Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-333/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NR, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, zastupanog po punomoćnici RR, zaposlenici tuženika (generalna punomoć Su-198/2023), radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1394/2024-20 od 26. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1394/2024-20 od 26. ožujka 2026. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 4.633,03 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinačnih mjesečnih iznosa do isplate (izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1394/2024-20 od 26. ožujka 2026. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka preko iznosa od 1.250,00 EUR do iznosa od 1.500,00 EUR (iznos od 250,00 EUR) te se odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja NR za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Ozaljska 105, 10000 Zagreb, OIB: 82031999604, da tužitelju NR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 4.633,03 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 92,45 EUR od 16. studenog 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 85,42 EUR od 16. prosinca 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 92,98 EUR od 16. siječnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 94,48 EUR od 16. veljače 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 73,34 EUR od 16. ožujka 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 98,18 EUR od 16. travnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 100,66 EUR od 16. svibnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 96,91 EUR od 16. lipnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 99,50 EUR od 16. srpnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 106,35 EUR od 16. kolovoza 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 96,34 EUR od 16. rujna 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 102,50 EUR od 16. listopada 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,39 EUR od 16. studenog 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 73,05 EUR od 16. prosinca 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 105,12 EUR od 16. siječnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 95,02 EUR od 16. veljače 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 91,57 EUR od 16. ožujka 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 105,73 EUR od 16. travnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 101,52 EUR od 16. svibnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 73,82 EUR od 16. lipnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 101,63 EUR od 16. srpnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 103,47 EUR od 16. kolovoza 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 99,75 EUR od 16. rujna 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 98,82 EUR od 16. listopada 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 97,11 EUR od 16. studenog 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 111,00 EUR od 16. prosinca 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 106,88 EUR od 16. siječnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 101,26 EUR od 16. veljače 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 91,95 EUR od 16. ožujka 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 103,21 EUR od 16.travnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 96,53 EUR od 16. svibnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 99,94 EUR od 16. lipnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 101,01 EUR od 16. srpnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 96,97 EUR od 16. kolovoza 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 106,78 EUR od 16. rujna 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 100,73 EUR od 16. listopada 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 95,83 EUR od 16. studenog 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 106,18 EUR od 16. prosinca 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 99,92 EUR od 16. siječnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 94,44 EUR od 16. veljače 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 95,96 EUR od 16. ožujka 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 53,65 EUR od 16. travnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 52,30 EUR od 16. svibnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 58,53 EUR od 16. lipnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,63 EUR od 16. srpnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 51,83 EUR od 16. kolovoza 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 58,83 EUR od 16. rujna 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,93 EUR od 16. listopada 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,64 EUR od 16. studenog 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 61,21 EUR od 16. prosinca 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 55,50 EUR od 16. siječnja 2024. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,93 EUR od 16. veljače 2024. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,33 EUR od 16. ožujka 2024. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od 25. ožujka 2026. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe kako je prvostupanjski sud u obrazloženju presude (točka 15. obrazloženja) pogrešno naveo da je među strankama sporno pripada li tužitelju za utuženo razdoblje plaća po koeficijentu 2,10, koji koeficijent se odnosi na radno mjesto "kontrolor karata II" , dok je tužitelj zapravo potraživao plaću po koeficijentu 2,20, koji koeficijent se odnosi na radno mjesto "kontrolor karata III", a tužitelju je i suđena razlika plaće po tom koeficijentu. Dakle, postoji proturječnost u izreci i obrazloženju presude. Tuženik u žalbi osporava istinitost i vjerodostojnost iskaza svjedoka HR, ŠR i BR. Tuženik ističe kako navedeni svjedoci vode istovrstan spor protiv tuženika pred prvostupanjskim sudom, što dovodi u pitanje objektivnost i vjerodostojnost njihovih iskaza. Nadalje, tuženik ističe kako je netočan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi kontrolori karata koji su primali plaću prema većem koeficijentu, uzevši u obzir iskaze svjedoka te dostavljenu radno-pravnu dokumentaciju. Tuženik smatra kako je tužitelj podnio neurednu tužbu, a što je prvostupanjski sud zanemario. Također ističe kako tužitelj nije dostavio adekvatne dokaze za utvrđivanje činjenica – isplatne liste. Što se tiče odluke o trošku postupka, tuženik ističe kako podnesak tužitelja od 16. prosinca 2024. (u obrazloženju presude pogrešno označen kao podnesak tužitelja od 17. prosinca 2025,) nije potreban za vođenje ovog postupka, stoga tužitelj nema pravo da mu se nadoknadi trošak sastava navedenog podneska. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se tužitelja obveže nadoknaditi troškove tuženiku, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ne potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana u pogledu glavne stvari, dok je djelomično osnovana u pogledu odluke o trošku postupka.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023,, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, konačno uređena tužba i tužbeni zahtjev tužitelja, specificiran u podnesku od 30. srpnja 2025. (list 130-133 spisa) je razumljiv i sadrži sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njime moglo postupiti. Stoga je neosnovan žalbeni navod tuženika da je tužitelj podnio neurednu tužbu, tj. neosnovano je tuženikovo isticanje povrede čl. 106. i 109. ZPP -a u svezi sa čl. 354. st. 1. ZPP-a.

7. Osnovano tuženik upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da postoji proturječnost između izreke presude i obrazloženja presude.

7.1. Naime, tužitelj svoj zahtjev temelji na tome što mu je tuženik, u utuženom razdoblju, isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,00, a kasnije 2,10, dok tužitelj smatra da mu je plaća trebala biti isplaćena prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje razliku plaće koja bi mu bila isplaćena primjenom koeficijenta 2,20 i stvarno isplaćene plaće koja mu je isplaćena primjenom koeficijenta 2,00, odnosno 2,10.

7.2. Međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju presude, točnije u točki 15. obrazloženja, navodi kako je među strankama sporno pripada li tužitelju, u utuženom razdoblju plaća prema koeficijentu 2,10, što je nije u skladu sa usvojenim zahtjevom tužitelja. Nadalje, prvostupanjski sud potom u točki 21. obrazloženja navodi kako je tužitelju, u spornom razdoblju, pripadala plaća prema koeficijentu 2,20, što je u skladu sa usvojenim zahtjevom tužitelja.

7.3. Unatoč navedenim kontradiktornostima, ovaj sud drugog stupnja smatra da, primjenom odredbi čl. 373.a st. 1. toč 2) i čl. 373.a st. 3. ZPP -a, nije nužno ukidati prvostupanjsku presudu. Naime, uzevši u obzir sve dokaze i isprave koje se nalaze u spisu, jasno je kako je tužitelj potraživao razliku plaće koja bi mu bila isplaćena primjenom koeficijenta 2,20 i stvarno isplaćene plaće koja mu je isplaćena primjenom koeficijenta 2,00, odnosno 2,10. Dakle, navedena kontradiktornost ne čini presudu toliko nerazumljivom da je predmet potrebno vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 30. srpnja 2025. (list 130-133 spisa), za isplatu razlike plaće u ukupnom bruto iznosu od 4.633,03 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose (izuzev kamate koja teče na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), u razdoblju od listopada 2019. do veljače 2024.

8.1. Naime, tužitelju je, u utuženom razdoblju, tuženik isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,00, a kasnije 2,10, Međutim, tužitelj ističe kako je njegovim radnim kolegama plaća isplaćivana prema koeficijentu 2,20, a kolege tužitelja su obavljali potpuno iste poslove kao i tužitelj (poslove kontrole karata), bez obzira na formalni naziv radnog mjesta. Stoga tužitelj potražuje bruto iznos od 4.633,03 eura koji iznos predstavlja razliku između plaće koja bi tužitelju bila isplaćena temeljem većeg koeficijenta (2,20) i plaće koja je tužitelju isplaćena temeljem manjeg koeficijenta (2,00, odnosno 2,10).

8.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

9. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, i to:

- u razdoblju od 1. listopada 2019. do 18. travnja 2023. na radnom mjestu „kontrolor karata I“ sa koeficijentom složenosti poslova 2,00 temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. ožujka 1999. i Odluke o rasporedu radnika nakon završetka vojne obveze od 14. studenog 2003. (list 79-83 spisa)

- u razdoblju od 19. travnja 2023. do 7. travnja 2024. na radnom mjestu „kontrolor karata II“ sa koeficijentom složenosti poslova 2,10 temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. travnja 2023. (list 84-86 spisa)

10. Nadalje, nije sporno da su kontrolori karata zaposleni kod tuženika razvrstani u tri kategorije, i to I., II. i III., kako to proizlazi Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., podružnice Zagrebački električni tramvaj (list 19-35 spisa).

11. Također nije sporno da se plaća zaposlenicima tuženika koji su raspoređeni na :

- radno mjesto „kontrolor karata I“ isplaćuje prema koeficijentu složenosti poslova 2,00,

- radno mjesto „kontrolor karata II“ isplaćuje prema koeficijentu složenosti poslova 2,10,

- radno mjesto „kontrolor karata III“ isplaćuje prema koeficijentu složenosti poslova 2,20.

12. Među strankama je sporno obavljaju li sve tri kategorije kontrolora karata sadržajno iste poslove, tj. postoji li razlika u obavljanju poslova između tri kategorije kontrolora karata. Također je sporno, ako ne postoji razlika u obavljanju poslova, je li tuženik takvim postupkom doveo tužitelja u neravnopravni i diskriminatorni položaj u odnosu na druge zaposlenike koji su obavljali isti posao, a imali viši koeficijent složenosti poslova te su time primali i veću plaću u odnosu na tužitelja.

13. Iz iskaza svjedoka HR, ŠR i BR te iskaza tužitelja NR (list 142-144 spisa) proizlazi kako su svi kontrolori karata obavljali iste poslove, neovisno o koeficijentu za obračun plaće.

14. Iskazi navedenih svjedoka te iskaz tužitelja su u cijelosti suglasni u pogledu odlučne činjenice, a to je da sve tri kategorije kontrolora karata obavljaju potpuno jednak rad. Stoga je prvostupanjski sud takve iskaze pravilno prihvatio kao vjerodostojne, životne i logične, budući da svjedoci i tužitelj identično iskazuju o svim odlučnim činjenicama.

15. Nadalje, valja istaknuti kako iz sadržaja tuženikovog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i Kataloga radnih mjesta po grupama složenosti poslova proizlazi da je kod tuženika radno mjesto kontrolor karata bilo razvrstano u tri kategorije (I, II i III) sa različitim koeficijentima složenosti poslova (2,00 za kontrolor karata I, 2,10 za kontrolor karata II i 2,20 za kontrolor karata III), ali iz navedenog Pravilnika i Kataloga nije vidljivo u čemu se sastoji razlika između navedenih kategorija radnog mjesta i posljedično tome iz kojeg razloga je za svaku kategoriju kontrolora karata propisan različit koeficijent za obračun plaća.

16. Kako navedenu razliku nije objasnio tuženik u odgovoru na tužbu niti u kasnijem tijeku postupka, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se navedena radna mjesta razlikuju isključivo po propisanom koeficijentu složenosti poslova, a navedeno su jasno potvrdili i svjedoci saslušani u postupku koji su u spornom razdoblju obavljali istovrsne poslove kao i tužitelj, ali im je plaća bila isplaćivana prema različitim koeficijentima složenosti poslova.

17. Naposljetku, tužitelj je u spis dostavio dokumentaciju tuženika (list 145-147 spisa) u kojoj je naveden popis poslova za radna mjesta „kontrolor karata I“, „kontrolor karata II“ i „kontrolor karata III“ iz koje proizlazi da su opisi poslova za svako pojedino radno mjesto identični, ista je odgovornost i uvjeti rada i niti za jedno radno mjesto nisu propisana dopunska znanja niti posebni uvjeti za obavljanje poslova.

18. Visina utuženog potraživanja u iznosu od 4.633,03 EUR nije sporna među strankama. Dapače, sam tuženik je u podnesku od 24. srpnja 2025. (list 126-128 spisa) izračunao razliku plaće u utuženom razdoblju, tj. razliku između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,00 odnosno kasnije 2,10 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20, te su navedeni izračun prihvatile obje parnične stranke .

19. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno kako je tužitelj obavljao iste poslove kontrole karata kao i njegove kolege koji su raspoređeni na radno mjesto "kontrolor karata III". Međutim, tužitelju se plaća obračunavala temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,00, odnosno 2,10, dok je kolegama koji su raspoređeni na radno mjesto "kontrolor karata III". plaća isplaćena temeljem većeg koeficijenta složenosti poslova 2,20, unatoč tome što su obavljali iste poslove kao i tužitelj. Nadalje, tužitelj bi mogao zamijeniti sve druge kontrolore karata kojima se plaća isplaćuje temeljem višeg koeficijenta složenosti poslova, budući da nema stvarne razlike u načinu obavljanja posla, tj. sve tri kategorije kontrolora karata obavljaju isti posao u istim uvjetima. Kako tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje objektivnog i opravdanog razloga za kategorizaciju radnog mjesta kontrolora karata u tri skupine, pri čemu se svakoj skupini plaća obračunava temeljem različitog koeficijenta složenosti poslova, a samim time nije tuženik dokazao opravdanost primjene nižih koeficijenta na radnike koji obavljaju jednake poslove kontrole karata, proizlazi da je tužitelju povrijeđeno njegovo pravo da mu se isplati jednaka plaća za jednak rad, zajamčeno čl. 91. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje u tekstu: ZOR).

20. Slijedom svega navedenog, tuženik je bio dužan isplaćivati tužitelju, zaposlenom na radnom mjestu „kontrolor karata I“ i kasnije na radnom mjestu „kontrolor karata II“ plaću koju je obračunavao svojim drugim zaposlenicima na radnom mjestu „kontrolor karata III“, budući da je riječ o jednakom radu, sve u smislu čl. 91. st. 1. i 2. ZOR-a. Stoga je prvostupanjski sud pravilno usvojio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 4.633,03 EUR, koji iznos predstavlja razliku između plaće koja bi tužitelju bila isplaćena temeljem većeg koeficijenta (2,20) i plaće koja je tužitelju isplaćena temeljem manjeg koeficijenta (2,00, odnosno 2,10).

21. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju u cijelosti nužne troškove parničnog postupka, tj. troškove odvjetničkih radnji punomoćnika tužitelja u iznosu od 1.250,00 eura, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa).

22. Međutim, osnovano tuženik upire u svojoj žalbi da trošak sastava podneska od 16. prosinca 2024. (list 102 spisa) u iznosu od 250,00 eura, kojeg je sud prvog stupnja pogrešno označio kao "podnesak od 17.12.2025.", nije potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP-a. Naime, tužitelj navedenim podneskom je ispravio vlastite navode iz tužbe, a koje navode je propustio ispravno iznijeti u tužbi. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tuženik ne smije odgovarati za propust tužitelja da već u tužbi pravilno iznese sve odlučne navode, pa se trošak predmetnog podneska ne može staviti na teret tuženiku. Stoga je potrebno djelomično uvažiti žalbu tuženika i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava predmetnog podneska u iznosu od 250,00 eura.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu te, primjenom odredbi iz čl. 373.a st. 1. toč 2) i čl. 373.a st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, tj. potvrditi u cijelosti odluku o glavnoj stvari i odluku o trošku parničnog postupka u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.250,00 eura. S druge strane, valjalo je primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, preinačiti odluku o trošku parničnog postupka i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 250,00 eura (podnesak od 16. prosinca 2024.).

U Zagrebu, 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić