče na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) , u razdoblju od 21. ožujka 2017. do 28. veljače 2021. godine.

7.1. Utuženo potraživanje se odnosi na isplatu:

- neobračunatog i neisplaćenog dodatka za posebne uvjete rada u redovnom radnom vremenu,

- neobračunatog i neisplaćenog dodatka za posebne uvjete rada u prekovremenim satima rada,

- neobračunatog i neisplaćenog dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u prekovremenim satima rada

- neobračunate i neisplaćene naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad

7.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

8. Predmet ovog žalbenog postupka jest prvenstveno u kojem se postotku obračunava dodatak na plaću za posebne uvjete rada, uzevši u obzir radno mjesto tužiteljice. Točnije, sporno je obračunava li se navedeni dodatak u postotku od 19% ili od 28%.

9. Nije sporno da je tužiteljica, u utuženom razdoblju, bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktor medicine na specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine.

10. Visina neisplaćenih dodataka i naknade plaće utvrđena je financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Petri Blašković, Centar za financijska vještačenja d.o.o., koja je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 22. veljače 2023. (list 443-458 spisa) utvrdila da, temeljem radnopravne dokumentacije koja prileži spisu (obračunske liste i evidencije rada tužiteljice), tuženik nije isplatio tužiteljici bruto iznos od 3.402,89 eura u razdoblju od 21. ožujka 2017. do 28. veljače 2021., i to:

- nema potraživanja po osnovi prekovremenog rada,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na redovne sate od rujna 2019. godine do kolovoza 2020 godine iznosi 1.014,67 EUR,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada iznosi 1.169,88 EUR,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate prekovremenog rada iznosi 783,51 EUR,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 434,83 EUR

11. Tuženik je, u podnesku od 28. rujna 2023. (list 472 -473 spisa) prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, i to u pogledu dodatka za posebne uvjete rada. Naime, tuženik ističe da se dodatak za posebne uvjete rada treba obračunati, u razdoblju od rujna 2019. godine do kolovoza 2020., u postotku od 19%, a ne 28%, kako je to obračunala vještakinja Blašković, a takve prigovore tuženik ponovno ističe i u svojoj žalbi

11.1. Što se tiče izračuna vještaka koji se odnosi na to da tuženik nije obračunao dodatke za otežane uvjete rada (posebni uvjeti rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi) u satima prekovremenog rada, tuženik tome nije izričito prigovarao nakon provedenog vještačenja niti u svojoj žalbi.

12. Premda tuženik to izričito nije osporavao nakon provedenog vještačenja, a to ne osporava ni u svojoj žalbi, valja istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužiteljica ima pravo da joj se dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunava ne samo za rad u redovnom radnom vremenu, već i za prekovremeni rad.

13. Drugim riječima, zdravstveni radnici, koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

14. Naime, člankom 91. stavkom 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014, 127/2017, dalje u tekstu: ZOR) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, a člankom 94. ZOR-a propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

15. Na tužiteljicu, kao zdravstvenog radnika, primjenjuje se Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

15.1. U utuženom razdoblju se primjenjuju dva Kolektivna ugovora, i to:

- Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/2013, 96/2015, 29/2018, dalje u tekstu: KU/13)

- Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, dalje u tekstu: KU/18)

15.2. Člankom 47. KU/13, odnosno člankom 45. KU/18, propisano je da plaću zdravstvenog radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

15.3. Člankom 57. KU/13, odnosno člankom 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

15.4. Člankom 59. KU/13, odnosno člankom 57. KU/18 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću.

16. Citiranim odredbama propisano je da tužiteljica, kao zdravstveni radnik – doktor medicine na specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, ostvaruje određene dodatke na osnovnu plaću zbog otežanih uvjeta rada. Međutim, otežani uvjeti rada postoje i u redovnom i u prekovremenom radu, zbog čega tužiteljici pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada ne samo za redovno odrađene sate rada, već i za prekovremene sate rada.

17. Za razdoblje do 28. veljače 2021. odredbe KU/18 koje su bile na pravnoj snazi do tog dana su po sadržaju iste kao i odredbe KU/13, a tumačenjem tih odredbi Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje broj Su-IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019. koje glasi:

""Zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu".

18. Budući da su navedeni dodaci obračunati na sate rada koji su iskazani kao redovan rad, a nisu obračunati na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremene sate u svojim evidencijama i platnim listama koje se odnose na tužiteljicu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi u prekovremenim satima rada.

19. Nadalje, budući da tuženik nije isplaćivao navedene dodatke u prekovremenim satima rada, pogrešno je obračunata i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, budući da neisplaćeni dodaci nisu uzeti u obzir prilikom obračuna i isplate navedenih naknada.

20. Naposljetku, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se tužiteljici dodatak za posebne uvjete rada trebao isplatiti u postotku od 28% (a ne 19%), počevši od 1. rujna 2019. godine do kolovoza 2020. godine.

21. Naime, tužiteljica, kao doktor medicine na specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, radi u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani, budući da to nesporno proizlazi iz same prirode te specijalnosti, a takvu činjenicu tuženik tijekom postupka niti ne osporava.

22. Dodatkom II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja – KU/18, koji je na snazi od 1. rujna 2019. godine, ažuriran je Popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak za posebne uvjete rada koji se nalazi uz čl. 55. st. 2. KU/18, te je propisano da:

- radno mjesto I. vrste - zdravstveni radnik specijalist u bolnici – ima pravo na dodatak od 19%

- radna mjesta I., II., III. i IV. vrste - zdravstveni radnik u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija) – ima pravo na dodatak od 28%

23. Nije sporno da radno mjesto tužiteljice, doktor medicine na specijalizaciji, predstavlja radno mjesto I. vrste, kako je to propisano i člankom 2. c) Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj: 25/2013, 72/2013, 151/2013, 9/2014, 40/2014, 51/2014, 77/2014, 83/2014, 87/2014, 120/2014, 147/2014, 151/2014, 11/2015, 32/2015, 38/2015, 60/2015, 83/2015, 112/2015, 122/2015, 10/2017, 39/2017, 40/2017, 74/2017, 122/2017, 9/2018, 57/2018, 59/2019, 79/2019, 119/2019, 50/2020, 128/2020, 141/2020, 17/2021, 26/2021, 78/2021, dalje u tekstu: Uredba).

24. U konkretnom slučaju tužiteljice kao specijalizanta anesteziologije i intenzivne medicine postoji preklapanje opisa poslova predviđenih za dodatak od 19% (zdravstveni radnik – specijalist u bolnici) i dodatak od 28% (zdravstveni radnik u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani). Tužiteljica je po svom statusu liječnik bez završene specijalizacije, ali istodobno obavlja poslove u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani koji su izričito obuhvaćeni kategorijom za koju je predviđen dodatak od 28%.

25. U takvoj situaciji, kada se isti radnik može povesti pod dvije kategorije radnika KU/18, treba primijeniti načelo povoljnijeg prava za radnika. Budući da specijalizant anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine stvarno obavlja poslove intenzivne skrbi i poslove u operacijskoj dvorani, a za te poslove je predviđen dodatak od 28%, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da se dodatak u tom postotku valja obračunati i isplatiti tužiteljici.

26. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tuženika, koji se odnose na glavnu stvar, ne mogu se prihvatiti. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja odlučio da je tužitelj dužan isplatiti tužiteljici bruto iznos od 3.402,89 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose (izuzev kamate koja teče na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), u razdoblju od 21. ožujka 2017. do 28. veljače 2021. godine (točka I. izreke prvostupanjske presude).

27. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici u cijelosti nužne troškove parničnog postupka, tj. troškove odvjetničkih radnji punomoćnika tužiteljice u iznosu od 1.065,45 eura, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa). Dakle, odluka o trošku postupka, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a te pravilnom primjenom Tarife.

28. Suprotno žalbenim navodima tuženika, trošak sastava podneska od 20. travnja 2023. (list 464-466 spisa) je tužiteljici pravilno priznat sukladno tarifnoj stavci Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, što novčano iznosi 200,00 EUR, tj. kao obrazloženi podnesak. Naime, navedenim podneskom tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Petre Blašković te je postavila tužbeni zahtjev u skladu sa rezultatima provedenog vještačenja. Podnesak koji sadrži očitovanje na provedene dokaze te kojim se konačno određuje tužbeni zahtjev predstavlja obrazloženi podnesak, sukladno Tbr. 8.1. Tarife.

29. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, tj. potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti (točke I. i II. izreke prvostupanjske presude).

30. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

31. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom njezinog odgovora na žalbu tuženika. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki III. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić