Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-322/2024-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BI, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem K-42/2021-13 od 9. siječnja 2023., u sjednici održanoj 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika BI kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Čakovcu je, pod točkom I., temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), kazneni nalog tog suda pod poslovnim brojem K-42/2021-2 od 9. studenoga 2021. stavio izvan snage, dok je, pod točkom II., proglasio krivim okrivljenika BI, zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, te ga je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo i ako u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti presude ne izvrši posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. točka 1. KZ/11.

1.1. Temeljem čl. 62. st. 1. točka 1. KZ/11 okrivljeniku je naloženo da u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti presude oštećenoj BIĆ popravi štetu počinjenu kaznenim djelom isplatom iznosa od 30.000,00 kuna (3.981,68 eura).

1.2. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećena BIĆ je s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 30.000,00 kuna upućena u parnicu.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeniku je naloženo da podmiri trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 te da plati paušal u iznosu od 800,00 kuna (106,18 eura).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik BI, po branitelju Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, s prijedlogom da se okrivljenikova žalba odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba okrivljenika BI je neosnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik BI kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da se presuda ne može ispitati jer da je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati jer da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

7. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi kako je za ostvarivanje bića kaznenog djela prijevare potrebno da prijevarna namjera postoji u trenutku sklapanja pravnog posla, a da je u predmetnom postupku utvrđeno, obzirom na provedene dokaze, da takve namjere nije bilo. U žalbi se ističe kako je okrivljenik sa pokojnim PI sklopio pisani ugovor o izvođenju radova na temelju detaljne specifikacije iz prihvaćene ponude i da je istome izdao pisanu potvrdu o primljenom predujmu koji je bio namijenjen isključivo za nabavu materijala, a ne za izvođenje radova, a da je materijal za izvođenje tih radova kupljen, što potvrđuje svjedokinja KI, te da to proizlazi i iz materijalne dokumentacije. U žalbi se navodi kako sama činjenica da je većina primljenog predujma utrošena za nabavku materijala opovrgava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju prijevarne namjere, jer da je ista uistinu postojala da onda okrivljenik ne bi oštećeniku ispostavio potvrdu o primljenom predujmu, niti bi veliku većinu tog iznosa utrošio na kupnju materijala za izvođenje radova. Okrivljenik je naveo i kako iz dostavljene medicinske dokumentacije jasno proizlazi da je upravo u vrijeme kada je trebao početi s izvođenjem radova pretrpio tešku tjelesnu ozljedu koja mu je kao vlasniku obrta i fizičkom radniku značajno utjecala na dinamiku izvršenja njegovih poslovnih odnosa i poremetila poslovne planove. Stoga se tvrdi kako je očito da u trenutku sklapanja pravnog posla nije bilo prijevarne namjere okrivljenika, zbog čega da se ovdje radi isključivo o građanskopravnom odnosu kao posljedici raskida ugovora, a nikako o počinjenju kaznenog djela, pa da je prvostupanjski sud morao, primjenom načela in dubio pro reo, osloboditi okrivljenika od svake krivnje u ovom predmetu.

7.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik kriv za počinjeno kazneno djelo.

7.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik BI, sa ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo sada pokojnog oštećenika PI lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, čime je počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 i to na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

7.5. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz izvedenih dokaza na raspravi, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza oštećenice BIĆ, čiji iskaz je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim. Iskaz oštećenice, koja nema opravdanog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za predmetno kazneno djelo da okrivljenik to kazneno djelo doista nije i počinio, potvrđen je i iskazom svjedoka ĆI, ali i materijalnim dokazima, posebno očevidnikom o danima insolventnosti od 15. lipnja 2020., kao i iz dijela obrane samog okrivljenika u kojoj ovaj ne spori postojanje duga.

7.6. Tvrdnju okrivljenika u žalbi da nije počinio kazneno djelo prijevare, odnosno da u trenutku sklapanja pravnog posla nije imao prijevarnu namjeru, ovaj sud ne prihvaća, već u potpunosti prihvaća kao ispravno obrazloženje suda prvog stupnja u kojem se ističe da je okrivljenik BI doveo drugoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini jer je sada pokojnom PI lažno predočio da će mu obaviti ugovorene radove navevši ga time da mu preda iznos od 30.000,00 kuna (3.981,68 eura), iako nije imao namjeru obaviti ugovorene radove jer je znao da će taj novac uporabiti za podmirenje ranijih obveza. Da je okrivljenik postupao s prijevarnom namjerom i počinio kazneno djelo prijevare proizlazi i iz činjenice što je kazneno djelo počinjeno još 2017. te što do današnjeg dana okrivljenik nije vratio oštećenici niti dio duga od 30.000,00 kuna (3.981,68 eura).

7.5. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik BI.

8. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

8.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijevare, za koju je okrivljenik proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

9. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni, ne navodeći detaljnije razloge zbog kojih pobija presudu iz tog žalbenog osnova.

10.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

10.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, kao olakotne okolnosti, okrivljeniku BI cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost i stariju životnu dob, dok mu je, kao otegotne okolnosti, cijenio činjenicu što do danas nije naknadio prouzročenu štetu unatoč danom obećanju i sklopljenoj sudskoj nagodbi s oštećenicom BIĆ.

10.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, okrivljenika BI osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a nakon toga mu izrekao uvjetnu osudu po kojoj se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo i ako u roku od tri mjeseca ne izvrši posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. točka 1. KZ/11. Tako izrečena uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

11. Neosnovano se okrivljenik žali i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka, ne navodeći razloge zbog kojih pobija presudu iz tih žalbenih osnova. Međutim, sud prvog stupnja je pravilno oštećenicu uputio s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu, pozivajući se na raniju ovršnu ispravu kojom oštećenica raspolaže, dok je odluka o trošku donesena na zakonit i pravilan način, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka te imovinske prilike okrivljenika, koji je dužan te u mogućnosti platiti troškove kaznenog postupka.

12. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika BI valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-26, presuđeno kao u izreci.

Split, 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj