Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-422/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog HČŽ i dr., zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbi državnog odvjetnika i 2. okrivljenika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Sisku broj: K-75/2026 od 9. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se 1. okrivljenom NČŽ za kazneno djelo za koje je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda iz članka 326. stavak 1. KZ/11, temeljem tog zakonskog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 278. stavak 3. KZ/11 prihvaća se po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci te se 1. okrivljeni CČŽ na temelju odredbe članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 1. okrivljenom NČŽ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja 12. listopada 2025. do 30. siječnja 2026.

Na temelju odredbe članka 40. stavak 2. i 5. KZ/11 u vezi članka 42. KZ/11 1. okrivljenom NČŽ izriče se sporedna novčana kazna u iznosu 250 dnevnih iznosa u RH koji dnevni iznos iznosi 100,00 eura, što ukupno iznosi 25.000,00 eura.

Na temelju odredbe članka 42. stavak 6. KZ/11 1. okrivljeni CČŽ je dužan novčanu kaznu platiti u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Na temelju odredbe članka 43. stavak 6. KZ/11 ako novčana kazna ne bude plaćena u navedenom roku, ista će se zamijeniti kaznom zatvora.

II. U preostalom dijelu žalba državnog odvjetnika, te žalba 2. okrivljenog JČŽ odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivim 1. okrivljeni CČŽ i 2. okrivljeni JČŽ da su počinili kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavak 1. KZ/11., činjenično opisano pod točkom I. izreke presude, dok je 1. okrivljeni CČŽ proglašen krivim i zbog kaznenog djela krivotvorenja isprava iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11, činjenično opisano točkom III. Izreke presude. Na temelju odredbe članka 326. stavak 1. u svezi članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 1. okrivljenom NČŽ je za to kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci, dok mu je za kazneno djelo iz članka 278. stavak 3. KZ/11, temeljem tog zakonskog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te je 1.okrivljeni CČŽ, na temelju odredbe članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i na temelju odredbe članka 56. stavka 1. KZ/11 1. okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvrš iti ukoliko u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 1. okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja 12. listopada 2025. do 30. siječnja 2026. Na temelju odredbe članka 40. stavak 2. i 5. KZ/11 u svezi članka 42. KZ/11 1. okrivljeniku je izrečena sporedna novčana kazna u iznosu 250 dnevnih iznosa u RH, koji dnevni iznos iznosi 100,00 eura, što ukupno iznosi 25.000,00 eura. Na temelju odredbe članka 42. stavak 6. KZ/11 1.okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude. Na temelju odredbe članka 43. stavak 6. KZ/11, ako novčana kazna ne bude plaćena u navedenom roku, ista će se zamijeniti kaznom zatvora.

1.1. 2. okrivljeni JČŽ, na temelju odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca i na temelju odredbe članka 57. KZ/11 2. okrivljenom JČŽ je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od izrečene kazne zatvora ima izvršiti kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, dok se dio izrečene kazne zatvora u trajanju 8 (osam)mjeseci neće izvršiti ukoliko 2. okrivljenik u roku provjeravanja u trajanju 4 (četiri) godina ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržanog neuvjetovanog dijela izrečene kazne zatvora. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 2. okrivljeniku u izrečenu kaznu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja 12. listopada 2025. pa nadalje. Na temelju odredbe članka 40. stavak 2. i 5. KZ/11 u svezi članka 42. KZ/11 2. okrivljeniku je izrečena sporedna novčana kazna u iznosu 100 (sto) dnevnih iznosa u RH, a koji dnevni iznos iznosi 100,00 eura, što ukupno iznosi 10.000,00 eura. Na temelju odredbe članka 42. stavak 6. KZ/11 2. okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude. Na temelju odredbe članka 43. stavak 6. KZ/11 ako novčana kazna ne bude plaćena u navedenom roku, ista će biti zamijenjena kaznom zatvora.

1.2. Na temelju odredbe članka 270. i 189. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) vraćeno je vozilo vlasniku OČŽ, vozilo marke "Iveco", broja šasije: [broj šasije] a koje je oduzeto potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PP Petrinja broj 1480447 od 12. listopada 2025. Na temelju odredbe članka 270. i 189. ZKP-a 1. okrivljenom NČŽ vraćen je mobitel marke I-phone oduzet potvrdom o privremeno oduzimanju PP Petrinja broj 1649051 od 12. listopada 2025. dok je 2. okrivljenom JČŽ vraćen mobitel marke Samsung Galaxy oduzet potvrdom o privremeno oduzimanju PP Petrinja broj 1649052 od 12. listopada 2025. Na temelju odredbe članka 189. stavak 2. ZKP-a, ako vlasnik Paskaliev HČ te 1. i 2.okrivljenici ne preuzmu vraćene predmete u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude, isti se unose u proračunska sredstva Republike Hrvatske.

1.3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. ZKP-a 1. i 2.okrivljenici su oslobođeni plaćanja troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145 . stavak 2. točka 1. do 6. ZKP-a, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se 1. i 2. okrivljenici proglase krivim radi počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11, te da se 1. okrivljen i CČŽ osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.1. Žalbu je podnio i 2. okrivljeni JČŽ putem branitelja Berislava Balenovića, odvjetnika iz Siska, zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se 2. okrivljeniku izrekne blaža kazna.

3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika 1. okrivljeni CČŽ putem branitelja Saše Bačića, odvjetnika iz Kutine predložio je da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok žalba 2. okrivljenog JČŽ nije osnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je 1. i 2. okrivljenike proglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11.

6.1. Državni odvjetnik u žalbi ističe da uzimajući u obzir opisane uvjete prijevoza migranata i to zagušljivost, teretno vozilo bez prozora i ventilacije, nedostatak zraka, nesporno proizlazi da su pri počinjenju kaznenog djela 1. i 2. okrivljenici postupali na način koji se može okarakterizirati kao nečovječan i ponižavajući, ali i opasan po život. Ističe da prvostupanjski sud ne uzima u obzir iskaz policijskog službenika NČ koji je naveo da su migranti izgledali znojni i da je bilo zagušljivo kada je otvorio vrata vozila u kojem su se prevozili migranti, te da im je bilo muka i da nisu imali vode. Navodi da opisano postupanje okrivljenika ima sve elemente nečovječnog i ponižavajućeg postupanja u smislu članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer su prevožene osobe objektivno bile izložene snažnom trpljenju i patnji, a okrivljenici su svojim ponašanjem bili svjesni činjenice da se radi o teretnom vozilu koje je namijenjeno za prijevoz tereta, a ne ljudi, a naročito ne za prijevoz maloljetnika i žena, neovisno o tome jesu li te osobe na takav prijevoz pristale i da su time ostvarili sva obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11 . Pri tome navodi da valja reći da za opstojnost kaznenog djela nije odlučno na koji način okrivljenik subjektivno doživljava značenje pojma poštovanja ljudskog dostojanstva, a samim time i pojmova nečovječnog i ponižavajućeg postupanja, već je od utjecaja objektivni značaj takvog postupanja s obzirom na okolnost konkretnog slučaja (presuda Europskog suda za ljudska prava Labita protiv Italije broj 26772/95 , ECHR 2000 – IV, od 6. travnja 2000. i Bouit protiv Belgije broj 23380/09).

6.2. Međutim, suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da su u postupanju 1. i 2. okrivljenika ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11.

6.3. Naime, nesporno je da su 1. i 2. okrivljenici, a što i sami navode u svojoj obrani, u inkriminirano vrijeme zajedno i po prethodnom dogovoru, a sve u cilju da se materijalno okoriste, teretnim vozilom marke i modela "Iveco", na koje su bile postavljene nepripadajuće registarske oznake prevezli ukupno 14 stranih državljana i to državljana Republike Sirije, Islamskog Emirata, Afganistana, Kraljevine Maroko te Države Palestine, a koji su prethodno izvan graničnog prijelaza iz Bosne i Hercegovine ušli u Republiku Hrvatsku, te ih smjestili u tovarni prostor navedenog vozila u kojem nije bilo sjedećih mjesta, odgovarajuće ventilacije i sigurnosnih pojaseva, kao ni otvora za dotok svježeg zraka ili ventilacijskog otvora, a koje osobe su prethodno preuzeli u blizini državne granice Republike Hrvatske sa Bosnom i Hercegovinom, nakon čega su se sa istima uputili u smjeru Zagreba da bi bili zaustavljeni u mjestu Brest Pokupski.

6.4. Prvostupanjski sud navodi da nakon provedenog postupka proizlazi da iz zapisnika o očevidu PP Petrinja od 12. listopada 2025. proizlazi da je kombi u kojem se nalazilo 14 migranata, teretno vozilo koje nije namijenjeno prijevozu putnika, a tovarni prostor je bio dužine 1,70 x 4,50 x 2,10, međutim ističe da unatoč navedenom da smatra da u konkretnom slučaju prijevoz 14 migranata u naprijed navedenom vozilu nije bilo nečovječno niti ponižavajuće. Navodi da navedeno treba tumačiti kroz praksu Europskog suda za ljudska prava koji smatra postupanje nečovječnim kada je bilo smišljeno, trajalo dulje vrijeme bez pristanka žrtve i koje je uzrokovalo stvarne tjelesne ozljede ili psihičku ili fizičku patnju jačeg intenziteta (Labita protiv Italije , 26772/95 od 6. travnja 2000.), što znači da je kod nečovječnog postupanja naglasak na fizičkoj ili psihičkoj patnji, za razliku od ponižavajućeg postupanja gdje takvo postupanje kod žrtve uzrokuje osjećaj straha, patnje i podređenosti ako se osoba ponižava ili umanjuje njezina ljudska vrijednost i dostojanstvo ili se prema takvoj osobi pokazuje manjak poštovanja za ljudsko dostojanstvo ili se ono umanjuje (presuda M. i M. protiv Hrvatske), a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno. U prilog tome ističe da iz iskaza svjedoka NČ i H koji se u manjem dijelu razlikuju u odnosu na zatečeno stanju migranata proizlazi i to iz iskaza svjedoka NČ da su migranti sjedili i da su neki od njih rekli da im je muka i da se ne osjećaju dobro, ali kada su izašli na zrak odmah da im je bilo bolje te iz tih razloga nisu zvali hitnu pomoć, te da isti nisu imali vode jer su pregledavali njihove stvari, a imali su neke slatkiše i robu. Iz iskaza svjedoka H proizlazi da se nitko od navedenih osoba nije žalio da mu je zlo ili da se ne osjeća dobro te su bili u dobrom stanju, da nisu imali vode već nešto hrane te da je utvrđeno da je njihova destinacija bila Zagreb, pri čemu su neki stajali, a neki su sjedili, i da su se vozili oko 40-ak kilometara od mjesta ukrcaja do mjesta gdje su bili zaustavljeni, te da nije utvrđeno da bi netko od migranata bio izložen fizičkoj ili psihičko patnji.

6.5. Prvostupanjski sud zaključuje da prijevoz migranata na tako opisan način je svakako neprimjeren, međutim da se ne može podvesti pod zakonski pojam postupanja na nečovječan i ponižavajući način kao što se okrivljenicima stavlja na teret, jer u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi migranti bili izloženi fizičkoj ili psihičkoj patnji ili bi postupanje okrivljenika kod istih uzrokovalo osjećaj straha, patnje i podređenosti ili da bi se isti ponižavali ili da bi im se umanjila njihova ljudska vrijednost ili dostojanstvo ili da bi se prema njima pokazivao manjak poštovanja za ljudsko dostojanstvo.

6.6. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da su pravilni zaključci prvostupanjskog suda da se u ponašanju 1. i 2. okrivljenika ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11 jer je i ocjena ovog drugostupanjskog suda unatoč tome što su se okrivljenici u konkretnom slučaju vozili na apsolutno neprimjeren način, isti nisu nakon što su zatečeni po djelatnicima policije zatražili medicinsku pomoć, a iz iskaza ispitanih policijskih službenika ne proizlazi da bi bili izloženi fizičkoj ili psihičkoj patnji ili bi postupanje okrivljenika kod njih uzrokovalo osjećaj straha, patnje i podređenosti ili da bi bili ponižavani ili da bi se umanjivala njihova ljudska vrijednost i dostojanstvo.

6.7. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da su u ponašanju 1. i 2. okrivljenika ostvarena sva obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11.

7. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je 1. okrivljenom NČŽ izrečena preblaga kazna, dok nije u pravu 2. okrivljeni JČŽ kada tvrdi da mu je izrečena prestroga kazna.

7.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljenicima cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika.

7.2. Prilikom odmjeravanja kazne 1. okrivljeniku prvostupanjski sud je primijenio odredbe o ublažavanju kazne, pa je 1. okrivljeniku kao osobito olakotno cijenio da je osoba mlađe životne dobi, njegovo priznanje počinjenja kaznenog djela i izraženo žaljenje, da nije osuđivan u RH, da se zaposlio nakon izlaska iz istražnog zatvora, dok mu je kao otegotno cijenio činjenicu da se radi o kaznenom djelu kojim se ugrožava sigurnost RH, njezinih građana i njihove imovine jer se kod osoba koje ilegalno ulaze u RH ne vrši kontrola od strane policije, nije moguće utvrditi kuda se one stvarno kreću i koje su njihove stvarne namjere kao i činjenicu da okrivljenik kao strani državljanin svjesno dolazi na teritorij druge države činiti kazneno djelo i to radi lake i brze zarade.

7.3. Prilikom odmjeravanje kazne 2. okrivljeniku sud je cijenio također sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio da nije osuđivan u RH, da je priznao počinjenje kaznenog djela i izrazio žaljenje, dok mu je kao otegotno cijenio činjenicu da se radi o kaznenom djelu kojim se ugrožava sigurnost RH, njezinih građana i njihove imovine jer se kod osoba koje ilegalno ulaze u RH ne vrši kontrola od strane policije, nije moguće utvrditi kuda se one stvarno kreću i koje su njihove stvarne namjere i da je okrivljenik kao strani državljanin svjesno dolazi na teritorij druge države činiti kazneno djelo radi lake i brze zarade.

7.4. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je kazna na koju je 1. okrivljenik osuđen neadekvatna za postizanje svrhe specijalne i generalne prevencije.

7.5. Ističe da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o visini i mjeri kazne, odnosno prilikom izricanja uvjetne kazne 1. okrivljeniku na način da ga je osudio na jedinstvenu kaznu u trajanju 1 godine i potom izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju 5 godina precijenio značaj olakotnih okolnosti i propustio adekvatno cijeniti objektivnu težinu kaznenog djela koje se 1. okrivljeniku stavlja na teret, te je neosnovano 1. okrivljeniku izrekao kaznu u granici donje propisane kazne za navedeno kazneno djelo i još na istu primijenio uvjetnu osudu. Navodi da je 1. okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11, dok negira da bi prevozio migrante na nečovječan i ponižavajući način, međutim ističe da je 2. okrivljenik dobio strožu kaznu od 1. okrivljenika, te da se 1. okrivljeniku trebala izreći stroža kazna od kazne na koju je osuđen 2. okrivljenik jer je isti vozio vozilo i pri tome skinuo tablice sa drugog vozila, a sve kako bi ustrajao u namjeri na preveze migrante i ostvari imovinsku korist.

7.6. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani 1. okrivljenika i pri tome mu primijenio odredbe o ublažavanju kazne, te 1. okrivljeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 godine i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku 5 godina ne počini novo kazneno djelo i uz navedeno mu izrekao sporednu novčanu kaznu u iznosu 250 dnevnih iznosa u RH, što ukupno iznosi 25.000,00 eura.

7.7. Naime, 1. okrivljenik je priznao počinjenje kaznenog djela navodeći da je počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11 i izrazio žaljenje i kajanje zbog učinjenog, međutim, unatoč činjenici što je 1. okrivljenik osoba mlađe životne dobi (2001. godište), uz činjenicu da je u vozilu koje nije bilo namijenjeno za prijevoz putnika, odnosno u tovarnom prostoru teretnog vozila modela "Iveco" prevozio ukupno 14 migranata, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je takvim svojim postupanjem iskazao upornost u počinjenju kaznenog djela, te da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za ublažavanje kazne 1. okrivljeniku kako je to učinio prvostupanjski sud , te je ocjena ovog drugostupanjskog suda da unatoč utvrđenim olakotnim okolnostima na strani 1. okrivljenika i utvrđenim otegotnim okolnostima trebalo 1. okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11 utvrditi kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 10 mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 278. stavak 3. KZ/11 prihvatiti utvrđenu kaznu zatvora po prvostupanjskom sudu u trajanju 6 mjeseci, potom 1. okrivljenika osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 godine u koju kaznu je trebalo uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja 12. listopada 2025. do 30. siječnja 2026. Uz navedenu jedinstvenu kaznu zatvora ispravno je prvostupanjski sud 1. okrivljeniku izrekao i sporednu novčanu kaznu u iznosu 250 dnevnih iznosa u RH, koji dnevni iznos iznosi 100,00 eura, što ukupno iznosi 25.000,00 eura. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 na način da će se takovom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.

8. Nadalje, nije u pravu 2. okrivljeni JČŽ kada se žali zbog odluke o kazni.

8.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je 2. okrivljeniku kao olakotno cijenio da je priznao počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11, izrazio žaljenje i kajanje zbog učinjenog, dok mu je kao otegotno cijenio da se radi o kaznenom djelu koje ugrožava sigurnost RH, njezinih građana i njihove imovine jer se kod osoba koje ilegalno ulaze u RH ne vrši kontrola od strane policije, nije moguće utvrditi kuda se one stvarno kreću te koje su njihove stvarne namjere, kao i činjenicu da okrivljenik kao strani državljanin svjesno dolazi na teritorij druge države činiti kazneno djelo i to radi brze i lake zarade.

8.2. 2. okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti na njegovoj strani dok da je podcijenio olakotne okolnosti te da bi se blažom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja i da nije bilo nikakve osnove za izricanje mu sporedne novčane kazne.

8.3. Međutim, suprotno tvrdnjama 2. okrivljenika ispravno je prvostupanjski sud utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani 2. okrivljenika cijeneći ispravno kao olakotno da je 2. okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11, izrazio žaljenje i kajanje, a kao otegotno da je kao stranac došao u RH činiti kaznena djela, a sve radi stjecanja lake i brze zarade.

8.4. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani 2. okrivljenika kojim okolnostima je dao i primjeren značaj. Naime, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je kazna na koju je 2. okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda i to kazna zatvora u trajanju 1 godine i 4 mjeseca i potom izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se ima izvršiti dio izrečene kazne zatvora u trajanju 8 mjeseci dok se dio izrečene kazne zatvora u trajanju 8 mjeseci neće izvršiti ukoliko 2. okrivljenik u roku provjeravanja u trajanju 4 godine ne počini novo kazneno djelo, primjerena kazna. Takvom kaznom i po ocjeni ovog drugostupanjskog sud u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 na način da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo. Uz navedenu kaznu zatvora ispravno je prvostupanjski sud 2. okrivljeniku izrekao i sporednu novčanu kaznu u iznosu 100 dnevnih iznosa u RH, koji dnevni iznos iznosi 100,00 eura, a što ukupno iznosi 10.000,00 eura.

9. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP-a, te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. i 486. ZKP-a.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše